Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Poslanici, neuračunljivi atentatori

Objavljeno prije

na

Stepen svijesti izvršilaca kretao se od uračunljivosti, preko smanjene uračunljivosti, do potpune neuračunljivosti. Ovo nije nalaz sudskog vještaka o počiniocima nekog zločina, nego citat iz dijagnoze koju je poslanicima crnogorskog parlamenta uspostavio sudija Ustavnog suda Miodrag Latković nakon što je parlament prošle nedjelje usvojio ustavne izmjene, od kojih se dio odnosi i na taj sud.

Izmjenama je predviđeno da Ustavni sud ima sedam sudija, koje na period od 12 godina bira i razrješava parlament – dvojicu sudija na predlog Predsjednika Crne Gore, a petoricu na predlog nadležnog radnog tijela Skupštine. Parlamentarne stranke o ustavnim promjenama pregovaraju više od dvije godine, a Venecijanska komisija je o njima tri puta davala preporuke. Paralelno sa tim opozicija je optuživala vladajuće partije da izbjegavaju depolitizaciju pravosuđa, a i Evropska unija često je upozoravala da je crnogorsko pravosuđe pod jakim političkim uticajem. Usvajanjem ustavnih promjena Crna Gora se približila otvaranju ključnih pregovaračkih poglavlja sa Evropskom unijom u oblasti vladavine prava.

Sudija Latković sve je to bagatelisao, pa je na parlament sručio lavinu teških optužbi. On tvrdi da se biranjem sudija Ustavnog suda u parlamentu dvotrećinskom većinom gubi samostalnost i nezavisnost tog suda i da se Ustavni sud stavlja pod direktan uticaj Skupštine.

„U Skupštini Crne Gore izvršen je atentat na Ustavni sud. Egzekucija je izvršena javno, a egzekutori su poslanici uz saučesništvo pojedinih specijalizovanih, domaćih i stranih organizovanih kriminalnih grupa”, ogorčen je Latković u saopštenju kojim se obratio javnosti.

Mjereći, kako smo citirali na početku teksta, ,,stepen svijesti izvršilaca”, odnosno poslanika, on u optužnici zaključuje: „Djelo je izvršeno s umišljajem, eventualnim umišljajem, iz nehata, a većina poslanika postupala je u krajnjoj nuždi i samoodbrani”.

Latkovićeva opširna optužnica je prepuna diskvalifikacija primjerenih kafanskim raspravama. On kaže da je ,,atentat” pripreman „prijetnjama predsjednika Skupštine i njegovih trabanata, atakovanjem na dignitet i kredibilitet sudija, neprimjerenim komentarima na odluke Suda, lijepljenjem potjernica sa fotografijama sudija”. Potom presuđuje da su „atentatori” krivično neodgovorni – „oni neuračunljivi zbog neuračunljivosti, a ovi drugi zbog imuniteta koji ih oslobađa krivičnog gonjenja”.

Da, tako piše sudija Ustavnog suda Crne Gore.

Latković otkriva da je jedan od motiva za „atentat” “slabljenje pozicije Predsjednika Crne Gore, kojeg bi ubuduće Skupština, uvijek kada to procijeni, preko svog amandmanskog Ustavnog suda, bila u mogućnosti da razriješi”.

On primjećuje da se usvajanjem Ustavnog zakona Skupština izdigla iznad Ustava. Osuđuje poslanike za pravno nasilje zato što su izglasali ,,prestanak funkcije aktuelnog predsjednika i sudija Ustavnog suda mimo uslova koji su garantovani i propisani Ustavom Crne Gore”. I ne može da im oprosti što su ustavne izmjene ,,proslavili ustajanjem i aplauzom uz čaše šampanjca”.

„Niko se po starom dobrom običaju ne nađe da za žrtvu kaže bar jednu dobru riječ”, žali se ožalošćeni Latković, potencirajući da su poslanici prekratili mandate aktuelnim sudijama Ustavnog suda ,,navodno zbog politizacije” suda.

Jasno – sav problem je u tome što sudijama Ustavnog suda više nije zagarantovan dugovječni mandat i što može doći vrijeme da odanost vlasti ne bude garancija da će se domoći toga.

A da li su Ustavni sud i njegove sudije često bili poslušnici vlasti svjedoče i naredne činjenice.

Latković je jedan od onih sudija Ustavnog suda Crne Gore koji su dali zeleno svjetlo Filipu Vujanoviću da se po treći put može kandidovati za predsjednika države iako su brojni pravni eksperti utvrdili da je ta kandididatura neustavna. Tada je u Ustavnom sudu pravničku pamet pobijedila politička moć. Odluku da Vujanović može ići u predsjedničku trku izglasali su predsjednik suda Milan Marković i petorica sudija. Protiv je bio samo sudija Miodrag Iličković.

Zašto je tada Ustav nadvladala moć oličena u DPS-u – govore biografije većine sudija Ustavnog suda.

Latković je svojevremeno bio ministar pravde. Za tu funkciju predložio ga je Filip Vujanović. Latković mu je prije toga bio savjetnik. Latković je bio i sudija Suda Srbije i Crne Gore. Uzgred, prije dvije godine prozivan je da Komisiji za sprečavanje konflikta interesa nije prijavio obaveznu promjenu u imovini.

Upućeni tvrde da je Milan Marković, predsjednik Ustavnog suda, koji troši drugi mandat na toj visokoj funkciji, na tu poziciju stigao zato što je bio jedan od kreatora Ustava Crne Gore i Ustavne povelje bivše SCG. To je mogao samo kadar po volji DPS-a. Marković je školski drug Mila Đukanovića. Bio je aktivni učesnik DPS-ovih izbornih kampanja i glavni u komisijama Pravnog fakulteta koje su odobravale doktorske disertacije visokih funkcionera DPS-a Miodraga Vukovića i Bora Vučinića, iako ih je osporavao Senat Univerziteta Crne Gore, ocjenjujući da nisu naučno djelo već politički pamflet, kako je to prošle godine saopštio MANS.

Slično je i sa većinom ostalih sudija Ustavnog suda. Miraš Radović je u februaru 2010. kao ministar pravde štitio članove kriminalne mreže Darka Šarića – Gorana Sokovića i Dejana Šekularca, koji su se nalazili u pritvoru u Spužu. Prvo je odbio da ih izruči Srbiji, a potom je isti član Ustava protumačio sasvim suprotno – Crna Gora može izručivati kriminalce po tuđim potjernicama. U međuvremenu su dvojica Šarićevih saradnika zdravo i veselo pobjegli iz Crne Gore. Predrag Bulatović, tadašnji poslanik SNP-a, upozorio je Filipa Vujanovića da Radović po članu 54 Ustava ne može biti predložen za sudiju ,,osim ako Vama lično nije predao ostavku na članstvo u DPS-u”.

Đole B. Sekulović je prije nego je postao sudija Ustavnog suda prešao put od podgoričkog Opštinskog suda do pomoćnika ministra pravde u Đukanovićevoj vladi i advokata.

Fetija Međedović je u Ustavnom sudu od 2002. Došla je iz bjelopoljskog Okružnog suda. Bila je sudija izvjestilac povodom žalbe socijaldemokrata da je Vujanovićeva kandidatura neustavna. ,,Kandidat Vujanović uživa ustavno pravo glasa da bude biran kada je u pitanju funkcija predsjednika Crne Gore”.

Ustavni sud i Predsjednik države treba da budu najvažniji čuvari države, a posebno zakona. Ustavni sud je odobravanjem Vujanovićeve kandidature srušio pravni sistem. Pravnici za takve sudije kažu da su ,,ubice zakona”.

Funkcioner SDP-a Džavid Šabović je prošle godine tvrdio da Ustavni sud nije nezavisna institucija i da su njegove sudije partijski kadrovi.

Opozicione partije Pozitivna Crna Gora i Socijalistička narodna partija, koje su prošle sedmice podržale izmjene Ustava, objasnile su da im je motiv za to da izbor čelnika najviših pravosudnih funkcija ne bude u rukama isključivo Demokratske partije socijalista.

Poslanik SNP-a Neven Gošović saopštio je prije nekoliko dana da je Ustavni sud najneefikasniji od svih crnogorskih sudova.

Evo nekoliko primjera efikasnosti Ustavnog suda od kada mu je na čelu Milan Marković.

SNP ni poslije tri godine nije dobio odgovor na inicijativu za ocjenu ustavnosti vladinih odluka u vezi uređenja prostora na crnogorskoj obali.

Svojevrstan rekord postigao je MANS inicijativom u vezi nezakonitog pristupa Uprave policije podacima mobilnih operatera. Ni nakon 47 mjeseci Ustavni sud taj predlog nije uvrstio u dnevni red.

Ustavni sud je pet godina tolerisao nezakoniti pravilnik Regulatorne agencije za energetiku prema kome je Elektroprivreda imala pravo da građanima preko računa za struju naplaćuje krađu električne energije.

Sve je to poznato i sudiji Miodragu Latkoviću. Od njegove nakićene optužnice nije se ogradio nijedan sudija Ustavnog suda niti iko iz vladajućih partija.

Reagujući na Latkovićeve dijagnoze lider SNP-a Srđan Milić je kazao da upravo takvo ponašanje opravdava nova ustavna rješenja. On je ocijenio da zbog tvrdnji da su atentat na Ustavni sud organizovale i kriminalne grupe iz inostranstva, mora biti pokrenuto pitanje odgovornosti ovog sudije Ustavnog suda. ,,Da li su kriminalne grupe Evropska komisija, Venecijanska komisija, predstavnici OEBS-a i ODIHR-a, ili oni ambasadori koji su bili u Skupštini Crne Gore”, pita se Milić.

Na ta pitanja neće dobiti pravi odgovor od premijera Mila Đukanovića. Đukanović je optužio parlament da zavodi – diktaturu. A pogotovo neće od predsjednika Ustavnog suda Milana Markovića.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

EUROPOL  IDENTIFIKOVAO NAJOPASNIJE KRIMINALNE MREŽE NA KONTINENTU: Mapa evropskog podzemlja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da kriminalno savezništvo ne poznaje jezičke, nacionalne, rasne ili vjerske barijere možda najbolje potvrđuje podatak da je među članovima 821 registrovane kriminalne mreže zastupljeno ukupno 112 nacionalnosti, pri čemu je dvije trećine kriminalnih mreža sastavljeno od pripadnika više nacionalnosti

 

Europol je prošle nedjelje objavio analizu kojom su objedinjenji podaci svih država članica Evropske Unije i 17 partnerskih zemalja Europola van EU o najopasnijim kriminalnim mrežama u Evropi. Rezultat je popis najopasnijih i najorganizovanijih kriminalnih grupa i njihovih članova. „Napravljen je jedinstven skup podataka o 821 kriminalnoj mreži najvećeg rizika, s opsežnim informacijama o svim aspektima koji ih opisuju i pomažu u procjeni njihove prijetnje. Ove kriminalne mreže, čije članstvo premašuje 25 .000 pojedinaca, odabrane su na temelju kriterijuma prijetnje koju predstavljaju. Te su mreže aktivne u nizu područja kriminala, od trgovine drogom do krijumčarenja migranata, imovinskog kriminala i drugih“, piše u izvještaju objavljenom na sajtu EUROPOL-a. Da bi lakše razumjeli pomenuti broj pripadnika kriminalnih organizacija „najvećeg rizika“, pomenimo da je on veći od broja zimus popisanih stanovnika Kotora, Danilovgrada, Ulcinja, Tivta, Pljevalja… Takođe, podaci nedavno predstavljeni u Briselu pokazuju kako kriminalne organizacije usko sarađuju sa svojim kolegama iz regiona, drugih djelova Evropa ali i onima sa drugih kontinenata. Tako je u izvještaju pod nazivom “Dekodiranje najopasnijih kriminalnih mreža EU“ navedeno da je nekoliko različitih kriminalnih grupa, sastavljenih od članova porijeklom iz bivših jugoslovenskih republika – Crne Gore, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije „u velikom obimu“ uključeno u krijumčarenje kokaina iz Južne Amerike do različitih evropskih odredišta. Analizom pobrojanih kriminalnih mreža identifikovane su njihove osnovne karakteristike i „snažno prisustvo“ širom EU i regiona Zapadnog Balkana. „Oni su, takođe, uspostavili veoma snažno prisustvo u Latinskoj Americi, iskorišćavajući mogućnosti za korupciju u ključnim lukama i u brodarskim kompanijama. Oni na taj način vrše sveobuhvatnu kontrolu nad snabdijevanjem kokainom. Neke od ovih grupa su specijalizovane i, u velikoj mjeri, uključene u razne oblike nasilja, profesionalne otmice i pogubljenja, korupciju, pranje novca, trgovinu oružjem i eksplozivom i falsifikovanim dokumentima. Nasilje se, uglavnom, koristi kao odmazda za izgubljene ili propale pošiljke droge, ali i za sticanje dominacije nad teritorijom ili lancem snabdijevanja”, navodi se u izvještaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PONOVNO PODIZANJE OPTUŽNICE U SLUČAJU PREDSJEDNIKA OPŠTINE BUDVA I JOŠ 20 OSUMNJIČENIH: Jesu li ispravljeni nedostaci optužnice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da dopuni optužnicu, na koju je sutkinja Vesna Kovčević imala dosta primjedbi,  Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca.  Optužnica je dopunjena, a odgovor na to koliko kvalitetno,  će dati ročište za njenu kontrolu

 

 

Specijalno državno tužilaštvo ponovo je podiglo optužnicu protiv predsjednika Opštine Budva Mila Božovića i još 20 osumnjičenih, koju im je, prethodno, Viši sud u Podgorici vratio na doradu. To je zvanično objavljeno na sajtu Specijalnog državnog tužilaštva, ali u saopštenju osim inicijala osumnjičenih i krivičnih djela za koje se terete, nije bilo ni riječi o tome na koji način i kojim dokazima su dopunili optužnicu.

Da li će njihova dopuna biti dovoljna da vijeće sutkinje specijalnog odjeljenja Vesne Kovačević uvjeri da treba da se potvrdi tužilački akt biće poznato nakon kontrole optužnice, koja tek treba da bude zakazana.

Malo je poznato javnosti i zbog čega je sutkinja Kovačević presavila tabak i rekla da po prvoj optužnici ne treba da se sudi.

Prema rješenju koje je Monitor imao na uvid sutkinja Kovačević navela je da optužnica ne sadrži jasne i valjane razloge u pogledu postojanja osnovane sumnje u odnosu na okrivljene, odnosno ne sadrži razloge koji bi zadovoljili nezavisnog posmatrača da vjeruje da su okrivljeni osnovano sumnjivi da su izvršili svako krivično djelo koje je predmet optužbe.

Obrazlažući svoj stav, ona je kao jedan od razloga da vrati optužnicu navela  da Specijalno državno tužilaštvo nije pružilo konkretne dokaze da su Božović i suspendovani pomoćnik direktora Uprave policije Dejan Knežević odavali povjerljive bezbjednosne informacije ljudima iz kriminalnog miljea.

Tokom analize dokaza koji su joj predočeni, pravnu zamjerku našla je i kada je riječ o komunikaciji koju su prema tvrdnjama SDT-a, putem SKY aplikacije imali pripadnici ove kriminalne grupe

Naime, u aktu SDT-a koji se poziva na Skaj prepisku Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, prema onome što je utvrdila sutkinja Kovačević, nema tačnih i preciznih podataka, odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je tačno odao ili saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbijednost Crne Gore.

To je samo jedna pravna primjedba u nizu. Sitnih i krupnih. Među sitnijim je primjedba sutkinje da je kod ličnih podataka okrivljenog Milete Ojdanića navedeno  da je bivši službenik policije što je suprotno odredbama člana 100 i člana 192 ZKP-a koji tačno taksativno navodi koje podatke treba da sadrži optužnica „ a što se tiče ličnih podataka okrivljenih lica pa je u ovom dijelu neophodno izvršiti ispravku optužnice“.

Jedna od krupnih je i to što  je sutkinja Kovačević od SDT-a tražila  da precizira kada je Milo Božović prikupljao informacije i koristio ih za potrebe kriminalne organizacije, jer nijesu navedeni konkretni dokazi, ni sadržaj komunikacija ostvarenih preko SKY ECC aplikacije iz kojih to proizilazi.

“Nije navedeno ni kojim konkretno informacijama je okrivljeni Milo Božović, kao poslanik u Skupšini Crne Gore i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG, imao pristup i koje je to informacije isti odavao kao poslanik u Skupšini CG i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG kriminalnoj organizaciji, što optužnicu u tom dijelu čini nejasnom i nepreciznom”, piše u odluci suda.

Od SDT-a je zatraženo i da navede kada je Božović postao poslanik obzirom da je ovaj optuženi prilikom kontrole optužnice predočio sudu da u vrijeme kada je navodno odavao podatke sa Odbora za bezbjednost nije ni bio poslanik.

U dokumentu suda se navodi da u optužnici nijesu precizirane uloge Ljuba Milovića i Milete Ojdanića koje je SDT označio kao organizatore, kao ni to na koga su oni to uticali da postavlja njima bliska lica na rukovodeća mjesta u Upravi policije, radi dobijanja podataka označenih stepenom tajnosti i da novcem stečenim kriminalnom djelatnošću na parlamentarnim izborima u avgustu 2020. godine utiču da glasači ne ostvare svoje biračko pravo.

Osim toga, u činjeničnom opisu i obrazloženju predmetne optužnice, smatra sutkinja Kovačević,  treba konkretizovati na osnovu kojih dokaza se utvrđuje da su okrivljeni kojima se stavlja na teret optužnicom radnja mučenja lica koji su pripadnici suprostavljenih kriminalnih organizacija, to i činili, te gdje, kada i koga su tačno mučili. Takođe, zahtijeva se od tužilaštva da precizira koje su podatke okrivljeni Ivan Stamatović, Nebojiša Bugarin, Petar Lazović, Marko Novakovič, Milan Popović i Goran Stojanović, kao policijski službenici, odavali kriminalnoj organizaciji.

Kod dijela optužnice koji se odnosi na opis na koji način su optuženi krijumčarili drogu sutkinja je uočila i da u obrazloženju nema nikakvog bližeg navođenja iz kojih to tačno komunikacija, ostvarenih preko SKY ECC aplikacije, proizilazi ono što se navodi u činjeničnom opisu.

„Tačnije, koje to konkretne komunikacije, između koga i od kada potvrđuju da su okrivljeni kojima se navedeno krivično djelo stavlja na teret učestvovali u neovlašćenom prenosu radi prodaje opojne droge kokain. Naprotiv, u tom dijelu predmetne optužnice SDT samo uopšteno navodi da su pojedini okrivljeni komunicirali u vezi sa predmetnom zaplijenom, iz čega izvodi zaključak da su okrivljeni neovlašćeno prenosili istu, piše u rješenju.

Pored toga, u predmetnoj optužnici za sud je bilo nejasno i iz kojih dokaza proizilazi osnovana sumnja kako je vršena raspodjela opojne droge i način na koji se to radilo.

Dio njenog rješenja odnosi se i na bivšeg pomoćnika direktora Uprave policije Dejana Kneževića, koji se tereti da je odavao tajne podatke, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore.

„Ali je ostalo nejasno koja je to sadržina telefonskih razgovora prikupljenih sprovođenjem mjera tajnog nadzora određenih po naredbama sudije za istragu Višeg suda u Podgorici, a koje bi ukazivale zaista da ih je odavao okrivljeni Dejan Knežević, osim što SDT navodi da isto proizilazi iz SKY ECC prepiske Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, bez navođenja tačnih i preciznih podataka odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je imenovani okrivljeni tačno odao, ili posljedice za bezbjednost Crne Gore. saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore, navodi se u rješenju.

Da dopuni optužnicu Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca. Šta su za taj period uspjeli da urade pitanje je na koje će odgovor dati ročište za kontrolu optužnice.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani su više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, kaže Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a

 

 

Državna preduzeća prepuštena su samima sebi i država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo, zaključak je istraživanja 177 državnih i opštinskih preduzeća koju je uradio Centar za građanske slobode (CEGAS).

CEGAS je u februaru uputio na adrese 177 državnih i opštinskih preduzeća zahtjeve za slobodan pristup informacijama, kojim su tražili da im se dostave podaci o broju zaposlenih, zaključno sa 31. decembrom 2023. godine. Pored toga, traženi su i pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, uslovima i načinu korišćenja službenih vozila, o uslovima i načinu zapošljavanja.

Sva ova pitanja odnose se na preko 20 hiljada zaposlenih koji rade u državnim i opštinskim preduzećima.

Od ukupnog broja preduzeća, 52 odsto njih nije odgovorilo na zahtjev za slobodan pristup informacijama. Ispostavilo se da javna preduzeća različito tumače i odnose se prema Zakonu o SPI, pa su neki objašnjavali da nijesu u zakonskoj obavezi da to urade, dok drugi uopšte nijesu odgovarali na zahtjev.

,,Ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, i njihova ‘zavisnost’ od Zakona o privrednim društvima, pravno dozvoljava potpune praznine, kada je odgovornost javnih preduzeća u pitanju. Naše istraživanje je pokazalo koliki je broj onih koji su u zakonskom roku odgovorili na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, gdje brojka svakako nije pohvalna, ali ne čudi u odnosu na zakonska rješenja. Neki su tražili ‘pravni interes CEGAS-a’, dok su drugi tajnim proglašavali i interna akta, koja bi očekivali na sajtu tih preduzeća (Rudnik uglja, Pljevlja)”, kaže za Monitor  Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a.

Bilo je i presedana, pa su dokumenta lično dostavljana u kancelarije ove nevladine organizacije. Odgovor na  SPI za kompaniju Zeta Energy nepoznato lice bacilo je na sto zaposlene u organizaciji uz pitanja: ,,Čime se vi bavite, ko vam je direktor?”, pa još ,,Ne treba da se bavite ovim stvarima i ovim poslom, batalite ta posla, to je vaš način da iznuđujete novac”.

Zeta Energy je preduzeće čiji je 51 odsto vlasnik Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). CEGAS je zbog ovog incidenta podnio prijavu protiv NN lica zbog zastrašivanja.

A i odgovora je bilo raznih, tako je jednima javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok tajnim smatraju ugovor sa direktorom i menadžmentom. Pomenuti Rudnik uglja Pljevlja pod tajnim podacima smatra i sama interna akta preduzeća, a ima i preduzeća koja u svojoj arhivi ne posjeduju nijedan od traženih podataka.

,,Nacionalna strategija za borbu protiv korupcije bi u svom radu morala dati konkretna rješenja i za javna preduzeća (državna i opštinska), čiji se način funkcionisanja, zapošljavanje, poštovanje i izrada internih akata, kao i način ustanovljavanja zarada ne prati od strane države. Zato i imamo ogromne disbalanse u zaradama direktora i menadžmenta u javnim preduzećima u odnosu na visoko rukovodni državni kadar, da ne govorimo o brojnim poslovima u pravosuđu, zdravstvu i prosvjeti”, ističe Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a su utvrdili i da interna akta nijesu usaglašena u odnosu na vrstu akata koja javna preduzeća moraju posjedovati. I u pravilnicima o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji postoje brojne manjkavosti, pogotovu u opisima radnih mjesta i potrebnih uslova za ispunjenje. Smatraju da je otuda jasno na koji način i kako dolazi do zloupotreba, kada su brojna zapošljavanja u pitanju, bilo partijska ili interesna.

Prema podacima koji su dostavljeni CEGAS-u, većina, 71 odsto javnih preduzeća, nema pravilnik o uslovima i načinu zapošljavanja, 92 odsto ima pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, a 54 odsto ima pravilnik o uslovima i načinu korišćenja službenih vozila. Kolektivni ugovor nema preko polovine (51 odsto) javnih preduzeća…

,,Uočen je i vrlo mali broj kolektivnih ugovora, zaključen između preduzeća i sindikata, što čudi ako uzmemo u obzir pozamašnu brojku sindikalnih organizacija”, kaže Popović-Kalezić.

Od dostavljenih odgovora, samo pola državnih preduzeća posjeduje kolektivne ugovore, zaključene između sindikalaca i poslodavca, što govori o nedovoljnoj uređenosti prava i obaveza zaposlenih i poslodavaca.

Zanimljivo je da su u nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, navodi Popović-Kalezić .

,,Ako je Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji označen stepenom tajnosti, kako možemo znati za koje smo radno mjesto pretendenti i za koje poslove se možemo prijaviti? Potreba za otvaranjem novih radnih mjesta, sačinjavanje Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji koji će odgovarati realnim potrebama, način zapošljavanja, visina zarada, i obavezno posjedovanje nužnih internih akata, moraju biti kontrolisani i javni”, kaže Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a iznose svoje iznenađenje činjenicom da mali broj javnih preduzeća vodi računa o zaštiti svojih zaposlenih, u dijelu zaštite ličnih podataka, poštujuči Zakon o zaštiti podataka o ličnosti. Umjesto poštovanja zakona i svojih radnika, preduzeća prilikom davanja podataka iz ugovora o radu i ugovora o djelu, često ne anonimiziraju lične podatke. Ističu i da se to pravo najčešće zloupotrebljava onda kada se želi izbjeći cjelokupan odgovor, bez želje za anonimizacijom. Da ponovimo da je tako javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok je tajna ugovor sa direktorom i menadžmentom.

Istraživanje je pokazalo da država ne kontroliše svoja preduzeća, ali i ukazalo da ona nijesu bez kontrole – partijske ili neke druge interesne grupacije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo