Povežite se sa nama

MONITORING

Jahting prijateljice

Objavljeno prije

12 godina

na

zoran-becirovic-oleg-deripa

Kada je Monitor prije godinu pisao o tome kako se preko Crne Gore dovlače prostituke na Kosovo i ko u tom prekograničnom švercu sudjeluje, to je nekome moglo zvučati kao pretjerivanje. Naš dobro obaviješteni policijski izvor tada je ukazao na činjenicu da su neki bliski saradnici balkanskog narkobosa Nasera Keljmendija razvijali tu vrstu biznisa preko naše države. Centralna figura u toj priči je bio Naser Sadrija, koji je uz narkotike razvio i prostituciju kao unosan i dobar posao, švercujući preko Crne Gore prostitutke iz Ukrajine za rad u mnogobrojnim barovima na Kosovu.

„On je imao lanac barova u reonu Istoka, u kojima je obavljana prostitucija. Vrlo je vjerovatno da je Sadrija u to vrijeme imao i mrežu prostitutki u Crnoj Gori. Bio je u posjedu mercedesa bijele boje registrovanog na Podgoricu”, kaže naš policijski izvor.

Kako je Monitor saznao, Naseru Sadriji je u tom poslu pomagao pripadnik UNMIK policije. Naš izvor tvrdi da su djevojkama koje su nedavno uhapšene u Makedoniji, u akciji Zora, među kojima je bila i jedna iz Crne Gore, najčešći klijenti bili UMNIK-ovi vojnici na Kosovu.

„Njihova tarifa za vojnike je bila sto dolara za sat” , tvrdi dobro obaviješteni Monitorov izvor.

Državljanka Crne Gore, bila je jedna od 46 djevojaka koje je policija u Makedoniji privela jer je nezakonito radila kao igračica i družbenica gostiju u jednom ugostiteljskom lokalu. Najviše privedenih djevojaka u akciji Zora, koja je sprovedena u četiri lokala su srpske državljanke, njih 22.

Djevojke su odmah prebačene u Tranzitni centar za strance u Skoplju koji je posjetila ministarka unutrašnjih poslova Gordana Jankuloska. Kod nekih djevojaka je utvrđeno da imaju zabranu ulaska u Makedoniju, što znači da nisu tu prvi put.

Jankuloska je, kako je prenijela Beta, predočila da je karakteristično da su u ovom slučaju djevojke imale potpunu slobodu kretanja, budući da su imale svoje pasoše i redovno su mogle da izlaze u području gdje su radile.

Monitorov izvor iz crnogorske policije kaže da su djevojke na Kosovo i u Makedoniju dolazile uglavnom albanskim kanalima šverca ljudi. Tako se među njima našla i crnogorska državljanka. On objašnjava da je najjači albanski klan koji se bavi prostitucijom kao biznisom – klan Borci, iz okoline Tirane.

,,Taj klan drži najjače kanale prostitucije na ovim prostorima. I ne samo na ovim. Taj klan kontroliše i organizuje prostituciju i na jugu Italije”, priča naš izvor.

On tvrdi da prostitucija kao biznis u Crnoj Gori ,,cvjeta” sezonski i da je uglavnom skoncentrisana na primorju.

,,Crna Gora je malo tržište. Slaba je ekonomska moć naših građana. Zato prostitucija cvjeta uglavnom ljeti kada dolaze jahte i bogata strana klijentela”, kaže naš izvor.

Prema njegovim riječima djevojke koje ,,rade” na jahtama u Crnoj Gori, uglavnom dolaze iz Bosne i iz Beograda.

Blic je pisao da je prostitucija na visokom nivou u Crnoj Gori posebno razvijena na jahtama u Porto Montenegru.

,,Tivat se sve češće pominje kao meka jahting prostitucije. Skupocjene jahte, poznata imena iz svijeta estrade, ruski i engleski bogataši, postali su pravi magnet za prijateljice noći, uglavnom bivše ili sadašnje manekenke iz Beograda, Zagreba i Podgorice”, piše Blic.

Prema izvorima ovog lista glavni ugovorači najnovijeg elitnog oblika najstarijeg zanata su balkanske modne i eskort agencije koje su na usluzi klijenteli Porto Montenegra.

,,Među vlasnicama tzv. modeling agencija čije štićenice uz maksimalnu diskreciju pružaju seksualne usluge stranim i domaćim jahtašima najčešće se pominju imena dvije dame iz elitnih beogradskih krugova mode. Djevojke za ‘jahting prostituciju’ obično avionom dolaze do tivatskog aerodroma, gdje ih čekaju luksuzni automobili koji ih voze u marinu, gdje se ukrcavaju na jahte. Jedan od scenarija je i da ih taksi doveze do marine gdje u skladu sa prethodnim dogovorom stupaju u kontakt sa klijentom”, piše Blic.

Ovaj list navodi da u tivatskoj policiji ne potvrđuju priče o “jahting prijateljicama noći”, uz tvrdnju da nije sprovedena nijedna akcija povezana sa prostitucijom u Porto Montenegru, iako se takve informacije s vremena na vrijeme pojavljuju u javnosti.

Monitorov izvor iz crnogorske policije tvrdi, međutim, da priče nijesu bez osnova.

,,U Porto Montenegru ima najmanje osam stalnih djevojaka koje nude usluge visokoplatežnoj klijenteli. Uglavnom su iz Trebinja i iz Beograda. Njihove tarife se kreću i do trista eura za sat “, kaže naš policijski izvor.

On podsjeća da se pitanje prostitucije mora posmatrati u sklopu prekogranične trgovine ljudima, i da se suzbijanje ove pojave, u poglavlju koje se tiče borbe protiv organizovanog kriminala, Crnoj Gori postavlja kao jedan od zahtjeva u procesu pregovora o pristupanju EU.

,,Pored droge, trgovina ljudi i prostitucija su najunosniji prekogranični šverc. Mreže krijumčara i švercera ljudi dobro su povezane i naslonjene su na druge kriminalne organizacije, koje se bave švercom droge, oružja i akciznih roba”, kaže Monitorov policijski izvor.

Iako je Crna Gora pod pritiskom Evropske unije učinila izvjesne napore da zaustavi prekograničnu trgovinu ljudima, američki Stejt department je u posljednjem izvještaju objavljenom polovinom prošle godine ocijenio da je naša zemlja i dalje na listi država koje ne ispunjavaju sve uslove iz Akta o zaštiti od trgovine ljudskim bićima (TPA), a njeni istražni organi treba da učine sve da procesuiraju osobe umiješane u seks trafiking, uključujući i državne funkcionere. U izvještaju o trgovini ljudima , koji se odnosi na period od juna 2010. do juna 2011. godine, Crna Gora je svrstana na listu broj dva, što znači da je među državama koje ne ispunjavaju sve uslove iz TPA ali ,,čine napore da to postignu”.

,,Crna Gora je izvor, tranzitna lokacija i odredište za muškarce, žene i djecu koji su podvrgnuti seks trafikingu ili prisilnom radu. Žrtve trafikinga najčešće su žene i djevojke iz istočne Evrope i susjednih balkanskih država, uključujući i Srbiju i Kosovo, a koje su najčešće prokrijumčarene kroz Crnu Goru na putu ka zapadnoj Evropi, ali su u međuvremenu podvrgnute seks trafikingu”, ukazano je u posljednjem izvještaju Stejt departmenta.

I Savjet Evrope poslao je ranije Vladi Crne Gore u specijalnom upitniku desetine pitanja o trafikingu ljudi, tražeći, između ostalog, informacije o načinu na koji se vlast bori protiv ove pojave i da li je crnogorski organizovani kriminal umiješan u trgovinu ljudima.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

Izdvojeno

33 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Sram prećutanog zločina

Objavljeno prije

5 sati

na

4 Oktobra, 2024

Objavio:

A šta tebe čeka, Gospodine Grade,
u ovoj noći bratske krvomutnje,
dok krvnici mirno svoj posao rade?…
Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!

Vitomir Vito Nikolić (decembar 1991. godine)

 

Prećutali smo, društvo i država, još jednu godišnjicu Rata za mir. Tako su, prema ideji Svetozara Marovića, tadašnje DPS vlasti, njihovi politički saveznici iz Podgorice i Beograda i njima lojalni ratnohuškački mediji tepali  rušilačkom  pohudu na Konavle i Dubrovnik koji je započeo 1. oktobra 1991.

U agresiji na  jug Hrvatske učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Operacija oslobađanja Dubrovnika trajala je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Tokom napada na Konavle i Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. U napadima su uništeni brojni spomenici kulture u gradu koji je dio svjetske baštine UNESCO-a zbog čega je, uz ostalo, od sedamdesetih godina prošlog vijeka bio demilitarizovan (otvoreni grad). Pride, smatralo se da vojnicima i vojsci nije mjesto u jednom, svjetski poznatom turističkom centru.

Pod granatama tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, dok je na području od Stona do Konavala spaljeno 2.127 kuća. Bez krova nad glavom ostalo je 7.771 stanovnik dubrovačkog područja. Šta nije spaljeno, to je opljačkano. U privatnom ili državnom aranžmanu.

Tokom agresije, poginulo je i 166 građana Crne Gore, pripadnika vojnih, policijskih i dobrovoljačkih (paravojnih) formacija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKUPOĆA NE JENJAVA: Čekajući Lidl

Objavljeno prije

5 sati

na

4 Oktobra, 2024

Objavio:

Dok građani  i političari koji nijesu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se za političke obračune. Ozbiljnih mjera protiv skupoće – ni na vidiku

 

Sindikalna potrošačka korpa (SKP) za treći kvartal (jul-avgust-septembar) 2024. godine iznosi 2.000 eura.

,,U poređenju sa prethodnim kvartalom, odnosno drugim kvartalom 2024. godine, sindikalna potrošačka korpa bilježi rast u iznosu od 130 eura, odnosno 6,95 odsto”, saopštila je Unija slobodnih sindikata Crne Gore.

Od ukupno deset kategorija troškova zabilježen je rast u čak pet kategorija, i to trošak prehrambenih proizvoda 3,42 odsto; troškovi imputirane rente 11,43 odsto; troškovi stanovanja i komunalija 6,67 odsto; troškovi obrazovanja i kulture 30 odsto i troškovi ljetovanja 25 odsto.

Navode da je više relevantnih institucija i udruženja sprovodilo istraživanja u Crnoj Gori koja su pokazala da se renta povećala i do 60 odsto u posljednje 2-3 godine.

Kako su istakli, prikupljanjem novih cijena iz tri najveća trgovinska lanca u Crnoj Gori za 135 namirnica utvrđeno je da izdatak za prehrambene proizvode u trećem kvartalu iznosi 605 eura. ,,Iznos ove kategorije troškova u porastu je za 20 eura u odnosu na drugi kvartal kada su isti iznosili 585 eura, čime bilježimo rast od 3,42 odsto”, ističe USSCG.

Povećali su se i izdaci za kulturu, ali zbog povećanja cijene udžbenika za srednje škole. Zabilježen je i rast troškova za ljetovanje, za one koji imaju mogućnosti da ga priušte, pa je izračunato da četvoročlanu porodicu sedam dana na moru košta 1.500 eura. I to  polupansion u hotelu od dvije ili tri zvjezdice.

No, kako još nijesmo dostigli taj nivo da ne možemo bez kulture i ljetovanja, sve oči su uprte u stalni skok cijena hrane. Akcija Limitirane cijene koja je u Crnoj Gori počela 6. septembra podrazumijeva ograničavanje marži na proizvode od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi i sadrži listu od 71 proizvoda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CANU NAJAVIO PRVU ENCIKLOPEDIJU CRNE GORE DO KRAJA 2028.: Pola vijeka čekanja

Objavljeno prije

1 sedmica

na

27 Septembra, 2024

Objavio:

I 54 godine od početka rada na enciklopediji, političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i konstatacija da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani

 

Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) spremna je za finalizaciju najznačajnijeg projekta u novijoj istoriji crnogorske kulture. Prvu enciklopediju Crne Gore dobićemo do kraja 2028. godine, najavio je za RTCG potpredsjednik crnogorske akademije nauka i umjetnosti Žarko Mirković.

,,Posao je krenuo od početka. U CANU je formirana radna grupa koja je radila punu godinu dana na poslovima pripreme za izradu enciklopedije, pripreme u pravnom, organizacijom i svakom drugom smislu”, kazao je Mirković. Objasnio je da je nedavno održana prva sljednica redakcije enciklopedije Crne Gore koja broji 18 članova i čiji je glavni odgovorni urednik predsjednik CANU Dragan Vukčević.

U junu ove godine Vlada je uslovno odobrila da se iz budžetske rezerve za CANU obezbijedi dodatnih 195.000 eura za nastavak realizacije programa Enciklopedija Crne Gore.

CANU je od Vlade zahtijevala dodatna sredstva, objašnjavajući da sredstva koja su im opredijeljena budžetom za 2024. godinu nijesu dovoljna za sprovođenje planiranih aktivnosti na tom programu. ,,Naime, u 2024. godini planirano je formiranje organa programa Enciklopedije Crne Gore: Redakcija, koja će brojiti oko 20 članova, kolegijum, novi Savjet Leksikografskog centra CANU… Prema planiranoj strukturi i organizacionoj strukturi Enciklopedije Crne Gore, u skladu sa predviđenim aktivnostima, povećan obim posla podrazumijeva mjesečne honorare za: glavnog i odgovornog urednika, sekretara redakcije, tri urednika oblasti, 13 urednika tema, urednike struka, članove organa Enciklopedije Crne Gore”, navodi se u zahtjevu CANU.

Navode još i da je potrebno angažovanje stručnih konsultanata iz pojedinih tematskih oblasti i struka, razvoj softverskog programa za rad na Enciklopediji, organizovanje stručnih skupova i edukativnih radionica u oblasti enciklopedistike,organizovanje službenih posjeta srodnim institucijama u regionu i šire…

Budžetom za 2024. godinu Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti je opredijeljeno 2,87 miliona eura, a od toga je 1,6 miliona predviđeno za podršku naučnom i umjetničkom stvaralaštvu, gotovo milion za primanja, a oko 600.000 za usluge. CANU ima 66 članova i članica redovnih, vanrednih i inostranih u četiri odjeljenja.

Izrada ,,knjige znanja” Crne Gore nikako da se privede kraju. U proteklih 50 godina brojni crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, CANU i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) radili su na enciklopediji. Nakon referenduma 2006. potencirano je da nema države bez enciklopedije, ali i pored mnogo uloženog truda i novca Enciklopedija Crne Gore nije štampana.

Ideja o pisanju Enciklopedije datira još od 1969. godine sa glavnim motivom da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenicima bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani. Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasuda i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina.

Rok je i tada probijen, pa je početak njene izrade CANU najavio tek 1978. Sljedeće godine, Predsjedništvo Crne Gore, inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Redakcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u penziju, a za direktora Leksikografskog zavoda imenovan je književnik Sreten Perović.

Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjeraka. Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Najavljeno je tada da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine.

Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU. Planove je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine.

Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih nastupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tražili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. I bi tako. U junu 1991. ugašen je Leksikografski zavod, a prikupljena građa i alfgabetar enciklopedije predati su CANU.

Rad na enciklopediji su nakon 2000-ih nastavili CANU i DANU. Vlada je 2012. formirala komisiju da ispita dokle se došlo i šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale dvije Akademije. Što su utvrdili nije poznato.

Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU su tada tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore.

Krajem 2014. tadašnji predsjednik CANU Momir Đurović kazao je da Vlada neće da opredijeli sredstva za izradu nacionalne enciklopedije, iako je zakonom iz 2012. godine obavezala tu instituciju da završi taj projekat. ,,Enciklopedija Crne Gore se radila 13 i po godina, od toga 10 godina u Leksikografskom zavodu, a oko tri godine u CANU. Akademija je bila odgovorna da to radi, okupila je preko 400 domaćih stvaralaca, ali nijesmo imali sredstava za nastavak. Bili smo blizu završetka prvog toma, a onda se desio politički pritisak i razni napadi protiv dalje izrade enciklopedije i Akademije, zbog čega je prekinuto finansiranje. Tadašnja vlada je obustavila sve. Mi smo uložili 60 odsto novca i stali na urađenom“,  istakao je Đurović. On je tada napomenuo da zakon predviđa da CANU enciklopediju mora da završi, iako im opet ne daju sredstva.

CANU je ponovo najavila realizaciju starog-novog projekta. A i nakon 54 godine od početka rada na enciklopediji političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i glavni motiv da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu, nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.

 

Iskustvo Rječnika

Početkom aprila 2016, CANU je objavila prvu knjigu Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika, kao poklon narodu uoči deset godina nezavisnosti. Rječnik sadrži više od 12.000 riječi koje počinju slovima A, B i V, zajedno sa informacijama o njihovom izgovoru, značenju i primjerima upotrebe u narodnom i književnom jeziku.

Iz CANU je najavljeno da će Rječnik u cjelosti biti objavljen za deset godina, tako što će se svake druge godine objavljivati po tom. Uz napomenu da se radi o „kapitalanom projektu koji, osim naučnog, ima veliki kulturni i identitetski značaj“.

Uslijedila je oštra reakcija javnosti na prvi tom Rječnika. U otvorenom pismu više od 100 intelektualaca zahtijevalo je od CANU da se izvini građanima Crne Gore, posebno nacionalnim Bošnjacima, Albancima i pripadnicima islamske vjeroispovijesti, i povuče cijeli tiraž Rječnika.

Poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj je zbog Rječnika bojkotovao rad Skupštine i najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv autora. Funkcioner BS Suljo Mustafić kazao je da se radi o nasrtaju na tradiciju manjinskih naroda u Crnoj Gori. Budimir Aleksić, predsjednik Političkog savjeta Nove, zaključio je da je CANU pokrao srpsko intelektualno i istorijsko nasljeđe. Crnogorski pokret ocijenio je da je Rječnik necrnogorski: ,,i lingvistički, i etički, i činjenično”….

Iz CANU su poručili da nije bilo zlih namjera prema bilo kome, a posebno prema bilo kojoj nacionalnoj manjini. Umjesto ispravljanja tada evidentiranih grešaka od ovog kapitalnog posla se odustalo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo