Povežite se sa nama

INTERVJU

MILENA POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ, EPIDEMIOLOŠKINJA, PREDSJEDNICA SINDIKATA DOKTORA MEDICINE: Pandemija je ogolila čovječanstvo

Objavljeno prije

na

Tokom pandemije se brzo naučilo da je problem komšije vrlo brzo i moj poblem i da nekad pomažući i žrtvujući se za drugog najviše pomažemo i sebi

 

MONITOR: Dvije godine pandemije su za nama, je li kraj blizu?

POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ: U prethodnim mjesecima mogli smo da vidimo strahovito širenje omikrona širom svijeta i drastičan porast slučajeva za kratko vrijeme kakav nismo vidjeli od početka pandemije. Međutim, utješno je to što ovakav porast broja slučajeva nije doveo do kolapsa zdravstvenih sistema širom svijeta, iako je bilo zemalja koje su se izuzetno teško nosile sa situacijom. Prema nekim matematičkim modelima predviđano je da će do kraja marta 2022. čak 50 odsto svjetske poluacije biti prokuženo omikron sojem. Upravo ova izloženost virusu, zatim vakcinacija, naročito u populacijama koje imaju visok stepen obuhvata i booster dozom, dovešće do stabilizacije epidemiološke situacije i napraviti vrstu bufer zone u odnosu na hospitalizacije i smrtne slučajeve.

COVID-19 će se vraćati, bilo da se radi o talasu omikron soja ili nekom drugom, ali za očekivati je da se COVID-19 pandemija neće vraćati. Iako za sada sve ide u prilog tome da je akutna faza pandemije pri kraju, treba sa oprezom prisupiti ovim predviđanjima jer zavise od brojnih faktora. Imunizacija je, naravno, najvažniji faktor i treba imati na umu da je vakcinacija na izuzetno niskom nivou u manje razvijenim djelovima svijeta.

Očekuje se da COVID-19 postane endemska bolest, dakle stalno prisutna i predvidiva bolest.

MONITOR: Popuštanjem virusa i mjera, sve su glasniji antivakseri koji ponavljaju da rigorozne mjere nijesu bile potrebne, kao ni vakcinacija, uprkos tome što su podaci o broju umrlih neumoljivi.

POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ: Plašim se da imamo jako kratko pamćenje kada su negativni događaji u pitanju. Većina je tokom ove pandemije željela dokazati neku svoju poentu, nametnuti svoje viđenje i opravdati svoje stavove. U skladu s tom namjerom, birana je i argumentacija. Vi ćete, recimo, istaći broj preminulih, ukazati na gubitke koje su cijele porodice imale, dok će neko drugi to predstavljati kao prihvatljiv gubitak i prihvatljiv scenario. Ko je taj ko sudi čija smrt je prihvatljiva? Ko je taj koji odlučuje koliko smrtnih slučajeva je prihvatljivo? Samo je pitanje u kojim cipelama je vaš sagovornik. Ova pandemija je ogolila čovječanstvo. Naročito sami njen početak kada je na globalnom nivou nedostajalo dragocjene solidarnosti. Tokom pandemije se brzo naučilo da je problem komšije vrlo brzo i moj poblem i da nekad pomažući i žrtvujući se za drugog najviše pomažemo i sebi.

MONITOR: Da li možemo odahnuti, neko vrijeme, od mogućnosti pojave nove pandemije?

POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ: Korona virus će nastaviti da mutira, ali neće dovesti svaka mutacija do stabilnih novih sojeva virusa sa evolucijskom prednosti. Nije moguće sa sigurnošću predvidjeti kada će se dogoditi sljedeća pandemija. Međutim zbog ratnih dešavanja na teritoriji Ukrajine, zbog masovnih migracija stanovništva i narušenih imunizacionih programa, pojave novih epidemija su realan rizik. To posebno ističem u situaciji kada su obuhvati vakcinacijom, i to ne samo protiv COVID-19, na istorijski najnižem nivou u Crnoj Gori. Nizak obuhvat MMR vakcinom predstavlja realan epidemiološki rizik u svjetlu navedenih događaja. Preko 32.000 djece mlađe od 18 godina je osjetljivo na ove bolesti zbog izbjegavanja vakcinacije.

MONITOR: Kada se podvuče crta na borbu protiv kovida u Crnoj Gori, kakva je ocjena?

POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ: Plašim se da smo malo toga naučili. Nismo iskoristili stečeno iskustvo da izgradimo sistem koji će nas u budućnosti zaštititi od sličnih scenarija na način na koji su to uradile uređene zemlje. Pa smo, recimo, sad na kraju pandemije imali organizovane edukacione skupove o strategiji praćenja i pronalaženja kontakata, zatim o komunikaciji o COVID vakcinaciji kako bi proces približili građanima. Jedan je problem što se ne organizujemo pravovremeno, drugi je što se dosta inicijativa svede samo na ispunjavanje forme i nečiji štrik u izvještaju. Suština izostaje.

Dok su neki zdravstveni radnici pokazivali solidarnost i nesebičnost tokom prethodne dvije godine, i na tom putu pojedini takvu borbu platili sopstvenim životom, institucije sistema su pokazale da se loše nose sa ozbiljnim izazovima. Nedostatak strategije za krizne situacije doveo je do toga da su zdravstveni radnici radili bez adekvatne lične zaštitne opreme, dugo se čekalo na nabavku vakcina, propisane mjere su često bile nelogične, često i sa dvostrukim aršinima, građanima nejasne, što je dovelo do otpora prema njima i gubitka povjerenja u institucije.

Kako saznajem od kolega, sve bolnice još uvijek nemaju jedinstven protokol liječenja COVID pacijenata po kome postupaju. Sistem se umnogome zasniva na reakciji pojedinaca, na njihovoj inicijativi, progresivnosti, praćenju savremenih preporuka liječenja… Što je ironija, upravo takve sisteme je najspreminiji izgubiti. U kontaktu sam sa kolegama koji su napustili državno zdravstvo i jako naporno rade u privatnoj praksi, gotovo bez slobodnih dana, ali tog dijela komfora i slobode se lakše odriču nego da se vrate u neuređeni državni zdravstveni sistem i rizicima koji nosi. Zabrinjava me ležernost državnog zdravstvenog sistema da izgubi najboljeg anesteziologa kako ne bi lišio komfora onoga koji je svoj rejting gradio ne u operacionim salama i intenzivnim njegama već na političkim skupovima i u lokalnim ili državnim funkcionerskim odborima.

MONITOR: Pandemija je ugrozila ali i pokazala značaj zdravstvenog sistema. Koji su iskoraci ka boljem položaju zdravstvenih radnika napravljeni u posljednje dvije godine i da li je to dovoljno?

POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ: Za pohvalu je da je napokon došlo do osjetnog povećanja zarada zdravstvenih radnika usvajanjem predlog Sindikata doktora medicine u Skupštini Crne Gore. Predlog faznog povećanja zarada ljekarima vjerujemo da će dovesti do poboljšanja statusa ljekara i da će uticati na smanjenje njihovog odliva iz zemlje. Takođe, usvojen je prijedlog Sindikata doktora medicine da se uvede novo krivično djelo Napad na ljekare tokom pružanja zdravstvene zaštite, što je rezultat naše višegodišnje borbe. Međutim, zdravstveni saradnici kao što su klinički psiholozi, biolozi, genetičari ostali su zanemareni i potcijenjeni.

Ostalo je i dosta neriješenih problema počevši od nepostojanja stambene politike za ljekare, nastavka diskriminacije ljekara prilikom dodjele stanova od strane Stambene zadruge Zdravstvo. Nepotizam i političko postavljanje direktora nastavili su da proizvode štetu u mnogim zdravstvenim ustanovama. Ovo je vrsta sistemske korupcije koja se direktno odražava na kvalitet pruženih usluga od strane zdravstvenog sistema, na njegovu snagu i povjerenje kod građana.

MONITOR: Kako ocjenujete rad odlazeće ministarke zdravlja?

POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ: Iako su postojali određeni pomaci i pokazivanje dobre volje za rješavanje određenih problema, ostao je veliki broj onih koji na kraju nisu ozbiljno ni razmotreni. Veliki broj problema proizilazi iz snažnog upliva politike u zdravstvo. I dalje imamo političko postavljanje direktora, i dalje se sistem više oslanja na podobnima nego na kompetentnima. Iako smo doskoro vrlo glasno osuđivali nepotizam i političko imenovanje direktora, ta praksa je nastavljena. Nastavljeno je i sa praksom populizma. Pa tako ćemo navodno graditi bolnice u gradovima gdje imamo najveći zabilježeni odliv ljekara i gdje je upitno održavanje kontinuiteta pružanja zdravstvene zaštite s obzirom da cijele grane medicine počivaju na samo jednom ljekaru… Ovo su samo neki od primjera. Nemamo nikakve strateške dokumente kroz koje smo definisali planove razvoja zdravstvenog sistema. Master plan za razvoj zdravstva istekao je još 2020. Nažalost, bio je mrtvo slovo na papiru. Na početku 2021. Sindikat doktora medicine u više navrata pozivao je na okupljanje što šireg auditorijuma koji će doprinijeti pisanju strateških dokumenata u odnosu na koja će se zaista raditi. Tražili smo da se organizuju javne rasprave, da se pozovu razna udruženja i sindikati koji će pomoći u sastavljanju prijedloga strateških dokumenata razvoja zdravstva i definisanja prioriteta. Međutim ništa od toga nije urađeno a već je istekao prvi kvartal 2022. i nameće se pitanje na koji način i u odnosu na koji plan se donose ključne odluke u upravljanju tako velikog resora kao što je zdravstvo.

MONITOR: Koji izazovi očekuju novo ministastvo zdravlja i koje probleme u zdravstvu treba što prije riješiti?

POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ: Novo ministarstvo čekaju naslijeđeni problemi iz prethodnih decenija. A to je nedostatak vizije, jasnog plana razvoja, sistema evaluacije učinjenog, nedefinisani prioriteti. Prvo što treba uraditi je krenuti u izradu kvalitetnih strateških dokumenata u odnosu na koje će se voditi zdravstvena politika pa i za slučaj ako se ministar zdravlja u Vladi bude mijenjao svake godine. Ljudi su najveći kapital svake države. Prioritet mora biti kadrovsko jačanje zdravstvenog sistema. Ulaganje u znanje koje će nakon toga da se cijeni i stavlja ispred svake vrste pripadnosti, pa i političke. Napraviti preciznu analizu potreba. Koje su to zdravstvene usluge koje naši pacijenti najviše trebaju. Pri tome staviti naglasak na preventivnoj medicini. Naš fokus mora biti da preveniramo, da spriječimo pojavu bolesti kod naših građana ili pak da je pravovremeno otkrijemo. Prema sadašnjem budžetu za zdravstvo koji iznosi preko 300 miliona eura, za prevenciju je određeno samo 400.000 eura. To znači da smo mi kao država okrenuti najskupljem vidu usluga u zdravstvu, a to je liječenje bolesti. To nije ni mudro, ni racionalno.

Novo ministarstvo, ako ga uopšte bude, poželjno bi bilo da napravi i analizu koliko pacijenti čekaju na zdravstvenu uslugu u državnim ustanovama, ali i u privatnim. Imamo pacijente koji nam prijavljuju da kada zakazuju pregled u privatnoj ustanovi koja je u mreži, na zdravstvenu uslugu čekaju i po dva mjeseca. Međutim, ako pregled zakazuju sa namjerom da ga sami plate, termin dobiju u roku od dva dana. Bojimo se da imamo ozbiljnih zloupotreba od strane ustanova koje su u mreži i nedovoljnu transparentnost što je još jedan od problema koji će nasljediti neko novo ili staro ministarstvo. Svi ovi problemi su posljedica ad hoc odluka i neplanskog vođenja zdravstvenog sistema.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo