Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Što će Konjević preduzeti?

Objavljeno prije

na

Oko 15 odsto policajaca bi zaključno sa tekućom godinom trebalo da dobiju otkaze. Dodatnih 10 odsto bi bilo otpušteno od iduće. Da su oni tehnološki višak, utvrđeno je 2011. na temelju Uporedne analize zaposlenosti u javnom sektoru koju je izradila vladina komisija za ekonomsku politiku. Zvaničnici Uprave policije (UP) su potom javno baratali manjom brojkom, naime sa 20 odsto.

Iz Izvejštaja o radu MUP-a, koji je prošlog mjeseca razmatran na sjednici Vlade, vidi se da je došlo tek do neznatnog smanjenja broja formacijskih mjesta: sa 5.189 na 5.079, što znači da se još nije pristupilo masovnom otpuštanju.

UP je prema posljednjim dostupnim podacima, imala 4.906 zaposlenih, od čega 1.056 na određeno vrijeme – što je ukupno nešto manje od polovine u državnoj upravi. Van UP-a, u okviru Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija, zaposleno je još oko par stotina policajaca.

Parametri korišćeni u prethodnim projekcijama o potrebnoj brojnosti policajaca su upitni. Uporedna analiza zaposlenosti u javnom sektoru je izračunala da imamo 808 policajaca na 100.000 stanovnika, što je dva i po puta više od prosjeka u 33 analizirane države: najmanje u Norveškoj (242), najviše u Burneju (1.074).

Međutim, Ministarstvo unutrašnjih poslova u Strategiji razvoja i funkcionisanja policije 2011-2013. je tvrdilo da je prosjek u zemljama EU-a „između 400 i 500 policajaca” na 100.000 stanovnika.

Nema dostupnih podataka da li je analizama u obzir uzeta činjenica o enormnom prilivu turista tokom ljetnje sezone i povezanih tendencija povećanja kriminaliteta, narušavanja javnog reda i mira i bezbjednosti saobraćaja, niti drugi funkcionalni parametri, npr. sektorska i geografska raspoređenost žarišta kriminala.

Ranije objavljeni podaci govore o disproporciji nacionalne strukture unutar UP-a u odnosu na popise stanovništva – prije svega u procentualnoj zastupljenosti Srba. Prema podacima iz 2011, Crnogoraca je u policiji bilo 84,49 odsto, Srba 6,20, Bošnjaka 4,46, Muslimana 3,05, Albanaca 1,21, Hrvata 0,09 odsto; ostalih neznatno.

U svakom slučaju, osam mjeseci nakon usvajanja Zakona o unutrašnjim poslovima, UP nema obavezujući novi pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji – predviđeni rok je probijen. Ne zna se pouzdano koliki će broj zaposlenih biti izbačen na ulicu.

Još 2011. su iz vrha UP-a parlamentarnom Odboru za bezbjednost i odbranu saopštili procjenu kako „otpuštanje ne može uticati na bezbjednosnu situaciju u Crnoj Gori”.

Ako je to tako, zbog čega se već dvije godine ništa ozbiljnije nije preduzelo, pa očigledan višak policajaca finansiraju poreski obveznici? UP je za ovu godinu dobila veći budžet, ukupno oko 63 miliona eura.

Jesenas je bivši ministar unutrašnjih poslova Ivan Brajović na ocjenu Tužilaštvu dostavio sporne ugovore policije za nabavku i održavanje informacionih sistema – vijesti o ishodu nema. Iz opozicije su zimus tvrdili da je prikazana struktura rashoda UP-a fiktivna, jer navodno prikriva podatke o stvarnoj budžetskoj potrošnji; upirali su prstom na nepravilnosti u vezi sa otpremninama, putnim nalozima, izvođenjem radova…

Uostalom, da pogledamo izbliza što u stvari plaćamo. Neki policajci već par godina dobijaju plate a doslovno su besposleni. Uzmimo za primjere Jedinicu za zaštitu svjedoka i Jedinicu za prikrivene isljednike (zanično „u formiranju”). Utemeljene su „reformom” UP-a i pravosuđa u primjeni novog krivičnog zakonodavstva. Trebale su da imaju izuzetnu ulogu u borbi protiv organizovanog kriminala koji je – pokazuju sva svjetska iskustva – nemoguće raskrinkati bez „pokajnika” ili u mafijaške grupe ubačenih policajaca (prikrivenih isljednika) i njihovih svjedočenja na sudu.

Ali, uslijed obostrane nekompetencije i vjerovatne podložnosti političkim uticajima, vrhovi Tužilaštva i UP-a praktično ne koriste jedinice za zaštitu svjedoka i prikrivene isljednike. Što su, uostalom, iz UP-a prijavili kao godišnji učinak ovih jedinica u 2012?

Svega jedan zaštićeni svjedok je izveden pred sud, dok prikriveni isljednici – iako su završili obuku – od 2009. hvataju zjale, pa su kao „učinak” za 2012. imali dvije inicijative, od kojih je jedna da im nadležni – po čijoj naredbi jedino i mogu djelovati – definišu što je zapravo njihov posao!

U međuvremenu, javnost se bombarduje tvrdnjama o padu stope kriminaliteta, ali ni službena statistika ne može prikriti drastičano loše rezultate. UP je 2012. Specijalnom tužilaštvu podnijela samo dvije prijave za krivična djela iz organizovanog kriminala. Obuhvaćeno je samo 21 lice, što je, na primjer, manje nego 2011. kada su prijavljena 73 lica.

U razdoblju od 2008. do 2012. broj krivičnih djela je zaista spao sa godišnje 8.277 na 5.827, no procenat njihovog rasvjetljavanja – čak i sada kada je značajno manji – ostao je približno isti: oko dvije trećine. Broj krivičnih djela protiv imovine je povećan u odnosu na 2011. za 15 odsto, a broj rasvjetljenih isti kao i kada ih je bilo manje.

Nerasvijetljeno je ukupno 1.079 krivičnih djela (najviše krađa i teških krađa), ali među njima je i jedno ubistvo (u Nikšiću) i dva ubistva u pokušaju (Nikšić i Bar). Broj otkrivenih krivičnih djela u vezi narkotika je manji za 39 odsto a prijavljenih lica za 36 odsto nego prethodne godine.

Još gore stanje je u otkrivanju privrednog kriminala. U odnosu na štetu od 25 miliona eura u 2011, policija je prijavila svega oko 3,3 miliona u prošloj godini (nevjerovatnih 87 odsto manje).

No, ni ta statistika ne uključuje postupanja i rezultate – pretpostavlja se još lošije – po krivičnim djelima koje se u policiji upisuju u tzv. pomoćni upisnik, kao ni učinak po prijavama krivičnih djela od strane drugih državnih organa i građana koje se podnose Tužilaštvu.

Naime, takvih krivičnih djela je 3.675 a njihovo uključivanje u izradu statističkog bilansa bi prikazalo stvarno stanje – stopa kriminaliteta je 15,3 odsto. Temeljitije obrađeni statistički podaci bi urušili reklamu da je prosjek kriminala kod nas isti kao i u razvijenim zemljama. Ukupno uzevši: stvarni opseg i težina kriminala se ne smanjuje – naprotiv, dok je policija podjednako (ne)efikasna.

Uzroke takvog stanja nije teško identifikovati. Jedan od njih je i činjenica da od decembra 2010. do sada, UP nema zakonitog direktora pa je i formalno u „vanrednom stanju”.

Od naznačenog perioda direktori policije su imenovani kao vršioci dužnosti: od Veselina Veljovića, preko Božidara Vuksanovića do Slobodana Stojanovića. Ako je ranije „problem” u očekivanju donošenja novog Zakona o unutrašnjim poslovima – koji je jedino i zavisio od DPS-SDP većine – u čemu je sada?

Januarski konkurs za novog direktora je propao pod poznatim okolnostima. Ministar unutrašnjih poslova Raško Konjević je tipovao na Vladana Jokovića, no on je „odustao”.

Za razliku od prošlih vremena, kada je resorni ministar imao simboličnu kontrolu, sada je najveća odgovornost za učinak UP-a na njemu. No, Konjević se ponaša kao da je v.d. opcija sa Stojanovićem trajno rješenje. Ne pominje novi konkurs. Nije se javno izjasnio ni kakve tačno promjene su potrebne u policiji – ako uopšte i želi nešto da mijenja.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MARKO BATO CAREVIĆ PODNIO OSTAVKU: Iznuđen odlazak gradonačelnika budve

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik Opštine Budva, Marko Bato Carević podnio je, 8. avgusta, ostavku na tu funkciju i za svog nasljednika odredio lidera budvanskog DF-a Mila Božovića. Čini se da je njegov silazak sa funkcije uoči lokalnih izbora koji su zakazani za 23. oktobar iznuđen čin, prije svega zbog njegove veoma izražene samovolje u vođenju grada i nedostatku sposobnosti da sa koalicionim partnerima, održava partnerski odnos

 

Usred turističke sezone u Budvi se  odvija neuobičajen izborni proces. Smjena na čelnoj gradskoj poziciji, odlazak jednog predsjednika Opštine i imenovanje drugog i to tokom prinudne uprave u lokalnoj samoupravi uvedene prije par mjeseci, zbog blokade rada lokalnog parlamenta.

Predsjednik Opštine Budva Marko Bato Carević podnio je 8. avgusta ostavku na tu funkciju i za svog nasljednika odredio lidera budvanskog DF-a Mila Božovića. Carević je prethodno najavio svoj odlazak iz politike. Čini se da je njegov silazak sa funkcije uoči lokalnih izbora koji su zakazani za 23. oktobar iznuđen čin, prije svega zbog njegove veoma izražene samovolje u vođenju grada i nesposobnosti da sa koalicionim partnerima, kako sa partijama sa svoje izborne liste tako i sa onima koje to nisu, održava partnerski odnos u vršenju vlasti u skladu s osvojenim mandatima na posljednjim lokalnim izborima.

Carevića je ponio uspjeh na izborima 30. avgusta 2020. godine kada je izborna lista DF-a koju je predvodio, osvojila 45 odsto glasova birača u Budvi, što mu je obezbijedilo 14 odborničkih mandata. Nedovoljno za apsolutnu vlast koju je on, od konstituisanja parlamenta, ipak sprovodio, ne hajući za stavove i mišljenja drugih, pogotovo građana Budve, koji nisu tako odlučili.

Na čelo Opštine Budva Carević je stupio u januaru 2019. po osnovu koalicionog sporazuma sa Demokratama o rotirajućem predsjedničkom mandatu na po dvije godine, nakon izborne pobjede ove dvije političke opcije na izborima 2016. godine, kada je DPS poslije  višegodišnje vladavine, poslat u opoziciju.

Ponovo je biran za gradonačelnika nakon avgustovskih izbora 2020., u punom mandatu od 4 godine. Mjesto predsjednika Skupštine pripalo je tada Demokratama. I to je bio posljednji trenutak postizborne saradnje između ove dvije političke grupacije. Što je na kraju dvogodišnjeg trvenja dovelo Budvu do prinudne uprave a Careviću skratilo sigurni četvorogodišnji mandat na svega 23 mjeseca.

Od 30. avgusta 2020. nije formirana koaliciona vlast koja bi donijela očekivane promjene u načinu vođenja grada. Nisu izabrani potpredsjednici Opštine. Većina funkcionera izvršne vlasti bila je u v.d. stanju, kršile su se procedure i propisi. Carević je vodio grad sam, dodijelio je sebi apsolutnu moć i obilato zloupotrebljavao član 59 Zakona o lokalnoj samoupravi koji omogućava da prvi čovjek grada može privremeno donositi odluke koje su u nadležnosti skupštine ako skupština nije u mogućnosti da se sastane.

Međutim i stanje prinudne uprave pod kojim stenje „kraljica“ turizma u jeku turističke sezone Carević je vješto iskoristio da završi one poslove za koje u redovnoj proceduri, u Skupštini, nije mogao dobiti saglasnost odbornika. Apsurdnu situaciju u koju je zapala Budva, da joj visoko predstavničko tijelo vode nepoznata lica, koja su iz državne administracije upućena na privremeni rad u Budvu, DF koristi da zauzme što povoljnije pozicije u lokalnoj upravi pred nastupajuće izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

IGRE GLEDANOSTI I POVJERENJA: RTCG u junu znao da će najgledaniji biti u julu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Media centar je javno pitao rukovodstvo Javnog servisa da saopšti izvor koji kaže da su bili najgledaniji u julu, šta su saopštili u centralnom dnevniku. U reagovanju menadžmenta RTCG-a saopšteno je da je riječ o istraživanju koje je sa OEBS-om pripremljeno u junu

 

Promjena vlasti nakon parlamentarnih izbora 2020. godine značajno je povećala očekivanja građana od institucija. Najprije da budu transparentne u svom radu i servis svih građana. Takva očekivanja bila su postavljena i prema Radio-televiziji Crne Gore, koja, pored kadrovskih promjena, još nije transformisana u javni servis svih građana

U takozvanom non pejperu Evropske komisije o napretku u poglavljima 23 i 24, objavljenom u maju ove godine, navodi se da je Javni emiter RTCG uveo pluralističku uređivačku politiku od imenovanja novog Savjeta i uprave. Međutim, ističu da su i dalje potrebni kontinuirani napori kako bi se osiguralo da javni emiter RTCG poštuje najviše standarde nezavisnosti i profesionalizma.

Trenutno je Javni servis u žiži javnosti zbog afere  vezane za manipulacije gledanošću i povjerenjem građana, na koje nijesu bile imune ni prethodne uprave.

„Televizija Crne Gore tokom jula bila je najgledanija TV stanica, pokazuju zvanični podaci o gledanosti. Prvi, Drugi i Parlamentarni program zbirno su privlačili najviše gledalaca, dok je emisija Dobro jutro Crna Goro najgledaniji jutarnji program u zemlji. Time je nastavljen dobar trend koji bilježimo. Nedavno istraživanja snage brenda RTCG-a koje je sprovela agencija Damar pokazalo je da raste povjerenje u javni servis. Takođe, istraživanje Građanske alijanse, kojim su obuhvaćeni manjinski narodi, pokazalo je da manjine od svih radio i TV stanica najviše vjeruju radiju i televiziji Crne Gore”, navedeno je 3. avgusta u centralnom dnevniku Televizije Crne Gore (TVCG).

Novinar se nije pozvao na izvor istraživanja već na „zvanične podatke o gledanosti“. Na to je ukazao i predsjednik Skupštine Media centra Dragoljub Duško Vuković, koji je  saopštio da je televizija time prekršila sopstvene programske principe i profesionalne standarde, kao i Kodeks novinara.

,,Metodologija koju pokušava da koristi menadžment da bi pokazao uspjehe je besmislena i jedino je koristio još prethodni generalni direktor Božidar Šundić, koji je na sve načine želio da sakrije loše rezultate. Tvrdnja da Prvi, Drugi i Parlamentarni kanal zajedno imaju najveću gledanost je jednako besmislena kao kada bi se na primjer  Pink televizija pohvalila da nju, tj. njihovih 45 kanala, gleda najviše građana Srbije”, kazao je Vuković.

On ističe da nema metode kojom se može sabirati gledanost TV stanica i time argumentovati tvrdnja da su najgledaniji, i da zato to saopštenje RTCG-a predstavlja ,,doprinos širenju lažnih vijesti (fake news)”, a da Savjet RTCG-a treba da se odredi prema ovoj gruboj manipulaciji. Suština uspjeha RTCG-a, prema njegovim riječima, nije gledanost, već povjerenje građana. „Upravo te podatke neće da objavi generalni direktor RTCG-a”, kazao je Vuković.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GDJE SU TUŽIOCI KOJI SU NAPRAVILI PROPUSTE U SLUČAJEVIMA NAPADA NA NOVINARE: Greškama stigli do visokih pozicija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužioci koji su napravili propuste u slučajevima napada na novinare u najvećem broju slučajeva su  napredovali ili nastavili da obavljaju visoko pozicionirane poslove u tužilaštvu, pokazuje istraživanje Monitora i CIN CG. Odgovornost za njihove propuste u tim istragama, pa i kada su utvrđeni pred sudovima, nikada nije pokrenuta

 

Tužioci koji su napravili propuste u slučajevima napada na novinare napredovali su ili nastavili da obavljaju visoko pozicionirane poslove u tužilaštvu, pokazuje istraživanje Monitora i Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). Odgovornost za propuste u tim istragama, pa i kada su utvrđeni pred sudovima, nikada nije pokrenuta.

Tužilaštvo godinama ponavlja da su im istrage napada na novinare među prioritetima. Ipak, najveći dio – oko 100 napada na novinare i imovinu medija koji su se dogodili u posljednjih 17 godina – nije dobio odgovarajući epilog.

Na rasvjetljavanje još čekaju i najteži slučajevi kao što je ubistvo suvlasnika, direktora i glavnog urednika dnevnika Dan Duška Jovanovića, pokušaji ubistva Tufika Softića i Olivere Lakić.

Tokom protekle godine zabilježen je napredak u ažurnosti istraga napada na novinare od strane policije i tužilaštva, pa su pojedini napadi u kratkom roku dobili sudski epilog. Ipak, za mnoge od ranijih slučajeva nema na vidiku razrješenja. Kao ni odgovornosti za tužilačke greške.

SLUČAJ TUFIKA SOFTIĆA: Jedan od najdrastičnijih primjera u kom su tužioci napravili ozbiljne propuste, a potom napredovali je istraga u slučaju pokušaja ubistva novinara Tufika Softića u novembru 2007. godine.

Softićev advokat Dalibor Tomović za Monitor podsjeća da su „počinjeni brojni propusti od strane Osnovnog državnog tužilaštva u Beranama i Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju, od kojih su mnogi konstatovani i u odluci Ustavnog suda i pravnosnažnoj presudi Osnovnog suda u Podgorici, a koji su doveli do toga da istraga i izviđaj nijesu bili djelotvorni“.

Državni tužioci koji su vodili istrage u slučaju Softića, od 2007. do 2015. godine, bili su: Jadranka Mićović, zamjenica osnovnog državnog tužioca u Beranama. Ona je bila dežurni tužilac u vrijeme napada na Softića 2007. godine. Sada je rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Beranama. Vladan Đalović, tadašnji zamjenik osnovnog državnog tužioca u Beranama ( saslušao Draška Vukovića 1. 07. 2014), sada je tužilac Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju. Rifat Hadrović, rukovodilac Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju, sada je član Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije, dok je Gorica Golubović, tadašnji rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Beranama, u međuvremenu penzionisana.

Nada Bugarin, zamjenica višeg državnog tužioca u Bijelom Polju preuzela je Softićev predmet 2014. godine.  U tom periodu, navodi advokat Tomović, u slučaju nijesu preduzimane gotovo nikakve aktivnosti –  od 12. 11. 2014. godine do 28. 10. 2015. godine, kada je istraga obustavljena.  Nada Bugarin iste godine izabrana je za članicu Tužilačkog savjeta.

Tomović navodi da, u periodu od čak pet godina i šest mjeseci, nijesu suštinski preduzimane nikakve radnje od strane tužilaštva (i policije) u Beranama u fazi izviđaja (03. 03 .2008 – 09. 08. 2013).

Više je propusta koje su tužioci napravili u slučaju Softića: tadašnji osnovni državni tužilac u Beranama tako nije odmah nakon događaja dao naredbu policiji da izvrši blokadu grada, kako bi se spriječilo bjekstvo izvršilaca i pomagača. Takođe, tužilac u Beranama i istražni sudija nijesu izlazili na lice mjesta, po obavještenju policije,  što je bila njihova dužnost. Nije obezbijeđeno da odmah budu saslušana lica koja je Softić iste večeri označio policiji kao sumnjiva.

Neka od lica na koje se sumnjalo nikada nijesu ni saslušana, dok su Draško Vuković i Dragan Labudović  od strane tužilaštva prvi put saslušani tek nakon sedam godina od napada – u julu i septembru 2014. godine. I samog Softića osnovni državni tužilac u Beranama prvi put saslušava sedam godina nakon napada.

Uz sve to, Softiću nije dozvoljeno da u zakonskom roku dobije spise predmeta iz izviđaja, koji su mu bili neophodni za ostvarivanje uvida u cjelokupni dokazni materijal i potencijal za takav materijal. Umjesto toga, kopiranje oko 150 stranica spisa omogućeno mu je tek na dan kada je isticao zakonski rok za preuzimanje gonjenja (kopiranje je omogućeno 02.12. 2015. godine, a 02. 11. 2015. godine primljena naredba o obustavi istrage).

,,I pored činjenice da je istraga pokušaja ubistva označena kao nedjelotvorna i neefikasna od najvećih sudskih instanci u Crnoj Gori,  niko od tužilaca nije snosio bilo kakvu odgovornost – disciplinsku, materijalnu, krivičnu, profesionalnu“, konstatuje advokat Tomović.

Ono što zabrinjava, ističe advokat, je da i nakon odluka sudova, ne postoji napredak u istrazi u pogledu otkrivanja izvršilaca i nalogodavaca pokušaja ubistva, iako  će u novembru ove godine biti 15 godina od napada.

SLUČAJ OLIVERE LAKIĆ: Više od četiri godine se ne zna ni ko stoji iza napada na novinarku Oliveru Lakić, koja je 8. maja 2018. godine ranjena na ulazu zgrade u kojoj živi u Podgorici. Ne zna se ni zašto Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ne podiže optužnicu protiv onih koje sumnjiči da su umiješani u organizaciju pokušaja ubistva novinarke.

Istraga napada na Oliveru Lakić je od decembra 2020. godine u radu kod SDT-a, a do tada je  bila u radu kod Višeg državnog tužilaštva.  Označena je stepenom tajnosti, tako da Dalibor Tomović, koji je pravni zastupnik Olivere Lakić, o njoj, objašnjava, ne može da govori. Ističe samo ,,činjenicu  da je prošlo više od četiri godine od napada na novinarku  (08. 05. 2018) i više od dvije godine od otvaranja istrage – pokretanja krivičnog postupka (19. 02. 2019), a da još nije podignuta optužnica, iako je zakonski rok šest mjeseci”.

U svom prošlogodišnjem izvještaju, Komisija za praćenje napada na novinare navodi da Više državno tužilaštvo i Specijalno državno tužilaštvo nijesu Komisiji dostavljali dokumentaciju o tom slučaju, a da SDT od 23.12. 2020. godine nije saslušalo Lakić, niti joj omogućilo da u svojstvu oštećene učestvuje u predmetu.

U zaključcima Komisije piše da, u periodu od novembra 2019. godine do 23. decembra 2020. godine, Više državno tužilaštvo u Podgorici nije dostavilo Komisiji zapisnike o saslušanju Marija Miloševića i Milovana Žižića. Takođe, navodi se da, od preuzimanja predmeta u nadležnost Specijalnog državnog tužilaštva 23. decembra 2020. godine, i formiranja novog predmeta otvaranjem istrage od 25. decembra 2020. godine, oštećena Olivera Lakić nije saslušana.

„Tokom perioda u kojem Specijalno državno tužilaštvo vodi istragu, nije data mogućnost oštećenoj da aktivno učestvuje u predmetu (postavlja pitanja svjedocima, okrivljenima), što je u konačnom njeno pravo iz Čl. 282 Zakonika o krivičnom postupku. Nastavljena je praksa da se ne dostavljaju spisi predmeta Komisiji u slučaju Olivere Lakić, iako Komisija ima dozvolu za pristup tajnim podacima najvećeg stepena tajnosti… “, navodi se u zaključcima Komisije.

I u ranijim izvještajima Komisije, konstatuje se da je Više državno tužilaštvo napravilo niz propusta.

„Iz dostupne dokumentacije se vidi da je viša državna tužiteljka Suzana Milić napustila lice mjesta i nije prisustvovala uviđaju u trajanju od sat i po 8. maja prošle godine i da nema podataka da je prisustvovala nastavku uviđaja narednog dana od sedam do devet časova”, naveli su iz Komisije.

Komisija je zaključila i da je pregled vozila novinarke navodno obavljen bez pomjeranja automobila sa lica mjesta, što ,,stvara sumnju u pogledu temeljnosti preduzimanja ove radnje na otkrivanju potencijalnih tragova ili pronalaženja dokaza”. U izvještaju piše da u zapisniku o uviđaju više državne tužiteljke nema naloga policiji da se pregleda automobil Lakićeve.

„U dokumentaciji dostupnoj Komisiji nema izvještaja o vještačenju baterijske lampe i gumene rukavice, pronađenih na licu mjesta”.

Tužiteljka Suzana Milić, koju pominje Komisija u slučaju Lakić, podnijela je ostavku u junu 2022. godine, skupa sa još desetak tužilaca koji su tada  odlučili da napuste tužilačku organizaciju i odu u penziju.

Na slučaju je, dok je bio u nadležnosti Višeg državnog tužilaštva radio tim od pet tužilaca. Pored Suzane Milić, to su:  Vesna Jovićević, Maja Jovanović, Tatjana Begović i Miloš Šoškić.

Vesna Jovićević je, kada i koleginica Milić, penzionisana. Maja Jovanović trenutno je na poziciji vršioca dužnosti vrhovne državne tužiteljke.  Miloš Šoškić sada je u Specijalnom državnom tužilaštvu, a proljetos je predao kandidaturu za glavnog specijalnog tužioca. Šoškić, kako je to konstatovano odlukom Komisije za etički kodeks državnih tužilaca, tokom 2020. godine povrijedio je etički kodeks tužilaca, jer se u javnosti nalazio sa Zoranom Ćoćom Bećirovićem u Delta sitiju u vrijeme kada se dogodio incident sa novinarom Dana Vladimirom Otaševićem, početkom decembra 2019. godine. To, ali ni istrage u napadima na novinare, nijesu ga omele u napredovanju.

Tatjana Begović izabrana je u avgustu prošle godine u Tužilački savjet.

Premijer Dritan Abazović kazao je svojevremeno da misli da će ,,novo tužilaštvo imati priliku da ispravi neke greške prethodnog tužilaštva u slučaju rasvjetljavanja ranjavanja novinarke Olivere Lakić i doći do nalogodavaca tog napada”. Slučaj za sada tapka u mjestu.

SLUČAJ DAMIRE KALAČ: Komisija je u jednom od ranijih izvještaja koji se odnosi na prijetnje Damiri Kalač preko Fejsbuka iz marta 2014. konstatovala grube greške tužilaštva. Naime Osnovno državno tužilaštvo u Rožajama pravi materijalnu grešku i krivičnu prijavu naslovljava na ime Ismara Murića iz Podgorice, lice koje nema nikakve veze sa ovim slučajem, niti se u njemu uopšte pominje.

Ovu nepravilnost uočava zamjenik osnovnog državnog tužioca u Podgorici Ivan Medojević, koji u dopisu od 31. 07 .2015. upozorava kolege iz Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama: „Ocjenom dostavljenih spisa nalazim da je nesporno da je Ismar Ličina, a ne Murić Ismar, kako ste naveli u vašem aktu, objavio sporni komentar na ‘facebook’ stranici Nezavisnog dnevnika Vijesti“.

Imajući u vidu da Ismar Ličina ima prebivališe u Rožajama, dodaje tužilac, a ne u Podgorici, što nedvosmisleno proizilazi iz zapisnika o obavještenju prikupljenom od građanina od 27. 04. 2015. godine, to je mjesto izvršenja ovog krivičnog djela na teritoriji suda u Rožajama.

„Pred kojim ste vi stvarno i mjesno nadležni da postupate. Ukoliko ste suprotnog mišljenja, možete izazvati sukob nadležnosti kod Vrhovnog državnog tužilaštva”, navodi tužilac Medojević.

Komisija konstatuje: Osnovno tužilaštvo Rožaje pravi grubu materijalnu grešku podnoseći krivičnu prijavu protiv Ismara Murića iz Podgorice, lica koje se uopšte ne pominje u ovom predmetu, niti ima bilo kakve veze sa navedenim prijetnjama. Rožajsko tužilaštvo i pored očite sopstvene nadležnosti (osumnjičeni Ismar Ličina je iz Rožaja) pokreće sukob nadležnosti pred Vrhovnim državnim tužilaštvom, gubi spor i na taj način nepotrebno prolongira istragu.

Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama u vrijeme prijetnji novinarki  je – Hajran Kalač. On je na proljeće prošle godine izabran za člana bivšeg Tužilačkog savjeta, a u međuvremenu je otišao u penziju.

SLUČAJ SEADA SADIKOVIĆA: Tokom protekle godine, Komisija za istragu napada na novinare je utvrdila da je u jednom slučaju, napadu na Seada Sadikovića u Bijelom Polju, u martu prošle godine, došlo do drastičnog propusta tužilaštva u istrazi.

Predsjednik Komisije Mihailo Jovović je objasnio da osnovni državni tužilac nije ni pokušao da otkrije zašto na snimku sa nadzorne kamere sa Hipotekarne banke nedostaje desetak ključnih sekundi događaja, kada napadači tuku novinara, uprkos inicijativi policije da se utvrdi zašto fali taj dio snimka, da li ga je neko obrisao ili na drugi način njime manipulisao, i ako jeste, ko je to bio.

Policija u obraćanju tužilaštvu traži da se „utvrde razlozi zbog kojih nedostaje snimak u navedenom vremenu i da se utvrdi da li je neko od lica koja imaju pristup sistemu video nadzora sa eventualnom namjerom brisao ili dorađivao djelove video snimka”, navode i da je potrebno vještačenje u Forenzičkom centru u Danilovgradu.

Osnovna državna tužiteljka u Bijelom Polju Danijela Đuković sužava istragu i izdaje naredbu da vještak, a ne Forenzički centar, utvrdi samo da li su kamere bile u funkciji i da li je snimljen napad.

Sadikovićev advokat Dalibor Kavarić ocjenjuje da je istraga bila spora i nedjelotvorna: ,,Sa predmeta kojim su izvršene inkriminisane radnje nijesu uzeti DNK profili biološkog materijala, niti tragovi papilarnih linija, na osnovu kojih su se mogli nesumljivo identifikovati učinioci, već se tužilaštvo baziralo na svjedoke koji su krivično procesno i tradicionalno najnepouzdaniji dokazni izvori“.

Objašnjava da je glavni pretres u ovom slučaju tek počeo, pa do sada nijesu imali prilike da se žale na neku procesnu radnju.

Kavarić naglašava da ,,postoji nedovoljna institucionalna svijest, odnosno instucionalna ozbiljnost o važnosti misije i uloge novinara u društvu, a njihov posao često nema potrebno razumijevanje, a samim time ni zaštitu od predstavnika državnih organa gonjenja i suđenja”.

Tužiteljka Đuković pokriva isto visoko mjesto u tužilaštvu u Bijelom Polju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo