Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Javne rasprave za obmanjivanje

Objavljeno prije

na

Povodom brojnih peticija koje građani Budve, Bečića i Petrovca upućuju lokalnoj upravi sa zahtjevom za obaranje važećih detaljnih urbanističkih planova i donošenje novih sa drugačijim modelom urbanog razvoja, oglašavaju se predstavnici građevinskog lobija zabrinuti za sudbinu planiranih objekata duž jedne od najatraktivnijih rivijera u regionu.

Nakon reagovanja iz Atlas grupe i osporavanja prava građana Budve da odlučuju o načinu planiranja razvoja grada u kome žive, oglasilo se i resorno Ministarstvo održivog razvoja i turizma.

U dnevnom listu Vijesti u tekstu pod nazivom Javne rasprave za lične interese, pomoćnica ministra za sektor upravljanja prostorom Sanja Lješković-Mitrović ocijenila je da su građani imali prilike da na javnim raspravama koje su organizovane za svaki planski dokument, daju primjedbe na primijenjeni koncept razvoja, ali da su njih vodili lični interesi, odnosno ucrtavanje što veće izgrađenosti na sopstvenim parcelama.

Prema navodima Lješkovićeve, institut javne rasprave nije pravilno iskorišten.

Ona je pojasnila da se u slučaju izrade lokalnih planskih dokumenata u Budvi planer opredijelio za određeni koncept.

Riječ je o modelu grada kula i solitera po uzoru na gradove Vankuver i Long Palm Bič, kako je u svojoj viziji planer vidio obale Budve, Bečića i Petrovca…

Zato je „Opština u skladu sa zakonskim obavezama formirala revizionu komisiju koja je bila još jedan filter, a odluka o donošenju dokumenata usvojena je na SO Budva. Jasno je da su i struka i organ nadležan za donošenje dokumenta opredijelili i stali iza koncepta koji je očigledno zadovoljavajuće rješenje. No, vjerujem da kvalitet planskog dokumenta ne može biti optimalan ukoliko javnost ne da svoj puni doprinos”, kazala je ona.

Za sve su izgleda krivi pohlepni i neznaveni građani koji ne znaju šta zapravo hoće.

Iznijet je zvaničan stav Ministarstva da je obrađivač planova, Arhitektonski fakultet u Beogradu i profesor Miodrag Ralević kao odgovorni planer, svoj koncept uređenja najvažnije turističke regije maltene nametnuo Opštini kao naručiocu.

Kao da drastična urbanizacija budvanske rivijere nije bila volja političke i biznis elite u Crnoj Gori koja je očekivala milione eura od ruskog investicionog buma i obećavala Monako, Monte Karlo i Dubai usred Budve. Planovi kojima je uništen vrijedan prostor napravljeni su za potrebe građevinskog kapitala i novca sumnjivog porijekla, o čemu se govori i u posljednjem izvještaju EUROPOL-a.

Nije tajna da koaliciona vlast u Budvi urbanističke planove koristi i za dobijanje sigurnih glasova na izborima.

DUP Budva-centar oko kojeg se podiglo najviše prašine u javnosti predstavlja jasan primjer plana koji nije urbanistički, nego vlasnički plan, prilagođen vlasnicima zemljišnih parcela, moćnicima iz redova politike, državne uprave i biznisa.

Naručioci i planeri bili su opsjednuti stambeno-poslovnom izgradnjom kvadrata za tržište. To je takozvani investitorski urbanizam koji sa uređenjem prostora u skladu sa javnim interesom građana i potrebama turizma, nema dodirnih tačaka.

Što se tiče javnih rasprava na kojima pomoćnica ministra insistira, one su služile uglavnom za obmanjivanje javnosti i svojevrsnu ucjenu građana Budve.

Javne rasprave organizovane su tako da se na planskom dokumentu što manje vidi i da se izloženo teško razumije. Na jednom, najviše dva crteža, okačenim na zidu opštinske sale, građani su mogli da razaberu jedino brojke o upisanoj spratnosti, dok Ralevićeve tabele, koeficijente i parametre narod nije razumijevao.

Planovi nisu izlagani na uvid mještanima mjesnih zajednica Pržno i Sveti Stefan, kako je, bio običaj, tako da su mnogi stariji građani ostali uskraćeni.

Na javnoj je raspravi izlagana jedna verzija plana, dok su se tokom procedure usvajanja i dobijanja saglasnosti u Ministarstvu, odvijale mahinacije koje imaju karakter teških kriminalnih radnji.

U Budvi su radili timovi posrednika koji su nakon javne rasprave, daleko od očiju javnosti, obezbjeđivali ucrtavanje objekata ili povećanje spratnosti i gabarita.

Zanimljiv je bio postupak u kome vlasniku parcele u nacrtu plana izloženog na javni uvid, ne bi bio ucrtan objekat, već ostavljena zelena površina. Nakon postignutog „dogovora” o plaćanju ili zajedničkoj gradnji, na zelenoj travi obrela bi se neka desetospratnica. O kojoj susjedi do početka gradnje ne bi imali pojma.

Ova prevara, kao i mnoge druge, prolazila je sve filtere Ministarstva.

Može li Sanja Lješković-Mitrović pojasniti građanima Budve zašto se verzija plana DUP Budva-centar sa javne rasprave drastično razlikuje od one koja je uz saglasnost Ministarstva usvojena u lokalnoj skupštini.

Niz stambenih objekata u planu koji je stavljen građanima na uvid imao je primjera radi, spratnost P+1, P+2 ili P+3, dok je u konačnoj verziji ona dostizala 5, 6 ili više spratova. Čime je grubo prekršen Zakon o uređenju prostora i gradnji objekata (čl.43), koji u takvim slučajevima predviđa ponavljanje javne rasprave.

Ministarstvo je svojim (ne)činjenjem u proceduri donošenja plana saučesnik u falsifikovanju urbanističkih planova na štetu velikog broja građana Budve.

Zakon takođe predviđa da javna rasprava traje od 15 do 30 dana. Za važna planska dokumenta koji trajno degradiraju vrijedan prostor turističke metropole Crne Gore izabrana je kraća varijanta.

Izostale su i obavezujuće javne debate i okrugli stolovi u medijima, javnim servisima Radio i TV, kako bi se građani bolje upoznali sa svim prednostima i manama planova koji se donose. Sami nisu mogli da se snađu i razumiju svu bestijalnost i mahinacije na koje su bili spremni planeri, lokalni bosovi i državni organi.

Radi lakšeg manipulisanja, novim Zakonom o uređenju prostora koji je donijet u vrijeme tadašnjeg i sadašnjeg ministra Branimira Gvozdenovića, reviziona komisija je ukinuta. Ionako se njeno obavezujuće mišljenje u planovima najčešće nije ispoštovalo.

Glasa struke u donošenju planova više nema. Stručnost je protjerana sa ključnih pozicija na kojima se o prostoru odlučuje, kako u Opštini Budva tako i u Vladi.

Na čelu Ministarstva održivog razvoja treći mandat troši elektroinženjer Branimir Gvozdenović, specijalizovan kako za prostorni tako i za izborni inženjering. Čelnica sektora za uređenje prostora Sanja Lješković-Mitrović posjeduje diplomu pejzažnog arhitekte.

Zahvaljujući ovakvom planiranju Budva je postala primorski grad-fenomen u kome više nema porodičnih kuća sa baštama i mediteranskim zelenilom. Sve postojeće kao i one planirane, postale su zgrade za kolektivno stanovanje.

Zakon o uređenju prostora u članu 9 precizira pojam porodične stambene zgrade namijenjene za stanovanje površine do 500 kvadrata, sa najviše četiri zasebne stambene jedinice. U DUP-u centra Budve takvih zgrada nema, sve su višestruko uvećane.

Zakon takođe propisuje da minimalna površina urbanističke parcele za gradnju mora biti 300 kvadrata. Ralević je u Budvi postavio rekord, ucrtavanjem višespratnica na parcelama veličine oko 50, 100 ili 150 kvadrata.

Grubo je kršen i član 58 pomenutog zakona kojim se navodi da se na urbanističkoj parceli mora obezbijediti pristup sa gradske saobraćajnice ili javnog puta.

Veliki broj planom predviđenih stambenih zgrada koje imaju i do 7-8 spratova osim kozje, pješačke staze, nemaju drugi pristup. Možda gospođa Lješković ima odgovor na pitanje da li je moguće u drugim gradskim sredinama postaviti zgradu sa dvadesetak stanova u sedam etaža kojoj se ne može kolima prići. Na javnom uvidu jedna od takvih zgrada imala je znak P+3!

Pravo je pitanje čemu uopšte javne rasprave služe.

Čudo u Budvi

Ministarstvo održivog razvoja podržava otvoreni konflikt interesa koji svojim dvostrukim angažmanom u Budvi ostvaruje planer Miodrag Ralević. Ono izdaje građevinske dozvole za objekte čiji je glavni projekat kao i DUP po kome se postupa, uradio isti autor. Dakle, Ralević ucrtava, Ralević projektuje, Ministarstvo aminuje.

Pažnju javnosti privlači i neobična, uska a visoka građevina postavljena uz glavni, magistralni put za Kotor, za koju je građevinska dozvola izdata u lokalnoj upravi. Ovaj „biser” budvanske arhitekture autorsko je djelo profesora Ralevića. Na parceli od svega 50-ak kvadrata kontroverzni planer ucrtao je stambenu zgradu sa ukupno osam spratova, stiješnjenu između dva javna puta. Njegov biro DHEA Home iz Podgorice izradio je i glavni projekat. Svaki sprat jedan mali stan. Toranj na magistrali prošao je sve filtere, sva sita i rešeta „eksperata” Ministarstva održivog razvoja, čija su saopštenja prepuna umovanja o principima planiranja, razvojnim konceptima i greškama građana.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

ZNACI: Stara fotografija, za nove poene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zašto je poslanik Raško Konjević prećutao da je za fotografiju policajca Veselina Tabaša i Nasera Keljmendija saznao još u julu 2014. godine, kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke u koju je Monitor imao uvid

 

Nakanadna pamet ili nešto drugo, tek nedavno se lider SDP-a Raško Konjević dosjetio da sa javnošću podijeli saznanja da se aktuleni prvi barski policajc Veselin Tabaš fotografisao sa Naserom Keljmendijem, osuđenim za mnogobrojna krivična djela. Konjević je krajem prošlog mjeseca pokazao ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću fotografiju Tabaša sa kontroverznim kosovskim biznismenom, tokom saslušanja ministra na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. Konjević je poručio da je trebalo provjeriti do kraja Tabaša.

„Ako nije, sada je prilika da se provjere relacije između Keljmendija i novog načelnika CB Bar“, zaključio je.

Konjević je, međutim, iz njemu znanih razloga prećutao da je za tu fotografiju saznao još u julu 2014. godine kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke koju smo imali na uvid, a koju je povodom sporne fotografije sačinio lično policajac Tabaš i adresirao na Ministarstvo unutrašnjih poslova.

„Fotografija na kojoj se nalazim ja sa licem Naserom Keljmendijem nastala je, koliko se mogu setiti, 2010. godine. Fotografiju je uslikao krim-tehničar CB Bar S.D. u službenim prostorijama OB Ulcinj u kancelariji za prepoznavanje lica“, dio je službene zabilješke.

Policajac Tabaš tada je objasnio da je to bila jedina slobodna kancelarija u koju je policija izvršila prepoznavanje Keljmendija.

U njoj je bilo još najmanje pet policajaca, čija imena je naveo. To su bili pripadnici barske ali i ulcinjske policije.

Zbog nedostatka mjesta, kako tvrdi, sjeo je pored Keljmendija, dok su ostale kolege bile u istoj prostoriji sa njima, o čemu mogu i oni svjedočiti.

Tabaš je detaljno pojasnio i da su tu proveli izvjesno vrijeme jer je u toku bio pretres stanova i hotela Kaza Grande u Ulcinju, koji je vlasništvo Keljmendija, zbog sumnje da je njegov sin Liridon falsifikovao lične isprave.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAKON 3. MAJA – DANA SLOBODE MEDIJA: U službi države ili javnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Duže od deceniju datiraju prijedlozi da se poveća zakonska zaštita medijskih radnika i pooštre kazne za napade na novinare. Političke volje za njihovo usvajanje nije bilo. Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, za sada, na riječima, svjesni su iz nove vlasti

 

Tokom prošle godine zabilježeno je 16 – napada, hapšenja i prijetnji novinarima. Samo za dva mjeseca ove godine imamo četiri napada – Jelena Jovanović, Sead Sadiković, Esad Kočan i Nebojša Šofranac, i dvije prijetnje ekipama TV Vijesti i TV Budva.

Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, svjesni su i iz nove vlasti. Premijer Zdravko Krivokapić je nakon posljednjeg napada kazao da je zamolio ministarku zaduženu za medije Tamaru Srzentić „da što prije svakom novinaru da status službenog lica, mislim da to može mnogo štošta promijeniti”.

Premijer se pogrešno izrazio jer novinarima ne treba status, već dodatna zaštita i zakonom propisane odredbe da se napad i ometanje u vršenju posla od javnog interesa, kaznama tretiraju kao napad na službeno lice. Spin oko statusa službenog lica bivša vlast je često koristila da unese zabunu i da ne prihvati inicijative oko uvođenja oštrijih kazni za napade na novinare.

„Novinari i službena lica ne mogu da se poistovjete, jer razlozi za njihovu zaštitu nisu isti. Službena lica imaju ovlašćenja da primjenjuju zakon, koja novinari nemaju, ali novinari treba da dobiju pojačanu zaštitu, kao i službena lica, zato što rade posao od javnog interesa koji sa sobom nosi povećan rizik po bezbjednost i to treba jasno razgraničiti. Tako da mislim da se tu radi o terminološkom nerazumijevanju, nije to teško pravilno propisati“, kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević.

Na Dan slobode medija ministar policije Sergej Sekulović je ispravio premijera i objasnio da će njegovo ministarstvo preložiti da se svaki napad na medijskog radnika tretira kao napad na službeno lice. To će se postići tako što će MUP pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o javnom redu i miru, na osnovu kojih bi novinari, poput službenih lica bili zaštićeni u slučaju ometanja vršenja svog posla. Sekulović je najavio da će inicirati i izmjene Krivičnog zakonika: „Na ovaj način doprinijećemo većoj sigurnosti novinara, tako što će se pooštriti prekršajna i krivična odgovornost onih koji pokušaju da utiču na bilo koji način na rad novinara“.

Predlozi o pooštravanju kazni za napade na novinare datiraju iz 2008, tada su ih inicirali Pokret za promjene, Socijalistička narodna partija i MANS. Sve do sada nije bilo političke volje da se oni usvoje.

„Akcija za ljudska prava (HRA) je možda prva to 2010. godine i formulisala kao konkretne odredbe s obrazloženjem i zajedno sa Sindikatom medija se poslednjih godina zalagala da se to usvoji“, kaže Gorjanc-Prelević i navodi da ti prelozi mogu da se koriste kao polazište za najavljene izmjene.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POSKUPILE OSNOVNE ŽIVOTNE NAMIRNICE: Novi nameti, teže i breme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena otporom građana. Dok  se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcije države nema

 

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena buntom. Čak ni spontanim protestom, u skladu sa epidemiološkim mjerama. Tek je poneka stidljiva objava na društvenoj mreži Fejsbuk, u kojoj se građani pitaju kakve će sve načine još morati da izmisle kako bi pregrmili od prvog do prvog u mjesecu… I dok se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcija države nema.

U posljednjih desetak dana, cijene najosnovnijih životnih potrepština – brašna i ulja u crnogorskim marketima uvećane su za 10 do 30 odsto. Poskupili su i so i šećer, takođe za oko 10 odsto. Tako će sada građani, na primjer, umjesto dosadašnjih euro, za ulje morati da izdvoje i do 1,50 eura, a za kilo brašna umjesto 40 centi, 45.

Glavni razlog za povećanje cijena, kako su objasnili iz pojedinih trgovačkih kompanija, leži u tome što su proizvođači i dobavljači namirnica koje se ne proizvode u Crnoj Gori povećali svoje cijene. Osim toga, poskupilo je i gorivo, odnosno transport. Najupečatljiviji učinak pandemije izazvane virusom COVID-19 ogleda se u tome što je, i pored povećanja cijena naftnih derivata, litar najjeftinijeg jestivog ulja trenutno skuplji od litra eurodizela, čija je cijena 1,13 eura.

I voće i povrće je poskupilo. Tako je na zelenoj pijaci TC Bazar u Podgorici za kilogram jabuka potrebno izdvojiti od 1,30 do 1,70 eura. Za avokado i čitavih osam.

Krastavac se može kupiti po cijeni od euro i po do dva i po, a paradajz od dva do dva i po. Crni luk košta od euro do euro i po, a krompir od 0,60 do 0,80 centi.

I cijene ribe su porasle. Kilogram pastrmke sada košta pet eura.

Poskupljenje namirnica očekuje se i u narednom periodu. To, za posljedicu, ima i poskupljenje druge hrane u kojoj se one nalaze, poput hljeba i drugog peciva, prerađevina, slatkiša,…

Predlogom budžeta za 2021. godinu najavljeno je povećanje akciza na duvanske i proizvode od šećera i kakaoa, kao i na sladolede, alkohol i gazirana pića. To je jedna od mjera poreske politike koja će sa primjenom početi 1. jula. Tako bi se, predloženim rješenjem, akcize na zaslađena pića i alkohol povećale sa 25 na 35 eura po hektolitru, 72 centa po kilogramu za slatkiše, a za duvanske proizvode sa 37 na 51 euro na hiljadu komada cigareta.

Iz Privredne komore Crne Gore (PKCG) upozoravaju da će taj predlog dovesti do rasta cijena, smanjenja prodaje, povećanja obima sive ekonomije a, u konačnom, i do smanjenja prihoda za državu. To je ocijenjeno na sastanku, održanom krajem aprila u prostorijama PKCG-e. ,,To je pokazala praksa iz prethodnih godina, sa istim scenarijem u dijelu akcizne politike. Sem toga, akcize će zbog porasta cijena uticati i na konkurentnost naše turističke destinacije”, kazala je tom prilikom potpredsjednica PKCG-e Nina Drakić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo