Povežite se sa nama

OKO NAS

SEZONA PEČENJA RAKIJE: Starome lijek, mladome bijes

Objavljeno prije

na

Golub Bulajić, domaćin iz Kličeva, već desetak godina svoj skromni penzionerski budžet pojačava prihodom od domaće rakije koju prizvodi u svom dvorištu. Kazan od 120 litara, nešto drva i sudovi u kojima se priprema grožđe za pečenje rakije dovoljni su mu da zaradi dodatni euro, ali i da ima rakije za sopstvene potrebe.

„Ove godine sam uzeo pet tona grožđa, odlično je, ima puno slada i mislim da će rakija biti prvoklasna”, priča Golub. Količine ovogodišnje rakije zadovoljavaju kriterijume domaćina. Dvadeset do dvadeset pet litara iz jednog kazana pokazuje da je kvalitet grožđa odličan te da će rakija biti izuzetnog kvaliteta.

„Desetak dana će nam trebati da ispečemo ovu količinu, otprilike po pet-šest kazana na dan. Radimo ja i sin ali tu je i komšiluk, uvijek neko naiđe da nam pravi društvo, a bogami i da se proba rakija. Glas naroda je glas božji, pa se prema njemu i upravljamo. Pažljivije pratimo kritike starijih jer starome je rakija lijek, a mladome bijes kako je kazao Sveti Sava”, objašnjava Golub dok provjerava koliko je trenutno stepeni ili gradi rakija koja curi iz kazana.

„Ostavljamo je na 52 stepena, to je neko pravilo za crnogorsku lozu, sve preko toga je previše – ubije ukus rakije, ispod toga rakija nema efekat koji loza inače proizvede nakon nekoliko čašica”, pojašnjava.

Od pet tona tropa Golub će proizvesti oko hiljadu litara lozove rakije, računajući da se domaća loza prodaje po osam eura, osam hiljada eura je njena tržišna vrijednost. Ako od te sume oduzmemo dvije hiljade koliko je plaćeno grožđe dobit sa svim troškovima prelazi pet hiljada eura što je za naše uslove jako profitabilan posao.

„Pa isplati se, normalno, dovoljno je i to što ostane kvalitetne rakije za kućnu upotrebu svakako bi je morali kupovati i to da ne znamo šta kupujemo”, zadovoljan je Golub. Što se tiče same prodaje on ima svoje tržište koje godinama snabdijeva kvalitetnom rakijom, tako da sa plasmanom nema problema. „Da imam još ovoliko sve bi prodao. Ali draže mi je da ostanem na ovoj količini ali da kvalitet ne dolazi u pitanje”, kaže.

Zarada od proizvodnje domaće rakije ne samo Golubu, već i dobrom broju domaćinstava u Nikšiću poboljšava kućni budžet. Kazan za pečenje rakije i novac za kupovinu makedonskog grožđa preduslovi su za dodatnu zaradu. Eventualnim ulaskom u Evropsku uniju ovaj prihod bio bi znatno reduciran. Svaki kazan će morati biti registrovan i plaćaće se paušal koji će za Golubov kazan od sto litara iznositi 15 eura. Pri tome, za sopstvene potrebe moći će se ,,ispeći” najviše 50 litara rakije, a za svaki litar preko toga mora da se plati specijalni porez – akciza, kao i porez na dodatu vrijednost.

Seljaci će biti dužni da prijave svaku kap domaće rakije, a nadziraće ih odgovarajuća uprava. Oni koji prekrše ovaj novi evropski zakon biće kažnjeni sa najmanje 300 eura, pa sve do nevjerovatnih 135.000 hiljada eura.

,,Kako bude , šta ćemo, moraćemo po zakonu”, zaključuje Golub dok priprema novi kazan za pečenje.

A koliko se vesele ljubitelji dobre domaće kapljice dolazećim danima jeseni i vatrama ispod kazana za rakiju još više se smješka i Veso Sejdović. On se raduje sigurnoj zaradi od kalajisanja kazana, operacije koja je obavezna prije potpaljivanja ,,vesele mašine”. Na terapiji je stari majstor, visok pritisak, srce je kucalo šezdeset godina i izgleda da se malo zamorilo, ali Veso ne odustaje od svog zanata, 95 eura socijalnog ne može prehraniti njega i sina Dejana.

Srećom jesen je i domaćini pregledaju kazane za pečenje rakije i većina njih se sprema da na vrijeme posjeti najpopularnijeg Nikšićanina među njima u ovom periodu: Vesa Sejdovića. A Veso čeka u svom novom stanu koji mu je Opština Nikšić dodijelila prije dvije godine, spreman je i on i njegov sin Dejan koji mu pomaže kad nije u školi. Nabavljene su dovoljne količine kalaja i nišadora i daščica da se razgori vatra neophodna za kalajisanje. Sve je spremno samo Vesa polako izdaje snaga.

,,Šezdeset jedna godina, brate moj, od toga sam većinu proveo ispod šatora i nailona i u barakama od kartona i lima. Tek od prošle godine sam se rodio otkada su mi dali ovaj stan. Ne zbog mene, moje polako prolazi nego da ovom djetetu ostavim krov nad glavom da se ne muči kao ja”, priča Veso, a na stolu ispred njega su ljekovi protiv astme. Kaže i srce je oslabilo. Većinom se, kaže, liječi domaćom lozom Rada Radomana, proizvođača iz Kličeva kome održava kazane za pečenje rakije.

,,Ma znaš da mi se ponekad ne živi, a eto živi se svakom božjem stvoru i ptici na grani i ona gleda da nešto stvori, ali teško, brate. Sjećam se vremena one inflacije pa opet nije bilo ovako. Kad su bile marke znao sam zaraditi po osamdeset maraka samo sa kišobrana. Nešto mi se čini da nikada nije bilo teže, ali borim se još, moram zbog ovoga djeteta. A on je dobar i trpi, živ se ne čuje. Ponekad ima samo koru ljeba i malo šećera da pojede i ne žali se”, uhvati sjeta Vesa dok gleda malog Dejana, učenika šestog razreda.

Cijena kalajisanja kazana za rakiju je od četrdeset do sto eura zavisno od toga kolika je intervencija neophodna, a Veso voli da uradi pošteno i daje garanciju za svoj rad, do pet godina.

,,Ako prevarim mušteriju nijesam prevario samo njega već još deset njih kojima će se on požaliti. E ako on mene prevari pa mi ne plati prevario je samo mene”, priča Veso. Ima, kaže, i takvih mušterija koje odnesu završen kazan i nikada se više ne pojave. Ali njima na dušu, kaže on, život ide dalje, a kako ih je malo koji znaju ovaj zanat, kad tad će se takav opet pojaviti i tada će Veso sa njim drugačije porazgovarati.

Ostavljamo ga sa mušterijom koja donosi aluminijski kotao koji pušta na nekolika mjesta i nakon kratkog pogađanja sa Vesovih deset eura cijena se spušta na mušterijinih osam sa tim da odmah plati pet, a sjutra ostatak.

,,Evo mene i Dejanu za danas hljeba i još ponešto uz hljeb”, zadovoljan je Veso dok priprema alat za rad na stepenicama kuće. Ne može se raditi u dvorištu od septembarske kiše koja sipi nad Nikšićem.

Bato PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PODRŠKA ŽENSKOM PREDUZETNIŠTVU NA SJEVERU: Mrvice iz opštinskih kasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina opština ispoštovala je formalnu obavezu, pa su i ove godine opredijelili sredstva za podršku sugrađankama koje bi da pokrenu ili unaprijede svoje biznise. Međutim, prema broju i vrsti projekata kojima su konkurisale, jasno je da se žene na sjeveru još sa strahom upuštaju u preduzetništvo

 

Prema ocjeni Privredne komore Crne Gore (PKCG) žensko preduzetništvo je najbrže rastuća kategorija u preduzetničkom svijetu. Podrška s lokalnog nivoa tom vidu ženskih poslovnih incijativa, ipak, na sjeveru, stagnira već tri godine. U većini opština, bez obzira na visnu budžeta, sredstva koja se godišnje izdvaju da osnaže žene preduzetnice ne prelazi 10.000 eura. Tako je, na primjer, u Brenama, čija je opštinska kasa ove godine „teška“ više od devet miliona eura, ali i u Kolašinu i Mojkovcu čiji su dvanaestomjesečni prihodi polovinu tog iznosa.

Odluku da pomažu sugrađankama, koje bi da se oprobaju ili unaprijede svoje biznise, opštine u Crnoj Gori nijesu donijele same. Ženska politička mreža (ŽPM) uspjela je 2018. godine da se izbori da se u lokalnim budžetima opredijele posebna sredstva namijena podsticaju razvoja ženskog preduzetništva. Naredne godine, oko 15 opština uvelo je posebnu budžetsku liniju za podršku preduzetništvu  svojih sugrađanki.

No, od tada do danas, sredstva koja se izdvaju za tu namjenu ostaju ista, s izuzetkom rijetkih opština koje su ih povećale. Na primjer, nakon što je dvije godine zaredom u budžetu Opštine Bijelo Polje za žensko preduzetništvo izdvajano po 10.000 eura, ove godine su taj iznos udvostručili. Očekivano, s obzirom na to da su bjelopljski prihodi i rashodi planirani na skoro 12,5 milona eura.

Berane ne slijedi taj primjer. Iz budžeta će ove, kao i prethodne dvije  godine,  izdvojiti  samo 10.000 eura za sufinasiranje biznis planova žena u tom gradu.

Iz Opštine su najavili da će podržati projekte koji podstiču ekonomski razvoj opštine, predviđaju otvaranje novih radnih mjesta, podstiču razvoj poljoprivrede i ruralnog područja… Prednost će imati i projekti koji podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizam, doprinose afirmaciji i valorizaciji kulturnog potencijala…

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BOGATSVO LJEKOVITOG I AROMATIČNOG BILJA U CRNOJ GORI: OD KANTARIONA DO BRĐANKE: Zaboravljeni rasadnik mogućnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je, sa svojih četiri hiljade vrsta biljaka koje žive na njenoj teritoriji, u odnosu na svoju veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Šanse za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima

 

Sakupljanje ljekovitog i aromatičnog bilja može biti veoma isplativa  djelatnost u Crnoj Gori. Oko četiri hiljade vrsta bilja živi na njenoj teritoriji. Od toga, preko 700 vrsta ljekovitog bilja je u upotrebi. Flora Evrope broji oko 11 hiljada različitih biljaka, a Balkansko poluostrvo oko devet.  Crna Gora je, u odnosu na veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Mogućnosti za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima.

,,Prepoznavanje i poznavanje biljaka je velika vještina koja se stiče godinama”, objašnjava za Monitor biološkinja Dragana Saveljić. Pravilno sakupljanje ljekovitog bilja podrazumijeva posjedovanje osnovnog botaničkog znanja – sposobnost poznavanja vrste i njene biologije i ekologije, gdje raste, kako se razmnožava, u kojoj fazi je najbolje brati i slično. ,,Iako naizgled veoma slične, biljke se među sobom veoma razlikuju po sastavu i kvalitetu biljne droge. Ako se sakupi biljka koja nema upotrebnu vrijednost, sve mora da se baci, trud propada. Još je gore da  ljekovitu biljku zamijenite sa potencijalno ili stvarno otrovnom, odnosno štetnom vrstom.  Bilo je trovanja ljudi, i sa fatalnim ishodom, zbog nepoznavanja ljekovite flore”, kaže Saveljićeva.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I POHARE: Ima li kraja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore upozoravaju da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta.  Ovih su dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem kako bi se hitno zaustavila  nezakonita eksploatacija državnih šuma od privilegovanih koncesionara, tajkuna

 

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore poručili su da se hitno mora zaustaviti dalja nezakonita eksploatacija državnih šuma od, kako kažu, privilegovanih koncesionara. Preciznije – tajkuna.

Oni su se ovih dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i njegovim saradnicima. Cilj je definisanje daljih koraka oko gazdovanja državnim šumama.

Koliko štete trpe drvoprerađivači, građani, lokalne samouprave i država od gazdovanja neki od njih su stavili i na papir.

Plavljanin Edin Šarkinović kaže da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta. Prema njegovim riječima, koncesionari dobijaju drvnu masu po cijeni sedamnaest eura za kubik.

„Bilo koji od njih, koji se mogu na prste ruke prebrojati, za neku za njih smiješnu količinu od 5.000 kubika dobije za 85.000 eura, a PDV na tu sumu iznosi 17.500 eura. Ako bi tu količinu sirovine izrezali, osušili i uglačili na standardnu debljinu, dobili bi vrijednost od 1.550.000 eura, a PDV bi bio 325.000 eura” – kaže Šarkinović.

On napominje da bi složenije obrade, poput izrade vrata, dostizale trostruko veće iznose. „Ovo dovoljno govori koliko se gubi što nema finalne obrade i što se izvozi oblovina” – objašnjava Šarkinović. Da ovakav način gazdovanja šumama nije pošten i ne donosi nikakvu dodatnu vrijednost Crnoj Gori, prošle sedmice saopštio je i premijer Krivokapić. On je najavio suzbijanje mnogih problema koji su, kako je rekao, prerasli  čak i u organizovani kriminal. „Došlo je vrijeme da se stane na put svima koji bjesomučno koriste šume, uništavaju puteve, a ne daju nikakve dodatne vrijednosti Crnoj Gori” – izjavio je premijer prilikom posjete Beranama.

Ta izjava premijera Krivokapića je ohrabrila drvoprerađivače da se okupe u Plavu. Saglasili su se da se samo zajedničkim djelovanjem svih drvoprerađivača i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prirodnih i drugih vrijednosti, može zaustaviti pohara i uništavanje državnih šuma.

„Ovaj skup su podržale 62 nevladine organizacije iz čitave Crne Gore. Konačno se mora stati na kraj nezakonitim radnjama. Zadatak radnog tijela kojeg smo formirali biće da se u razgovoru sa premijerom Kivokapićem i njegovim saradnicima iznađe najbolji model za upravljanje državnim šumama. Tu se, prije svega, moraju zaštititi interesi lokalnog stanovništva i dati šansa drvoprerađivačima da, baveći se finalnom preradom drveta, lako dolaze do sirovine, što do sada nije bio slučaj” – kaže Esko Barjaktarović, drvoprerađivač iz Plava. Sa tog skupa je poručeno da se više ne smije dozvoliti da koncesionari sa strane raubuju državne šume, a da pritom lokalno stanovnioštvo ne može da obzbijedi ni ogrjevno drvo.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo