Izdvojeno
IZAZOVI ZA NOVOG GST: Novovića dočekale pune Katnićeve fioke
Novi glavni specijalni tužilac Vladimir Novović pred Tužilačkim savjetom je obećao da će mu prioritet biti predmeti visoke korupcije i finansijske istrage. Ubrzo ćemo vidjeti je li to ozbiljno mislio
Kada god bi predstavnici parlamenta – iz redova vladajuće koalicije ili opozicije zamjerali predstavnicima Vlade da nema ozbiljnijih rezultata u borbi protiv organizovanog kriminala i visoke korupcije, izvršna vlast je imala jedan argument – Specijalno državno tužilaštvo. Taj argument bio je najsnažniji nakon događanja na Cetinju 4. i 5. septembra, kada je koordinator svih službi bezbjednosti Dritan Abazović kazao da do nereda ne bi došlo da su imali funkcionalno Specijalno državno tužilaštvo.
Borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala zaista nema bez tužilaca koji bi vodili istrage protiv počinilaca takvih krivičnih djela. Međutim, zbog međustranačkih prepucavanja i borbe za političke (i lične) poene među predstavnicima vladajuće koalicije, na novog glavnog specijalnog tužioca čekali smo više od godinu i po.
Napokon, Tužilački savjet (TS) je prošlog petka izabrao dugogodišnjeg sudiju podgoričkog Višeg suda Vladimira Novovića za glavnog specijalnog tužioca (GST).
Izboru Novovića prethodile su izmjene Zakona o državnom tužilaštvu i izbor novog Tužilačkog savjeta, na koji se, takođe, dugo čekalo. Novović je izabran sa deset glasova članova Tužilačkog savjeta, samo je tužiteljka i potpredsjednica savjeta Đurđina Ivanović bila protiv da on bude novi šef Specijalnog državnog tužilaštva. Nakon obavljenih intervjua sa prijavljenim kandidatima, vršiteljka dužnosti vrhovnog državnog tužioca (VD VDT) Maja Jovanović podnijela je predlog da se Novović izabere, naglašavajući da je „cijenila stručno znanje i sposobnost za obavljanje funkcije GST-a“.
Novović je pred Tužilačkim savjetom obećao da će mu prioritet biti predmeti visoke korupcije i finansijske istrage. On smatra da SDT očekuju brojni izazovi – kadrovske promjene, stvaranje uslova za rad i tehničke opremljenosti, ali da smatra da je najveći problem „percepcija javnosti o radu tužilačke organizacije“. Kazao je da prema istraživanja javnog mnjenja iz decembra 2021. godine, 56 odsto ispitanika ne vjeruje u rad tužilaštva, a svega 19 odsto da vjeruje.
„Može se to popraviti, pregalačkim radom, povećanjem kvaliteta i stvaranjem osjećaja da je zakon jednak za sve“, rekao je on. Uskoro ćemo vdjeti je li mislio ozbiljno.
Novovićeva karijera bila je obilježena krupnim i medijski propraćenim slučajevima, uključujući i one koji su se odnosili na najbliže srodnike bivšeg potpredsjednika Demokratske partije socijalista (DPS) Svetozara Marovića. Novović je 2015. godine kao istražni sudija Milošu Maroviću odredio pritvor do 30 dana. Na predlog Specijalnog tužilaštva iste godine odredio je pritvor i bivšoj šefici budvanskog katastra Mirjani Marović, vlasniku kompanije Megapromet Miodragu Mitroviću i procjeniteljima Milki Lazarević i Marku Radunoviću. Sudio je i u zvučnim slučajevima organizovanog kriminala.
Njegov izbor za glavnog specijalnog tužioca pozdravili su svi, od predsjednika Vlade kojoj je izglasano nepovjerenje Zdravka Krivokapića, njegovog potpredsjednika i mandatara za sastav nove vlade Dritana Abazovića, pa sve do političkih partija i nevladinih organizacija. Neki su podsjetili i da ga očekuje ozbiljan i obiman posao. Neophodno je da Novović krene u efikasnu borbu protiv organizovanog kriminala, korupcije i ratnih zločina.
„Svi izazovi kao i očekivanja dobrog dijela javnosti se mogu sumirati u neophodnosti da se napravi jasan otklon od svega onoga što je personifikovao prethodni glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić. I to u mjeri koja će obezbijediti održive rezultate, posebno kada je u pitanju korupcija na visokom nivou“, kazao je direktor istraživačkog centra MANS-a Dejan Milovac.
Milovac kaže da građani očekuju da upravo Specijalno državno tužilaštvo bude institucija koja će donijeti pravdu u slučaju brojnih propalih i sumnjivih privatizacija, počevši od KAP-a i Telekoma, pa sve do najmanje fabrike na sjeveru Crne Gore. Poseban izazov za Novovića će, smatra on, biti da se odupre političkom uticaju koji će političari nastaviti da vrše na državno tužilaštvo. Dokaz da je u tome uspio će, tvrdi, biti procesuiranje slučajeva koji poltičkim vođama ograničavaju takvu moć.
„Tu prije svega mislim na puno procesuiranje Pandora Papira u saradnji sa međunarodnim ekspertima za tu vrstu finansijske forenzike. Zatim na ponovno otvaranje istraga afere Koverta, Snimak, Vrela Ribnička i ostalih slučajeva sumnji na korišćenje takozvanih crnih fondova i državnog novca u političke svrhe, a koje su okončavane onda kada su vodile do samog vrha političkih partija“, naglasio je Milovac.
On ocjenjuje da će posebno otežavajuća okolnost za novog glavnog specijalnog tužioca biti postojeći kadar u SDT-u, koji je dobrim dijelom i dalje odan interesima koje je svojim neadekvatnim postupanjem štitio Katnić. „Nulta tolerancija na korupciju, nerad i neznanje trebao bi biti apsolutni prioritet za kompletiranje tužilačke reforme, gdje će pozivanje na odgovornost tužilaca biti pravilo, a ne incident“, kaže Milovac
Građanska alijansa (GA) smatra da na stolu GST-a mora biti rješavanje afera koje su opterećivale javnost i predstavljale breme za državu. U GA kažu da ne smije ostati praksa da se najveći procenat slučajeva rješava sporazumima o priznanju krivice, na šta je u svom izvještaju upozorila i Evropska komisija. Podsjetili su da u predmetima ratnih zločina nije bilo adekvatnih i konkretnih rezultata.
„Čak i kada su neke osobe procesuirane, bilo je riječ o osobama koje su na najnižim pozicijama u komandnom lancu. Ta krivična djela se moraju rasvijetliti do kraja i odgovorni moraju biti procesuirani kako bi se na adekvatan način oslobodili hipoteka iz mračnog perioda naše istorije koje su nam nametnuli pojedinci”, navodi se u saopštenju.
Novović je rekao da se slika o Specijalnom državnom tužilaštvu može popraviti „pregalačkim radom, povećanjem kvaliteta i stvaranjem osjećaja da je zakon jednak za sve“. Zakon mora biti jednak za sve. Tužilaštvo sa prethodnim rukovodstvom to nije uspjelo da postigne, vidjećemo da li će „pregalački rad“ novog GST biti dovoljan za to.
Medijski eksponirana suđenja – od političara do ubica i mafijaša
Vladimir Novović je u maju 2017. godine oslobodio lidere Demokratskog fronta (DF) Andriju Mandića i Slavena Radunovića optužbe da su pokušali da izvedu nasilnu promjenu ustavnog poretka, tokom demonstracija 24. oktobra 2015. godine ispred Skupštine Crne Gore. Riječ je o jednom od medijski eksponiranijim suđenja poslanicima prije afere „državni udar“.
On je 2020. godine kao sudija za istrage Višeg suda odredio vođi takozvanog „škaljarskog klana” Jovici Vukotiću pritvor do mjesec dana zbog sumnje da je učestvovao u pokušaju ubistva Vojina Stupara i Milora Radonjića u kotorskom naselju Rakite 2016. godine. Bio je u fokusu medija i kada je Ivan Kontić uhapšen u Podgorici zbog sumnje da je u Novom Sadu pokušao da ubije Miljana M. (28) i saglasio se na saslušanju u podgoričkom Višem sudu da bude izručen Srbiji.
Bio je sudija za Istragu u slučaju za ubistvo Šejle Bakije. On je 2018. godine osumnjičenima za ubistvo petnaestomjesečnog dječaka, Nerminu Šišiću i dječakovoj majci Jeleni Jovović odredio pritvor.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
Afera Belivuk, koja se, između ostalog, stavlja na teret Lazoviću i Katniću nije samo, kako je svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms – „priča o sječenju glava i kokainu“. To je priča, kako ju je prezentovao ovaj ugledni amerčki list – priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Suštinsko pitanje danas je, otuda, po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan. Za Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?
U nedjelju, 14 aprila, uhapšeni su bivši visoki funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović i bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić. Oni su uhapšeni po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), nakon višemjesečne akcije koju su SDT i Specijalno policijsko odeljenje vodili uz saradnju sa Europolom.
Zoran Lazović je bio u ANB, a od 2019. do marta 2021. šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala pri Upravi policije. Milivoje Katnić bio je specijalni državni tužilac od 2015. do februara 2022. kada je, godinu i po nakon smjene Demokratske partije socijalista – penzionisan. Katnić je u prijateljskim i kumovskim vezama sa Lazovićem.
Specijalno tužilaštvo tereti Lazovića i Katnića za stvaranje kriminalne organizacije i zlupotrebu službenog položaja. Prema SDT, Lazović je formirao kriminalnu organizaciju, čiji su članovi Katnić, bivši zamjenik tužioca Saša Čađenović i Zoranov sin, Petar Lazović, bivši agent Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Čađenović i Petar Lazović od ranije su u pritvoru. Čađenović, koji je bio zamjenik Milivoja Katnića, uhapšen je u decembru 2022. zbog veza sa kavačkim klanom. Petar Lazović je uhapšen u julu 2022. pod optužbama za stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.
Iako SDT nije precizirao šta se Zoranu Lazoviću i Milivoju Katniću tačno stavlja na teret, na osnovu izjava njihovih branioca, te napisa medija, tužilaštvo ih, između ostalog, tereti za slučaj skidanja zabrana ulaska u Crnu Goru pripadnicima kriminalne grupe iz Srbije, Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, iz 2021. godine. Ono što povezuje ovu, kako je tužilaštvo vidi, organizovanu kriminalnu grupu je – kavački klan. I Lazoviću i Katniću određen je pritvor od 30 dana „zbog opasnosti od bjekstva i uticaja na svjedoke“. Odluku o pritvoru donio je sudija Goran Šćepanović. Kako nezvanično saznaju Vijesti, u odluci o pritvoru Zorana Lazovića navodi se da bi mogao da utiče na vođe kavačkog klana Radoja Zvicera i Milana Vujotića.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
Veljko Belivuk, Marko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu
Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko Belivuk, Marko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.
Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.
Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi
Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.
Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.
Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).
Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada). Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?
Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi
PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi
-
INTERVJU3 sedmicePAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISTKINJA: Osokoljeni nacionalistički šerifi se ne boje institucija sistema
-
FOKUS4 sedmicePOLITIKA I DEGRADACIJA PROFESIJE: Ko su policajci zbog kojih je uzdrmana Vlada
-
FOKUS2 sedmiceFAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju
-
DRUŠTVO4 sedmiceDRAMA OKO SMJENE DIREKTORA MONTEFARMA: Politički i drugi lobiji
-
DRUŠTVO4 sedmiceKOLAPS ZIMSKE TURISTIČKE SEZONE: Uzdanje se u nebo i državnu kasu
-
DRUŠTVO3 sedmiceHAPŠENJE IGORA KRSTOVIĆA: Jedna lasta ne čini proljeće
-
Izdvojeno4 sedmiceKAKO JE IBAR SPASIO VLADU: Političarenje
-
Izdvojeno3 sedmiceKRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini