Povežite se sa nama

INTERVJU

MILENA POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ, EPIDEMIOLOŠKINJA, PREDSJEDNICA SINDIKATA DOKTORA MEDICINE: Pandemija je ogolila čovječanstvo

Objavljeno prije

na

Tokom pandemije se brzo naučilo da je problem komšije vrlo brzo i moj poblem i da nekad pomažući i žrtvujući se za drugog najviše pomažemo i sebi

 

MONITOR: Dvije godine pandemije su za nama, je li kraj blizu?

POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ: U prethodnim mjesecima mogli smo da vidimo strahovito širenje omikrona širom svijeta i drastičan porast slučajeva za kratko vrijeme kakav nismo vidjeli od početka pandemije. Međutim, utješno je to što ovakav porast broja slučajeva nije doveo do kolapsa zdravstvenih sistema širom svijeta, iako je bilo zemalja koje su se izuzetno teško nosile sa situacijom. Prema nekim matematičkim modelima predviđano je da će do kraja marta 2022. čak 50 odsto svjetske poluacije biti prokuženo omikron sojem. Upravo ova izloženost virusu, zatim vakcinacija, naročito u populacijama koje imaju visok stepen obuhvata i booster dozom, dovešće do stabilizacije epidemiološke situacije i napraviti vrstu bufer zone u odnosu na hospitalizacije i smrtne slučajeve.

COVID-19 će se vraćati, bilo da se radi o talasu omikron soja ili nekom drugom, ali za očekivati je da se COVID-19 pandemija neće vraćati. Iako za sada sve ide u prilog tome da je akutna faza pandemije pri kraju, treba sa oprezom prisupiti ovim predviđanjima jer zavise od brojnih faktora. Imunizacija je, naravno, najvažniji faktor i treba imati na umu da je vakcinacija na izuzetno niskom nivou u manje razvijenim djelovima svijeta.

Očekuje se da COVID-19 postane endemska bolest, dakle stalno prisutna i predvidiva bolest.

MONITOR: Popuštanjem virusa i mjera, sve su glasniji antivakseri koji ponavljaju da rigorozne mjere nijesu bile potrebne, kao ni vakcinacija, uprkos tome što su podaci o broju umrlih neumoljivi.

POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ: Plašim se da imamo jako kratko pamćenje kada su negativni događaji u pitanju. Većina je tokom ove pandemije željela dokazati neku svoju poentu, nametnuti svoje viđenje i opravdati svoje stavove. U skladu s tom namjerom, birana je i argumentacija. Vi ćete, recimo, istaći broj preminulih, ukazati na gubitke koje su cijele porodice imale, dok će neko drugi to predstavljati kao prihvatljiv gubitak i prihvatljiv scenario. Ko je taj ko sudi čija smrt je prihvatljiva? Ko je taj koji odlučuje koliko smrtnih slučajeva je prihvatljivo? Samo je pitanje u kojim cipelama je vaš sagovornik. Ova pandemija je ogolila čovječanstvo. Naročito sami njen početak kada je na globalnom nivou nedostajalo dragocjene solidarnosti. Tokom pandemije se brzo naučilo da je problem komšije vrlo brzo i moj poblem i da nekad pomažući i žrtvujući se za drugog najviše pomažemo i sebi.

MONITOR: Da li možemo odahnuti, neko vrijeme, od mogućnosti pojave nove pandemije?

POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ: Korona virus će nastaviti da mutira, ali neće dovesti svaka mutacija do stabilnih novih sojeva virusa sa evolucijskom prednosti. Nije moguće sa sigurnošću predvidjeti kada će se dogoditi sljedeća pandemija. Međutim zbog ratnih dešavanja na teritoriji Ukrajine, zbog masovnih migracija stanovništva i narušenih imunizacionih programa, pojave novih epidemija su realan rizik. To posebno ističem u situaciji kada su obuhvati vakcinacijom, i to ne samo protiv COVID-19, na istorijski najnižem nivou u Crnoj Gori. Nizak obuhvat MMR vakcinom predstavlja realan epidemiološki rizik u svjetlu navedenih događaja. Preko 32.000 djece mlađe od 18 godina je osjetljivo na ove bolesti zbog izbjegavanja vakcinacije.

MONITOR: Kada se podvuče crta na borbu protiv kovida u Crnoj Gori, kakva je ocjena?

POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ: Plašim se da smo malo toga naučili. Nismo iskoristili stečeno iskustvo da izgradimo sistem koji će nas u budućnosti zaštititi od sličnih scenarija na način na koji su to uradile uređene zemlje. Pa smo, recimo, sad na kraju pandemije imali organizovane edukacione skupove o strategiji praćenja i pronalaženja kontakata, zatim o komunikaciji o COVID vakcinaciji kako bi proces približili građanima. Jedan je problem što se ne organizujemo pravovremeno, drugi je što se dosta inicijativa svede samo na ispunjavanje forme i nečiji štrik u izvještaju. Suština izostaje.

Dok su neki zdravstveni radnici pokazivali solidarnost i nesebičnost tokom prethodne dvije godine, i na tom putu pojedini takvu borbu platili sopstvenim životom, institucije sistema su pokazale da se loše nose sa ozbiljnim izazovima. Nedostatak strategije za krizne situacije doveo je do toga da su zdravstveni radnici radili bez adekvatne lične zaštitne opreme, dugo se čekalo na nabavku vakcina, propisane mjere su često bile nelogične, često i sa dvostrukim aršinima, građanima nejasne, što je dovelo do otpora prema njima i gubitka povjerenja u institucije.

Kako saznajem od kolega, sve bolnice još uvijek nemaju jedinstven protokol liječenja COVID pacijenata po kome postupaju. Sistem se umnogome zasniva na reakciji pojedinaca, na njihovoj inicijativi, progresivnosti, praćenju savremenih preporuka liječenja… Što je ironija, upravo takve sisteme je najspreminiji izgubiti. U kontaktu sam sa kolegama koji su napustili državno zdravstvo i jako naporno rade u privatnoj praksi, gotovo bez slobodnih dana, ali tog dijela komfora i slobode se lakše odriču nego da se vrate u neuređeni državni zdravstveni sistem i rizicima koji nosi. Zabrinjava me ležernost državnog zdravstvenog sistema da izgubi najboljeg anesteziologa kako ne bi lišio komfora onoga koji je svoj rejting gradio ne u operacionim salama i intenzivnim njegama već na političkim skupovima i u lokalnim ili državnim funkcionerskim odborima.

MONITOR: Pandemija je ugrozila ali i pokazala značaj zdravstvenog sistema. Koji su iskoraci ka boljem položaju zdravstvenih radnika napravljeni u posljednje dvije godine i da li je to dovoljno?

POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ: Za pohvalu je da je napokon došlo do osjetnog povećanja zarada zdravstvenih radnika usvajanjem predlog Sindikata doktora medicine u Skupštini Crne Gore. Predlog faznog povećanja zarada ljekarima vjerujemo da će dovesti do poboljšanja statusa ljekara i da će uticati na smanjenje njihovog odliva iz zemlje. Takođe, usvojen je prijedlog Sindikata doktora medicine da se uvede novo krivično djelo Napad na ljekare tokom pružanja zdravstvene zaštite, što je rezultat naše višegodišnje borbe. Međutim, zdravstveni saradnici kao što su klinički psiholozi, biolozi, genetičari ostali su zanemareni i potcijenjeni.

Ostalo je i dosta neriješenih problema počevši od nepostojanja stambene politike za ljekare, nastavka diskriminacije ljekara prilikom dodjele stanova od strane Stambene zadruge Zdravstvo. Nepotizam i političko postavljanje direktora nastavili su da proizvode štetu u mnogim zdravstvenim ustanovama. Ovo je vrsta sistemske korupcije koja se direktno odražava na kvalitet pruženih usluga od strane zdravstvenog sistema, na njegovu snagu i povjerenje kod građana.

MONITOR: Kako ocjenujete rad odlazeće ministarke zdravlja?

POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ: Iako su postojali određeni pomaci i pokazivanje dobre volje za rješavanje određenih problema, ostao je veliki broj onih koji na kraju nisu ozbiljno ni razmotreni. Veliki broj problema proizilazi iz snažnog upliva politike u zdravstvo. I dalje imamo političko postavljanje direktora, i dalje se sistem više oslanja na podobnima nego na kompetentnima. Iako smo doskoro vrlo glasno osuđivali nepotizam i političko imenovanje direktora, ta praksa je nastavljena. Nastavljeno je i sa praksom populizma. Pa tako ćemo navodno graditi bolnice u gradovima gdje imamo najveći zabilježeni odliv ljekara i gdje je upitno održavanje kontinuiteta pružanja zdravstvene zaštite s obzirom da cijele grane medicine počivaju na samo jednom ljekaru… Ovo su samo neki od primjera. Nemamo nikakve strateške dokumente kroz koje smo definisali planove razvoja zdravstvenog sistema. Master plan za razvoj zdravstva istekao je još 2020. Nažalost, bio je mrtvo slovo na papiru. Na početku 2021. Sindikat doktora medicine u više navrata pozivao je na okupljanje što šireg auditorijuma koji će doprinijeti pisanju strateških dokumenata u odnosu na koja će se zaista raditi. Tražili smo da se organizuju javne rasprave, da se pozovu razna udruženja i sindikati koji će pomoći u sastavljanju prijedloga strateških dokumenata razvoja zdravstva i definisanja prioriteta. Međutim ništa od toga nije urađeno a već je istekao prvi kvartal 2022. i nameće se pitanje na koji način i u odnosu na koji plan se donose ključne odluke u upravljanju tako velikog resora kao što je zdravstvo.

MONITOR: Koji izazovi očekuju novo ministastvo zdravlja i koje probleme u zdravstvu treba što prije riješiti?

POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ: Novo ministarstvo čekaju naslijeđeni problemi iz prethodnih decenija. A to je nedostatak vizije, jasnog plana razvoja, sistema evaluacije učinjenog, nedefinisani prioriteti. Prvo što treba uraditi je krenuti u izradu kvalitetnih strateških dokumenata u odnosu na koje će se voditi zdravstvena politika pa i za slučaj ako se ministar zdravlja u Vladi bude mijenjao svake godine. Ljudi su najveći kapital svake države. Prioritet mora biti kadrovsko jačanje zdravstvenog sistema. Ulaganje u znanje koje će nakon toga da se cijeni i stavlja ispred svake vrste pripadnosti, pa i političke. Napraviti preciznu analizu potreba. Koje su to zdravstvene usluge koje naši pacijenti najviše trebaju. Pri tome staviti naglasak na preventivnoj medicini. Naš fokus mora biti da preveniramo, da spriječimo pojavu bolesti kod naših građana ili pak da je pravovremeno otkrijemo. Prema sadašnjem budžetu za zdravstvo koji iznosi preko 300 miliona eura, za prevenciju je određeno samo 400.000 eura. To znači da smo mi kao država okrenuti najskupljem vidu usluga u zdravstvu, a to je liječenje bolesti. To nije ni mudro, ni racionalno.

Novo ministarstvo, ako ga uopšte bude, poželjno bi bilo da napravi i analizu koliko pacijenti čekaju na zdravstvenu uslugu u državnim ustanovama, ali i u privatnim. Imamo pacijente koji nam prijavljuju da kada zakazuju pregled u privatnoj ustanovi koja je u mreži, na zdravstvenu uslugu čekaju i po dva mjeseca. Međutim, ako pregled zakazuju sa namjerom da ga sami plate, termin dobiju u roku od dva dana. Bojimo se da imamo ozbiljnih zloupotreba od strane ustanova koje su u mreži i nedovoljnu transparentnost što je još jedan od problema koji će nasljediti neko novo ili staro ministarstvo. Svi ovi problemi su posljedica ad hoc odluka i neplanskog vođenja zdravstvenog sistema.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TOMISLAV JAKIĆ, NOVINAR I POLITIČKI ANALITIČAR: Nadam se da će svijet biti multipolaran

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska je unija nedvosmisleno na razmeđi: hoće li pokušati još jednom, možda i posljednji put, uzeti zalet prema poziciji samostalnog faktora na svjetskoj sceni ili će se zadovoljiti sadašnjom ulogom ‘rezervnog igrača’ Amerike

 

MONITOR: Koliko se kriza izazvana invazijom Rusije na Ukrajinu, koja je prije svega humanitarna, a onda i bezbjednosno-ekonomska i politička, „prelila“ i na odnose u hrvatskom državnom vrhu?

JAKIĆ: Ne bih rekao da se ta kriza prelila na odnose u hrvatskom državnom vrhu, ona je samo pridonijela tome da se ti odnosi dalje zaoštre – na štetu digniteta nositelja dviju visokih funkcija u državi i na štetu cijele Hrvatske.

MONITOR: Bili ste savjetnik Stipe Mesića za vrijeme njegovog predsjedničkog mandata. Sadašnji hrvatski predsjednik, socijaldemokrata Zoran Milanović unaprijed najavljuje veto Hrvatske u vezi sa eventualnim zahtjevom Finske i Švedske za prijem u NATO, uslovaljavajući hrvatski pristanak rješavanjem pitanja položaja Hrvata u BiH. Kako Vama izgleda ova Milanovićeva „kombinacija“?

JAKIĆ: To je nešto što se s pravom može nazvati nemogućom kombinacijom. Najaviti veto u slučaju primanja Švedske i Finske u NATO s obrazloženjem da će to samo još više pogoršati sigurnosnu situaciju u Evropi, to bi imalo itekako smisla. Ucjenjivati na način da se kaže: ili ćete vi djelovati u smjeru promjene izbornog zakona u BiH onako kako to nama odgovara, ili ćemo mi spriječiti vaš ulazak u Atlantski pakt, nema ni smisla, ni svrhe.

MONITOR: Kritikovali ste prve izjave Visokog predstavnika Kristijana Šmita. Ipak, on je nedavno upotrijebio Bonska ovlašćenja i suspendovao Zakon o javnoj imovini u RS, do odluke Ustavnog suda BiH. Da li i dalje smatrate da bi Šmit trebalo više da učini i od čega bi to, po Vama, moglo zavisiti?

JAKIĆ: Svaki Visoki predstavnik može da učini ono i onoliko koliko mu omogućava podrška zemlje iz koje dolazi, ne međunarodne zajednice, nego njegove matične zemlje. Pri čemu je, naravno, izuzetno važno i to kakvu specifičnu težinu ima ta zemlja na svjetskoj sceni. Paddy Ashdown je imao punu podršku Londona i on je koristio i Bonske ovlasti, povlačio radikalne poteze i nastojao spriječiti najgore. Lajčak, Petritsch, pa i Schmidtov prethodnik Valentin Inzko, jedva da su imali podršku svojih zemalja, Slovačke i Austrije. Dapače, kada je Inzko, praktično na odlasku, nametnuo amandman na Kazneni zakon, šef austrijske diplomacije je izjavio kako mu je žao zbog toga poteza. Schmidt će, dakle, uz to što ga hendikepira rusko neprihvaćanje njegovog imenovanja, moći ići dotle, dokle će se to uklapati u politiku Berlina.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Država je bila – kriminalac

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega

 

MONITOR: Dobili smo novu, manjinsku Vladu – kako vidite sastav nove Vlade i njene domete?

GRAHOVAC: Sastav nije toliko bitan, bitni su postavljeni ciljevi i odlučnost da se isti ostvare. Vidim da ima veoma kompetentnih pojedinaca ali je bitno da se sve radi timski, transparentno, i da se trenutno preuzima odgovornost za ono što nije dobro urađeno.

MONITOR: Slažete li se sa stavovima da će kontrolu nad ovom  Vladom imati DPS od čije parlamentarne podrške Vlada i zavisi?

GRAHOVAC: Decenijama javno DPS kvalifikujem kao kriminalnu, zločinačku i neofašističku organizaciju. U isto vrijeme ističem da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je Crnoj Gori i te kako potrebno. Ovakav DPS će Vladu „glodati“ iznutra a ovakvi DF i Demokrate će je lomiti spolja. To je velika šansa za ovu vladu. Ovakav stav će vam djelovati čudno. Ova Vlada ima šansu da što prije (trenutno) otkriva  sva nepočinstva mnogih članova DPS-a kao i sa njima povezanih lica. Kada građani to prepoznaju onda postaje manje bitno da li će DPS u parlamentu davati podršku Vladi ili neće. Pošto će ova vlada kratko trajati, građani će znati i kazniti i nagraditi  na izborima, koji su skora neminovnost. Ukoliko Vlada ovih dana ne uradi ovo što sam  sugerisao  onda građani neće imati za čime žaliti ukoliko ona padne.

MONITOR:  Može li ovakva Vlada, sa nekim starim imenima, i uz DPS po dubini, obezbijediti ono što premijer Abazović obećava  – vladavinu prava, ekonomski razvoj  i  odblokiranje evrointegracijskog procesa?

GRAHOVAC:  Građani Crne Gore više vjeruju u ono što vide svojim očima negoli u ono šta piše u programima svih partija. Dobro je što su se u Vladi našla neka imena iz ranijih  saziva a koja su sačuvala čist obraz i čiste ruke. Sve što je premijer obećao biće  lakše ostvarivo ukoliko vrlo brzo budu privedena pravdi lica koja su bila sklona korupciji i organizovanom kriminalu. Građanima su poznata njihova imena i građani neće oprostiti bilo kojoj vlasti koja im gleda kroz prste i najmanji grijeh. Predugo traje ova nevolja i dosadašnja nepravda. Ovoj Vladi je otvorena šansa kao niti jednoj do sada. Ova Vlada se nalazi između šanse i kazne. Od nje sve zavisi.

MONITOR: Demokrate su najavile da će osporiti sve odluke nove Vlade. Koliko ova Vlada može biti stabilna?

GRAHOVAC: Iracionalno je, po svaku cijenu, juriti stabilnost Vlade. Dobro je što je u Crnoj Gori mnogo toga ogoljeno. Ova Vlada će ispuniti svoju misiju ako ogoli i ono što je građanima dobro poznato a na šta su institucije decenijama žmurile. Ogolijevanje problema je najbolja investicija ovoj Vladi za parlamentarne izbore koji su uskoro neminovni.

MONITOR: Jedan od argumenata premijera Abazovića za koncept manjinske vlade, odnosno izglasavanje nepovjerenja prethodne, bile su i geopolitičke prilike, odnosno rat u Ukrajini. Da li je u tom smislu ova Vlada pomak?

GRAHOVAC: Može biti pomak ako prepozna geopolitičke procese globalno, a posebno procese u regionu. To je široka oblast kojom se decenijama bavim, a sada napominjem samo jedan princip – ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega.

MONITOR: Svijet se našao u svekolikim problemima. Šta možemo očekivati u budućnosti?

GRAHOVAC: Odavno upozoravam da se skoro čitava planeta našla u opasnom fašizmu; da se duštvo nalazi u  klasičnom robovlasničkom odnosu; da je neoliberalizam kome je generika na Zapadu, u stvari, opaki fašizam; da je Istok izvorište organizovanog kriminala i korupcije; te da u Rusiji i Kini vlada najvulgarniji oblik kapitalizma. Svijet se nalazi u jednom obliku svjetskog rata a klasno-socijalne revolucije, koje će uskoro biti vidljivije, će biti osnovno obilježje tog rata.

MONITOR: Da li je ovo što se dešava u Ukrajini nagovještaj globalnog zapleta?

GRAHOVAC: Jeste. Svaki oblik fašizma pokazuje nasilje i imperijalizam, koji nikada nije napuštao politiku Rusije, i to prvenstveno demonstrira oružjem. U ovom sukobu Rusija će biti zaglavljena decenijama, sve do momenta kada će SAD i Rusija početi pregovarati – kako obje da izađu iz ovog ćorsokaka. Možda Amerikanci imaju dojam da imaju neko preimućstvo. To je tačno, ali je to taktičko preimućstvo jer u slučaju da ranjenog tigra (Rusiju) bace u naručje Kini onda će SAD ući u strategijski inferioran položaj.

MONITOR: Kako bi se to moglo završiti?

GRAHOVAC: Mislim da će ishod ipak biti povoljan a posebno po naš region – Rusija će priznati nezavisnost Kosova, SAD će biti tolerantniji prema ruskoj okupaciji Krima, Donjecka i Luganjska, otpočeće gradnja američko-evropsko- ruskog partnerstva na novim osnovama kao garanta svjetskog mira. Velike sile često sebi daju za pravo da urušavaju principe međunarodnog javnog prava. Srbija će konačno prestati da živi u svojim hegemonističkim iluzijama, Albanci na Kosovu će biti tolerantniji prema svojim sugrađanima Srbima, a država BiH će konačno profunkcionisati. Sve ovo sam dataljno objasnio prije nekoliko godina u knjizi Tri cunamija – Evropa je ranjena u izdanju  IK Laguna.

MONITOR: Geopolitički gledano, u kakvom položaju je Crna Gora?

GRAHOVAC: U veoma povoljnom je položaju ali treba da transparentnije i efikasnije rješava svoje unutrašnje probleme.

MONITOR: A kako vidite zaostavštinu prethodne Vlade?

GRAHOVAC: Višedecenijsko štetočinstvo DPS-a je odavno vidljivo a sada je ogoljeno štetočinstvo DF-a što je za državu Crnu Goru veoma dobro. Posebna korist je u činjenici što danas gube tlo pod nogama kako spski klerofašizam kome je generika u srpskom nacionalizmu tako i crnogorski neofašizam kome je generika u korupciji i organizovanom kriminalu.

MONITOR: Kako komentarišete slučaj Medenice, odnosno to što je dugogodišnja predsjednica Vrhovnog suda i bivša državna tužiteljka, osumnjičena da je članica organizovane kriminalne grupe, te da je u tom svojstvu uticala na pojedine odluke sudija?

GRAHOVAC: Tvrdo se držim principa – u dobroj namjeri upozoravam šta je nužno uraditi, šta se nikako ne smije uraditi i konkretne pojedince javno posavjetujem šta lično da preduzmu.

U više objavljenih kolumni  bavio sam se Vesnom Medenicom. Citiraću jednu rečenicu iz kolumne Vrhovnica objavljene  na praznik  Dan žena 2010. godine: ,,Javno pozivam predsjednicu Vrhovnog suda da podnese ostavku jer onima koji ne poslušaju moj savjet ostaje kajanje. Ali u zatvoru”. U jednoj kolumni iz 2008. godine jedna rečenica glasi: ,,Kada vidite da je gospođa na visokoj državnoj funkciji na svaki čukalj nabacila zlatnu kajlu, znajte da se radi o malograđanskoj sitnosopstveničkoj psihologiji koju će jednoga dana država Crna Gora skupo platiti”.

Ako sam radeći analize sa strane prije četrnaest godina ja uočavao velike probleme u sudsko–tužilačkoj grani vlasti, onda nije teško zaključiti da je državnim institucijama to, i još mnogo toga, bilo poznato sve. Zaključak je jednostavan – država Crna Gora je bila kriminalac.

Opet imam savjet za Vesnu Medenicu. Sama je sebi i svojoj porodici uništila život. Savjetujem je da istinom i nemilosrdno nadležnim organima otkrije sve i za svakoga uključujući i svoju porodicu jer će na taj način, kako-tako, sprati bar malo ljage kojom je okaljala sebe i sve svoje. Pa neka košta koliko košta! Bar će nekada u nekom vremeplovu neko reći da je imala kičmu. Pored ogromne štete koju je decenijama činila sada ona ima šansu da bar malo iscijeli grijeh i pomogne državi Crnoj Gori,  a građani će to znati da cijene.

MONITOR: Očekujete li da će se taj slučaj do kraja rasvijetliti i pokazati kako je zaista kontrolisano i zloupotrebljavano crnogorsko pravosuđe?

GRAHOVAC: Najveći interes za to ima Vesna Medenica. Ona je sama sebe nagrdila, a ukoliko postupi kako sam je posavjetovao bar će spriječiti razne kreacije slučaja „na narodne teme“ u kojima je glavni lik baš ona.

Siguran sam da će sva nepočinstva prethodnih vlasti biti otkrivena i da će veći broj istih biti i procesuiran i sankcionisan. Saradnja građana i državnih institucija po ovom pitanju dovešće do prvog, i poslije više decenija, pravog izmirenja podijeljene (i posvađane) Crne Gore.

Više puta sam izjavio da će ovo biti srećna zemlja. Ostajem pri toj ocjeni i dalje jer se proces utvrđivanja istine o mnogim problemima već otvorio i nezaustavljiv je.

Ovoj Vladi je data šansa da te procese ubrza. U protivnom, ostaće joj kajanje!

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo