Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Što će Konjević preduzeti?

Objavljeno prije

na

Oko 15 odsto policajaca bi zaključno sa tekućom godinom trebalo da dobiju otkaze. Dodatnih 10 odsto bi bilo otpušteno od iduće. Da su oni tehnološki višak, utvrđeno je 2011. na temelju Uporedne analize zaposlenosti u javnom sektoru koju je izradila vladina komisija za ekonomsku politiku. Zvaničnici Uprave policije (UP) su potom javno baratali manjom brojkom, naime sa 20 odsto.

Iz Izvejštaja o radu MUP-a, koji je prošlog mjeseca razmatran na sjednici Vlade, vidi se da je došlo tek do neznatnog smanjenja broja formacijskih mjesta: sa 5.189 na 5.079, što znači da se još nije pristupilo masovnom otpuštanju.

UP je prema posljednjim dostupnim podacima, imala 4.906 zaposlenih, od čega 1.056 na određeno vrijeme – što je ukupno nešto manje od polovine u državnoj upravi. Van UP-a, u okviru Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija, zaposleno je još oko par stotina policajaca.

Parametri korišćeni u prethodnim projekcijama o potrebnoj brojnosti policajaca su upitni. Uporedna analiza zaposlenosti u javnom sektoru je izračunala da imamo 808 policajaca na 100.000 stanovnika, što je dva i po puta više od prosjeka u 33 analizirane države: najmanje u Norveškoj (242), najviše u Burneju (1.074).

Međutim, Ministarstvo unutrašnjih poslova u Strategiji razvoja i funkcionisanja policije 2011-2013. je tvrdilo da je prosjek u zemljama EU-a „između 400 i 500 policajaca” na 100.000 stanovnika.

Nema dostupnih podataka da li je analizama u obzir uzeta činjenica o enormnom prilivu turista tokom ljetnje sezone i povezanih tendencija povećanja kriminaliteta, narušavanja javnog reda i mira i bezbjednosti saobraćaja, niti drugi funkcionalni parametri, npr. sektorska i geografska raspoređenost žarišta kriminala.

Ranije objavljeni podaci govore o disproporciji nacionalne strukture unutar UP-a u odnosu na popise stanovništva – prije svega u procentualnoj zastupljenosti Srba. Prema podacima iz 2011, Crnogoraca je u policiji bilo 84,49 odsto, Srba 6,20, Bošnjaka 4,46, Muslimana 3,05, Albanaca 1,21, Hrvata 0,09 odsto; ostalih neznatno.

U svakom slučaju, osam mjeseci nakon usvajanja Zakona o unutrašnjim poslovima, UP nema obavezujući novi pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji – predviđeni rok je probijen. Ne zna se pouzdano koliki će broj zaposlenih biti izbačen na ulicu.

Još 2011. su iz vrha UP-a parlamentarnom Odboru za bezbjednost i odbranu saopštili procjenu kako „otpuštanje ne može uticati na bezbjednosnu situaciju u Crnoj Gori”.

Ako je to tako, zbog čega se već dvije godine ništa ozbiljnije nije preduzelo, pa očigledan višak policajaca finansiraju poreski obveznici? UP je za ovu godinu dobila veći budžet, ukupno oko 63 miliona eura.

Jesenas je bivši ministar unutrašnjih poslova Ivan Brajović na ocjenu Tužilaštvu dostavio sporne ugovore policije za nabavku i održavanje informacionih sistema – vijesti o ishodu nema. Iz opozicije su zimus tvrdili da je prikazana struktura rashoda UP-a fiktivna, jer navodno prikriva podatke o stvarnoj budžetskoj potrošnji; upirali su prstom na nepravilnosti u vezi sa otpremninama, putnim nalozima, izvođenjem radova…

Uostalom, da pogledamo izbliza što u stvari plaćamo. Neki policajci već par godina dobijaju plate a doslovno su besposleni. Uzmimo za primjere Jedinicu za zaštitu svjedoka i Jedinicu za prikrivene isljednike (zanično „u formiranju”). Utemeljene su „reformom” UP-a i pravosuđa u primjeni novog krivičnog zakonodavstva. Trebale su da imaju izuzetnu ulogu u borbi protiv organizovanog kriminala koji je – pokazuju sva svjetska iskustva – nemoguće raskrinkati bez „pokajnika” ili u mafijaške grupe ubačenih policajaca (prikrivenih isljednika) i njihovih svjedočenja na sudu.

Ali, uslijed obostrane nekompetencije i vjerovatne podložnosti političkim uticajima, vrhovi Tužilaštva i UP-a praktično ne koriste jedinice za zaštitu svjedoka i prikrivene isljednike. Što su, uostalom, iz UP-a prijavili kao godišnji učinak ovih jedinica u 2012?

Svega jedan zaštićeni svjedok je izveden pred sud, dok prikriveni isljednici – iako su završili obuku – od 2009. hvataju zjale, pa su kao „učinak” za 2012. imali dvije inicijative, od kojih je jedna da im nadležni – po čijoj naredbi jedino i mogu djelovati – definišu što je zapravo njihov posao!

U međuvremenu, javnost se bombarduje tvrdnjama o padu stope kriminaliteta, ali ni službena statistika ne može prikriti drastičano loše rezultate. UP je 2012. Specijalnom tužilaštvu podnijela samo dvije prijave za krivična djela iz organizovanog kriminala. Obuhvaćeno je samo 21 lice, što je, na primjer, manje nego 2011. kada su prijavljena 73 lica.

U razdoblju od 2008. do 2012. broj krivičnih djela je zaista spao sa godišnje 8.277 na 5.827, no procenat njihovog rasvjetljavanja – čak i sada kada je značajno manji – ostao je približno isti: oko dvije trećine. Broj krivičnih djela protiv imovine je povećan u odnosu na 2011. za 15 odsto, a broj rasvjetljenih isti kao i kada ih je bilo manje.

Nerasvijetljeno je ukupno 1.079 krivičnih djela (najviše krađa i teških krađa), ali među njima je i jedno ubistvo (u Nikšiću) i dva ubistva u pokušaju (Nikšić i Bar). Broj otkrivenih krivičnih djela u vezi narkotika je manji za 39 odsto a prijavljenih lica za 36 odsto nego prethodne godine.

Još gore stanje je u otkrivanju privrednog kriminala. U odnosu na štetu od 25 miliona eura u 2011, policija je prijavila svega oko 3,3 miliona u prošloj godini (nevjerovatnih 87 odsto manje).

No, ni ta statistika ne uključuje postupanja i rezultate – pretpostavlja se još lošije – po krivičnim djelima koje se u policiji upisuju u tzv. pomoćni upisnik, kao ni učinak po prijavama krivičnih djela od strane drugih državnih organa i građana koje se podnose Tužilaštvu.

Naime, takvih krivičnih djela je 3.675 a njihovo uključivanje u izradu statističkog bilansa bi prikazalo stvarno stanje – stopa kriminaliteta je 15,3 odsto. Temeljitije obrađeni statistički podaci bi urušili reklamu da je prosjek kriminala kod nas isti kao i u razvijenim zemljama. Ukupno uzevši: stvarni opseg i težina kriminala se ne smanjuje – naprotiv, dok je policija podjednako (ne)efikasna.

Uzroke takvog stanja nije teško identifikovati. Jedan od njih je i činjenica da od decembra 2010. do sada, UP nema zakonitog direktora pa je i formalno u „vanrednom stanju”.

Od naznačenog perioda direktori policije su imenovani kao vršioci dužnosti: od Veselina Veljovića, preko Božidara Vuksanovića do Slobodana Stojanovića. Ako je ranije „problem” u očekivanju donošenja novog Zakona o unutrašnjim poslovima – koji je jedino i zavisio od DPS-SDP većine – u čemu je sada?

Januarski konkurs za novog direktora je propao pod poznatim okolnostima. Ministar unutrašnjih poslova Raško Konjević je tipovao na Vladana Jokovića, no on je „odustao”.

Za razliku od prošlih vremena, kada je resorni ministar imao simboličnu kontrolu, sada je najveća odgovornost za učinak UP-a na njemu. No, Konjević se ponaša kao da je v.d. opcija sa Stojanovićem trajno rješenje. Ne pominje novi konkurs. Nije se javno izjasnio ni kakve tačno promjene su potrebne u policiji – ako uopšte i želi nešto da mijenja.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ODUSTAJE LI VLADA OD SUMNJIVE KUPOVINE STUDENTSKOG DOMA OD  TOMISLAVA ČELEBIĆA: Rupa u zakonu i u budžetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. Studentski dom će, da bi izbjegla zakonske implikacije,  kupiti odlukom, tako što će ove godine platiti 3,6 miliona iz budžetskih rezervi, dok će dodatna sredstva obezbijediti naredne godine. Baš onako kako je ranije dogovoreno sa Tomislavom Čelebićem

 

Ministarstvo prosvjete i Vlada ne odsustaju od namjere da milionima iz budžeta pomognu Tomislava Čelebića i Đukanovićev Univerzitet Donja Gorica (UDG). Prošle srijede su, nakon pisanja Monitora, poništili tender o kupovini studentskog doma u blizini UDG od kompanije Čelebić City. Tender je bio sporan i zbog toga što je prihvaćena duplo veća cijena od ponuđene (6,3 miliona umjesto 2,9), zbog čega je Vladi, osim javnog suda, prijetila i reakcija nadležnih institucija.

Činilo se da je Vlada  odustala od tog posla. No, samo dva dana  nakon poništenja tendera, u petak, 1.novembra, na telefonskoj sjednici, Vlada je, odlukom većine članova, dala  saglasnost za kupovinu nepokretnosti za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata. Kako Monitor nezvanično saznaje, dio ministara nije želio da aminuje tu odluku.

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. U priču je uključila Upravu za državnu umovinu  i Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čijem je čelu Slaven Radunović.  Prema dokumentima razmatranim na sjednici Vlade, Uprava se obratila Radunovićevom ministarstvu samo  noć nakon poništavanja tendera, sa Informacijom o kupovini  objekta za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata, koju je prethodno iniciralo Ministarstvo prosvjete.  To znači da je Ministarstvo prosvjete, koje vodi Anđela Jakšić-Stojanović, u trenutku poništenja tendera već imalo spreman novi model realizacije ovog posla. Sa kojim se Vlada brže bolje saglasila na telefonskoj sjednici.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VIŠE OD DESET DANA POTJERE ZA  ALIJOM BALIJAGIĆEM: Bjegunac izmiče i Crnoj Gori i  Srbiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Balijagić skriva po planinama između Crne Gore i Srbije, a dvije države prepucavaju ko je bolji, građani strijepe za svoje najbliže jer institucije koje plaćamo da bi bili bezbjedni, očigledno ne rade svoj posao

 

 

Više od deset dana prošlo je kako je osuđivani pljačkaš, ubica, silovatelj, Alija Balijagić ubio dvoje starih ljudi, brata i sestru  Jovana i Milenku Madžgalj, a za njim se još traga između Bijelog Polja i Prijepolja. U potragu su uključene dvije države – Crna Gora i Srbija, na čijim teritorijama se kreće bjegunac.

U cijelom regionu vlada strah. Mještani sela dvije države – od Sokolca, gdje su Madžgalji ubijeni, pa do Brajkovca (Prijepolje), gdje je Balijagić posljednji put viđen, strahuju za svoje i živote svojih familija. Nastave u školama se odlažu ili se obavljaju onlajn, dok su sela puna uniformisanih lica – policije, specijalnih jedinica, vojske…

Uz svu savremenu tehnologiju i opremu, kojom raspolažu bezbjednosni organi obje države, od kojih je jedna članica NATO Alijanse, čini se da nijesu ni blizu opasnom bjeguncu. Prema kazivanju mještana, Balijagić mirno ide od sela do sela, popriča i popije po koju s žiteljima polupraznih sela, dok su  obje države upregle sve resurse, kako tvrde same vlasti, da bi ga zarobili.

Mještanin Brajkovca kaže da je vidio čovjeka koji je iskočio iz žbunja, imao je pušku i ranac. Predstavio mu se kao lovac i rekao da se ne plaši.

„Ostavio je pušku uz jednu bukvu, i rekao ajde da popijemo po jednu rakiju. Ja sam tada rekao, ima neki čovjek kog traže zbog ubistva. On je dodao – pa jesu li ga našli, ja sam rekao – ne, a on je kazao – naći će ga. Malo smo popričali, sve to je kratko trajalo i on je otišao dalje“ prepričava svoj susret.

On tvrdi da je odmah prepoznao o kome se radi, ali je ćutao kako ne bi svoj život izložio opasnosti. Zbog straha da se Balijagić ne vrati u njegovu kuću kao što se vratio kod Madžgalja i ubio ih, kaže da je spavao kod komšije.

„Strah je i mene, strah je i sve ljude koji žive u selu. Sve vrijeme su vrata zaključana, sigurni smo samo kad policiju vidimo u blizini naših kuća. Policajci nam kažu da se ne plašimo i da su oni tu, ali sve je uzalud. Mi ćemo biti mirni tek kad ga pronađu“, kaže mještanin.

U potrazi za Alijom Balijagićem dnevno je angažovano oko 200 policijskih službenika i preko 70 pripadnika Vojske Crne Gore (VCG), saopšteno je ranije iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP). Pripadnici vojske su noćili kod mještana Sokolca, sela ubijenih Madžgalja. Sa druge strane, u Srbiji su angažovane jedinice Uprave kriminalističke policije, Specijalne antiterorističke jedinice, Žandarmerije, granična policija i policijski službenici policijskih uprava u Prijepolju i Užicu, saopšteno je iz njihovog MUP-a. Do sada je, tvrde, pregledano više od 80 napuštenih objekata,  koristi se sva moguća tehnika i oprema MUP-a Srbije – dronovi, termovizija i psi tragači.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ANDRIJA MANDIĆ I ALEKSA BEČIĆ NE MOGU SLUŽBENIM AVIONOM PREKO HRVATSKE: Ni  zemljom, ni nebom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi, saznaje da  predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu Vladinim avionom preko Hrvatske. To je  iznenadilo   crnogorske vlasti, koje su  mislile da  odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider DNP Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji

 

Da predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu službenim, Vladinim avionom preko Hrvatske, crnogorske vlasti shvatile su kada je Mandić, nedavno, planirao službeni put  preko Hrvatske, saznaje Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi. Do tada se mislilo da odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji.

Odluka Hrvatske da proglasi tri crnogorska funkiconera za osobe non grata, podsjećamo, donešena je nakon što je crnogorski parlament krajem juna ove godine usvojio Rezoluciju o Jasenovcu, čija je svrha u stvari bila da relativizuje  glas Crne Gore u UN o Srebrenici. Crna Gora je prethodno, u maju ove godine, u skupštini UN glasala za Rezoluciju o Srebrenici, a nakon velikog pritiska koji je dolazio od strane srpskih vlasti, SPC, ali i unutrašnjih političkih struktura koje su pod uticajem tih adresa.

Hrvatska je  tada obrazložila da je Mandića, Kneževića i Bečića proglasila nepoželjnima “zbog sistemskog djelovanja na narušavanju dobrosusjedskih odnosa i kontinuiranog zloupotrebljavanja Republike Hrvatske u unutrašnje političke svrhe”.

Monitor je pokušao da dobije zvanične odgovore od nadležnih o tome zašto i kako Mandić i Bečić ne mogu službenim avionom preko hrvatskog neba, i šta to znači za Crnu Goru. Niko nije javno želio da govori o tome.  Jasno je, međutim, iz nezvaničnih razgovora, da crnogorske vlasti nijesu znale da se hrvatska odluka odnosi i na nebo.

Na pitanje da li je Mandić već krenuo na službeni put, pa  saznao da ne može preko Hrvatske , ili se to shvatilo ranije, dok je naumio  da putuje,  izvor u crnogorskoj vlasti koji je želio da ostane anoniman kazao je: „Naumio“.

Hrvatska strana ima  obrazloženje zabrane prelaska neba službenim avionom za Bečića i Mandića . „ To je uobičajeno kada su u pitanju odluke ovakve vrste, da se neko proglasi personom non grata. Takoreći, standard u međunarodnom pravu.  Budući da se radi o vladinom, državnom  avionu, njegovi putnici moraju biti evidentirani kada se prelazi preko zemlje. Što nije slučaj sa civilnim avionima“, objasnili su za Monitor iz hrvatske diplomatske mreže. Ni oni nijesu zvanično htjeli da komentarišu slučaj.

Generalni sekretarijat Vlade je nedavno objavio Dokumenta  o korišćenju aviona u vlasništvu Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore u periodu od 01. 07. do 27. 09.2024. godine. Ta dokumenta, odnosno zahtjevi za korišćenje aviona, i putni nalozi, prethodno su nosili  oznaku tajno.  Prema njima, Mandić nije u tom periodu putovao u pravcu koji bi uključivao i hrvatsko nebo, dok  Bečića nema na spsiku putnika.  Prema objašnjenju Monitorovih dobro upućenih izvora,  Bečiću po funkciji i ne pripada da koristi službeni, Vladin avion.  Ipak, mogao bi biti putnik kao član neke Vladine delegacije. Za razliku, Mandić ima pravo na korišćenje službenog aviona, i prema podacima koje su nedavno objavljeni u periodu od juna do kraja septembra, u kom je važila zabrana Hrvatske, koristio ga je dva puta – za Maroko  i Maltu. Tamo se nije išlo  preko hrvatskog neba.

Slučaj proglašenja Mandića, Bečića i Kneževića personama non grata, pominje se i u najnovijem, ove sedmice objavljenom, Izvještaju Evropske Komisije (EK) za Crnu Goru, u kontekstu pogoršanja odnosa sa Hrvatskom

U Izvještaju se ocjenjuje da su ti odnosi pogoršani, nakon usvajanja Rezolucije o Jasenovcu u crnogorskom parlamentu.  Brisel takođe ocjenjuje da su tenzije, kako stoji u Izvještaju,  proizašle iz „nerazriješenih bilateralnih pitanja“.

“Nije bilo napretka u vezi sa neobilježenom granicom između dvije zemlje ili vlasništvom nad brodom ‘Jadran’. Usvajanje rezolucije u crnogorskom parlamentu u junu, koja se fokusira na istorijske događaje u Jasenovcu, Mauthauzenu i Dahauu, izazvalo je snažnu diplomatsku reakciju Hrvatske, uključujući proglašenje tri visoka crnogorska zvaničnika za persone non grata”, piše u Izvještaju.

Ovih je dana u parlamentu, povodom godinu dana Vlade Milojka Spajića, od strane Adrijana Vuksanovića,  poslanika Hrvatske građanske inicijative (HGI, problematizovana izjava Andrije Mandića na jednom od Vučićevih glasila. Vuksanović je pitao  premijera Spajića za komentar  Mandićeve izjave u emisiji Ćirilica na Televiziji Happy,  da se danas Hrvati “identifikuju sa NDH”.

Spajić je odgovorio da nije vidio tu izjavu,  da Hrvatsku vidi kao partnera, te da su oni potpuni diskonituitet onog što se dešavalo 90-tih.

“Mi smo mlada generacija koja kaže da sve ono što je rađeno u ime Crne Gore nije u naše ime”, saopštio je premijer. Takođe, upitan za mišljenje, kazao je da on ne povezuje Hrvatsku sa bilo kojom Hrvatskom iz prošlosti, kao i da, ko god je spreman da pomogne na evropskom putu, njegov je saveznik.

Bilo bi dobro, ako Spajić zaista planira  da uvede Crnu Goru u EU, da ipak “poveže Hrvatsku sa nekom Hrvatskom iz prošlosti”. Recimo, onom  kojoj je Crna Gora, tokom devedesetih godina,  napala Dubrovnik.  Taj ratni zločin ne samo što nije dobio epilog pred pravosuđem, nego se o njemu gotovo ne govori, izuzev na godišnjicu napada,  u rijetkim medijima.

Nerijetko se čuju upozorenja da bi Crna Gora ukoliko želi da uđe u EU, morala da popravi odnose sa Hrvatskom, koja bi mogla da  joj taj put uspori, potencijalno i blokira. U tome joj neće pomoći samo  premijerov evropski govor u parlamentu, ili posjeta Dubrovniku  predsjednika Crne Gore. Toga smo se „napretka na evoropskom putu“ nagledali.

Stvar je mnogo složenija i od  toga kako dobiti štrik za dobrosusjedske odnose u izvještaju Brisela. Ukoliko Crna Gora zaista želi da postane društvo evropskih vrijednosti, ona to mora istinski i da postane. A to ne može biti dok  politiku budu krojili oni koji podržavaju ideologije devedesetih, koje su  proizvele hiljade i hiljade žrtava  na ovim prostorima, samo zbog njihovog imena, ili vjere.

To što naši zvaničnici  moraju službenim avionom da kruže oko Hrvatske, – nije suštinski hrvatsko već naše pitanje.  Sve i da mogu, sve dok njihova politika bude kočila suočavanje ove zemlje sa ratnom prološću, budila nacionalne strasti i tenzije  i kočila stvaranje normalnog društva, uzalud će biti i štrikovi Brisela.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo