Povežite se sa nama

MONITORING

Život prejake riječi

Objavljeno prije

na

Intelektualni dio Beograda upriličio je obilježavanje 100 godina od rođenja prvog istinskog jugoslovenskog komunističkog disidenta Milovana Đilasa raspravom održanom u dupke punom, parama američke vlade nedavno renoviranom, Domu omladine. O složenoj ličnosti Milovana Đilasa, koga srpski desničari i nacionalisti doživljavaju kao čovjeka koji je ,,izmislio” crnogorsku naciju i ispisao ,,avnojevske” granice otimajući Srbiji teritorije, a intelektualna svjetska javnost vidjela kao demokratsku inspiraciju, potpuno novo čitanje ciljeva i dometa komunističkog pokreta, govorilo je ,,šareno” društvo.

Bila su tu dvojica članova Srpske akademije nauka i umjetnosti, pisci, zaronjeni u prošlost Dobrica Ćosić i Matija Bećković, ličnosti kojima su druženje sa Đilasom 1970-tih i 1980-tih bila dobar argument da su i oni disidenti Brozovom režimu.Na bini su bili i zagrebački univerzitetski profesor Žarko Puhovski, Dejan Đokić sa Univerziteta Goldsmit u Velikoj Britaniji, Trivo Inđić, mladi asistent filozofskog fakulteta u vrijeme studentske pobune na Beogradskom univerzitetu 1968, inače savjetnik aktuelnog predsjednika Srbije Borisa Tadića, i Slavoljub Đukić, dugogodišnji novinar dnevnika Politika i publicista.

Puhovski je kazao da on Đilasa vidi kao čovjeka koji je ,,živio od prejake riječi, a nije mogao da je izdrži ni on sam, ni njegova okolina”. ,,On je u sebi sažeo u istom liku i počinitelja i žrtvu”, kazao je Puhovski.

Puhovski je podsjetio da je u knjizi Nova klasa Đilas prvi izrekao jeretičku misao da komunizam nije stvorio besklasno društvo već je stvorena nova klasa koja kontroliše sve. ,,Đilasu se kao heretiku desila najgora sudbina: on je nadživio svoju crkvu… To je, dakle, tipično đilasovski: pobjeda u porazu i poraz u pobjedi”, zaključio je Puhovski.

Kao naučnih koji prati istoriju Balkana iz britanskog ugla, Dejan Đokić je ponudio zanimljivo viđenje Đilasa iz ugla ostrvskih ljevičara i istoričara. Đokić je istakao da je jugoslovenska vlast poslije raskida sa Staljinom 1948. težila približavanju britanskim laburistima koji su bili jedina ljevičarska stranka koja nije bila pod kontrolom Moskve.

,,Sukob između Đilasa i Tita je britanskoj ljevici mnogo teže pao od sukoba između Tita i Staljina”, naveo je Đokić.

Šta zapadni istoričari misle o Đilasu pokazao je i članak, povdom sto godina njegovog rođenja, Normana Abđorensena za internet stranicu Inside Story koju uređuje Institut za socijalna istraživanja pri Svinburn Universitu za tehnologiju u Melburnu u Australiji.

,,Nijedan jedini komentator nije dao toliko materijala konzervativnim i liberalnim kritičarima komunizma kao jugoslovenski disident i pisac Milovan Đilas, nekada potpredsjednik Jugoslavije i autor čuvene Nove klase: Analiza komunističkog sistema (1957). Ipak, najveći paradoks leži u tome što se ovaj najoštriji i najglasniji kritičar sistema koji je izgradio Staljin nikada nije odrekao svoje ideologije, umrijevši kao nepopravljivi marksistički idealista 1995. Nije bog bio toliko neuspješan, već su bile ljudske institucije izmišljene u njegovo ime”, ocijenio je Abđorisin koji predaje politiku javnog mnjenja na Krofordovoj školi za ekonomiju i upravljanja pri Nacionalnom univerzitetu Australije (ANU).

Australijski naučnik ukazuje da poslije više od pola vijeka od objavljivanja Đilasova Nova klasa još odjekuje i citira se.

Abđorensen precizira da je Đilas, osim prezrivih prikaza sovjetskog i jugoslovenskog komunizma ,,isto tako neumoljivo odbacivao bilo kakvo poistovjećivanje sa buržoaskim kapitalizmom”.

Izuzetno su rijetki primjeri da jedan čovjek iz relativno male zemlje kakva je bila Jugoslavija toliko snažno utiče na političare i intelektualce zemalja sa mnogo dužom i uticajnijom tradicijom političke misli.

Desimir Tošić, jedan od vođa omladine Demokratske stranke pre Drugog svjetskog rata, na retoričko pitanje treba li da se mirimo s Đilasom, u jednom tekstu odgovara. ,,Ne, ne treba da se mirimo s Milovanom Đilasom jer je on sam u svojoj sveobuhvatnosti pomirenje s prošlošću. On je u sebi i u svojim stradanjima sažeo revolucionare i konvertite, mučitelje i mučene, prošlost i sadašnjost.”

Književnik, ilegalac, robijaš

Milovan Đilas, političar i književnik, je bitno uticao na političku misao i oblikovale društvene tokove XX vijeka. Bio je predratni mladi književnik, komunistički ilegalac, robijaš, član Politbiroa KPJ, jedan od najbližih Titovih saradnika, oštar kao sablja i tokom rata i neposredno poslije rata, general, ministar, šef Agitpropa i predsjednik savezne skupštine. Đilasova knjiga Nova klasa smatra se jednom od najrelevantnijih politikoloških studija XX vijeka. Djelo koje je objavljeno 1957, Oksfordski forum je uvrstio među 100 knjiga koje su najviše uticale na kulturu Zapada poslije Drugog svjetskog rata. Rođen je 12. juna 1911, u selu Podbišće u blizini Mojkovca, u Crnoj Gori. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Beranama, a u Beogradu upisao Filozofski fakultet 1929. Član zabranjene Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) postao je 1931. a dvije godine kasnije osuđen je na kaznu od tri godine zatvora, koju je izdržavao u Sremskoj Mitrovici. Poslije dolaska Josipa Broza Tita na čelo KPJ 1937. postao je član najužeg partijskog rukovodstva, Centralnog komiteta KPJ i Politbiroa CK KPJ. Neposredno je organizovao odlazak dobrovoljaca u Španski građanski rat (1936–1939) a poslije okupacije Jugoslavije početkom jula 1941. otišao je u Crnu Goru radi organizovanja i pokretanja ustanka protiv okupatora. Tokom Narodnooslobodilačkog rata, Đilas je bio član Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije. Odlikovan je Ordenom Narodnog heroja. Dao je veliki doprinos u borbi jugoslovenskih komunista protiv Informbiroa, započetoj 1948. U stvari je Đilas bio najzapaženiji ideolog u jugoslovenskom sukobu sa Kominformom. Šesti kongres KP – SKJ održan u Zagrebu od 2. do 7. novembra 1952. bio je rekapitulacija tog antistaljinističkog kursa. ,,Ništa nije toliko sveto da ne može biti promijenjeno!”, piše u tada usvojenom programu SKJ. Prihvaćene su Đilasove ideje o neophodnosti diskusije i borbe mišljenja, o tome da svi članovi partije treba da imaju pravo da slobodno raspravljaju o stavovima drugih članova partije, čak i ako imaju najviše funkcije. U diskusiji Đilas se između ostalog založio da se ne smije zabranjivati ljudima različitih shvatanja, čak ni “reakcionarnih i antimaterijalističkih”, da objavljuju radove, i da se treba boriti prije svega ,,političkim i idejnim argumentima”, a ne policijskim i sudskim progonima. Početkom 1953. Đilas je postao potpredsjednik jugoslovenske vlade a krajem te godine predsjednik Savezne narodne skupštine. Tada je, kao vodeći partijski ideolog i teoretičar, objavljivao u listu Borba i u časopisu Nova misao znamenite, antidogmatske tekstove, u kojima se zalagao za unutarpatrijsku diskusiju i otvorenu borbu mišljenja, kao i za punu demokratsku transformaciju SKJ i jugoslovenskog društva. Đilas je januara 1953. bio pokretač antidogmatskog mjesečnika Nova misao, u čijem su redakcijskom kolegijumu bili Dobrica Ćosić, Miroslav Krleža, Skender Kulenović, Oskar Davičo, Mihailo Lalić… U posljednjem broju Nove misli, koji nosi broj I za 1954, objavljena je Đilasova Anatomija jednog morala. Poslije objavljivanja tog eseja i zabrane Nove misli, u januaru 1954. godine, počela je Đilasova golgota. Treći (vanredni) plenum CK SKJ bio je posvećen slučaju Milovana Đilasa. Pod optužbom da je „revizionista” smijenjen je sa svih funkcija, a na tajnom suđenju 1955. osuđen je na kaznu zatvora od osamnaest mjeseci, uslovno na tri godine. Zbog intervjua Njujork tajmsu, u decembru 1956. osuđen je na tri godine strogog zatvora. Sljedeće godine pojavila se u Sjedinjenim Američkim Državama njegova knjiga Nova klasa, koja će ga učiniti perjanikom komunističkog disidentstva. Zbog objavljivanja knjige osuđen je 1957. na novih sedam godina zatvora, u zbiru s ranijom kaznom na devet godina. Uslovno je pušten iz zatvora 1961. ali je zbog knjige Razgovori sa Staljinom naredne godine osuđen na novih pet godina zatvora. Oslobođen je posljednjeg dana 1966, a poslije dvije godine je dobio pasoš. Putovao je u Veliku Britaniju i u SAD. Pasoš mu je ponovo oduzet 1970. i vraćen tek 1987. godine. Od 1954. do 1988. Đilas nije mogao da objavi u Jugoslaviji nijedan svoj politički ili literarni tekst. Njegove knjige počeli su da štampaju tek u vrijeme raspada Jugoslavije. Umro je u Beogradu 20. aprila 1995. godine, a sahranjen je u porodičnoj grobnici u rodnom selu u Crnoj Gori.

Stradanje porodice

Porodična istorija Đilasovih je takođe veoma tragična. Oca Nikolu ubili su 1943. albanski nacionalisti za vrijeme njemačke okupacije pošto su ga Nedićeve vlasti protjerale iz Srbije na Kosovo. Milovanova sestra Dobra poginula je u borbi s četnicima u Srbiji 1942. Brata Milovanovog Aleksu ubili su četnici 1941. u Crnoj Gori. Drugog brata Milivoja ubili su Njemci na Banjici 1942.

IZ INTERVJUA MONITORU 1991.
Volim Crnu Goru iako je otrovna

MONITOR: A da li ste u knjizi „Druženja sa Titom” uspjeli da savladate osjećanje? Jer , za razliku od mnogih koji su družeći se sa Titom prošli bolje od Vas, Vi ste pisali o njemu bez zlobe.
ĐILAS: Nisam potisnuo osjećanja, ali mi se čini da sam uspeo da potisnem mržnju. To je proisteklo iz mog gledanja na stvari i iz obaveze koju sam kao pisac osjećao prema literaturi kao dokumentu, ne samo istorijskom, već dokumentu o ljudima, o sebi.

MONITOR: Da li Vas je sve to što Vam se desilo učinilo drugačijim?
ĐILAS: Da sam ostao na vlasti, sa ovim shvatanjima, bio bih jedan plitko-lukavi političar, koga bi korumpirala vlast, bio bih neko ko se udvara, prikrivao bih se i polako satro i kao ličnost i kao pisac, kao sve…

MONITOR: Da li bi se moglo reći da ste čak srećniji što se sve dogodilo kako se dogodilo?
ĐILAS: Ne osećam se ni srećnijim ni nesrećnijim. Verujem da sreća ne postoji, kao što ne postoji ni apsolutna nesreća. Čovekova sudbina jeste tragična, ali nije bezizlazna. I sudbina naroda je tragična. Kada govore o tragičnoj sudbini Hrvata ili Srba, ja uvek pomislim da ima i drugih tragičnih naroda. Doduše, mi se razlikujemo od Skandinavaca, koji su van istorije, a mi smo uvek u njenom žarištu, ali ni jedan narod nije srećan. Pogledajte samo Nemce – kako se može govoriti o sreći nemačkog naroda posle Hitlera.

MONITOR: Na kraju, moram Vas još nešto pitati. Posle vašeg ponovnog ulaska u javnost u Crnoj Gori ste održali jednu tribinu i dali ste samo jedan intervju. Ko je koga zanemario – Vi Crnu Goru, ili Crna Gora Vas?
ĐILAS: Volim Crnu Goru iako je otrovna. Jedan deo Crnogoraca pisao je takve laži o meni da me neki u Crnoj Gori mrze i smatraju me čudovištem. Ne smeta mi to mnogo. Ja odavno živim neki život u kome nema mesta za razmišljanje o lažima koje se o meni govore. Zato nikada i ne odgovaram.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMIJENJEN BORIS MARIĆ, PONOVO OKRNJEN TUŽILAČKI SAVJET: Krivokapić želi odlučujući glas u tužilaštvu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilački savjet je raspisao konkurs za novog vršioca dužnosti vrhovnog državnog tužioca, koji ujedno predsjedava i tim upravljačkim organom, ali zbog smjene jednog člana možda ne bude potrebne većine za izbor VD-a

 

Članovi Tužilačkog savjeta konačno su održali prvu sjednicu i verifikovali mandat.  Tako je poslije skoro pola godine krize u tužilaštvu zbog političkih prepucavanja oko jednog spornog pravnika, TS profunkcionisao. No, izgleda, u pogrešno vrijeme.

U Skupštini je pokrenuto pitanje (ne)povjerenja Vladi Crne Gore, a prema javnim istupima poslanika vladajućih i opozicionih partija, početkom februara aktuelna garnitura izvršne vlasti neće dobiti povjerenje. Takva situacija odrazila se i na Tužilački savjet.

Premijer Zdravko Krivokapić preuzeo je rukovodstvo nad Ministarstvom pravde, ljudskih i manjinskih prava i smijenio državnog sekretara Borisa Marića. Tim resorom ranije je rukovodio ministar unutrašnjih poslova Sergej Sekulović, nakon što je u Skupštini smijenjen bivši ministar Vladimir Leposavić.

Marića je ranije Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava odredilo za člana Tužilačkog savjeta ispred te organizacije. Monitoru je iz tog resora pojašnjeno da smjenom sa funkcije državnog sekretara, po automatizmu on više nije član Tužilačkog savjeta. Tako je nakon šest mjeseci peripetija i političkih kompromisa ovo upravljačko tijelo ponovo nepotpuno. Pitanje je da li će Krivokapić do 4. februara uspjeti da popuni Tužilački savjet, s obzirom na to da predsjednik Skupštine mora da verifikuje mandat.

Više sagovornika Monitora smatra da bi Krivokapićev kandidat za Savjet mogao biti novoimenovani sekretar u Ministarstvu pravde, ljudskih i manjinskih prava Andrej Milović. Nakon sada već izvjesnog „pada“ Vlade, on bi mogao biti Krivokapićev čovjek u Tužilačkom savjetu do izbora nove Vlade.

Marić je na konstitutivnoj sjednici Tužilačkog savjeta podržao kolegu – člana iz reda uglednih pravnika Sinišu Gazivodu, da se objavi poziv za vršioca dužnosti Vrhovnog državnog tužioca. On je bio jedan od šestorice koji su podržali taj predlog, dok je pet tužilaca bilo protiv. Bez Marića, odnosno predstavnika resornog ministarstva u Tužilačkom savjetu, neće se moći nadglasati tužioci.

Konstitutivna sjednica počela je zahtjevom Gazivode da se u što kraćem roku raspiše poziv kako bi se kandidati „ohrabrili da se prijave za krovno mjesto u tužilačkoj organizaciji”. Tužilački savjet ima zakonsku obavezu da na prvoj sjednici odredi VD VDT-a, ali Zakonom o državnom tužilaštvu nije precizirano na koji način bi to mogli učiniti. Gazivoda je naglasio da se to ne smije raditi kao do sada jer bi se u javnosti stvorila percepcija o netransparentnosti.

„Zbog toga smatram da je neophodno da proceduru učinimo transparentnom. Da je sprovedemo u skladu sa principom integriteta, omogućimo neku vrstu kompetitivnosti i pravnu prazninu popunimo tako što ćemo raspisati poziv koji bi bio konsultativnog karaktera, i iz kojeg bi vidjeli koja su lica zainteresovana za privremeno vršenje ove dužnosti”, predložio je Gazivoda.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTARKA ZDRAVLJA KRŠI MJERE PROTIV KORONE: Politika joj preča od zdravlja građana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posljednji postupak ministarke zdravlja Jelene Borovinić – Bojović pokazuje da se nova vlast vratila na DPS postavke u kome je politika važnija od zdravlja

 

Partijski ciljevi i sumanuta poslijeizborna kombinatorika bili su važniji od zdravlja građana, pisao je Monitor nakon protestnog skupa u septembru 2020. na kome su se okupili tada nezadovoljni čelnici DPS-a i više hiljada ljudi u navodnoj odbrani države. Tadašnji predsjednik Nacionalnog koordinacionog tijela za borbu protiv zaraznih bolesti (NKT) Milutin Simović nije prisustvovao skupu ali ga je podržavao svim srcem.  

Sličan scenario, pravdan većim političkim interesima, ponovio nam se ove sedmice. ,,Sa mojim dragim kolegama ministrima idem i ja”, najavila je svoje prisustvo protestu ministarka zdravlja Jelena Borovinić – Bojović potrešena najavom mogućeg formiranja manjinske vlade.

Političke igre, opet su se pokazale kao sprešnije od zdravlja. Mjerama koje su na snazi do 2. februara zabranjeno je okupljanje stanovništva u zatvorenim i na otvorenim javnim mjestima, organizovanje javnih priredbi, političkih i drugih manifestacija na otvorenim javnim mjestima, osim uz prisustvo ne više od 50 lica, uz poštovanje propisanih mjera.

Ministarka se ipak nije skroz zaboravila, pa je apelovala: ,,Molim i građane koji iz različitih razloga protestuju da se okupljaju u grupama do 50 ljudi uz nošenje maske i držanje odstojanja. Zdravlje nema alternativu”.

Iz udruženja Ugostitelji Crne Gore poručili su da su ,,zgroženi najavom Borovinić – Bojović da će prisustvovati protestu sa kolegama ministrima”, koji su ih zatvorili pred Novu godinu zbog epidemiološke situacije. ,,Nemamo riječi za takvo ponašanje ministarke i ostalih članova Vlade, koji na ovaj način pokazuju gdje su im građani i privreda, kao i da, kada su u pitanju njihovi inreresi, ne poštuju mjere koje donose”, saopštili su iz Udruženja ugostitelja.

Zbog oštrih reakcija javnosti ministarka se nije pojavila na protest.

Građanska inicijativa 21. maj podnijela je Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici krivičnu prijavu protiv ministara Milojka Spajića, Jakova Milatovića, Ratka Mitrovića i ministarke Vesne Bratić, zbog kršenja zdravstvenih propisa o suzbijanju širenja korona virusa prilikom učešća na protestu protiv manjinske vlade.

U Krivičnom zakoniku propisano je – ko ne postupa po propisima, odlukama, naredbama ili nalozima kojima se određuju mjere za suzbijanje ili sprečavanju opasne zarazne bolesti kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine. Za ministre i ostale političare te mjere odavno ne važe.

Iz GI 21. maj poručili su da ,,ministri na taj način narušavaju povjerenje u institucije i rizikuju da je ostatak građana ne poštuje mjere”. Na pitanje zašto u krivičnoj prijavi nije ministarka zdravlja  koja je najavila da će biti na protestu tako motivisala građane da oni dođu, koordinator građanske inicijative Ljubomir Filipović, je kazao da ipak nije bila na licu mjesta pa je zbog toga i izostavljena iz krivične prijave.

Ministarka zdravlja je pokušala da objasni svoj postupak tvrdnjom da nije rođena u fotelji, da ne brani svoju poziciju već da izražava protest protiv namjere da se glasovima ljudi koji su protivnici nekadašnjeg režima sada upravo oni pokušavaju ,,nasilno vratiti na vlast”. Kazala je i da ,,vjeruje da to građani neće dozvoliti”, a da će ona sama, shodno svojim mogućnostima, biti brana za povratak DPS-a na vlast.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Iako su partije nove vlasti u početku tražile da se projekat zaustavi, iz Ministarstva kapitalnih investicija (MKI), čiji su kadrovi bliski upravo GP URA, sada tvrde da je projekat na mjestu. To su na posljednjem sastanku prije nekoliko dana saopštili mještanima, ali i u zvaničnom odgovoru novinaru Monitora.

„MKI je analiziralo kompletnu dokumentaciju vezanu za projekat kamenoloma Velja gorana i nije našao ništa što se kosi za zakonskim procedurama. Naprotiv, benefiti za lokalnu zajednicu i državni budžet su jako značajni i smatramo da je u pitanju investicija sa velikom perspektivom. MKI smatra da ovu koncesiju ne treba raskidati prije svega zato što ne postoji zakonski osnov, a i stoga što smatramo da nije na štetu niti države niti lokalne zajednice“, navodi u odgovoru MKI.

Iz tog ministarstva su istakli da bi raskid ugovora podrazumijevao plaćanje velikih penala na račun neostvarene dobiti koncesionara. Tvrde da ne postoji potreba da se u ovom trenutku razgovara sa Ministarstvom ekologije, prostornog planiranja i urbanizma. Odnosno da ne postoje razlozi za dodatnim analizama i navode da im je koncesionar obećao da će projekat izvesti pa najvećim ekološkim standardima. Iz MKI navode i da je koncesionar „jasno potvrdio“ da je „spreman da značajno više uradi za dobrobit“ zajednice u odnosu na ono što je predviđeno ugovorom. Iz Ministartsva ekologije i preduzeća Trojan d.o.o nijesu odgovarali na pitanja novinara.

„Studija uticaja na životnu sredinu je urađena od strane Agencije za zaštitu životne sredine, i ona je dobila pozitivnu ocjenu. Traženo je i dodatno mišljenje po ovom pitanju na koje je drugi put pozitivno odgovoreno od strane iste agencije“, saopšteno je iz MKI.

Portparol Ministarstva kapitalnih investicija Draško Lončar pritom je „sugerisao“ novinaru da se fokusira „na nelegalnu proizvodnju kamena na lokaciji koja se nalazi jako blizu lokacije Velja Gorana“.

„Što je jako interesantno, prema njoj ne postoji otpor lokalne zajednice“, dodao je Lončar uz odgovore.

Mještani tvrde da je samo u Mrkojevićima, mjestu pogodnom za ruralni turizam, predviđeno četiri kamenoloma. U blizini Velje Gorane kamenolom ima i preduzeće Euromix, čije mašine odavno grade. Mještani pretpostavljaju da Lončar misli na njega. Međutim, tvrde da su tek nakon razgovora sa MKI saznali da iko nelegalno iskopava kamen u njihovom mjestu. Takođe će da se pokrenu i protiv drugih kamenoloma koji su najavljeni u njihovom kraju. Nije, ipak, jasno zašto se institucije ne fokusiraju da spriječe nešto što je nelegalno, jer je na kraju nadležnost njihova, a ne novinareva.

Prema saznanjima Monitora, djelovi barskog ogranka GP URA reagovali su, povodom napada na Trojan d.o.o, garantujući za njega kao „poštenog“ investitora. Zbog toga su navodno funkcioneri te partije prekinuli da napadaju ovaj projekat, dok MKI garantuje za projekat i investitora, a mještane optužuju za selektivnost.

Isti scenario, samo drugi akteri.

 

Osmanović: Svi ostali na sitim pozicijama

Edina Osmanović za Monitor kaže da su na posljednjem sastanku sa Ministarstvom kapitalnih investicija svi ostali na istim pozicijama. Investitor i Vlada ne odustaju od kamenoloma, mještani ne odustaju od svog sela.

,,Da se raselimo, da ostavimo sve što su nam djedovi i babe stekli i sve za šta smo se mučili godinama, zato jer ni ovu vlast izgleda ne zanima da zaustavi trulu politiku prethodnog režima, već nastavljaju sa istom. Sa svih strana obmanjuju narod, manipulišu njim i tjeraju ga u ćošak. Lako je, gospo,do da gurate kompromise pod nos ljudima koji nemaju alternativu i koji su prepušteni sami sebi“, kaže ona.

Tvrdi da su bili samo na jednoj javnoj raspravi, i to oko elaborata o uticaju na životnu sredinu, dok su im u Ministarstvu rekli da ih je bilo sedam. Osmanović kaže da nisu znali ni za jednu raspravu i da smatraju da je projekat „izguran“ iza njihovih leđa. Tvrdi da neće odustati od borbe.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo