Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Što će Konjević preduzeti?

Objavljeno prije

na

Oko 15 odsto policajaca bi zaključno sa tekućom godinom trebalo da dobiju otkaze. Dodatnih 10 odsto bi bilo otpušteno od iduće. Da su oni tehnološki višak, utvrđeno je 2011. na temelju Uporedne analize zaposlenosti u javnom sektoru koju je izradila vladina komisija za ekonomsku politiku. Zvaničnici Uprave policije (UP) su potom javno baratali manjom brojkom, naime sa 20 odsto.

Iz Izvejštaja o radu MUP-a, koji je prošlog mjeseca razmatran na sjednici Vlade, vidi se da je došlo tek do neznatnog smanjenja broja formacijskih mjesta: sa 5.189 na 5.079, što znači da se još nije pristupilo masovnom otpuštanju.

UP je prema posljednjim dostupnim podacima, imala 4.906 zaposlenih, od čega 1.056 na određeno vrijeme – što je ukupno nešto manje od polovine u državnoj upravi. Van UP-a, u okviru Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija, zaposleno je još oko par stotina policajaca.

Parametri korišćeni u prethodnim projekcijama o potrebnoj brojnosti policajaca su upitni. Uporedna analiza zaposlenosti u javnom sektoru je izračunala da imamo 808 policajaca na 100.000 stanovnika, što je dva i po puta više od prosjeka u 33 analizirane države: najmanje u Norveškoj (242), najviše u Burneju (1.074).

Međutim, Ministarstvo unutrašnjih poslova u Strategiji razvoja i funkcionisanja policije 2011-2013. je tvrdilo da je prosjek u zemljama EU-a „između 400 i 500 policajaca” na 100.000 stanovnika.

Nema dostupnih podataka da li je analizama u obzir uzeta činjenica o enormnom prilivu turista tokom ljetnje sezone i povezanih tendencija povećanja kriminaliteta, narušavanja javnog reda i mira i bezbjednosti saobraćaja, niti drugi funkcionalni parametri, npr. sektorska i geografska raspoređenost žarišta kriminala.

Ranije objavljeni podaci govore o disproporciji nacionalne strukture unutar UP-a u odnosu na popise stanovništva – prije svega u procentualnoj zastupljenosti Srba. Prema podacima iz 2011, Crnogoraca je u policiji bilo 84,49 odsto, Srba 6,20, Bošnjaka 4,46, Muslimana 3,05, Albanaca 1,21, Hrvata 0,09 odsto; ostalih neznatno.

U svakom slučaju, osam mjeseci nakon usvajanja Zakona o unutrašnjim poslovima, UP nema obavezujući novi pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji – predviđeni rok je probijen. Ne zna se pouzdano koliki će broj zaposlenih biti izbačen na ulicu.

Još 2011. su iz vrha UP-a parlamentarnom Odboru za bezbjednost i odbranu saopštili procjenu kako „otpuštanje ne može uticati na bezbjednosnu situaciju u Crnoj Gori”.

Ako je to tako, zbog čega se već dvije godine ništa ozbiljnije nije preduzelo, pa očigledan višak policajaca finansiraju poreski obveznici? UP je za ovu godinu dobila veći budžet, ukupno oko 63 miliona eura.

Jesenas je bivši ministar unutrašnjih poslova Ivan Brajović na ocjenu Tužilaštvu dostavio sporne ugovore policije za nabavku i održavanje informacionih sistema – vijesti o ishodu nema. Iz opozicije su zimus tvrdili da je prikazana struktura rashoda UP-a fiktivna, jer navodno prikriva podatke o stvarnoj budžetskoj potrošnji; upirali su prstom na nepravilnosti u vezi sa otpremninama, putnim nalozima, izvođenjem radova…

Uostalom, da pogledamo izbliza što u stvari plaćamo. Neki policajci već par godina dobijaju plate a doslovno su besposleni. Uzmimo za primjere Jedinicu za zaštitu svjedoka i Jedinicu za prikrivene isljednike (zanično „u formiranju”). Utemeljene su „reformom” UP-a i pravosuđa u primjeni novog krivičnog zakonodavstva. Trebale su da imaju izuzetnu ulogu u borbi protiv organizovanog kriminala koji je – pokazuju sva svjetska iskustva – nemoguće raskrinkati bez „pokajnika” ili u mafijaške grupe ubačenih policajaca (prikrivenih isljednika) i njihovih svjedočenja na sudu.

Ali, uslijed obostrane nekompetencije i vjerovatne podložnosti političkim uticajima, vrhovi Tužilaštva i UP-a praktično ne koriste jedinice za zaštitu svjedoka i prikrivene isljednike. Što su, uostalom, iz UP-a prijavili kao godišnji učinak ovih jedinica u 2012?

Svega jedan zaštićeni svjedok je izveden pred sud, dok prikriveni isljednici – iako su završili obuku – od 2009. hvataju zjale, pa su kao „učinak” za 2012. imali dvije inicijative, od kojih je jedna da im nadležni – po čijoj naredbi jedino i mogu djelovati – definišu što je zapravo njihov posao!

U međuvremenu, javnost se bombarduje tvrdnjama o padu stope kriminaliteta, ali ni službena statistika ne može prikriti drastičano loše rezultate. UP je 2012. Specijalnom tužilaštvu podnijela samo dvije prijave za krivična djela iz organizovanog kriminala. Obuhvaćeno je samo 21 lice, što je, na primjer, manje nego 2011. kada su prijavljena 73 lica.

U razdoblju od 2008. do 2012. broj krivičnih djela je zaista spao sa godišnje 8.277 na 5.827, no procenat njihovog rasvjetljavanja – čak i sada kada je značajno manji – ostao je približno isti: oko dvije trećine. Broj krivičnih djela protiv imovine je povećan u odnosu na 2011. za 15 odsto, a broj rasvjetljenih isti kao i kada ih je bilo manje.

Nerasvijetljeno je ukupno 1.079 krivičnih djela (najviše krađa i teških krađa), ali među njima je i jedno ubistvo (u Nikšiću) i dva ubistva u pokušaju (Nikšić i Bar). Broj otkrivenih krivičnih djela u vezi narkotika je manji za 39 odsto a prijavljenih lica za 36 odsto nego prethodne godine.

Još gore stanje je u otkrivanju privrednog kriminala. U odnosu na štetu od 25 miliona eura u 2011, policija je prijavila svega oko 3,3 miliona u prošloj godini (nevjerovatnih 87 odsto manje).

No, ni ta statistika ne uključuje postupanja i rezultate – pretpostavlja se još lošije – po krivičnim djelima koje se u policiji upisuju u tzv. pomoćni upisnik, kao ni učinak po prijavama krivičnih djela od strane drugih državnih organa i građana koje se podnose Tužilaštvu.

Naime, takvih krivičnih djela je 3.675 a njihovo uključivanje u izradu statističkog bilansa bi prikazalo stvarno stanje – stopa kriminaliteta je 15,3 odsto. Temeljitije obrađeni statistički podaci bi urušili reklamu da je prosjek kriminala kod nas isti kao i u razvijenim zemljama. Ukupno uzevši: stvarni opseg i težina kriminala se ne smanjuje – naprotiv, dok je policija podjednako (ne)efikasna.

Uzroke takvog stanja nije teško identifikovati. Jedan od njih je i činjenica da od decembra 2010. do sada, UP nema zakonitog direktora pa je i formalno u „vanrednom stanju”.

Od naznačenog perioda direktori policije su imenovani kao vršioci dužnosti: od Veselina Veljovića, preko Božidara Vuksanovića do Slobodana Stojanovića. Ako je ranije „problem” u očekivanju donošenja novog Zakona o unutrašnjim poslovima – koji je jedino i zavisio od DPS-SDP većine – u čemu je sada?

Januarski konkurs za novog direktora je propao pod poznatim okolnostima. Ministar unutrašnjih poslova Raško Konjević je tipovao na Vladana Jokovića, no on je „odustao”.

Za razliku od prošlih vremena, kada je resorni ministar imao simboličnu kontrolu, sada je najveća odgovornost za učinak UP-a na njemu. No, Konjević se ponaša kao da je v.d. opcija sa Stojanovićem trajno rješenje. Ne pominje novi konkurs. Nije se javno izjasnio ni kakve tačno promjene su potrebne u policiji – ako uopšte i želi nešto da mijenja.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

EUROPOL  IDENTIFIKOVAO NAJOPASNIJE KRIMINALNE MREŽE NA KONTINENTU: Mapa evropskog podzemlja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da kriminalno savezništvo ne poznaje jezičke, nacionalne, rasne ili vjerske barijere možda najbolje potvrđuje podatak da je među članovima 821 registrovane kriminalne mreže zastupljeno ukupno 112 nacionalnosti, pri čemu je dvije trećine kriminalnih mreža sastavljeno od pripadnika više nacionalnosti

 

Europol je prošle nedjelje objavio analizu kojom su objedinjenji podaci svih država članica Evropske Unije i 17 partnerskih zemalja Europola van EU o najopasnijim kriminalnim mrežama u Evropi. Rezultat je popis najopasnijih i najorganizovanijih kriminalnih grupa i njihovih članova. „Napravljen je jedinstven skup podataka o 821 kriminalnoj mreži najvećeg rizika, s opsežnim informacijama o svim aspektima koji ih opisuju i pomažu u procjeni njihove prijetnje. Ove kriminalne mreže, čije članstvo premašuje 25 .000 pojedinaca, odabrane su na temelju kriterijuma prijetnje koju predstavljaju. Te su mreže aktivne u nizu područja kriminala, od trgovine drogom do krijumčarenja migranata, imovinskog kriminala i drugih“, piše u izvještaju objavljenom na sajtu EUROPOL-a. Da bi lakše razumjeli pomenuti broj pripadnika kriminalnih organizacija „najvećeg rizika“, pomenimo da je on veći od broja zimus popisanih stanovnika Kotora, Danilovgrada, Ulcinja, Tivta, Pljevalja… Takođe, podaci nedavno predstavljeni u Briselu pokazuju kako kriminalne organizacije usko sarađuju sa svojim kolegama iz regiona, drugih djelova Evropa ali i onima sa drugih kontinenata. Tako je u izvještaju pod nazivom “Dekodiranje najopasnijih kriminalnih mreža EU“ navedeno da je nekoliko različitih kriminalnih grupa, sastavljenih od članova porijeklom iz bivših jugoslovenskih republika – Crne Gore, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije „u velikom obimu“ uključeno u krijumčarenje kokaina iz Južne Amerike do različitih evropskih odredišta. Analizom pobrojanih kriminalnih mreža identifikovane su njihove osnovne karakteristike i „snažno prisustvo“ širom EU i regiona Zapadnog Balkana. „Oni su, takođe, uspostavili veoma snažno prisustvo u Latinskoj Americi, iskorišćavajući mogućnosti za korupciju u ključnim lukama i u brodarskim kompanijama. Oni na taj način vrše sveobuhvatnu kontrolu nad snabdijevanjem kokainom. Neke od ovih grupa su specijalizovane i, u velikoj mjeri, uključene u razne oblike nasilja, profesionalne otmice i pogubljenja, korupciju, pranje novca, trgovinu oružjem i eksplozivom i falsifikovanim dokumentima. Nasilje se, uglavnom, koristi kao odmazda za izgubljene ili propale pošiljke droge, ali i za sticanje dominacije nad teritorijom ili lancem snabdijevanja”, navodi se u izvještaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PONOVNO PODIZANJE OPTUŽNICE U SLUČAJU PREDSJEDNIKA OPŠTINE BUDVA I JOŠ 20 OSUMNJIČENIH: Jesu li ispravljeni nedostaci optužnice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da dopuni optužnicu, na koju je sutkinja Vesna Kovčević imala dosta primjedbi,  Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca.  Optužnica je dopunjena, a odgovor na to koliko kvalitetno,  će dati ročište za njenu kontrolu

 

 

Specijalno državno tužilaštvo ponovo je podiglo optužnicu protiv predsjednika Opštine Budva Mila Božovića i još 20 osumnjičenih, koju im je, prethodno, Viši sud u Podgorici vratio na doradu. To je zvanično objavljeno na sajtu Specijalnog državnog tužilaštva, ali u saopštenju osim inicijala osumnjičenih i krivičnih djela za koje se terete, nije bilo ni riječi o tome na koji način i kojim dokazima su dopunili optužnicu.

Da li će njihova dopuna biti dovoljna da vijeće sutkinje specijalnog odjeljenja Vesne Kovačević uvjeri da treba da se potvrdi tužilački akt biće poznato nakon kontrole optužnice, koja tek treba da bude zakazana.

Malo je poznato javnosti i zbog čega je sutkinja Kovačević presavila tabak i rekla da po prvoj optužnici ne treba da se sudi.

Prema rješenju koje je Monitor imao na uvid sutkinja Kovačević navela je da optužnica ne sadrži jasne i valjane razloge u pogledu postojanja osnovane sumnje u odnosu na okrivljene, odnosno ne sadrži razloge koji bi zadovoljili nezavisnog posmatrača da vjeruje da su okrivljeni osnovano sumnjivi da su izvršili svako krivično djelo koje je predmet optužbe.

Obrazlažući svoj stav, ona je kao jedan od razloga da vrati optužnicu navela  da Specijalno državno tužilaštvo nije pružilo konkretne dokaze da su Božović i suspendovani pomoćnik direktora Uprave policije Dejan Knežević odavali povjerljive bezbjednosne informacije ljudima iz kriminalnog miljea.

Tokom analize dokaza koji su joj predočeni, pravnu zamjerku našla je i kada je riječ o komunikaciji koju su prema tvrdnjama SDT-a, putem SKY aplikacije imali pripadnici ove kriminalne grupe

Naime, u aktu SDT-a koji se poziva na Skaj prepisku Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, prema onome što je utvrdila sutkinja Kovačević, nema tačnih i preciznih podataka, odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je tačno odao ili saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbijednost Crne Gore.

To je samo jedna pravna primjedba u nizu. Sitnih i krupnih. Među sitnijim je primjedba sutkinje da je kod ličnih podataka okrivljenog Milete Ojdanića navedeno  da je bivši službenik policije što je suprotno odredbama člana 100 i člana 192 ZKP-a koji tačno taksativno navodi koje podatke treba da sadrži optužnica „ a što se tiče ličnih podataka okrivljenih lica pa je u ovom dijelu neophodno izvršiti ispravku optužnice“.

Jedna od krupnih je i to što  je sutkinja Kovačević od SDT-a tražila  da precizira kada je Milo Božović prikupljao informacije i koristio ih za potrebe kriminalne organizacije, jer nijesu navedeni konkretni dokazi, ni sadržaj komunikacija ostvarenih preko SKY ECC aplikacije iz kojih to proizilazi.

“Nije navedeno ni kojim konkretno informacijama je okrivljeni Milo Božović, kao poslanik u Skupšini Crne Gore i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG, imao pristup i koje je to informacije isti odavao kao poslanik u Skupšini CG i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG kriminalnoj organizaciji, što optužnicu u tom dijelu čini nejasnom i nepreciznom”, piše u odluci suda.

Od SDT-a je zatraženo i da navede kada je Božović postao poslanik obzirom da je ovaj optuženi prilikom kontrole optužnice predočio sudu da u vrijeme kada je navodno odavao podatke sa Odbora za bezbjednost nije ni bio poslanik.

U dokumentu suda se navodi da u optužnici nijesu precizirane uloge Ljuba Milovića i Milete Ojdanića koje je SDT označio kao organizatore, kao ni to na koga su oni to uticali da postavlja njima bliska lica na rukovodeća mjesta u Upravi policije, radi dobijanja podataka označenih stepenom tajnosti i da novcem stečenim kriminalnom djelatnošću na parlamentarnim izborima u avgustu 2020. godine utiču da glasači ne ostvare svoje biračko pravo.

Osim toga, u činjeničnom opisu i obrazloženju predmetne optužnice, smatra sutkinja Kovačević,  treba konkretizovati na osnovu kojih dokaza se utvrđuje da su okrivljeni kojima se stavlja na teret optužnicom radnja mučenja lica koji su pripadnici suprostavljenih kriminalnih organizacija, to i činili, te gdje, kada i koga su tačno mučili. Takođe, zahtijeva se od tužilaštva da precizira koje su podatke okrivljeni Ivan Stamatović, Nebojiša Bugarin, Petar Lazović, Marko Novakovič, Milan Popović i Goran Stojanović, kao policijski službenici, odavali kriminalnoj organizaciji.

Kod dijela optužnice koji se odnosi na opis na koji način su optuženi krijumčarili drogu sutkinja je uočila i da u obrazloženju nema nikakvog bližeg navođenja iz kojih to tačno komunikacija, ostvarenih preko SKY ECC aplikacije, proizilazi ono što se navodi u činjeničnom opisu.

„Tačnije, koje to konkretne komunikacije, između koga i od kada potvrđuju da su okrivljeni kojima se navedeno krivično djelo stavlja na teret učestvovali u neovlašćenom prenosu radi prodaje opojne droge kokain. Naprotiv, u tom dijelu predmetne optužnice SDT samo uopšteno navodi da su pojedini okrivljeni komunicirali u vezi sa predmetnom zaplijenom, iz čega izvodi zaključak da su okrivljeni neovlašćeno prenosili istu, piše u rješenju.

Pored toga, u predmetnoj optužnici za sud je bilo nejasno i iz kojih dokaza proizilazi osnovana sumnja kako je vršena raspodjela opojne droge i način na koji se to radilo.

Dio njenog rješenja odnosi se i na bivšeg pomoćnika direktora Uprave policije Dejana Kneževića, koji se tereti da je odavao tajne podatke, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore.

„Ali je ostalo nejasno koja je to sadržina telefonskih razgovora prikupljenih sprovođenjem mjera tajnog nadzora određenih po naredbama sudije za istragu Višeg suda u Podgorici, a koje bi ukazivale zaista da ih je odavao okrivljeni Dejan Knežević, osim što SDT navodi da isto proizilazi iz SKY ECC prepiske Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, bez navođenja tačnih i preciznih podataka odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je imenovani okrivljeni tačno odao, ili posljedice za bezbjednost Crne Gore. saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore, navodi se u rješenju.

Da dopuni optužnicu Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca. Šta su za taj period uspjeli da urade pitanje je na koje će odgovor dati ročište za kontrolu optužnice.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani su više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, kaže Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a

 

 

Državna preduzeća prepuštena su samima sebi i država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo, zaključak je istraživanja 177 državnih i opštinskih preduzeća koju je uradio Centar za građanske slobode (CEGAS).

CEGAS je u februaru uputio na adrese 177 državnih i opštinskih preduzeća zahtjeve za slobodan pristup informacijama, kojim su tražili da im se dostave podaci o broju zaposlenih, zaključno sa 31. decembrom 2023. godine. Pored toga, traženi su i pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, uslovima i načinu korišćenja službenih vozila, o uslovima i načinu zapošljavanja.

Sva ova pitanja odnose se na preko 20 hiljada zaposlenih koji rade u državnim i opštinskim preduzećima.

Od ukupnog broja preduzeća, 52 odsto njih nije odgovorilo na zahtjev za slobodan pristup informacijama. Ispostavilo se da javna preduzeća različito tumače i odnose se prema Zakonu o SPI, pa su neki objašnjavali da nijesu u zakonskoj obavezi da to urade, dok drugi uopšte nijesu odgovarali na zahtjev.

,,Ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, i njihova ‘zavisnost’ od Zakona o privrednim društvima, pravno dozvoljava potpune praznine, kada je odgovornost javnih preduzeća u pitanju. Naše istraživanje je pokazalo koliki je broj onih koji su u zakonskom roku odgovorili na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, gdje brojka svakako nije pohvalna, ali ne čudi u odnosu na zakonska rješenja. Neki su tražili ‘pravni interes CEGAS-a’, dok su drugi tajnim proglašavali i interna akta, koja bi očekivali na sajtu tih preduzeća (Rudnik uglja, Pljevlja)”, kaže za Monitor  Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a.

Bilo je i presedana, pa su dokumenta lično dostavljana u kancelarije ove nevladine organizacije. Odgovor na  SPI za kompaniju Zeta Energy nepoznato lice bacilo je na sto zaposlene u organizaciji uz pitanja: ,,Čime se vi bavite, ko vam je direktor?”, pa još ,,Ne treba da se bavite ovim stvarima i ovim poslom, batalite ta posla, to je vaš način da iznuđujete novac”.

Zeta Energy je preduzeće čiji je 51 odsto vlasnik Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). CEGAS je zbog ovog incidenta podnio prijavu protiv NN lica zbog zastrašivanja.

A i odgovora je bilo raznih, tako je jednima javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok tajnim smatraju ugovor sa direktorom i menadžmentom. Pomenuti Rudnik uglja Pljevlja pod tajnim podacima smatra i sama interna akta preduzeća, a ima i preduzeća koja u svojoj arhivi ne posjeduju nijedan od traženih podataka.

,,Nacionalna strategija za borbu protiv korupcije bi u svom radu morala dati konkretna rješenja i za javna preduzeća (državna i opštinska), čiji se način funkcionisanja, zapošljavanje, poštovanje i izrada internih akata, kao i način ustanovljavanja zarada ne prati od strane države. Zato i imamo ogromne disbalanse u zaradama direktora i menadžmenta u javnim preduzećima u odnosu na visoko rukovodni državni kadar, da ne govorimo o brojnim poslovima u pravosuđu, zdravstvu i prosvjeti”, ističe Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a su utvrdili i da interna akta nijesu usaglašena u odnosu na vrstu akata koja javna preduzeća moraju posjedovati. I u pravilnicima o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji postoje brojne manjkavosti, pogotovu u opisima radnih mjesta i potrebnih uslova za ispunjenje. Smatraju da je otuda jasno na koji način i kako dolazi do zloupotreba, kada su brojna zapošljavanja u pitanju, bilo partijska ili interesna.

Prema podacima koji su dostavljeni CEGAS-u, većina, 71 odsto javnih preduzeća, nema pravilnik o uslovima i načinu zapošljavanja, 92 odsto ima pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, a 54 odsto ima pravilnik o uslovima i načinu korišćenja službenih vozila. Kolektivni ugovor nema preko polovine (51 odsto) javnih preduzeća…

,,Uočen je i vrlo mali broj kolektivnih ugovora, zaključen između preduzeća i sindikata, što čudi ako uzmemo u obzir pozamašnu brojku sindikalnih organizacija”, kaže Popović-Kalezić.

Od dostavljenih odgovora, samo pola državnih preduzeća posjeduje kolektivne ugovore, zaključene između sindikalaca i poslodavca, što govori o nedovoljnoj uređenosti prava i obaveza zaposlenih i poslodavaca.

Zanimljivo je da su u nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, navodi Popović-Kalezić .

,,Ako je Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji označen stepenom tajnosti, kako možemo znati za koje smo radno mjesto pretendenti i za koje poslove se možemo prijaviti? Potreba za otvaranjem novih radnih mjesta, sačinjavanje Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji koji će odgovarati realnim potrebama, način zapošljavanja, visina zarada, i obavezno posjedovanje nužnih internih akata, moraju biti kontrolisani i javni”, kaže Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a iznose svoje iznenađenje činjenicom da mali broj javnih preduzeća vodi računa o zaštiti svojih zaposlenih, u dijelu zaštite ličnih podataka, poštujuči Zakon o zaštiti podataka o ličnosti. Umjesto poštovanja zakona i svojih radnika, preduzeća prilikom davanja podataka iz ugovora o radu i ugovora o djelu, često ne anonimiziraju lične podatke. Ističu i da se to pravo najčešće zloupotrebljava onda kada se želi izbjeći cjelokupan odgovor, bez želje za anonimizacijom. Da ponovimo da je tako javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok je tajna ugovor sa direktorom i menadžmentom.

Istraživanje je pokazalo da država ne kontroliše svoja preduzeća, ali i ukazalo da ona nijesu bez kontrole – partijske ili neke druge interesne grupacije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo