Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Jagnjeća strategija

Objavljeno prije

na

Domišljatost naših vlastodržaca u traganju za opštim boljitkom nema granica. Ministri su za to plaćeni, pa vrcaju ideje. Posebno se izdvaja ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja Petar Ivanović. Sada je smislio novi projekat – izvoz jagnjećeg i jarećeg mesa u arapske zemlje.

,,Crna Gora će izvozom jagnjećeg i jarećeg mesa u arapske zemlje dobiti novo tržište, povećati zaposlenost i poboljšati imidž svoje ekonomije”, objasnio je ministar.

Da li će zbog Arapa bez jagnjetine ostati crnogorski penzioneri ministar nije objasnio. Penzionere tradicionalno svake jeseni svježom jagnjetinom obraduju Savez udruženja penzionera Crne Gore, Fond PIO i Ministarstvo poljoprivrede. Vlada otkupljuje viškove jagnjetine po cijeni od 2,40 eura žive vage, a penzioneri meso plaćaju 4,30 eura, u osam mjesečnih rata.

Ideja nije ministru tek tako nadošla. Podsjetio je da su se svojevremeno iz Crne Gore uspješno izvozila jagnjad i jarad u Maroko, Egipat i Tunis.

Valja podsjetiti na još jedan sličan projekat. Prije četiri godine Filip Vujanović, dok je bio u službenoj posjeti Libiji, hvalio se da je sa Gadafijem napravio aranžman – voda za naftu. Dogovorio je bio predsjednik transport vode iz Skadarskog jezera brodovima za Tripoli, odakle bi, zauzvrat, stizala adekvatna količina nafte. Da je taj projekat zaživio sada sigurno ne bismo kupovali najskuplje gorivo u regionu, nego bi cijene bile bar nešto niže.

Ako nije uspjelo sa vodom možda uspije sa jaradima i jaganjcima. Priznaje ministar da tu ima malih problema: ,,Na tržištu postoji želja da se kupe jagnjad, a ne ovce. Jagnjad imaju neku kilažu, pa se standardima koje smo dobili ona tretiraju do 14, 16 ili 18 kilograma, a ne 30. Sada imamo problem kako da objasnimo onima koji se bave uzgojem jagnjadi da moraju na vrijeme da prodaju svoj proizvod, a ne da pređe preko određene kilaže kada to izgubi smisao”.

Domaći poljoprivrednik, građanin i glasač je i inače sa svojim nenaprednim shvatanjima problem za ostvarivanje Vladine agende. Crna Gora ima uslove, kaže ministar, za kvalitetnu organsku proizvodnju jagnjetine i jaretine, za kojima postoji rastuća tražnja u svijetu.

Da bi se realizovao planirani atak junećim i jagnjećim mesom na arapsko i svjetsko tržište, treba riješiti „tri potproblema”, od kojih je prvi da Crna Gora ima uzgajivače jagnjadi i jaradi koji mogu da organizuju uzgoj prema standardima koje zahtijeva tržište u zemljama gdje se želi izvoziti. „Drugo, važno je da završimo takozvani bip-bar. To je poseban granični prelaz, koji se nalazi u okviru Luke Bar, a koji je namijenjen za izvoz žive stoke. Treće, veoma je važno da moramo imati standarde koji se traže u različitim zemljama”, rekao je Ivanović.

Što se tiče standarda bjelopoljski Meospromet je prva kompanija u Crnoj Gori koja je 2001. implementirala Halal sertifikat. I pored dobijanja neophodnog sertifikata u Mesoprometu još nijesu uspjeli, kažu za Monitor, da se svojim proizvodima probiju na tržište Bliskog istoka.

Nakon što su mediji najavili prodor na arapsko tržište, pojedini poljoprivrednici su zvali Ministarstvo poljoprivrede da saznaju o čemu se radi. Jedan od njih za Monitor kaže da su mu, uz osmijeh, rekli da se radi o planu koji je – na dugom štapu.

Kratkoročno, podaci Monstata govore da nam sa poljoprivredom, posebno stočarstvom, ne ide najbolje. Indeks poljoprivredne proizvodnje za stočarstvo, prošle godine, bio je najmanji u posljednjih pet godina.

I dok ministar pravi velike planove, podaci govore da u Crnoj Gori ukupno ima nešto preko 23.000 koza. Broj jagnjadi i šilježi se od preko 50.000, koliko ih je bilo 2004, prošle godine smanjio za više od pola i iznosio je 24.391.

,,O tom planu izvoza jaradi i jagnjadi za arapske zemlje prvi put čujem od vas”, kaže za Monitor Petar Zečević. On u Banjanima ima farmu sa preko 300 alpskih koza. Kaže da bi i bez inostranog tržišta imao gdje da plasira svoje proizvode.

Pošto je njegova farma koza jedna od najvećih u Crnoj Gori, kaže da su i eksperti iz Evropske unije ocjenili da ima najveći potencijal da razvija taj vid stočarstva, čak u regionu.

,,Uložio sam oko milion u fabriku, farmu, postrojenja i ništa. Obećali su kredit. I sada ne daju. Ne mogu da finiširam to što sam započeo. U Ministarstvu ih to ne interesuje, a banke pričaju svoju priču o novoj firmi i kažu da sačekam. Svi mi proizvodi stoje. Imam uskladištene tri tone sušenog sira”, kaže Zečević.

Zećević je jedan od samo nekoliko farmera koji drže veći broj koza. Mnogo su češće farme od 30 do 50 grla.

Farmeri su dobijali do skoro subvencije od osam eura po grlu. Sada je i to upitno. Za plasman se sami snalaze. Kako ko koga poznaje, na pijaci, u restoranima i hotelima.

Smatraju da za njih ne bi bilo problema kad bi Ministarstvo riješilo problem plasmana i na naše tržište. Pored plasmana muči ih i nelojalna konkurencija. Kozji sir iz Albanije, čije porijeklo i kvalitet niko ne kontroliše, prodaje se po 5-6 eura.

,,Pomoć države je slaba. Otkada je došao ovaj ministar da Bog sačuva. Tarzan je bio političar, a jedini koji je nešto radio za poljoprivrednike bio je Simović”, napiši slobodno, kaže Zečević.

Možda ministar Ivanović i ne razumije najbolje probleme poljoprivrednika na terenu. Ipak, mora mu se priznati da ima ideje kako da unaprijedi cijelu poljoprivredu: „Porto Montenegro doprinosi imidžu Crne Gore. I sva kvalitetna hrana spremljena u Crnoj Gori, a koju turisti pojedu u Porto Montenegru, takođe doprinosi imidžu Crne Gore. Ako tu kvalitetnu hranu možemo još da izvezemo do onih destinacija gdje se nalaze ljudi spremni da to plate, onda smo postigli pravi cilj”, rekao je Ivanović.

Ministar odlično promoviše vladinu strategiju Crne Gore kao servisa za bogate i slavne. Sve što proizvodimo treba da izvezemo, a ako što ostane uvijek se prije izbora može prodati penzionerima. Na rate.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo