Povežite se sa nama

DRUŠTVO

IZBOR GENERALNOG DIREKTORA RTCG: Međ’ javom i međ’ snom

Objavljeno prije

na

Iduće nedjelje bi trebalo da se zna ime novog generalnog direktora javnog servisa. Početkom ove sedmice članovi Savjeta RTCG obavili su intervjue sa svim kandidatima za tu poziciju, kojih je neuobičajeno mnogo, čak 11. Prije pet godina Rade Vojvodić izabran je kao jedini kandidat.

Ovo je ponovljeni konkurs. Onaj iz novembra prošle godine, kada se prijavilo šest kandidata, propao je nakon što je Vojvodić poništio konkurs. Razlog je bio što kandidatkinja Sonja Drobac nije imala odgovarajuću stručnu spremu za mjesto za koje se prijavila. A ostali nijesu bili podobni.

To je bio jedan od razloga što je član Savjeta Goran Đurović inicirao Vojvodićevu smjenu. Na iznenađenje javnosti, a bogami i Vojvodića, Savjet je usvojio ovaj predlog i smijenio generalnog direktora. Pojedini članovi Savjeta smatraju da je veliki broj sada prijavljenih kandidata znak da je povjerenje u ovo tijelo poraslo nakon smjene Vojvodića.

Novina u odnosu na prošle konkurse je i što su svi kandidati imali obavezu da dostave Program razvoja i rada RTCG. Ova zanimljiva štiva objavljena su sredinom ove sedmice na Portalu RTCG. Nezavisnost javnog servisa, objektivno informisanje, digitalizacija, sistematizacija radnih mjesta neke su od tema i vizija koje se ponavljaju u većini programa.

Aktuelna direktorica Andrijana Kadija u svom programu navodi da su ključne riječi povjerenje i poštovanje, u tom smislu je predložila i slogane – Vaše povjerenje naša je obaveza ili Mi hoćemo povjerenje. Naglašava da je potrebna i kritika, a ne kritizerstvo za društvene devijacije. Obećava osnivanje noćnog programa, sopstvenu produkciju za djecu i mlade, povećanje pažnje prema ženskom gledateljstvu, saradnju sa regionalnim javnim servisima u svrhu promocije turizma, kratke vijesti na engleskom jeziku, rješenje problema nefunkcionalnosti zgrade RTCG… U programu se navodi da je program loše pakovan, loše plasiran, loše promovisan, a da je još potrebno, pored digitalizacije, formiranje opštinskih studija, širenje mreže dopisnika u zemlji i inostranstvu… Ona navodi da RTCG ima 740 stalno zaposlenih i blizu 40 honoraraca. Kao jedan od glavnih problema u kadrovskoj politici vidi zaposlene koji ne dolaze na posao.

Đorđije Kustudić, aktuelni urednik RTCG, kritikuje model porodičnog zapošljavanja ,,gdje imamo više generacija jedne porodice u isto vrijeme u radnom odnosu kao i praksu socijalnog zapošljavanja”. Da bi se to prevazišlo on predlaže niz mjera, među kojima i da Odjeljenje za ljudske resurse koje trenutno ima četiri zaposlena, pojača sa još četiri: pravnik, psiholog, sociolog i administrator.

Kustudić konstatuje da je RTCG tehnološki zapušten uz vrlo nepovoljnu kadrovsku strukturu. Planira i nova zapošljavanja da bi Dnevnik 2 učinio modernijim, bržim, kvalitetnijim i raznovrsnijim. Za to su, po Kustudiću, pored naprednih tehničkih i produkcijskih standarda potrebna i nova lica koja bi se obučavala u svjetskim TV kućama BBC, CCN , Al Jazera. Ističe tri programska cilja: rast povjerenja u RTCG, povećanje gledanosti i treći – jačanje redakcija Kulturnog, Dramskog, Naučno–obrazovnog, Dokumentarnog i Zabavno-muzičkog programa.

Najkonkretniji u rješavanju kadrovskog viška je bivši urednik TV Vijesti Vladan Mićunović. On je precizirao smanjenje broja zaposlenih za 10 do 12 odsto. A rok za svođenje RTCG na najviše 500 zaposlenih, koji uspješno mogu obavljati društvenu ulogu javnog servisa, je osam godina, dva mandata generalnog direktora.

Mićunović kao svoje prioritete ističe cilj da RTCG bude nezavisan i kredibilan javni servis, da proces digitalizacije bude završen na vrijeme i uspješno realizovan, i da RTCG bude tehnološki moderna, finansijski stabilna kompanija, sa efikasnim i visoko profesionalnim upravljanjem.

On je dijagnosticirao da je Televizija najslabija karika u sistemu javnog servisa, a posebno Informativni program. Obećava da će TVCG biti medij sa najvećim povjerenjem u državi nakon tri godine od kompletiranja rukovodećeg uredničkog tima u televiziji.

Za Časlava Vujotića, novinara Radija Crne Gore, temeljni programski sadržaj će biti afirmacija države Crne Gore, njenog istorijskog identiteta i multikulturalnosti, te propagiranje građanskih sloboda i mira u njoj.

Dragan Cvijović, bivši urednik u Pobjedi ističe, da svi programi moraju u cjelosti biti u skladu sa javnim interesom. Po njemu Televizija Crne Gore treba da postane crnogorski BBC. Iako, priznaje da to nije lako ostvariti, za početak treba krenuti sa emitovanjem cjelodnevnog programa na oba kanala 24 časa.

Bivši direktor Pobjede Dragoljub Šaranović u svom programu navodi da RTCG mora građanima ne samo postavljati važna pitanja od opšteg značaja, nego i pružiti materijal za razmišljanje. Pominje i neophodnost emitovanja društveno značajnih programa, i zaključuje ,,da RTCG mora maksimalno izbjegavati zadovoljavanje nagona neurotične publike i tako doprinositi pasiviziranju djelova neurotičnog društva”.

Po Dubravki Perović, direktorici RTV Herceg Novi, etičnost je osnov dobrog novinarstva. Kao najvažnije opšte ciljeve ona je odredila – povećanje obima, djelotvornosti i kvaliteta programa. Zalagaće se, navodi, za programsku politiku koja se neće takmičiti sa medijskim sadržajima komercijalnih medija, nego u kvalitetu programskih sadržaja.

Goran Sekulović, glavni urednik Prosvjetnog rada i jedan od autora knjige Premijer pobjedničkog duha, u svom programu se zalaže za nepristrasnost i nezavisnost, odmak od političke pristrasnosti, održivi model finansiranja javnog servisa. Bivši pomoćnik generalnog direktora RTCG Velizar Sredanović potencira objektivno informisanje, nazavisnost javnog servisa, novi petogodišnji kapitalni plan.

Profesor menadžmenta i ekonomije u medijima na Univerzitetu Donja Gorica (UDG) i predsjednik Mladih naučnika CANU Zvezdan Vukanović kao slogan za RTCG predlaže Globalno – a naše. Problem vidi u dominaciji informativnog (posebno politički i ideološki eksponiranog) i sportskog programa, a vidljive marginalizacije obrazovnog, naučnog, kulturno-umjetničkog i programa za djecu i mlade. Zanimljiv je njegov predlog o osnivanju muzeja Javnog servisa RTCG.

Iznenađenje konkursa je svakako prijava bivše direktorice RTCG Radojke Rutović. Ona je, na insistiranje opozicije, podnijela ostavku na to mjesto tokom pregovora opozicije i vlasti o Vladi izbornog povjerenja.

I pored njenog, još u sjećanju svježeg, minulog rada, ona u svom programu obećava da će ,,kontinuirano snažiti uredničku i novinarsku nezavisnost i inicijativnost, istraživački duh i kreativne potencijale”.Planira i Odjeljenje za analitiku pri kabinetu generalnog direktora, te nagrade i sankcije za učinjeno. ,,Od presudne je važnosti da u obavljanju svoje misije RTCG bude nezavisna i zaštićena od političkih, komercijalnih ili bilo kojih drugih negativnih uticaja i pritisaka…”. Ovome se nema što dodati.

Iako mediji spekulišu da je Rutovićeva među najozbiljnijim kandidatima, ima i onih koji tvrde da je njeno kandidovanje za mjesto direktora iznenadilo mnoge i u DPS-u.

Monitorovi izvori tvrde da pored nje najviše šansi da uđu u uži krug za izbor direktora imaju Kadija, Kustudić i Mićunović. Pojedini članoci Savjeta su ocijenili da su najozbiljnije programe i najubjedljivije intervjue imali Mićunović i Kadija.

U javnosti je već pisano da Mićunovića na mjestu direktora priželjkuje dio vlasti, opozicije i nevladinog sektora. A da bi u slučaju njegovog izbora za generalnog, Kadija vjerovatno zauzela poziciju direktora Televizije.

Pored Rutovićeve, i Kustudić je prepoznat kao kandidat dijela vlasti.

,,Izbor novog generalnog direktora pokazaće da li je smjena Vojvodića bila ‘incident’ ili je konačno u Savjetu preovladala svijest da ulogu koju je ovom tijelu dao zakon treba koristiti za dobrobit svih građana”, ocijenio je nedavno član Savjeta Goran Đurović.

Treba podsjetiti da su nakon smjene direktora Vojvodića, pojedini članovi Savjeta prijetili ostavkama. Tada su protiv razrješenja Vojvodića glasali Milan Tomić, Ivan Mitrović i Mimo Drašković. Dok su pored Gorana Đurovića, za Vojvodićevu smjenu glasali predsjednik Savjeta Vladimir Pavićević, Dragana Tripković, Nikola Vukčević i Milan Radović. Akademik CANU Perko Vukotić bio je uzdržan.

Teško je očekivati da će se vlast baš tako lako odreći potpunije kontrole RTCG. Možda svoje adute čuvaju za finiš, kao mnogo puta do sada. Odluka Savjeta će dati odgovor da li ima nade za javni servis ili će se sve vratiti na staro.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo