Povežite se sa nama

Izdvojeno

MEDICINSKI RADNICI NASTAVLJAJU DA NAPUŠTAJU CRNU GORU: Najopterećeniji u Evropi, a plate najniže

Objavljeno prije

na

Od 2014. do danas Crnu Goru je napustilo na desetine zdravstvenih radnika. Glavni razlozi odlazaka su loši uslovi rada, niske zarade, kao i nezadovoljavajući odnos nadležnih prema ljekarskoj profesiji

 

U zdravstvenom sektoru nije došlo do valjanih promjena. U prilog tome govori činjenica da ljekari i drugo medicinsko osoblje, u potrazi za boljim uslovima rada, nastavljaju da napuštaju crnogorske zdravstvene ustanove.

Od 2014. do danas Crnu Goru je napustilo na desetine zdravstvenih radnika. Glavni razlozi odlazaka su loši uslovi rada, niske zarade, kao i nezadovoljavajući odnos nadležnih prema ljekarskoj profesiji.

Samo Klinički centar Crne Gore (KCCG) su u periodu od 2017. do kraja 2020. godine napustila čak 33 ljekara i ljekarke, pokazuju podaci te najveće zdravstvene ustanove u našoj državi. Tokom prošle godine, u jeku pandemije virusa COVID-19, na taj korak odlučilo se njih devetoro, što je za Crnu Goru značajna brojka. Do jula ove godine to je učinilo još troje – dva radiologa i jedan anesteziolog.

Predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva (SSZCG) doktorica Ljiljana Krivokapić nedavno je saopštila da su neki ljekari najavili odlazak iz zdravstvenih ustanova u Risnu, Nikšiću, Beranama i na Cetinju. ,,Bolnicu u Risnu napustilo je  troje ljekara, dvoje najavljuje odlazak iz Opšte bolnice na Cetinju, iz bolnice u Nikšiću odlazi jedan kolega. U Opštoj bolnici u Beranama to namjerava da uradi dvoje kolega, a troje odlazi u Srbiju, Sloveniju… Zabrinjavajući je trend odlaska ljekara”, kazala je Krivokapić za Javni servis. Ljekari iz Risna otišli su u Srbiju, sa namjerom da tamo nastave sa radom, neki su se odlučili za Sloveniju, dok će pojedini sreću okušati u privatnom sektoru.

Predsjednica Sindikata doktora Medicine Crne Gore (SDMCG) Milena Popović Samardžić je nedavno u gostovanju u emisiji Boje jutra na TV Vijesti istakla da su razočarani saradnjom sa Ministarstvom finansija i socijalnog staranja (MFSS) i da ne uočavaju razliku u odnosu na prethodno ministarstvo.

„Politika koju sadašnje MFSS vodi je politika kontinuiteta u odnosu na zdravstvo i zdravstvene radnike. Politika kontinuiteta sa prethodnom vladom i ne uočavamo razlike ni pomake. Crna Gora je jedina zemlja u Evropi u kojoj su, u trenutku kada se vodi nacionalni projekat kakav je imunizacija i vakcinacija, zdravstveni radnici zakinuti za svoja prava koja proizilaze iz kolektivnog ugovora, štedi se na njima, ne isplaćuju se sredstva koja treba da se isplaćuju na jednom projektu kao što je imunizacija”, kazala je Popović Samardžić.

Ona je upozorila da u zdravstvenim ustanovama fali ljekara i da nema kadra koji može da nadomjesti prazna mjesta na brojnim specijalističkim ambulantama, pa da se zbog toga boji da će se Crna Gora suočiti sa scenarijom kakav je imala Rumunija. Tu državu je za samo pet godina napustilo čak 12.000 ljekara, nakon čega su vlasti odlučile da povećaju 100 odsto zarade, ali je za taj korak bilo kasno.

Iz SDMCG-a su, na osnovu istraživanja koje su radili, utvrdili da crnogorske zdravstvene ustanove uzaludno raspisuju konkurse za specijalizaciju, jer mladi i perspektivni doktori odlaze u inostranstvo. Na više od pola raspisanih konkursa niko se nije javio.

Stanje u Hitnoj pomoći je među najgorima. Vršilac dužnosti direktora Zavoda za hitnu medicinsku pomoć Vuk Niković je, prema sopstvenim riječima, zatekao nefunkcionalan sistem, neadekvatnu opremu i star kadar. Upozorio je da mladi ljekari odlaze iz Hitne pomoći.

I u Centru za autizam Ognjen Rakočević, recimo, godinama kubure sa nedostatkom radnika, zbog čega su djeca sa smetnjama u razvoju i njihovi roditelji prinuđeni da se dalje bore u zdravstvenim institucijama u regionu ili inostranstvu. Direktor tog centra Ivan Krgović saopštio je da Crnoj Gori fali čak 60 defektologa.

U domovima zdravlja nema dovoljno ni pedijatara ni fizijatara.

Dok se od medicinskih radnika očekuje izvrsnost, visina zarada im je među najnižim u Evropi. U poređenju sa ljekarima u svim članicama Evropske unije (EU) i zemljama kandidatima, ljekari u Crnoj Gori obave najviše pregleda i konsultacija. Tako, na primjer, izabrani doktor za odrasle i djecu u prosjeku obavi 9.866 pregleda godišnje, dok bolnički ljekar u toku godine u prosjeku pruži čak 1.319 zdravstvenih usluga. To su podaci koje je pokazalo istraživanje SDMCG-a, Centra za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO) i EU u okviru projekta Razgovori u društvu – Socijalni dijalog za bolju budućnost. Prema istom istraživanju, ulaganja u zdravstveni sistem Crne Gore su nedovoljna. Odvajanje za zdravsto od svega oko 10 odsto od državnog budžeta ne može zadovoljiti očekivanja stanovništva.

Od obećanih povećanja zarada od 15 odsto još uvijek nema ništa. Umjesto toga, zaposlene u zdravstvu Vlada Crne Gore je „nagradila” vaučerima za ljetovanje, u iznosu od 200 eura.

Zbog toga su iz Sindikata, kojim predsjedava Popović Samardžić, nedavno dostavili potpredsjednici Skupštine Crne Gore Branki Bošnjak i predlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaradama u javnom sektoru, kojim traže utvrđivanje koeficijenata za doktore medicine, ljekare specijaliste i ljekare supspecijaliste. Ukoliko bude usvojen, plate ljekara supspecijalista bile bi nešto niže u odnosu na zaradu sudija viših sudova, specijalista u rangu predsjednika disciplinske komisije, a doktorima medicine u rangu pomoćnika direktora Agencije za zaštitu ličnih podataka. Zbog aktuelne ekonomske situacije, iz sindikata predlažu da se koeficijenti počnu primjenjivati u fazama.

Osnovna edukacija doktora medicine traje šest godina, specijalizacija četiri do šest, supspecijalizacija do dvije, a doktorske studije dodatne tri godine. ,,Ne postoji profesija za čiju edukaciju je potrebno više vremena, dakle od 10 do 17 godina nakon završene srednje škole, a kojoj su dodijeljeni niži koeficijenti za obračun zarada. Tako, i pored najvećih kvalifikacija, složenosti i odgovornosti posla, ljekari specijalisti nalaze se u istom bodovnom rangu s profesijama sa začelja grupe poslova C, dakle u rangu savjetnika, sekretara i pomoćnika u državnoj upravi, dok se doktori medicine nalaze u bodovnom rangu s profesijama u najnižoj grupi poslova D Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru Crne Gore“, naveli su iz SDMCG u objašnjenju predloga za izmjenu i dopunu pomenutog zakona.

Predsjednica Ljekarske komore Žanka Cerović nedavno je na pres konferenciji u prostorijama PR Centra, na kojoj je predstavljeno istraživanje pod nazivom Sindrom izgaranja na poslu ljekara tokom pandemije korona virusa, kazala da je Vlada Crne Gore mjesto na kojem treba da se rješava problem položaja ljekara. Ona je napomenula da ljekari nastavljaju da odlaze u države u kojima su manje opterećeni i značajno bolje plaćeni. Prema njenim riječima, to više nijesu samo države EU. „Ljekari Crne Gore su po opterećenosti u Evropi odmah iza kolega iz Mađarske, Poljske i Slovačke, a plate ljekara u Crnoj Gori su najmanje. Naši ljekari sada odlaze ne samo u Sloveniju i Hrvatsku nego i u susjednu Srbiju gdje su nam upravo ovih dana otišla dva ljekara iz Risna. To je alarmantno stanje koje Vlada mora da popravi“, upozorava Cerović.

U zemljama Evrope, koje muče slični problem, ipak dolazi do promjena. Tako je Poljska, zbog opterećenja ljekara i prepoznavanja njihovog značaja posebno tokom krize izazvane pandemijom, donijela strateški plan kojim se obavezala da će do 2024. godine uvećati javnu potrošnju za zdravstvenu zaštitu sa sadašnjih 4,5 na 6 odsto BDP-a. Mađarski parlament je donio zakon kojim je, počev od 1. januara 2021. godine ljekarima uvećao zarade za 70 odsto. U Njemačkoj, koja je tokom godina postala sinonim za raj za naše medicinsko osoblje, recimo, svaki peti euro, odnosno 20 odsto od njihovih ukupnih rashoda, odlazi na zdravstvo.

Nezadovoljstvo među ljekarima raste. Građani će biti ti koji će ispaštati ukoliko se odluče na revolt na koji ih svakodnevica i prazna obećanja prisiljavaju.

Andrea JELIĆ

Komentari

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DIPLOMATSKA I MEDIJSKA OFANZIVA MILA ĐUKANOVIĆA: Ponovno aktiviranje ruskih zavjera kao slamka spasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako beogradski prijatelj i kolega Aleksandar Vučić nije uspio preko svojih medijskih i duhovnih trovača mobilizirati dovoljan broj crnogorskih „patriota“ i ljubitelja lika i djela predsjednika Mila Đukanovića radi odbrane njegovog privatnog feuda, došlo je vrijeme da pozvoni telefon u Moskvi

 

Nakon što su slab odziv crnogorskih građana i akcija policije pokvarili cetinjski happening 5. septembra da se preko ulice i uz pomoć tajnih službi i medijske demagogije opet krene u novu „odbranu Crne Gore“ (tj. nagomilanog bogatstva i nekažnjivosti DPS vrhuške) lopta se opet prebacila na diplomatski i medijski teren ne bi li se povratilo sve više poljuljano povjerenje u stari režim. Kako beogradski prijatelj i kolega Aleksandar Vučić nije uspio preko svojih medijskih i duhovnih trovača mobilizirati dovoljan broj crnogorskih „patriota“ i ljubitelja lika i djela predsjednika Mila Đukanovića radi odbrane njegovog privatnog feuda, došlo je vrijeme da pozvoni telefon u Moskvi.

U toku je godišnje zasijedanje Generalne skupštine Ujedinjenih Nacija u Njujorku koje traje od 21. do 27. septembra i koje je okupilo preko 130 šefova i vlada država članica. U utorak je govorio i američki predsjednik Džo Bajden kome je ovo prvo pojavljivanje na tako velikom samitu svjetskih državnika. Nije tajna da mnogi državnici priželjkuju, ako ne susret, a ono slikanje i razgovor od desetak sekundi za koji se raznim lobističkim firmama u Americi nude milionske svote. Kod nas su se već pojavile nepotvrđene tvrdnje u regionalnoj štampi da se nudi nevjerovatnih 15 miliona dolara za Đukanovićevo slikanje sa Bajdenom i razmjenu od pet-šest riječi. Takav scenario bi dobro došao kao potvrda da DPS klika i dalje stoji na putu evroatlantskih integracija i da ponovo uživa podršku Amerike koja se počela distancirati od režima nakon Đukanovićevog povratka na mjesto predsjednika njegove „države“ u maju 2018. godine.

Nevezano za gore spomenutu sumu, nesporno je da DPS diplomatija, lobisti i inostrani saveznici pokušavaju ovih dana da dogovore termine za susrete sa visokim američkim zvaničnicima, kako je Monitoru potvrdilo nekoliko izvora u Vašingtonu. Uz zahtjeve za susret se obavezno prilaže i nedavno objavljena studija Digitalnog forenzičnog centra Crne Gore (DFC), čije osnivanje je podržala Vlada Sjedinjenih Američkih Država  2019. godine i koji djeluje u okviru Atlantskog saveza Crne Gore (ASCG). Njegov predsjednik Savo Kentera je prije dvije godine, u vrijeme čvrstorukaške vladavine Đukanovića, izjavio Vijestima da je jedan od primarnih ciljeva DFC-a da „razotkriju sve one koji pokušavaju da podrivaju naš politički i demokratski sistem i unesu haos i nerede u određenim zemljama“. Neki su se ponadali, s obziromna to da Atlantski savez promovira zapadne i evroatlantske vrijednosti, da će to raditi i njihova podružnica u Crnoj Gori, uprkos Kenterinoj retorici koja podsjeća na sovjetsko-komunističku borbu protiv unutrašnjih i vanjskih neprijatelja.

Gorepomenuta studija od stotinu stranica nosi naziv Uloga Rusije na Balkanu: Slučaj Crne Gore i opširno se bavi raznim ruskim subverzivnim oblicima djelovanja kojim se „potkopava prozapadna politika Đukanovića“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo