Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Javne rasprave za obmanjivanje

Objavljeno prije

na

budva

Povodom brojnih peticija koje građani Budve, Bečića i Petrovca upućuju lokalnoj upravi sa zahtjevom za obaranje važećih detaljnih urbanističkih planova i donošenje novih sa drugačijim modelom urbanog razvoja, oglašavaju se predstavnici građevinskog lobija zabrinuti za sudbinu planiranih objekata duž jedne od najatraktivnijih rivijera u regionu.

Nakon reagovanja iz Atlas grupe i osporavanja prava građana Budve da odlučuju o načinu planiranja razvoja grada u kome žive, oglasilo se i resorno Ministarstvo održivog razvoja i turizma.

U dnevnom listu Vijesti u tekstu pod nazivom Javne rasprave za lične interese, pomoćnica ministra za sektor upravljanja prostorom Sanja Lješković-Mitrović ocijenila je da su građani imali prilike da na javnim raspravama koje su organizovane za svaki planski dokument, daju primjedbe na primijenjeni koncept razvoja, ali da su njih vodili lični interesi, odnosno ucrtavanje što veće izgrađenosti na sopstvenim parcelama.

Prema navodima Lješkovićeve, institut javne rasprave nije pravilno iskorišten.

Ona je pojasnila da se u slučaju izrade lokalnih planskih dokumenata u Budvi planer opredijelio za određeni koncept.

Riječ je o modelu grada kula i solitera po uzoru na gradove Vankuver i Long Palm Bič, kako je u svojoj viziji planer vidio obale Budve, Bečića i Petrovca…

Zato je „Opština u skladu sa zakonskim obavezama formirala revizionu komisiju koja je bila još jedan filter, a odluka o donošenju dokumenata usvojena je na SO Budva. Jasno je da su i struka i organ nadležan za donošenje dokumenta opredijelili i stali iza koncepta koji je očigledno zadovoljavajuće rješenje. No, vjerujem da kvalitet planskog dokumenta ne može biti optimalan ukoliko javnost ne da svoj puni doprinos”, kazala je ona.

Za sve su izgleda krivi pohlepni i neznaveni građani koji ne znaju šta zapravo hoće.

Iznijet je zvaničan stav Ministarstva da je obrađivač planova, Arhitektonski fakultet u Beogradu i profesor Miodrag Ralević kao odgovorni planer, svoj koncept uređenja najvažnije turističke regije maltene nametnuo Opštini kao naručiocu.

Kao da drastična urbanizacija budvanske rivijere nije bila volja političke i biznis elite u Crnoj Gori koja je očekivala milione eura od ruskog investicionog buma i obećavala Monako, Monte Karlo i Dubai usred Budve. Planovi kojima je uništen vrijedan prostor napravljeni su za potrebe građevinskog kapitala i novca sumnjivog porijekla, o čemu se govori i u posljednjem izvještaju EUROPOL-a.

Nije tajna da koaliciona vlast u Budvi urbanističke planove koristi i za dobijanje sigurnih glasova na izborima.

DUP Budva-centar oko kojeg se podiglo najviše prašine u javnosti predstavlja jasan primjer plana koji nije urbanistički, nego vlasnički plan, prilagođen vlasnicima zemljišnih parcela, moćnicima iz redova politike, državne uprave i biznisa.

Naručioci i planeri bili su opsjednuti stambeno-poslovnom izgradnjom kvadrata za tržište. To je takozvani investitorski urbanizam koji sa uređenjem prostora u skladu sa javnim interesom građana i potrebama turizma, nema dodirnih tačaka.

Što se tiče javnih rasprava na kojima pomoćnica ministra insistira, one su služile uglavnom za obmanjivanje javnosti i svojevrsnu ucjenu građana Budve.

Javne rasprave organizovane su tako da se na planskom dokumentu što manje vidi i da se izloženo teško razumije. Na jednom, najviše dva crteža, okačenim na zidu opštinske sale, građani su mogli da razaberu jedino brojke o upisanoj spratnosti, dok Ralevićeve tabele, koeficijente i parametre narod nije razumijevao.

Planovi nisu izlagani na uvid mještanima mjesnih zajednica Pržno i Sveti Stefan, kako je, bio običaj, tako da su mnogi stariji građani ostali uskraćeni.

Na javnoj je raspravi izlagana jedna verzija plana, dok su se tokom procedure usvajanja i dobijanja saglasnosti u Ministarstvu, odvijale mahinacije koje imaju karakter teških kriminalnih radnji.

U Budvi su radili timovi posrednika koji su nakon javne rasprave, daleko od očiju javnosti, obezbjeđivali ucrtavanje objekata ili povećanje spratnosti i gabarita.

Zanimljiv je bio postupak u kome vlasniku parcele u nacrtu plana izloženog na javni uvid, ne bi bio ucrtan objekat, već ostavljena zelena površina. Nakon postignutog „dogovora” o plaćanju ili zajedničkoj gradnji, na zelenoj travi obrela bi se neka desetospratnica. O kojoj susjedi do početka gradnje ne bi imali pojma.

Ova prevara, kao i mnoge druge, prolazila je sve filtere Ministarstva.

Može li Sanja Lješković-Mitrović pojasniti građanima Budve zašto se verzija plana DUP Budva-centar sa javne rasprave drastično razlikuje od one koja je uz saglasnost Ministarstva usvojena u lokalnoj skupštini.

Niz stambenih objekata u planu koji je stavljen građanima na uvid imao je primjera radi, spratnost P+1, P+2 ili P+3, dok je u konačnoj verziji ona dostizala 5, 6 ili više spratova. Čime je grubo prekršen Zakon o uređenju prostora i gradnji objekata (čl.43), koji u takvim slučajevima predviđa ponavljanje javne rasprave.

Ministarstvo je svojim (ne)činjenjem u proceduri donošenja plana saučesnik u falsifikovanju urbanističkih planova na štetu velikog broja građana Budve.

Zakon takođe predviđa da javna rasprava traje od 15 do 30 dana. Za važna planska dokumenta koji trajno degradiraju vrijedan prostor turističke metropole Crne Gore izabrana je kraća varijanta.

Izostale su i obavezujuće javne debate i okrugli stolovi u medijima, javnim servisima Radio i TV, kako bi se građani bolje upoznali sa svim prednostima i manama planova koji se donose. Sami nisu mogli da se snađu i razumiju svu bestijalnost i mahinacije na koje su bili spremni planeri, lokalni bosovi i državni organi.

Radi lakšeg manipulisanja, novim Zakonom o uređenju prostora koji je donijet u vrijeme tadašnjeg i sadašnjeg ministra Branimira Gvozdenovića, reviziona komisija je ukinuta. Ionako se njeno obavezujuće mišljenje u planovima najčešće nije ispoštovalo.

Glasa struke u donošenju planova više nema. Stručnost je protjerana sa ključnih pozicija na kojima se o prostoru odlučuje, kako u Opštini Budva tako i u Vladi.

Na čelu Ministarstva održivog razvoja treći mandat troši elektroinženjer Branimir Gvozdenović, specijalizovan kako za prostorni tako i za izborni inženjering. Čelnica sektora za uređenje prostora Sanja Lješković-Mitrović posjeduje diplomu pejzažnog arhitekte.

Zahvaljujući ovakvom planiranju Budva je postala primorski grad-fenomen u kome više nema porodičnih kuća sa baštama i mediteranskim zelenilom. Sve postojeće kao i one planirane, postale su zgrade za kolektivno stanovanje.

Zakon o uređenju prostora u članu 9 precizira pojam porodične stambene zgrade namijenjene za stanovanje površine do 500 kvadrata, sa najviše četiri zasebne stambene jedinice. U DUP-u centra Budve takvih zgrada nema, sve su višestruko uvećane.

Zakon takođe propisuje da minimalna površina urbanističke parcele za gradnju mora biti 300 kvadrata. Ralević je u Budvi postavio rekord, ucrtavanjem višespratnica na parcelama veličine oko 50, 100 ili 150 kvadrata.

Grubo je kršen i član 58 pomenutog zakona kojim se navodi da se na urbanističkoj parceli mora obezbijediti pristup sa gradske saobraćajnice ili javnog puta.

Veliki broj planom predviđenih stambenih zgrada koje imaju i do 7-8 spratova osim kozje, pješačke staze, nemaju drugi pristup. Možda gospođa Lješković ima odgovor na pitanje da li je moguće u drugim gradskim sredinama postaviti zgradu sa dvadesetak stanova u sedam etaža kojoj se ne može kolima prići. Na javnom uvidu jedna od takvih zgrada imala je znak P+3!

Pravo je pitanje čemu uopšte javne rasprave služe.

Čudo u Budvi

Ministarstvo održivog razvoja podržava otvoreni konflikt interesa koji svojim dvostrukim angažmanom u Budvi ostvaruje planer Miodrag Ralević. Ono izdaje građevinske dozvole za objekte čiji je glavni projekat kao i DUP po kome se postupa, uradio isti autor. Dakle, Ralević ucrtava, Ralević projektuje, Ministarstvo aminuje.

Pažnju javnosti privlači i neobična, uska a visoka građevina postavljena uz glavni, magistralni put za Kotor, za koju je građevinska dozvola izdata u lokalnoj upravi. Ovaj „biser” budvanske arhitekture autorsko je djelo profesora Ralevića. Na parceli od svega 50-ak kvadrata kontroverzni planer ucrtao je stambenu zgradu sa ukupno osam spratova, stiješnjenu između dva javna puta. Njegov biro DHEA Home iz Podgorice izradio je i glavni projekat. Svaki sprat jedan mali stan. Toranj na magistrali prošao je sve filtere, sva sita i rešeta „eksperata” Ministarstva održivog razvoja, čija su saopštenja prepuna umovanja o principima planiranja, razvojnim konceptima i greškama građana.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo