Povežite se sa nama

INTERVJU

JELISAVA KALEZIĆ, PROFESORICA GRAĐEVINSKOG FAKULTETA U PENZIJI: Bespravna gradnja je nepresušni izvor manipulisanja biračima

Objavljeno prije

na

MONITOR: Vi ste više puta upozoravali da je posezanje za zajedničkim ili tuđim prostorom u svrhu materijalne dobiti, radi sticanja moći, pa čak i iz elementarnog neznanja, u Crnoj Gori na djelu decenijama… Kakve su sve posljedice pogrešnih prostornih planskih, urbanističkih i investicionih odluka?
KALEZIĆ: Kratko rečeno, posljedice drskog, lakomog i neukog odnosa prema prostoru su sveobuhvatne i dugotrajne. Od gubljenja autentičnosti prirodne i građene sredine koju smo naslijedili, do stvaranja surogata u urbanizmu i arhitekturi, koji djeluju pompeznošću, a ne skladom i kreativnošću. Ali, najpogubnije je što nove generacije uče na pogrešnim primjerima.

Zakonska regulativa, kao i planska dokumentacija usklađivana je da se omogući pohara prostora i javnog interesa.Ova tendencija je dokaziva ozbiljnom stručnom analizom izmjena Zakona o planiranju prostora, kao i planskih dokumenata u posljednjih dvije i po decenije.

MONITOR: Koji su to najdrastičniji primjeri skrnavljenja prostora u Crnoj Gori?
KALEZIĆ: Primjera je mnogo. Potrebno ih je prvo odrediti po nivoima i tipovima. Recimo, još od Prostornog plana Južni Jadran, iz sredine šezdesetih, urađena je valorizacija turističkih zona na Crnogorskom primorju. Sve do sredine devedesetih te zone su bile ili planski izgrađivane ili štićene kao rezerva za budući razvoj. Onda je nastalo prekrajanje i planova i prostora, pretvaranja u ovo što danas imamo u Budvi i po cijelom Primorju.

MONITOR: Kako je moguće da toliko arhitekata i urbanista učestvuju u izradi, ocjeni i donošenju pogrešnih odluka i planova? Šta je sa njihovom stručnom etikom kad se tako olako prihvataju unosnih poslova planiranja radeći za “strateške investitore”?
KALEZIĆ: Kako je moguće da je na izborima nesmjenjiva vlast sa ovako poražavajućim rezultatima u planiranju, uređenju i izgradnji prostora? Da ne pomenemo nezaposlenost, kriminalitet, korupciju… Izgleda da su sigurni glasači iz istog korpusa kao izabrani urbanisti i arhitekti (mislim na one koji dobijaju unosne poslove za „razumijevanje” vlasti i strateških im partnera).

MONITOR: Je li tolerisanje bespravne gradnje po cijeloj Crnoj Gori jedan od efikasnih načina za manipulisanje biračima?
KALEZIĆ: Da. Bespravna gradnja je decenijama nepresušni izvor namicanja glasova kroz stalnu manipulaciju građanima. Smatram da je bespravna gradnja ozbiljan prekršaj, po Krivičnom zakoniku je krivično djelo, ali još ozbiljniji prekršaj je podsticanje na to djelo, što vlast radi preko dvadeset godina.

MONITOR: Kako je moguće spriječiti dalji urbani vandalizam, koji je posebno intenzivan na Crnogorskom primorju?
KALEZIĆ: Pod pojmom urbani vandalizam uobičajeno se smatra namjerna destrukcija gradskog prostora, oštećenja i slično. Na primorju je na djelu planirana urbana destrukcija, koja je izmakla kontroli i sada ide kao stihija. Kao poplava. Svima na štetu.

MONITOR: Kao poslanica javno ste protivili izgradnji autoputa pod sadašnjim uslovima i zbog propuštenog vremena za početak. Možete li to pojasniti?
KALEZIĆ: Pravo vrijeme za početak ovoga ogromnog posla bilo je poslije 2000. godine do 2005. godine. Onda su određeni drugi prioriteti. Prvo počinjanje izgradnje autoputa 2009, već je bilo prilično kasno – javni dug je počeo da raste. Počinjanje 2015. godine uvuklo nas je u veliku neizvjesnost i opasnost od bankrota. Uz pitanje, odakle raditi drugu neophodnu infrastrukturu? Smatrala sam da je tih 690 miliona kineskog kredita trebalo usmjeriti u valjanu rekonstrukciju svih magistralnih i regionalnih puteva u Crnoj Gori. Stručnu analizu o tome je uradio jedan briljantan mladi inženjer Ivan Keković, kojom je dokazao da bi oko 800 kilometara puteva, uključiv i rekonstrukciju mostova i drugih objekata, moglo biti rekonstruisano za pomenuti iznos zajma. Da budu kvaliteta puta Podgorica – Cetinje.

MONITOR: Nakon što je objelodanjeno da Vlada Crne Gore sa kineskim izvođačem za prioritetnu dionicu auto-puta nije dogovorila izgradnju pristupnih puteva, vodovodne mreže i glavne priključne petlje „Smokovac”, Vi ste objavili da se saznalo da je crnogorska strana zaboravila da predvidi čak i struju za auto-put …
KALEZIĆ: Ja sam samo ukazivala da petlja „Smokovac/Strganica” nije obuhvaćena ugovorom za prvu dionicu. Kao i da nijesu urađena varijantna rješenja ovoga skupog objekta, shodno zakonu. Takođe da je Ministarstvo saobraćaja, kao i Ministarstvo održivog razvoja, prekršilo nekoliko zakona, na svoju ruku odlučivši da se petlja gradi na Rasu. Odabrali su najštetnije, najskuplje i sa stanovišta aerozagađenja Podgorice ubitačno po građane rješenje. Za sada nema odgovora na to zašto se insistira na ovakvoj odluci. A Tužilaštvo se za ovakve „sitnice” ne interesuje. A o priključcima na struju, vodu i slično govorio je prof. dr Mladen Ulićević gostujući na TV Vijesti.

MONITOR: Na osnovu čega tvrdite da se Crna Gora nije uopšte ozbiljno pripremila za „posao vijeka”?
KALEZIĆ: Bilo je i vremena i znanja da se urade glavni projekti svih dionica autoputa i posao ugovara precizno i studiozno. Ali, to nije urađeno. Prva je dionica ugovorena na osnovu idejnog projekta, a izvođaču prepuštena izrada Glavnog. Incident sa Tarom će možda biti najveći i najbolniji, ali sigurno ne i jedini. A druga strana ugovaranja po Idejnom projektu su nepredviđeni radovi, kojih će sigurno biti više od 20 odsto u odnosu na ugovorenu investiciju. Naravno petlja, još uvijek moguća Strganica kao neuporedivo povoljnije i racionalnije rješenje, Smokovac nije iskazana u tih preko 20 odsto povećanja investicije. Kao ni kursne razlike.

MONITOR: Da li će zbog radova na autoputu Tara postati bara?
KALEZIĆ: O ovome treba pitati g. Milutina Simovića, zbog izjave da je to bilo očekivano…

MONITOR: Da li je tačno da se u studiji uticaja na životnu sredinu za Detaljni prostorni plan hidroelektrana na Morači uopšte ne pominju mogući seizmički uticaji?
KALEZIĆ: Koliko mi je poznato, u prvoj verziji te studije nijesu uzeti u obzir seizmički uslovi zone, jer obrađivač nije dobio odgovarajuće podatke od naručioca studije. Upućujem na prof. Božidara S. Pavićevića koji je bliže u materiji.

MONITOR: Suđenja optuženima za pokušaj takozvanog državnog udara jednom ste nazvali domaći politički triler. Zašto?
KALEZIĆ: Ne mogu se sjetiti da sam se tako izrazila, ali svoju prvu reakciju sam objavila u Vijestima, pod naslovom Zadah IBE-a. Taj se zadah ne smanjuje, srećom javnosti je, koliko toliko, dostupno mnogo šta o ovome procesu. Na osnovu mogućeg uvida i dalje smatram da je proces montiran, pri čemu će Crnoj Gori ostati hipoteka nezrelog društva i nedorađenog sudskog i tužilačkog sistema. A i troškovi obeštećenja.

MONITOR: Bili ste poslanica Demokratskog fronta, a onda nezavisna poslanica. Kako gledate na ono što u novije vrijeme sebi dozvoljavaju pojedini poslanici u Skupštini Crne Gore?
KALEZIĆ: Smatram da je preuzimanjem odgovornosti poslanika preuzeta i odgovornost pred građanima i Parlamentom. Ne vidim svrhu bojkota. Ako se poslanik ne slaže sa određenom situacijom u Parlamentu da smatra da mu je rad onemogućen, može vratiti mandat. Zato je i važno da se uvedu otvorene izborne liste: povećavaju odgovornost poslanika, a i motiviše činjenica da su vas građani birali direktno.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo