Povežite se sa nama

OKO NAS

ŽIVOT OSOBA SA INVALIDITETOM: Kako savladati prepreke

Objavljeno prije

na

Marija Šćepanović je rođena u Bijelom Polju. Po struci je pravnica. Na Univerzitetu Crne Gore završila je prošle godine i specijalističke studije. Prije dvije godine dobila je nagradu 19. decembar Glavnog grada, za prosjek 9,90. Od rođenja boluje od cerebralne paralize i korisnica je elektromotornih kolica.

,,Željela sam da odradim pripravnički u nekom od sudova, ali mi nije omogućeno ni da uđem u zgradu Osnovnog suda kako treba. Tačno je da tamo postoji rampa, ali ja bih neke ljude koji rade u Sudu postavila u moju poziciju da vidim da li bi uspjeli da izađu uz tu rampu”, kaže Marija u razgovoru za Monitor.

Skoro nijedna državna institucija još nije na adekvatan način dostupna osobama sa invaliditetom. Tako su pored nemanja volje da se osobe sa invaliditetom zaposle u državnim institucijama, jedan od najvećih problema fizičke barijere. Osnovni sud u Podgorici, recimo, ima rampu, ali nije urađena po standardima i lift ne radi. Ali, Sud nije jedini loš primjer.

Marija radi u Savezu udruženja paraplegičara Crne Gore, u pravnoj kancelariji.

Za Monitor kaže da iako je očekivala adekvatan tretman od strane društva, nije joj ni Devetnaestodecembarska nagrada, pomogla u uklanjanju stereotipa i predrasuda.

Prisjeća se dodjele nagrade: ,,I tada su moja kolica i moj invaliditet, nažalost, bili u prvom planu. Prilikom primanja nagrade doživjela sam neprijatnu scenu. Organizatori ceremonije odbili su da me popnu na binu”. Dobili su i kritike od tadašnje američke ambasadorke Sju Kej Braun: „Morali ste pronaći način da Mariju popnete na binu, da primi nagradu kao ostali učesnici”.

Nagrade se dodjeljuju u Crnogorskom narodnom pozorištu, u kojem postoji rampa koja je prilagođena osobama sa invaliditetom. Međutim, ko želi ući na sporedni ulaz sa rampom, to mora ranije najaviti.

,,Ja sam, kako kažu – ona u kolicima. U očima našeg naroda to sam prije svega, bez obzira na postignuti uspjeh.I stvarno, uprkos mom školovanju i uspjehu mogu samo da radim u NVO”.

Marija je studentske dane provela u studentskom domu – tzv. Plavom dvoru. Sjeća se da je prve dvije godine fakulteta, u dom ulazila zahvaljujući pomoći njene najbolje drugarice Milojke Tmušić. Tokom 2012. dom je prilagođen za osobe sa invaliditetom, izgrađena je rampa, lift. Iste godine urađena je i rampa za pristup studenskoj menzi.

Marija ističe da bi bilo veoma dobro i korisno da, sem Podgorice, i u ostalim crnogorskim gradovima domovi zdravlja budu pristupačni. Kaže da je Klinički centar donekle pristupačan, ali i da u Poliklinici u okviru Kliničkog centra, recimo, kada lift stane, osobe sa invaliditetom imaju veliki problem da uđu.

,,Rampe se često postavljaju a da se ne vodi računa o nagibu, možemo ih uočiti kroz grad, postavljaju se neadekvatno i ne služe svojoj namjeni. Ipak, raduje činjenica da se rješava problem visokih ivičnjaka”.

Marija smatra da bez obzira na to koliko se govori i skreće pažnja na propuste, prlike se mijenjaju sporo.

,,Zakon o izgradnji objekata donijet je 2008. godine, prošao je petogodišnji rok da se objekti u javnoj upotrebi prilagode potrebama osoba sa invaliditetom, taj posao još nije završem. Nijedna institucija, do sada, u potpunosti nije prilagođena osobama sa invaliditetom. To govori o tome koliko smo napredovali”.

Marija ističe da su joj najveća podrška bili roditelji. Kaže

da nisu bili tipični. ,,Izuzetno sam im zahvalna. Nisu me sputavli bez obzira na moj invaliditet, iako su mnogi govorili kad već imam invaliditet da sjedim doma. Moji su roditelji često imali više vjere u mene, u moje sposobnosti, nego ja sama. Da su oni bili drugačiji, da je situacija bila drugačija, ne bih nagradom okončala studije, ne bih zasnovala radni odnos”, kaže Marija.

Uvjerena je da će prije ili kasnije ostvariti svoj cilj da radi u nekoj od državnih institucija. Najviše bih voljela u Osnovnom sudu, uz osmijeh kaže: ,,Kada se situacija promijeni na terenu”.

Milenko Vojičić, koordinator programa za pristupačnost u Udruženju mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), za Monitor kaže: ,,Osobe sa invaliditetom treba da imaju pristup, kao i drugi i to svuda – u prevoznim sredstvima, institucijama sistema, drugim objektima, informacijama, komunikacionim tehnologijama, uslugama… U svim ovim oblastima i dalje postoje ogromne prepreke. Vlada Crne Gore je prije osam godina potpisala Konvenciju Ujedinjenih nacija o pravima osoba sa invaliditetom kao i Opcioni protokol. U Konvenciji , kao jedno od osnovnih načela navedena je pristupačnost, kao i mjere koje će uključivati identifikaciju i uklanjanje prepreka”.

Nijedan objekat u javnoj upotrebi u Crnoj Gori nije u potpunosti prilagođen osobama sa invaliditetom, u skladu sa propisanim standardima, kaže Vojičić.

Zato je Miroslava Mima Ivanović, pravnica i koordinatorka u UMHCG, na Dan ljudskih prava prošle godine, zbog nemoći da kolicima preskoči mnogo stepenica u Skupštini Crne Gore napisala na svom profilu: „Ne pamtim kad sam posljednji put plakala, ali današnje suze ću dugo pamtiti. To su suze svih osoba s invaliditetom, suze koje rijetko klize niz obraze, suze koje peku iznutra neprestano, suze o kojima malo osoba s invaliditetom javno priča. Suze zbog stalnog gaženja ljudskog dostojanstva… Suze, jer se na Dan ljudskih prava na drugi sprat Skupštine, do koga ima preko 50 stepenica, nijesam mogla kolicima da dođem i to na raspravu Pristupačnost za lica sa invaliditetom. Govorili su da smo suviše skupi, da treba da budemo racionalni i strpljivi, da je mjesto sasvim odgovarajuće za datu temu, da nije važno kako negdje uđemo nego kako nas dočekaju”.

Miroslava Ivanović je zbog svega podnijela tužbu protiv Skupštine Crne Gore zbog nepristupačnog prilaza licima sa invaliditetom i diskriminacije.

Pet godina od usvajanja zakona, država je donijela prvi Akcioni plan za prilagođavanje trinaest prioritetnih objekata. To je trebalo da se uradi još prošle godine, ali plan još nije realizovan. Prilagođavanje se odnosi na površine u javnoj upotrebi: šetališta, pješačke prelaze, parkove, parkinge, kao i na objekte u javnoj upotrebi, stambene, poslovne objekte i tako dalje.

Zbog toga Marija i mnogi koji imaju invaliditet sličan njenom, ne mogu da nađu stanove u kojima samostalno mogu da žive, jer su im nepristupačni ulazi stambenih zgrada.

Uzalud zakoni koji propisuju pristupačnost svima. Oni često ostaju mrtvo slovo na papiru.

Teuta NURAJ

Komentari

Izdvojeno

KASARNA U ANDRIJEVICI OSTAJE PREDIZBORNO OBEĆANJE DPS: Na mjestu voljno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nova ministrica odbrane Olivera Injac je nedavno razgovarala o obećanoj kasarni VCG sa rukovodstvom opštine i saopštila da od te ideje, koju je DPS raubovao u nekoliko izbornih utrka, za sada nema ništa. Neophodan novac (17 miliona eura) potrebniji je na nekim drugim mjestima

 

Među brojnim nerealizovanim projektima koji su se proteklih godina nalazili na listi obećanja biviše vlasti, našla i izgradnja kasarne u Andrijevici u kojoj je trebalo da se stacionira blizu dvije stotine vojnika. Mahom mještana tog kraja.

Obećanja je, najšire ruke, dijelio bivši ministar odbrane Predrag Bošković, kada je i u posljednjoj predizbornoj kampanji, kao koordinator DPS za Berane i Anadrijevicu, potencijalnim glasačima nudio posao, primajući građane na razgovor u jednom poznatom ugostiteljskom objektu u Beranama. Tu, za jednim stolom,  naočigled drugih gostiju i ugostiteljskog osoblja, bili su njegov predizborni štab i kancelarija iz koje je regrutovao i buduće vojnike Vojske Crne Gore.

Posao u VCG obično je bila prva ponuda. Pa još začinjena mogućnošću da se službuje u kasarni u Andrijevici koja se gradi i otvara već nekoliko godina, ali nikako da se zaista sagradi i useli. A prema informacijama do kojih je došao Monitor, ništa od obećavanoga se u skorije vrijeme neće ni desiti.

Poslije avgustovske smjene vlasti, nova ministrica odbrane Olivera Injac je nedavno, u prolasku kroz Andrijevicu, razgovarala o obećanoj kasarni sa rukovodstvom opštine i jasno saopštila da od te ideje, koju je DPS raubovao u nekoliko izbornih utrka, za sada nema ništa. Zato ostaje za tu namjenu kupljeno, odnosno eksproprisano, zemljište u Andrijevici, ispod varoši, u mjestu Prljanije, i to ne po povoljnim cijenama. Koje sada zarasta u travu i korov.

Ako se pogledaju izjave bivšeg ministra odbrane i nekadašnjeg predsjednika opštine Andrijevica Srđana Mašovića, date prije nekoliko godina, taj objekat, čija je vrijednost procjenjivana na oko sedamnaest miliona eura, trebalo je davno da bude završen. Međutim, do sada nije postavljen ni kamen temeljac. Od kasarne u Andrijevici, koja je, prema najavama, trebalo da ponese ime Vojvoda Miljan Vukov još uvijek nema ništa, iako je Mašović sa pozicije prvog čovjeka Opštine prije tri godine kazao da se do 2020. godine u Andrijevici  mora stacionirati elitna jedinica od 150 vojnika.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

JEDINI MORSKI AKVARIJUM U CRNOJ GORI U KOTORU: Spomenik kulture, nauke i prirodnog bogatstva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvi i jedini morski akvarijum u Crnoj Gori, Akvarijum Boka, otvoren je nedavno u Kotoru. Najbolje promoviše raznovrsnost morskog dobra naše države, a služiće i u naučne svrhe. Ideja o otvaranju jednog takvog akvarijuma postojala je duži niz decenija

Centar za zaštitu biodiverziteta Jadrana Akvarijum Boka, otvoren nedavno u Kotoru, istinski je spomenik kulture i prirodnog bogatstva Crne Gore. Kao naučni park, i sjedište Instituta za biologiju mora, tek će otvoriti nove vidike.

Ideja o otvaranju morskog akvarijuma u Crnoj Gori postojala je duži niz decenija, kaže za Monitor rukovodilac Akvarijuma Boka dr Mirko Đurović i nekadašnji direktor pomenutog Instituta.

Inicijativa je bila i od strane Instituta, i od zainteresovanih pojedinaca. ,,Za turističku i mediteransku zemlju sasvim je prirodno bilo razmišljati u pravcu otvaranja ovakvog sadržaja, naročito u nekom od primorskih gradova. Institut za biologiju mora je davnih 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka imao funkcionalan akvarijum, ali je on služio isključivo u eksperimentalno-naučne svrhe, dok su tadašnji rukovodioci predlagali da se, po uzoru na dubrovački akvarijum, otvori nešto slično unutar zidina Starog grada Kotora. Međutim i pored postojanja stručnih kapaciteta i neophodnih tehnoloških preduslova, kao što su dobar kvalitet morske vode, blizina mora i veliki broj posjetilaca tokom ljetnjih mjeseci, nije postojala inicijativa sa bilo kog nivoa odlučivanja za otvaranje jednog ovakvog atraktivnog prostora“, ističe Đurović.

Akvarijum Boka danas je sastavni dio Centra za zaštitu biodiverziteta Jadrana, podorganizacione jedinice Instituta za biologiju mora. Nastao je kao produkt projekta MONTEAQUA, vrijedan preko milion eura, koji je finansirala Ambasada Kraljevine Norveške u Beogradu, uz podršku partnera iz Akvarijuma Kragujevac sa kragujevačkog Prirodno-matematičkog fakulteta.

Pripreme za ovaj poduhvat trajale su dugo. Preispitivano je da li se upuštati u jednu ovakvu avanturu. Iz Instituta, koji je naučno-istraživačka jedinica Univerziteta Crne Gore, bili su svjesni da će realizacijom ovog projekta proširiti svoju djelatnost u edukativnom i turističkom smjeru. ,,Ipak nas je vodila želja da vratimo nekadašnji sjaj dijelu zgrade Instituta, da renoviramo u potpunosti bivši eksperimentalni akvarijum (napušten i neupotrebljiv posljednjih tridesetak godina) i da budemo ponosni vlasnici prvog morskog akvarijuma u Crnoj Gori“, kaže dr Đurović.

Trideset šest mjeseci intenzivnog rada bilo je potrebno da se osposobi moderan i tehnološki savremeno opremljen akvarijum sa 16 bazena različitih dimenzija. Smjestiti šarenoliki živi svijet Jadrana u ograničeni prostor i u objekat koji je pod zaštitom spomenika kulture, samo je po sebi, izazov.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SJEVER I 5G TEHNOLOGIJA: Testiranje mreže i predrasuda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora i dalje čeka na stvaranje regulatornih i tehničkih uslova za implementaciju 5G mreže na nivou države. No, minule sedmice, Crnogorski Telekom je, bez najave, pustio u probni rad bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama, čime je testirana 5G mreža. To je izazvalao burne reakcije, ali i strah, dijela građana u te dvije opštine

 

Građani sjevera Crne Gore još imaju puno nedoumica, ali i straha vezano za 5G tehnologiju, pokazalo se minule sedmice. Negodovanje, uznemirenost i optužbe na račun Crnogorskog Telekoma,  pratili su puštanje u eksperimentalni rad dvije bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama. Ako je  suditi i prema onome što je poručeno iz ekoloških organizacija na sjeveru,  država, odnosno,  mobilni oprateri,  prije  implementacije 5G tehnologije moraće da ulože mnogo truda na edukaciji i informisanju građana. Reakcije sa sjevera pokazale su i da to do sada nije činjeno na odgovorajući način.

Kako za Monitor kaže Zdravko Janušević, izvršni direktor NVO Bjelopoljski demokratski centar,  najproblematičnije je  što  su iz „cijelog procesa izopšteni građani“. On skreće pažnju i na, kako tvrdi, činjenicu da je prilikom postavljanja i puštanja u probni rad baznih stanica zaobiđena i lokalna uprava.

„To sam provjerio i u nadležnom sekretarijatu, uopšte nijesu bili obaviješteni o svemu ovome. Sve ostale bazne stanice pratila je odgovorajuća dokumentacija sa lokalnog nivoa. Ovog puta ne. Nije bilo prilike za javnu raspravu, nema Elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu. Ne znamo koje su posljedice po zdravlje građana. Telekom je pokazao određenu drskost i nezainteresovanost za stav građana… “, kaže sagovornik Monitora.

On podsjeća da je grupa NVO sa sjevera,  prije nekoliko dana,  na konferenciji za štampu, postavila brojna pitanja tom mobilnom operateru.  Interesovalo ih je „da  li su sprovedena mjerenja zračenja i koliki je uticaj elekromagnetnog zračenja na građane“.  Pitali su i zbog čega Elaborat,  koji je uradio Elektrotehnički fakultet, nije javno prezentovan. Zamjerili su i što se postavljanje 5G mreže desilo u samom centru Bijelog Polja.

„Ono što nijesmo spomenuli na konferenciji za novinare, kada smo čuli za probni rad baznih stanica, je i dilema oko opreme koja je postavljena. Zbog toga sada pitam Crnogorski Telekom da li je riječ o Huawei opremi. Poznato je da je prošle godine EU upozorila članice i zemlje kanditate  da vode računa o opremi  rizičnih dobavljača 5G opreme“, objašnjava Janjušević.

Prema njegovim riječima, čudne su neke konstatacije iz saopštenja  Crnogorskog telekoma. Iz te kompanije, podsjeća izvršni direktor Bjelopoljskog  demokratskog centra, kazali su da ukoliko se poštuju preporučene granične vrijednosti, 5G tehnologija ne predstavljaju opasnost po zdravlje ljudi.

„Ukoliko i ako… Ko nama garantuje da će biti poštovane granične vrijednosti. Ko je to i kada objasnio građanima, ko će to kontrolisati i ko će odgovarati ako tako ne bude. Imamo puno razloga za nezadovoljstvo i sumnju, čak i strah. Pozivam nadležne da riješe ovu situaciju“, poručuje sagovornik Monitora.

Izršni direktor Mreže NVO sjevera Milorad Mitrović, minule sedmice, upozorio je javnost na „štetnost izloženosti zračenju sa baznih stanica mobilne telefonije“. On je upozorio na rezultate istraživanja italijanskog Instituta Ramacini. Ta studija, tvrdi Mitrović, pokazala je „da su životinje koje su dugo bile izložene uobičajenim nivoima zračenja baznih stanica za mobilnu telefoniju oboljele od švanoma (vrsta raka)“.

Bjelopoljac i prosvjetni radnik Željko Madžgalj, za Monitor kaže da je nije čuo za zabrinutost svojih sugrađana NVO aktivista. Nije ni obaviješten o probnom radu baznih stanica za 5G, ali tvrdi i da nema ni predrasuda ni straha vezano za tu tehnologiju.

„Zaista vjerujem struci i nauci i 5G tehnologiju doživljavam kao popravljanje kvaliteta nekih segmenata naših žiovota. Naravno, čuo sam za teorije zavjere i oko te tehnologije, ali  ne obraćam pažnju. Međutim,  jasno je da  prije svake inovacije,  građani treba da su informisani sa odgovornih i stručnih adresa. Treba da imaju prilku da iznesu svoje nedomumice, da pitaju i da dobiju objašnjenje. Tako će se izbjeći problemi. Transparetan i javan rad je način za razbijanje predrasuda, a relevantni izvori informacija način da se neodomuce riješe“, poručuje sagovornik Monitora.

Iz  Crnogorskog Telekoma su, regujući na negodovanje dijela  civilnog sektora sa sjevera, podsjetili da su „sve zemlje u Evropi i svijetu prošle kroz sličan proces kada je riječ o uvođenju 5G mreže“.

„U svakoj od zemalja su odgovorna tijela i operatori zajednički radili na predstavljanju i edukaciji kada je riječ o toj temi. Isto tako, identični razgovori vodili su se u protekloj deceniji kada su predstavljane 3G i 4G mreže, koje sada koriste svi građani Crne Gore i bez kojih ne mogu da zamisle svoju svakodnevicu“, kažu u toj kompaniji.

Najavili su i da će učestvovati i u organizovanju panel diskusija i predavanja na temu implementacije 5G mreže. Sve sa ciljem, kako objašnjavaju, otklanjanja sumnji i spekulacije kada je riječ o novoj tehnologiji. Tvrde i da su, prije  puštanje u rad baznih stanica,  „urađena sva neophodna mjerenja i provjere u skladu sa crnogorskim zakonima i propisima“.

„Za potrebe testiranja 5G mreže urađen je „Izvještaj o ispitivanju nivoa električnog polja“ na te dvije lokacije. Izvještaj je uradila Laboratorija za mjerenje nivoa elektromagnetnih emisija Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta Crne Gore. Riječ je o jedinom licenciranom tijelu za ovu vrstu mjerenja u Crnoj Gori“, piše u saopštenju  Crnogorskog Telekoma.

Poručuju i da ne postoje naučni dokazi o bilo kakvim štetnim uticajima na zdravlje uzrokovanim elektromagnetnim poljima električnih uređaja ili frekvencija. Pod uslovom, objašnjavaju, da se poštuju preporučene granične vrijednosti.

Kako je lani najavljeno iz regulatorne agencije i mobilnih kompanija koje posluju u Crnoj Gori, prve 5G mreže u Crnoj Gori mogli bi da očekujemo do kraja 2022. godine.

U mnogim državama aktuelne su brojne dileme  oko eventualnog štetnog uticaja 5G tehnologije na životnu sredinu i zdravlje ljudi. Njih prate i sumnje oko  sigurnosti komunikacije i rizika od zloupotrebe tehnologije u cilju ugrožavanja nacionalne bezbjednosti. To su bili razlozi što je, na primjer Slovenija, prošle godine privremeno odložila implementaciju 5G mreža.

Zvaničan stav Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) je da ne postoje kredibilni naučni dokazi o štetnom uticaju na zdravlje ljudi izlaganja elktromagnetnim poljima unutar preporučenih granica. Međunarodna komisija za zaštitu od nejonizujućih zračenja (ICNIRP) ne nalazi potrebu za izmjenom važećih normi u ovoj oblasti, koje su uspostavljene 1999. godine. I Američka agencija za hranu i ljekove (FDA) nedavno je objavila izvještaj o uticajima EM zračenja na zdravlje, kojim je obuhvaćena naučna literatura na ovu temu objavljena između 2008. i 2018. Prema FDA, ne postoje dokazi da se izlaganje EM talasima iz radio spektra na bilo koji način može povezati sa rakom.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo