Povežite se sa nama

INTERVJU

MILENA POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ, EPIDEMIOLOŠKINJA, PREDSJEDNICA SINDIKATA DOKTORA MEDICINE: Pandemija je ogolila čovječanstvo

Objavljeno prije

na

Tokom pandemije se brzo naučilo da je problem komšije vrlo brzo i moj poblem i da nekad pomažući i žrtvujući se za drugog najviše pomažemo i sebi

 

MONITOR: Dvije godine pandemije su za nama, je li kraj blizu?

POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ: U prethodnim mjesecima mogli smo da vidimo strahovito širenje omikrona širom svijeta i drastičan porast slučajeva za kratko vrijeme kakav nismo vidjeli od početka pandemije. Međutim, utješno je to što ovakav porast broja slučajeva nije doveo do kolapsa zdravstvenih sistema širom svijeta, iako je bilo zemalja koje su se izuzetno teško nosile sa situacijom. Prema nekim matematičkim modelima predviđano je da će do kraja marta 2022. čak 50 odsto svjetske poluacije biti prokuženo omikron sojem. Upravo ova izloženost virusu, zatim vakcinacija, naročito u populacijama koje imaju visok stepen obuhvata i booster dozom, dovešće do stabilizacije epidemiološke situacije i napraviti vrstu bufer zone u odnosu na hospitalizacije i smrtne slučajeve.

COVID-19 će se vraćati, bilo da se radi o talasu omikron soja ili nekom drugom, ali za očekivati je da se COVID-19 pandemija neće vraćati. Iako za sada sve ide u prilog tome da je akutna faza pandemije pri kraju, treba sa oprezom prisupiti ovim predviđanjima jer zavise od brojnih faktora. Imunizacija je, naravno, najvažniji faktor i treba imati na umu da je vakcinacija na izuzetno niskom nivou u manje razvijenim djelovima svijeta.

Očekuje se da COVID-19 postane endemska bolest, dakle stalno prisutna i predvidiva bolest.

MONITOR: Popuštanjem virusa i mjera, sve su glasniji antivakseri koji ponavljaju da rigorozne mjere nijesu bile potrebne, kao ni vakcinacija, uprkos tome što su podaci o broju umrlih neumoljivi.

POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ: Plašim se da imamo jako kratko pamćenje kada su negativni događaji u pitanju. Većina je tokom ove pandemije željela dokazati neku svoju poentu, nametnuti svoje viđenje i opravdati svoje stavove. U skladu s tom namjerom, birana je i argumentacija. Vi ćete, recimo, istaći broj preminulih, ukazati na gubitke koje su cijele porodice imale, dok će neko drugi to predstavljati kao prihvatljiv gubitak i prihvatljiv scenario. Ko je taj ko sudi čija smrt je prihvatljiva? Ko je taj koji odlučuje koliko smrtnih slučajeva je prihvatljivo? Samo je pitanje u kojim cipelama je vaš sagovornik. Ova pandemija je ogolila čovječanstvo. Naročito sami njen početak kada je na globalnom nivou nedostajalo dragocjene solidarnosti. Tokom pandemije se brzo naučilo da je problem komšije vrlo brzo i moj poblem i da nekad pomažući i žrtvujući se za drugog najviše pomažemo i sebi.

MONITOR: Da li možemo odahnuti, neko vrijeme, od mogućnosti pojave nove pandemije?

POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ: Korona virus će nastaviti da mutira, ali neće dovesti svaka mutacija do stabilnih novih sojeva virusa sa evolucijskom prednosti. Nije moguće sa sigurnošću predvidjeti kada će se dogoditi sljedeća pandemija. Međutim zbog ratnih dešavanja na teritoriji Ukrajine, zbog masovnih migracija stanovništva i narušenih imunizacionih programa, pojave novih epidemija su realan rizik. To posebno ističem u situaciji kada su obuhvati vakcinacijom, i to ne samo protiv COVID-19, na istorijski najnižem nivou u Crnoj Gori. Nizak obuhvat MMR vakcinom predstavlja realan epidemiološki rizik u svjetlu navedenih događaja. Preko 32.000 djece mlađe od 18 godina je osjetljivo na ove bolesti zbog izbjegavanja vakcinacije.

MONITOR: Kada se podvuče crta na borbu protiv kovida u Crnoj Gori, kakva je ocjena?

POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ: Plašim se da smo malo toga naučili. Nismo iskoristili stečeno iskustvo da izgradimo sistem koji će nas u budućnosti zaštititi od sličnih scenarija na način na koji su to uradile uređene zemlje. Pa smo, recimo, sad na kraju pandemije imali organizovane edukacione skupove o strategiji praćenja i pronalaženja kontakata, zatim o komunikaciji o COVID vakcinaciji kako bi proces približili građanima. Jedan je problem što se ne organizujemo pravovremeno, drugi je što se dosta inicijativa svede samo na ispunjavanje forme i nečiji štrik u izvještaju. Suština izostaje.

Dok su neki zdravstveni radnici pokazivali solidarnost i nesebičnost tokom prethodne dvije godine, i na tom putu pojedini takvu borbu platili sopstvenim životom, institucije sistema su pokazale da se loše nose sa ozbiljnim izazovima. Nedostatak strategije za krizne situacije doveo je do toga da su zdravstveni radnici radili bez adekvatne lične zaštitne opreme, dugo se čekalo na nabavku vakcina, propisane mjere su često bile nelogične, često i sa dvostrukim aršinima, građanima nejasne, što je dovelo do otpora prema njima i gubitka povjerenja u institucije.

Kako saznajem od kolega, sve bolnice još uvijek nemaju jedinstven protokol liječenja COVID pacijenata po kome postupaju. Sistem se umnogome zasniva na reakciji pojedinaca, na njihovoj inicijativi, progresivnosti, praćenju savremenih preporuka liječenja… Što je ironija, upravo takve sisteme je najspreminiji izgubiti. U kontaktu sam sa kolegama koji su napustili državno zdravstvo i jako naporno rade u privatnoj praksi, gotovo bez slobodnih dana, ali tog dijela komfora i slobode se lakše odriču nego da se vrate u neuređeni državni zdravstveni sistem i rizicima koji nosi. Zabrinjava me ležernost državnog zdravstvenog sistema da izgubi najboljeg anesteziologa kako ne bi lišio komfora onoga koji je svoj rejting gradio ne u operacionim salama i intenzivnim njegama već na političkim skupovima i u lokalnim ili državnim funkcionerskim odborima.

MONITOR: Pandemija je ugrozila ali i pokazala značaj zdravstvenog sistema. Koji su iskoraci ka boljem položaju zdravstvenih radnika napravljeni u posljednje dvije godine i da li je to dovoljno?

POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ: Za pohvalu je da je napokon došlo do osjetnog povećanja zarada zdravstvenih radnika usvajanjem predlog Sindikata doktora medicine u Skupštini Crne Gore. Predlog faznog povećanja zarada ljekarima vjerujemo da će dovesti do poboljšanja statusa ljekara i da će uticati na smanjenje njihovog odliva iz zemlje. Takođe, usvojen je prijedlog Sindikata doktora medicine da se uvede novo krivično djelo Napad na ljekare tokom pružanja zdravstvene zaštite, što je rezultat naše višegodišnje borbe. Međutim, zdravstveni saradnici kao što su klinički psiholozi, biolozi, genetičari ostali su zanemareni i potcijenjeni.

Ostalo je i dosta neriješenih problema počevši od nepostojanja stambene politike za ljekare, nastavka diskriminacije ljekara prilikom dodjele stanova od strane Stambene zadruge Zdravstvo. Nepotizam i političko postavljanje direktora nastavili su da proizvode štetu u mnogim zdravstvenim ustanovama. Ovo je vrsta sistemske korupcije koja se direktno odražava na kvalitet pruženih usluga od strane zdravstvenog sistema, na njegovu snagu i povjerenje kod građana.

MONITOR: Kako ocjenujete rad odlazeće ministarke zdravlja?

POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ: Iako su postojali određeni pomaci i pokazivanje dobre volje za rješavanje određenih problema, ostao je veliki broj onih koji na kraju nisu ozbiljno ni razmotreni. Veliki broj problema proizilazi iz snažnog upliva politike u zdravstvo. I dalje imamo političko postavljanje direktora, i dalje se sistem više oslanja na podobnima nego na kompetentnima. Iako smo doskoro vrlo glasno osuđivali nepotizam i političko imenovanje direktora, ta praksa je nastavljena. Nastavljeno je i sa praksom populizma. Pa tako ćemo navodno graditi bolnice u gradovima gdje imamo najveći zabilježeni odliv ljekara i gdje je upitno održavanje kontinuiteta pružanja zdravstvene zaštite s obzirom da cijele grane medicine počivaju na samo jednom ljekaru… Ovo su samo neki od primjera. Nemamo nikakve strateške dokumente kroz koje smo definisali planove razvoja zdravstvenog sistema. Master plan za razvoj zdravstva istekao je još 2020. Nažalost, bio je mrtvo slovo na papiru. Na početku 2021. Sindikat doktora medicine u više navrata pozivao je na okupljanje što šireg auditorijuma koji će doprinijeti pisanju strateških dokumenata u odnosu na koja će se zaista raditi. Tražili smo da se organizuju javne rasprave, da se pozovu razna udruženja i sindikati koji će pomoći u sastavljanju prijedloga strateških dokumenata razvoja zdravstva i definisanja prioriteta. Međutim ništa od toga nije urađeno a već je istekao prvi kvartal 2022. i nameće se pitanje na koji način i u odnosu na koji plan se donose ključne odluke u upravljanju tako velikog resora kao što je zdravstvo.

MONITOR: Koji izazovi očekuju novo ministastvo zdravlja i koje probleme u zdravstvu treba što prije riješiti?

POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ: Novo ministarstvo čekaju naslijeđeni problemi iz prethodnih decenija. A to je nedostatak vizije, jasnog plana razvoja, sistema evaluacije učinjenog, nedefinisani prioriteti. Prvo što treba uraditi je krenuti u izradu kvalitetnih strateških dokumenata u odnosu na koje će se voditi zdravstvena politika pa i za slučaj ako se ministar zdravlja u Vladi bude mijenjao svake godine. Ljudi su najveći kapital svake države. Prioritet mora biti kadrovsko jačanje zdravstvenog sistema. Ulaganje u znanje koje će nakon toga da se cijeni i stavlja ispred svake vrste pripadnosti, pa i političke. Napraviti preciznu analizu potreba. Koje su to zdravstvene usluge koje naši pacijenti najviše trebaju. Pri tome staviti naglasak na preventivnoj medicini. Naš fokus mora biti da preveniramo, da spriječimo pojavu bolesti kod naših građana ili pak da je pravovremeno otkrijemo. Prema sadašnjem budžetu za zdravstvo koji iznosi preko 300 miliona eura, za prevenciju je određeno samo 400.000 eura. To znači da smo mi kao država okrenuti najskupljem vidu usluga u zdravstvu, a to je liječenje bolesti. To nije ni mudro, ni racionalno.

Novo ministarstvo, ako ga uopšte bude, poželjno bi bilo da napravi i analizu koliko pacijenti čekaju na zdravstvenu uslugu u državnim ustanovama, ali i u privatnim. Imamo pacijente koji nam prijavljuju da kada zakazuju pregled u privatnoj ustanovi koja je u mreži, na zdravstvenu uslugu čekaju i po dva mjeseca. Međutim, ako pregled zakazuju sa namjerom da ga sami plate, termin dobiju u roku od dva dana. Bojimo se da imamo ozbiljnih zloupotreba od strane ustanova koje su u mreži i nedovoljnu transparentnost što je još jedan od problema koji će nasljediti neko novo ili staro ministarstvo. Svi ovi problemi su posljedica ad hoc odluka i neplanskog vođenja zdravstvenog sistema.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE:  Svi se plaše izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu

 

MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.

Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene  funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki  i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: Ne radi se o tome ko će da ovlada svijetom nego da li će svijeta biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnos prema proruskim osjećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim mjerama u EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija

 

MONITOR: U Sloveniji su održani referendumi koji su partije na vlasti nazvale „tri puta ZA“. Za potvrđivanje u Parlamentu usvojenih zakona kojima se, kako je u kampanji rečeno, obezbjeđuje nezavisnost javnog servisa, dostojanstvena starost i efikasna vlada. Kako ocjenjujete kvalitet ovih zakona i da li će oni biti sprovodivi?

KREFT: Ti su zakoni različitih izvora, zajednički im je kontekst odbacivanja rešenja koja su donesena za vreme vladavine Janeza Janše odnosno desne koalicije. Lako sprovodiv je zakon o vladi koji donosi rešenja potrebna da bi se udomila koalicija zajedno sa njezinim predstavama o zajedničkom programu, posebno na strani Levice. Zakon koji govori o državnoj brizi za starije nepotpun je kao i onaj kojeg zamenjuje, a glavna poenta mu je da se rešenja dosada važećeg zakona neće sprovoditi još godinu dana jer dovode stariju populaciju u lošiju potporu nego što je bila ranije. Znači, kupuje se vreme da se doradi zakonodavstvo za populaciju koja postaje većinska. Treći zakon je politički najznačajniji, pa je i pobudio najviše pozornosti, jer se odnosi na RTV Slovenije kao javni servis, i na njezinu depolitizaciju, dakle protiv rešenja kojim su dovedeni u rukovodstvo ljudi verni i potčinjeni Slovenačkoj demokratskoj stranci i njezinom predsedniku Janši. Potvrda sva tri zakona na referendumu u korist sadašnje vlade i njezino koalicije bila je moguća jer se biračko telo još uvek deli na osnovi animoziteta prema ranijoj vladavini.

 

MONITOR: Slovenija od juna ima novu vladu premijera Roberta Goloba, koju čine pobjednici aprilskih izbora – Pokret Sloboda, Socijaldemokrate i Ljevica. Kako ocjenjujete njihov učinak u ovih nekoliko mjeseci?

KREFT: Za sada radi se o dve glavne preokupacije. Prva je iskoristiti početak, dok je koalicija još popularna, za odstranjivanje rezultata ranije koalicije Slovenačke demokratske stranke i Nove Slovenije, uz uspostavljanje vlastitih načina ovladavanja situacijom bez nedemokratskih alata i postupaka, ali dovoljno efikasnih; druga je – praćenje krize uslovljene ruskim napadom na Ukrajinu i angažmanom Evropske unije u tom ratu na strani napadnutog, što dovodi i Sloveniju u poteškoće, za sada pre svega vezane za moguću nestašicu i već uspostavljenu skupoću svih energenata. A to dovodi u pitanje sve privredne ciljeve vezane za rast nacionalnog bruto proizvoda kao i za potrošnju stanovništva. Vlada subvencioniše koliko može i jedno i drugo kako bi smanjila strah od recesije; više od toga zavisi od kraja i uslova okončanja rata u Ukrajini.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

MONITOR: Da li je dobro rješenje, koje se predlaže kao minimum – izbor makar jednog sudije u taj sud?

PERIĆ: Jedino kvalitetno rješenje je izbor četiri kvalitetna kandidata kako bi se Ustavni sud kompletirao. Taj sud već sada ima ogroman broj zaostalih slučajeva i čak da ga odblokirate odmah, moguće da bi trebale godine da se taj zaostatak smanji na podnošljivu mjeru koju sud čini elementarno dostupnim da odluke u odnosu na nove žalbe, odnosno podneske donosi u razumnom roku. Značaj ovog suda je posebno važan iz dva razloga: prvi, on bi mogao staviti van snage neustavno zakonodavno ponašanje bilo koje većine, i drugi – on je krajnja instanca u rješavanju izbornih sporova bez čega po zakonu ne mogu biti proglašeni odnosno utvrđeni konačni rezultati izbora. Bojim se da je ovakvo stanje instrument u rukama svih većina nakon 30. avgusta i da se oni bez velikog pritiska njega neće odreći. Da li je to vrhunac neodgovornosti – jeste, stoga i treba insistirati da od njihovih političkih interesa oslobađamo institucije, ovog puta Ustavni sud.

MONITOR: Danas govorimo o mnogim kontroverznim, odnosno neusaglašenim,odlukama u pravosuđu. Od pritvora Vesne Medenice, koji sudovi različito vide, ili ignorišu upute viših instanci, do, recimo, presude o Solani, kojom se odluka Savjeta za privatizaciju da se radi o državnom zemljištu poništava. Kako vidite stanje u pravosuđu?

PERIĆ: Očigledno je da prethodna vlast  još ima kontrolu u pravosuđu. Nova vlast nije razumjela da vladavina prava podrazumijeva i vladavinu znanja – onog pravnog. Jednako je važno i poznavanje kadrovske baze sa kojom raspolaže crnogorsko pravosuđe da bi iz nje mogli selektovati najbolja rješenja, ali je tu pokazana više nego zabrinjavajuća površnost.

Nijedna većina u prethodne dvije godine nije pokazala interesovanje da okupi pravnu pamet, napravi smislenu dugoročnu strategiju kako do pune vladavine prava u praksi, već se pribjeglo „Twitter vojevanju”. S takvim postavkama, stanje ne može biti drugačije. Čini se da je potrebna drugačija konstelacija političkih odnosa koja bi vrhunila i tu vrstu spremnosti za drugačiji pristup, ozbiljniji svakako, i da dobijemo strukture koje imaju u isto vrijeme i znanja i riješenosti za ovu borbu, jer jedno bez drugog je besmisleno – što bi opet vodilo neučinkovitosti.

MONITOR: Ko sve ne želi izbore i zašto?

PERIĆ: Parlamentrne strukture ne želi na izbore koje neće prilagoditi trenutku koji njima ne odgovara. Ponavaljam, značajan dio građana ne želi da glasa niti jednu od postojećih parlamentarnih partija. Dakle, problem političkog legitimiteta je očit.

Sada već ustanovljena samovolja novih vlastodržaca je dovela do toga da mi više nemamo jasnih pravila u izbornom procesu: nemamo Ustavni sud u punom kapacitetu, izborne jedinice možete mijenjati usred izbornog procesa, Zakonom o lokalnoj samoupravi možete mijenjati ono što bi se smjelo mijenjati samo izbornim zakonima, do mile volje možete produžavati mandate odbornicima i sljedstveno tome i poslanicima, a na kraju imate i instrumente blokade da nikada ne priznate izbore. Kada imate ovako moćan, a pritom neustavan arsenal opstrukcionih mogućnosti i intenzivno ga koristite, jasno je da ćete učiniti sve da tajming izbora prilagodite trenutku koji je najpovoljniji za vaš rejting.

Datum izbora će određivati istraživanje javnog mnjenja, a ne Ustav ili potreba građana. Ovu praksu su ustanovile potonje dvije većine. Prvo jedna, a potom i druga.

MONITOR: Kako vidite rezultate lokalnih izbora i svega što se nakon toga desilo, od Šavnika do Podgorice?

PERIĆ: Lokalni izbori su pokazali da prethodna vlast bez obzira na darove nove ima problem ogromnog odliva podrške. Pitanje je samo gdje će ona završiti. Ujedno građani su poslali snažnu poruku da ne žele besmislene rasprave već nove političke mogućnosti.

U Šavniku situacija nije crno-bijela. Izvinite, ali birački spisak kontroliše MUP koji opet kontroliše nova vlast, odnosno većina, a onda predstavnici djelova te nove vlasti na terenu žele da ponište pravo onih koji su upisani u taj isti birački spisak. Ako je neko fiktivni birač ili nema osnov da bude upisan, to treba utvrditi odmah i brisati tu osobu iz ove zbirke ličnih podataka, a ne da upisujete pod vrlo sumnjivim okolnostima ljude u birački spisak i onda ih sprečavate da glasaju.

Moramo znati šta znači vladavina prava – to je poštovanje zakona, i kada vam odgovara i kada ne odgovora. Jasno je da je DPS ovdje radio izborni inžinjering – ali ga nije mogao uraditi sam, jer on ne kontroliše MUP. Makar nam tako govore iz aktuelne vlasti.

MONITOR: „Preokret“ nije uspio da pređe cenzus u Podgorici. Šta vidite kao razlog?

PERIĆ: Više je faktora, ali bih krenuo s druge strane. Ukupno oko 2 posto birača u dva grada na kojima smo učestvovali na izborima su dali podršku sasvim drugačijoj političkoj artikulaciji. Prvi koraci su po pravilu malih gabarita, ali moguće značajne simbolike. Pokazali smo da može drugačije.

Razmotrili smo organizacione momente u kojima smo mogli više a koji su skopčani i sa ograničenim finansijama. Kada je riječ o programu, vjerujem da je on zaista potreban Podgorici, Danilovgradu i Crnoj Gori i cijenim da smo ga artikulisali na pristojan način.Nije nam pomogao ni ambijent izrazito polarizovane scene u kojoj su oba pola bazirali svoju strategiju na podgrijavanju straha da nećemo preći cenzus. Kao i u mnogim drugim slučajevima u ove dvije godine – pokazali su da imaju raskošan destruktivni potencijal na koji mi nismo uspjeli odgovoriti ovog puta. Tu je naša odgovornost, prvo moja, ali nadam se da su neke lekcije savladane.

Istinski žalim što moram konstatovati i da smo, uz nekoliko izuzetaka, u 2022. godini doslovno prvi put u našem višestranačju imali problem da ostvarimo ono što nam zakon garantuje a na što novinarski kodeks obavezuje medije – elementarno ravnopravan tretman. Obrazloženje medija, među kojima ima i onih čiji rad poštujem i u kojima rade kredibilni i ljudi i novinari, da je to bila posljedica malog fizičkog prostora, govori da se moramo vratiti postulatima demokratije: svaka lista koja se potvrdi pred izbornom komisijom predstavlja politički iskaz određenog broja građana i ako ne možete da ih tretirate ravnopravno makar u sučeljavanjima – nemojte da ih organizujete. Argumenti da ste komercijalan medij onda ruši postavku da ste podređeni javnom interesu. Nemam nikakav problem ni da kažem da smo imali nekad eksplicitno, a nekada implicitno saopštenu poruku da smo nepoželjni u nekoliko medija.

Imam obavezu čuvati dignitet onih koji su nam dali podršku i ne pristajati na njihovo bagatelisanje, tim prije jer smatram da se radi o samosvjesnim i na više ravni veoma vrijednim građankama i građanima. Do tada, oglašavaćemo se onamo gdje imamo mogućnost. Nažalost, partitokratija je dobrim dijelom zagospodarila našim prostorom, čak i onamo gdje je ne bi smjelo biti. Kako drugačije objasniti činjenicu da se logika političkih feuda uzima kao datost? U ovoj borbi treba mnogo takta i još više istrajnosti. Riješenosti za oboje imamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo