Povežite se sa nama

DRUŠTVO

IZBOR GENERALNOG DIREKTORA RTCG: Međ’ javom i međ’ snom

Objavljeno prije

na

Iduće nedjelje bi trebalo da se zna ime novog generalnog direktora javnog servisa. Početkom ove sedmice članovi Savjeta RTCG obavili su intervjue sa svim kandidatima za tu poziciju, kojih je neuobičajeno mnogo, čak 11. Prije pet godina Rade Vojvodić izabran je kao jedini kandidat.

Ovo je ponovljeni konkurs. Onaj iz novembra prošle godine, kada se prijavilo šest kandidata, propao je nakon što je Vojvodić poništio konkurs. Razlog je bio što kandidatkinja Sonja Drobac nije imala odgovarajuću stručnu spremu za mjesto za koje se prijavila. A ostali nijesu bili podobni.

To je bio jedan od razloga što je član Savjeta Goran Đurović inicirao Vojvodićevu smjenu. Na iznenađenje javnosti, a bogami i Vojvodića, Savjet je usvojio ovaj predlog i smijenio generalnog direktora. Pojedini članovi Savjeta smatraju da je veliki broj sada prijavljenih kandidata znak da je povjerenje u ovo tijelo poraslo nakon smjene Vojvodića.

Novina u odnosu na prošle konkurse je i što su svi kandidati imali obavezu da dostave Program razvoja i rada RTCG. Ova zanimljiva štiva objavljena su sredinom ove sedmice na Portalu RTCG. Nezavisnost javnog servisa, objektivno informisanje, digitalizacija, sistematizacija radnih mjesta neke su od tema i vizija koje se ponavljaju u većini programa.

Aktuelna direktorica Andrijana Kadija u svom programu navodi da su ključne riječi povjerenje i poštovanje, u tom smislu je predložila i slogane – Vaše povjerenje naša je obaveza ili Mi hoćemo povjerenje. Naglašava da je potrebna i kritika, a ne kritizerstvo za društvene devijacije. Obećava osnivanje noćnog programa, sopstvenu produkciju za djecu i mlade, povećanje pažnje prema ženskom gledateljstvu, saradnju sa regionalnim javnim servisima u svrhu promocije turizma, kratke vijesti na engleskom jeziku, rješenje problema nefunkcionalnosti zgrade RTCG… U programu se navodi da je program loše pakovan, loše plasiran, loše promovisan, a da je još potrebno, pored digitalizacije, formiranje opštinskih studija, širenje mreže dopisnika u zemlji i inostranstvu… Ona navodi da RTCG ima 740 stalno zaposlenih i blizu 40 honoraraca. Kao jedan od glavnih problema u kadrovskoj politici vidi zaposlene koji ne dolaze na posao.

Đorđije Kustudić, aktuelni urednik RTCG, kritikuje model porodičnog zapošljavanja ,,gdje imamo više generacija jedne porodice u isto vrijeme u radnom odnosu kao i praksu socijalnog zapošljavanja”. Da bi se to prevazišlo on predlaže niz mjera, među kojima i da Odjeljenje za ljudske resurse koje trenutno ima četiri zaposlena, pojača sa još četiri: pravnik, psiholog, sociolog i administrator.

Kustudić konstatuje da je RTCG tehnološki zapušten uz vrlo nepovoljnu kadrovsku strukturu. Planira i nova zapošljavanja da bi Dnevnik 2 učinio modernijim, bržim, kvalitetnijim i raznovrsnijim. Za to su, po Kustudiću, pored naprednih tehničkih i produkcijskih standarda potrebna i nova lica koja bi se obučavala u svjetskim TV kućama BBC, CCN , Al Jazera. Ističe tri programska cilja: rast povjerenja u RTCG, povećanje gledanosti i treći – jačanje redakcija Kulturnog, Dramskog, Naučno–obrazovnog, Dokumentarnog i Zabavno-muzičkog programa.

Najkonkretniji u rješavanju kadrovskog viška je bivši urednik TV Vijesti Vladan Mićunović. On je precizirao smanjenje broja zaposlenih za 10 do 12 odsto. A rok za svođenje RTCG na najviše 500 zaposlenih, koji uspješno mogu obavljati društvenu ulogu javnog servisa, je osam godina, dva mandata generalnog direktora.

Mićunović kao svoje prioritete ističe cilj da RTCG bude nezavisan i kredibilan javni servis, da proces digitalizacije bude završen na vrijeme i uspješno realizovan, i da RTCG bude tehnološki moderna, finansijski stabilna kompanija, sa efikasnim i visoko profesionalnim upravljanjem.

On je dijagnosticirao da je Televizija najslabija karika u sistemu javnog servisa, a posebno Informativni program. Obećava da će TVCG biti medij sa najvećim povjerenjem u državi nakon tri godine od kompletiranja rukovodećeg uredničkog tima u televiziji.

Za Časlava Vujotića, novinara Radija Crne Gore, temeljni programski sadržaj će biti afirmacija države Crne Gore, njenog istorijskog identiteta i multikulturalnosti, te propagiranje građanskih sloboda i mira u njoj.

Dragan Cvijović, bivši urednik u Pobjedi ističe, da svi programi moraju u cjelosti biti u skladu sa javnim interesom. Po njemu Televizija Crne Gore treba da postane crnogorski BBC. Iako, priznaje da to nije lako ostvariti, za početak treba krenuti sa emitovanjem cjelodnevnog programa na oba kanala 24 časa.

Bivši direktor Pobjede Dragoljub Šaranović u svom programu navodi da RTCG mora građanima ne samo postavljati važna pitanja od opšteg značaja, nego i pružiti materijal za razmišljanje. Pominje i neophodnost emitovanja društveno značajnih programa, i zaključuje ,,da RTCG mora maksimalno izbjegavati zadovoljavanje nagona neurotične publike i tako doprinositi pasiviziranju djelova neurotičnog društva”.

Po Dubravki Perović, direktorici RTV Herceg Novi, etičnost je osnov dobrog novinarstva. Kao najvažnije opšte ciljeve ona je odredila – povećanje obima, djelotvornosti i kvaliteta programa. Zalagaće se, navodi, za programsku politiku koja se neće takmičiti sa medijskim sadržajima komercijalnih medija, nego u kvalitetu programskih sadržaja.

Goran Sekulović, glavni urednik Prosvjetnog rada i jedan od autora knjige Premijer pobjedničkog duha, u svom programu se zalaže za nepristrasnost i nezavisnost, odmak od političke pristrasnosti, održivi model finansiranja javnog servisa. Bivši pomoćnik generalnog direktora RTCG Velizar Sredanović potencira objektivno informisanje, nazavisnost javnog servisa, novi petogodišnji kapitalni plan.

Profesor menadžmenta i ekonomije u medijima na Univerzitetu Donja Gorica (UDG) i predsjednik Mladih naučnika CANU Zvezdan Vukanović kao slogan za RTCG predlaže Globalno – a naše. Problem vidi u dominaciji informativnog (posebno politički i ideološki eksponiranog) i sportskog programa, a vidljive marginalizacije obrazovnog, naučnog, kulturno-umjetničkog i programa za djecu i mlade. Zanimljiv je njegov predlog o osnivanju muzeja Javnog servisa RTCG.

Iznenađenje konkursa je svakako prijava bivše direktorice RTCG Radojke Rutović. Ona je, na insistiranje opozicije, podnijela ostavku na to mjesto tokom pregovora opozicije i vlasti o Vladi izbornog povjerenja.

I pored njenog, još u sjećanju svježeg, minulog rada, ona u svom programu obećava da će ,,kontinuirano snažiti uredničku i novinarsku nezavisnost i inicijativnost, istraživački duh i kreativne potencijale”.Planira i Odjeljenje za analitiku pri kabinetu generalnog direktora, te nagrade i sankcije za učinjeno. ,,Od presudne je važnosti da u obavljanju svoje misije RTCG bude nezavisna i zaštićena od političkih, komercijalnih ili bilo kojih drugih negativnih uticaja i pritisaka…”. Ovome se nema što dodati.

Iako mediji spekulišu da je Rutovićeva među najozbiljnijim kandidatima, ima i onih koji tvrde da je njeno kandidovanje za mjesto direktora iznenadilo mnoge i u DPS-u.

Monitorovi izvori tvrde da pored nje najviše šansi da uđu u uži krug za izbor direktora imaju Kadija, Kustudić i Mićunović. Pojedini članoci Savjeta su ocijenili da su najozbiljnije programe i najubjedljivije intervjue imali Mićunović i Kadija.

U javnosti je već pisano da Mićunovića na mjestu direktora priželjkuje dio vlasti, opozicije i nevladinog sektora. A da bi u slučaju njegovog izbora za generalnog, Kadija vjerovatno zauzela poziciju direktora Televizije.

Pored Rutovićeve, i Kustudić je prepoznat kao kandidat dijela vlasti.

,,Izbor novog generalnog direktora pokazaće da li je smjena Vojvodića bila ‘incident’ ili je konačno u Savjetu preovladala svijest da ulogu koju je ovom tijelu dao zakon treba koristiti za dobrobit svih građana”, ocijenio je nedavno član Savjeta Goran Đurović.

Treba podsjetiti da su nakon smjene direktora Vojvodića, pojedini članovi Savjeta prijetili ostavkama. Tada su protiv razrješenja Vojvodića glasali Milan Tomić, Ivan Mitrović i Mimo Drašković. Dok su pored Gorana Đurovića, za Vojvodićevu smjenu glasali predsjednik Savjeta Vladimir Pavićević, Dragana Tripković, Nikola Vukčević i Milan Radović. Akademik CANU Perko Vukotić bio je uzdržan.

Teško je očekivati da će se vlast baš tako lako odreći potpunije kontrole RTCG. Možda svoje adute čuvaju za finiš, kao mnogo puta do sada. Odluka Savjeta će dati odgovor da li ima nade za javni servis ili će se sve vratiti na staro.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

LUKSUZ NA CRNOGORSKOM PRIMORJU: Par ležaljki i suncobran 500 eura dan, noćenje u vili 14 hiljada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima priličan broj domaćih gostiju

 

Turistički kompleks sa hotelima Sveti Stefan i Miločer, decenijski simbol elitnog turizma na Crnogorskom primorju, vidno propada, zatvoren za goste već drugu sezonu zaredom. Zaključan grad hotel Sveti Stefan, prepušten zubu vremena, napuštene i neuređene hotelske plaže našeg najpoznatijeg ljetovališta, na početku turističke sezone pružaju sliku propasti, neuspjeha i nebrige, kako države tako i zakupca, of šor kompanije Adway Investment sa Britanskih Djevičanskih Ostrva, i njene budvanske filijale Adriatic properties, kojom upravlja grčki biznismen Petros Statis.

Na drugoj strani, duž obale podignuti su novi rizorti sa hotelima, vilama i apartmanima, koji luksuzom i cijenama sa kojima su izašli na tržište, daleko nadmašuju ponudu Hotela Aman Sveti Stefan. Novi ekskluzivni turistički kompleksi, nikli na lokalitetima koji se ne mogu mjeriti sa prirodnim, kulturnim i istorijskim odlikama Sveca, posluju sa cijenama usluga koje ni na Svetom Stefanu do sada nisu postignute.

Po luksuzu koji nudi, izdvaja se kompleks One&Only Portonovi, izgrađen na mjestu nekadašnje vojne baze Kumbor, na obalama Bokokotorskog zaliva. Mlade ćerke predsjednika Azerbejdžana Ilhana Alijeva Arzu i Lejla, koje, prema podacima CIN-a, stoje kao krajnji vlasnici iza kompanije koja je gradila Portonovi, imaju trenutno,  u objektima sa 5 zvjezdica, najskuplju turističku ponudu u Crnoj Gori.

Najluksuzniji objekat novog rizorta, raskošna Vila One, površine 460 kvadrata, nudi se po nevjerovatnoj cijeni od 14.000 eura za jednu noć. Vila se reklamira kao ambijent koji nudi „božanski život“ i zagarantovanu sreću onom ko je iznajmi. Pored niza specijalnih usluga, privatnog bazena, bazena za hidroterapiju, privatnog kuvara, gosti dobijaju na raspolaganju  „stručnjaka za sreću“, ličnog batlera na 24 časa, koji je zadužen da svaki trenutak u vili gostima učini sretnim i nezaboravnim. Sa sopstvenim vrtom i bogatim modernim enterijerom, Vila One predviđena je za boravak najviše 6 osoba i dvoje djece.

Kompanija One&Only raspolaže sa dodatne tri „originalne vile“, nazvane po crnogorskim planinama. U vilama Orjen, Lovćen i Rumija  smještaj je nešto jeftiniji. Jedno noćenje sa doručkom za dvoje, staje od 12.800 eura pa do 16.000, u zavisnosti od broja soba u vili. Svaka od njih ima svoj bazen i sopstvenu pješčanu plažu. To je pet puta više od cijene po kojoj se izdavala čuvena Vila 118 na Svetom Stefanu, ikona skupog i luksuznog smještaja na crnogorskom primorju. Zakupac je ovu vilu površine 165 kvadrata, u kojoj se odmarao veliki broj slavnih i bogatih gostiju, preimenovao u Vila Sveti Stefan, čija je cijena za jednu noć iznosila 3.500 eura.

Cijene soba i apartmana u hotelu One&Only prava su sitnica u odnosu na basnoslovne sume koje treba izdvojiti za uživanje u vilama. Noćenje i doručak u standardnoj dvokrevetnoj sobi staje od 1.520 do 1.930 eura, tokom jula ove turističke sezone.

Znatno su niže cijene smještaja u apartmanima kojima upravlja kompanija Portonovi. Kreću se od 490 eura pa sve do 1.900 eura za komforne stanove sa bazenom.

Ko su klijenti novog rizorta pored Herceg Novog, nije poznato. I koji su to gosti koji plaćaju na destine hijada eura za noć u izdvojenom kompleksu koji okružuje običan, domaći svijet i morska voda zaliva? Kako uopšte stižu u oazu blještavog  lukusuza i sjaja nakon što slete na aerodom Tivat? Čekaju na trajekt ili ostatak zaliva prelijeću helikopterom? Na pitanje da li uopšte ima zainteresovanih za bukiranje vila, dobili smo odgovor da je za Vilu One teško naći slobodan termin u julu mjesecu.

Astronomske cijene smještaja i usluga formirane su i u turističkom naselju Dukley Hotel&Resort sa 5 zvjezdica, izgrađenom na budvanskom Rtu Zavala. U tom stambeno-turističkom kompleksu na Budvanskoj rivijeri sve pršti od luksuza i visokih cijena.

Penthaus apartman na Zavali izdaje se po cijeni od 3.500 eura za jednu noć. Isti takav sa tri spavaće sobe cijeni se 3.936 eura. Apartmani u vilama prodaju se od 1.125 do 1.470 eura dnevno, zavisno od broja soba.

Međutim, pravo iznenađenje slijedi kod takozvanog plažnog programa i uslova za korišćenje plaža koje okružuju Rt Zavala. Za posjetioce koji nisu gosti hotela, komplet sa dvije ležaljke i suncobranom na pješčanoj plaži Guvance, preimenovanoj u Dukley Beach&Bar, staje 250 eura na dan. Uz tu cijenu sleduje flaša francuskog šampanjca, tanjir voća i 4 flaše vode marke Suza.

Postoji i premijum paket sa nešto komfornijim ležaljkama, odnosno krevetima,  koji košta 500 eura za jedan dan korišćenja. Uz ovu fantastičnu cijenu, vjerovatno jedinstvenu na Crnogorskom primorju, kompanija daje bocu skupljeg šampanjca, porciju svežih ostriga, tanjir sa biranim šumskim voćem i Suza vodu.

Nudi se i alternativa. Ukoliko gost na plaži u toku dana potroši najmanje 450 eura, one dvije ležaljke doći će mu za džaba. Ili u premijum aranžmanu, mora potrošiti najmanje 1.000 eura na jelo i piće, da bi komplet bio gratis. Šta ljudi mogu popiti i pojesti na plaži Zavale za 1.000 eura, mogu da pitaju samo neupućeni.

Na drugim dvjema plažama koje je investitor Zavale izgradio u stijenju ispod vila, pod naziovm Key west  i Escape beach, poznatog brenda Nikki beach, cijene plažnog mobilijara su slične, a ponuda obiluje specijalitetima poput jastoga, ostriga, lososa, skupocjenog šampanjca i voća. Hedonizam u punom sjaju. Kupanje i sunčanje uz ispijanje skupocjenog pjenušca na vrelom pijesku.

Sve se odigrava u neposrednoj blizini populističke Slovenske plaže, na kojoj se odmaraju i oni turisti koji smještaj plate po 20 eura za noć.

Cijene ležaljki i suncobrana na plažama i pontama Zavale nadmašile su one koje su važile na dugim prirodnim pješčanim kupalištima Miločera i Svetog Stefana u vrijeme kada su hoteli bili u funkciji. Prestankom rada najljepših plaža u režimu koji podrazumijeva propisno uređenje, plažni mobilijar, tuševe, klijentela koja ih je koristila, ostala je bez alternative. Ove plaže postale su javne, na koršćenje svih namjernika koji su voljni da sa sobom donesu sve što im je za boravak na suncu potrebno. Situaciju su iskoristili drugi hotelijeri koji su podigli cijene usluga na kupalištima kojima gazduju.

Na plaži ispred Hotela Maestral u Pržnu, komplet sa dvije ležaljke i suncobranom izdaje se za 150 eura na dan. Istovremeno noćenje sa doručkom u dvokrevetnoj sobi hotela, tokom juna, može se rezervisati po cijeni od 220-250 eura. Ludovanje sa naplatom plastičnih ležaljki i pijeska ide toliko daleko da će, po svemu sudeći, one dostići cijenu udobnog kreveta u hotelskoj sobi.

Među gostima koji borave na navednim prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima i priličan broj domaćih gostiju. Nismo ni znali da tu oko nas živi i uživa neki prebogati svijet koji baca novac i bahati se po plažama, jahtama, hotelima. To su mali izdvojeni zabrani za super bogate iza čijih kapija i ograda postoji posve drugačija realnost. Sirotinja, masovni turizam, prebukirane plaže, jeftinoća, gužva, buka… i nečisto zagađeno more koje svi jednako eksploatišu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VLADA POD PRITISKOM JAVNOSTI UKIDA DODJELU STANOVA FUNKCIONERIMA:  Dosta je bilo?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što su građani oštro reagovali na formiranje stambene komisije, Vlada je odlučila da ukine odluku o dodjeli stanova zaslužnim funkcionerima

 

Građani još imaju gorak ukus u ustima otkad je Vlada Duška Markovića objavila spisak „zaslužnih funkcionera“ koji su u njenom sazivu nagrađeni stanovima ili stambenim kreditima. Mnogi nijesu bili ni svjesni činjenice da su iz svojih džepova rješavali stambeno pitanje funkcionerima vlasti od kojih je veliki broj već imao riješeno stambeno pitanje. Kriterijumi Vladine „stambene komisije“ bili su  nedovoljno transparentni i proizvoljni.

Zato i ne čudi bijes građana nakon što je Vlada Dritana Abazovića „reaktivirala“ stambenu komisiju i na njeno čelo postavila premijerovog savjetnika Sergeja Sekulovića – ministra unutrašnjih poslova u prethodnoj vlasti. Na internetu i društvenim mrežama vidno je bilo negodovanje.

Vlada Crne Gore objavila je na Tviteru da je izmijenjen sastav Komisije za stambena pitanja zbog, kako su naveli, usklađivanja sa organizacionim promjenama. U Vladinoj komisiji, kako piše, su savjetnici premijera Sergej Sekulović, Ivo Šoć i Ana Rašović. Zatim Milica Smolović, Irma Selmanović, Ivana Božović i Nataša Pešić. Iz Vlade su tada saopštili da će to tijelo preispitati rad prethodnih komisija, da će sve odluke biti javne uz zaštitu ličnih podataka, i da za rad u komisiji članovi neće primati naknadu.

Nepovjerenje građana i nevladinih organizacija posebno je izazvalo imenovanje predstavnice Kabineta predsjednika Crne Gore Nataše Pešić, nekadašnje generalne sekretarke u Vladi Duška Markovića i članice Glavnog odbora DPS-a. Pešićeva je ranije dobila stan od države po povoljnim uslovima, a na osnovu odluke Komisije za stambena pitanja. Sada Pešić treba da preispituje rad prethodnih komisija, što je, kako su saopštili iz Vlade, zadatak novog sastava Komisije.

Poslanica Demokratske Crne Gore Tamara Vujović rekla je da država zbog prakse „daj bogatima, a uzmi od siromašnih“, nije imala priliku da razvija nove socijalne servise i da se bavi rješavanjem visoke stope siromaštva. Kaže da su se nadali da je to vrijeme prošlo nakon 30. avgusta. „Sada vidimo da se DPS rezon opet uspostavlja, pa imate paradoks da Nataša Pešić, (dobitnica stana po povnoljnim uslovima) može preispitivati zloupotrebe Nataše Pešić (dobitnice stana pod povoljnim uslovima)“, poručila je Vujovićeva.

Pešić je branila svoj stan od medija i javnosti. Rekla je da je svako imenovanje iz redova Demokratske partije socijalista za određene političke krugove postalo „crvena marama“. ,,Stan koji posjedujem dobila sam 2012. godine u zakonitom i transparentnom postupku, vršeći funkciju sekretara Ministarstva pravde. To je jedina istina. Sve drugo su podvale iz političkih razloga”, navela je Pešićeva.

Mreža za afirmaciju nevldinog sektora (MANS) upozorila je na lošu praksu dodjele stanova funkcionerima. Osvrnuli su se na prethodne dodjele stanova. ,,Hoćemo li ponovo da trošimo milione građana da zbrinemo kadrove ‘po dubini’?  Hoće li rad i odluke ove komisije biti javne?”, upitali su iz MANS-a.

Nakon oštre reakcije javnosti Vladina Komisija za stambena pitanja predložila je da se ukine Odluka o načinu i kriterijumima za rješavanje stambenih potreba funkcionera pozivajući se, između ostalog, i na prošlogodišnje mišljenje Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), koja je to sugerisala. Očekuje se da se predlog Komisije nađe na prvoj narednoj sjednici Vlade. Pogotovo nakon što je premijer Dritan Abazović najavio ukidanje te odluke poslije veoma negativnih reakcija javnosti, koje su uslijedile pošto je Vlada izabrala novi sastav Komisije, a što je protumačeno da će biti nastavljena stara politika podjele stanova i kredita pod privilegovanim uslovima.

U mišljenju od prošle godine ASK problematizuje to što izvršna vlast dijeli stanove i kredite predstavnicima sudske i zakonodavne čime se, kako navode, narušava osnovni princip podjele vlasti. ASK sugeriše da svaka grana vlast dijeli stanove u svom okviru, što nije novina jer oni imaju zasebne budžete i za ove namjene. Vladina Komisija podsjeća i da je pred Ustavnim sudom ,,pokrenuto pitanje zakonitosti ove odluke”. Izuzev dvoje sudija, svi ostali u Ustavnom sudu, uključujući neke koji su penzionisani, takođe su ranije od Vlade dobijali stanove na osnovu odluke o kojoj treba da se izjašnjavaju.

Aktivistkinja za ljudska prava Bojana Jokić u više navrata je kritikovala ,,stare prakse” nove Vlade, a pogotovo formiranje stambene komisije. U jednoj od kritika kazala je da Abazovićeva Vlada radi za sebe i za svoje partije, a ne za građane.

„Najava ukidanja uredbe o dodjeli stanova funkcionerima je rezultat testiranja naših granica dokle smo spremni da trpimo. Da se nismo pobunili, ne bi im palo na pamet da povlače – doslovno testiraju javnost kako bi znali koliko mogu da ’ućare’ za partije“, kazala je Jokićeva.

Zaniimljivo, i potpredsjednik Građanskog pokreta URA Miloš Konatar kazao je da su stanovi za funkcionere neprihvatljivi imajući u vidu da građani moraju da plate svaki kvadratni metar stana. On je na Tviteru naveo da stanove treba da dobijaju naučnici, ljekari, profesori i svi oni vrijedni ljudi u državnoj administraciji, a ne poslanici i ministri koji su par godina na funkciji i možda nikada više. ,,Ja lično mogu obećati građanima da dok sam u politici i dok obavljam državnu funkciju nikada neću tražiti da mi država obezbijedi stan niti bilo kakve povoljne uslove za njegovu kupovinu”, rekao je Konatar.

Moguće da će Vlada  kao što je najavljeno, prestati sa dodjelom stanova zaslužnim funkcionerima. No građanima će i dalje ostati gorak ukus u ustima koji su osjećali tokom svih prethodnih dodjela stanova i pomoći zaslužnim funkcionerima a na štetu poreskih obveznika. Predstavnici te poltike, i te prakse,  ponovo su postali vlast. Po širinama i dubinama.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVO UBISTVO, POSLIJE DVOGODIŠNJEG ZATIŠJA: Rat kotorskih klanova nije okončan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ubice su još jednom pokazale da ne prezaju ni od koga i da ne biraju mjesto ni vrijeme da svoj naum sprovedu u djelo. Premijer Abazović je podsjetio da je policija ,,nekoliko puta“ spriječila likvidaciju Milića Šakovića i napomenuo  da građani treba da znaju da se kartela nećemo osloboditi tek tako

 

Osam hitaca ispaljenih u Milića Minju Šakovića, nakon skoro dvogodišnjeg zatišja na kriminalnoj sceni, potvrda  je da rat između škaljarskog i kavačkog kriminlanog klana nije okončan.

Ubice su još jednom pokazale da ne prezaju ni od koga  i da ne biraju mjesto ni vrijeme da svoj naum sprovedu u djelo.  Visokopozicionirani član škaljarskog klana ubijen je 17. juna oko 23.30 časova, u budvanskom restoranu Korkovado. Nakon osmatranja terena i dva susreta sa žrtvom nepoznati muškarac, malo užurbanim hodom, prišao je Šakoviću s leđa, dok je sa drugovima sjedio u bašti lokala, a zatim iz gloka ispalio najprije jedan hitac u njegov potiljak, a zatim još dva.

Šaković je pao, ali to ubici nije bilo dovoljno. Da li da bi bio siguran da je odradio posao ili da bi poslao poruku pripadnicima škaljarskog klana, nastavio je da puca u  tijelo Šakovića. Ispalio joj još pet hitaca. Nastala je panika koju je ubica uspio da iskoristi i pobjegne. Obučen u svijetle farmerke, bijelu košulju dugih rukava, crne patike s bijelim vezicama i s bijelim kačketom na glavi, napadač je pobjegao ka hotelu Mogren, a onda uskim putem ka naselju Gospoština.

Za sobom je, tvrde sagovornici iz istrage, ostavio mnoštvo tragova na osnovu kojih istražitelji vjeruju da će uspjeti da ga identifikuju, pronađu i uhapse…  Pod uslovom da, kao što je to, vjeruje se,  bio slučaj i nakon još nekih ranijih likvidacija, do ubice ne dođe neko prije istražitelja, a potom ga likvidira kako ne bi otkrio imena onih koji su ga platili za krvavi posao.

Istražitelji na osnovu video zapisa imaju tačnu putanju dolaska ali i bjekstva egzekutora. Imaju i njegov DNK profil koji je ostavio na taksi vozilu dok je bježao, ali i onaj koji je ostavio u trenutku kada se bježeći spotakao i pao.

Pretragom terena pronađene su njegove odbačene stvari, među kojima i glok s metkom u cijevi i jos šest u šaržeru. Vještačenjem oružja stručnjaci su utvrdili da je taj pištolj koristio ubica. On, ipak, do danas nije otkriven.

Prema policijskoj evidenciji ubijeni je bio vođa podgoričkog ogranka škaljarsklog klana. Kaznenu evidenciju je počeo da popunjava kao maloljetnik, kada je 2005. godine u Zagoriču učestvovao u ubistvu Podgoričanina Miroja Baošića. Zbog tog ubistva Šaković je osuđen na 10 godina, ali mu je kazna kao maloljetniku odlukom Apelacionog suda preinačena na vaspitnu mjeru u trajanju od jedne do četiri godine. Njegov brat Marko Šaković kao saučesnik osuđen je na 12 godina, ali je i ta robija kasnije smanjena.

Milić Šaković je i 2012. godine osuđen na pola godine zatvora zbog nasilničkog ponašanja nad porodicom Škrijelj.

Beogradska policija je tragala za njim zbog sumnje da je učestvovao u likvidaciji vođe navijača Partizana umiješanog u brojne kriminalne aktivnosti, Aleksandra Stankovića, zvanog Sale Mutavi, koji je usmrćen nakon što su ga ubice pratile, 13. oktobra 2016. godine u Beogradu. Ubijenog Stankovića u kriminalnoj hijerarhiji naslijedio je Veljko Belivuk, zvani Velja navolja.

Milić Šaković hapšen je i 7. februara 2019. godine zbog sumnje da je 27. marta 2016. u Kotoru pokušao da ubije dvojicu članova kavačkog kriminalnog klana. Šaković je nakon hapšenja pred tužiocem i sudijom za istragu tvrdio da u noći kada je pucano na Vojina Stupara i Miloša Radonjića, nije bio u Kotoru, što je i potvrđeno dokazima.  Zbog tog pokušaja ubistva Šaković je pola godine bio u pritvoru, nakon čega je pušten.

Posljednjih godina bio je na meti ubica iz suparničkog klana.

On je  8. septembra 2017. godine preživio napad, nakon što su napadači iz automatske puške pucali na njega dok je sjedio u kafeu preduzeća Auto- Zeta u centru Podgorice. Šaković je ranjen, a stradala je nevina žrtva –  Podgoričanin Ivan Nedović. Dva mjeseca nakon što je preživio ranjavanje, Šaković je prijavio policiji da je zagoričkim ulicama jurio za muškarcem, koji je navodno biciklom došao do njegove kuće da ga likvidira. Tada je snimak sa nadzornih kamera dostavio CB Podgorica.

Policija je početkom marta 2021. godine uhapsila petočlanu organizovanu kriminalnu grupu, kojoj se na teret stavlja planiranje ubistva Milića Minje Šakovića. Oni su, navodno, planirali da Šakovića ubiju hicima iz snajperske puške, pucajući sa prozora stambene zgrade koja je imala pogled na dvorište i terasu njegove porodične kuće.

Dok istražitelji uvjeravaju da danonoćno rade kako bi rasvijetlili ovaj zločin, premijer Dritan Abazović kaže da nije iznenađen što je do ubistva došlo. Gostujući na TV Prva konstatovao je opštepoznatu činjenicu – ubistava nije bilo dugo, a zatim i dodao ,,da je bilo sigurno da će se desiti”.

Abazović je podsjetio da je policija ,,nekoliko puta“ spriječila likvidaciju Šakovića i  napomenuo  da građani treba da znaju da se kartela nećemo osloboditi tek tako.

„Ušli smo u leglo kriminala, a dio tih kriminalaca imao je i podršku u Upravi policije. To su poznata lica, neki su procesuirani, a za neke očekujem da to budu”, kazao  je Abazović. „Očekujem personalne promjene unutar policije i  nadam se da se ovakvi događaji neće ponavljati”.

Onda je uslijedio već viđen i, po mnogim ocjenama, uzaludan potez. Po najavi premijera Abazovića, i uz poruku ministra unutrašnjih poslova Filipa Adžića da će država pokazati da je jača od svake kriminalne grupe, od ponedjeljka  su pojačane policijske snage na Primorju.

Tri grupe pripadnika Posebne jedinice upućene su u Bar, Budvu i Kotor, ali će, po potrebi, obilaziti i druge gradove na Primorju tokom ljetnje turističke sezone.

U ratu  između dva kotorska klana, koji bijesni od 2014. godine ubijeno je više od 60 osoba, među kojima i nevine žrtve.

 

Budvanski niz smrti

Budva je još prije tri decenije označena gradom u kom je zla sudbina dočekala mnoge žestoke momke. Hici u Šakovića ispaljeni su upravo u ,,budvanskom kobnom trouglu“ između hotela Mogren i Avala i parkinga na Trgu sunca.

Prva žrtva tu je pala  1. septembra 1991. godine, kada je ubijen Kotoranin Vlastimir Zečević, zvani Mićko Talijan. Ubice nikada nijesu pronađene.  Tri godine kasnije, 4. avgusta 1994. godine, na samo 50 metara od mjesta gdje je ubijen Zečević, na parkingu ispred ulaza u Hotel Avala, u razornoj eksploziji ,,folksvagena karado”, ubijen je dvadesetsedmogodišnji Beranac Boro Nedović. U blizini Mogrena iz automatskog oružja 27. februara 1997. godine likvidiran je Radoslav Rako Stanišić (48), zvani Raka Dilinger.

Šest mjeseci kasnije u noći između 4. i 5. avgusta 1997. godine, nedaleko od tog mjesta ubijen je Dilingerov prijatelj, Cetinjanin Đorđe Minja Bećir (47).  Snajperista je smrtno pogodio Bećira koji je bio u svojoj mazdi kabriolet. Podgoričanin Blagota Baja Sekulić ubijen je posljednjeg dana maja 2002. u centru Budve. Dok se nalazio u svom grand čirokiju egzekutor je u njega ispalio smrtonosni rafal od 20 metaka. Dvije godine kasnije – 23. avgusta, snajperista, sakriven na bedemima Staroga grada, s nekoliko hitaca pogodio je u glavu Tomislava Vujisića. Ubica je nestao bez traga i policija nije rasvijetlila ni ovo ubistvo.

Krajem ljeta 2007. godine – u oružanom sukobu u lokalu Jadranska straža ubijeni su Vladimir Rakočević i ukrajinski državljanin Adalbert Šut. Početkom avgusta naredne godine Nikšićanin Goran Pejović ubijen je dok je s prijateljima sjedio na terasi Palme, u centru Budve. Ubijen je greškom. Vjeruje se da je meta trebao da bude Budvanin Ivan Delić koji je tog dana sjedio za susjednim stolom u istom kafeu i nosio majicu iste boje kao i ubijeni Pejović. Miloš Vidaković iz Pančeva ubijen je prvih dana jula 2013. godine ispod zidina budvanskog Starog grada, dok je Budvanin Goran Đuričković ubijen  27. oktobra 2015. godine dok je šetao ispred svog restorana Old Fisherman’s Pub.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo