Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Još nije vrijeme

Objavljeno prije

na

U zemlji koju je vlast nazvala ekološkom prije gotovo 21 godinu, oni koji ugrožavaju životnu sredinu i dalje prolaze nekažnjeno. Razlog je više nego poražavajući. Sudovi, prosto, još nisu počeli da kažnjavaju ono što se u zakonu naziva – djelo protiv životne sredine. Kritike na račun pravosuđa ne stižu više samo iz nevladinog sektora, već i iz državnih institucija koje se bave zaštitom životne sredine. Direktorica Agencije za zaštitu životne sredine Daliborka Pejović ukazuje na neefikasnost pravosudnih organa, po pitanju krivičnih prijava koja se tiču djela protiv životne sredine. ,,Svi smo svjedoci da je jako loš rezultat u donošenju pravosudnih odluka kada su u pitanju krivična dijela iz oblasti životne sredine. Javnost se uvjerila da postoje određeni problemi koji nas navode na činjenicu da će državu i sistem u tom segmentu čekati ključni izazovi i vjerovatno ključni problemi”, upozorila je Pejović. Ona, kaže, očekuje da će konačno u sudskoj vlasti zaživjeti princip poštovanja zakona o životnoj sredini, u kojem se navodi da sudski postupci koji se pokreću kao rezultat narušavanja prirode budu hitniji, a ne da čekamo deset ili 15 godina na rješavanje u prvostepenom sudskom postpuku.

U Crnoj Gori donešena je samo jedna pravosnažnu sudska presuda iz oblasti životne sredine. Riječ je o krvičnom djelu nedozvoljene trgovine zaštićenom vrstom životinja – dva sibirska tigra. Na pravosnažnost te presude čekali smo 12 godina. Gomila ostalih prijava, kao što su one za KAP i Željezaru, je ili odbačena ili se još čekaju sudovi – kao što je slučaj nelegalne sječe šume u Dragišnici.

Pejović tvrdi da je slučaju Dragišnica problem narastao do te mjere da u jednom trenutku više nije bilo najveći problem postojeća sječa stabala niti ekonomska i prirodna šteta koja je nanijeta tom prirodnom lokalitetu, već kako zaštititi predstavnika NVO koji je prijavio nadležnim organima slučaj devastacije i kršenja propisa.

Na, žalost, većinu prijava zbog ugrožavanja životne sredine tužilaštvo odbacuje zbog, navodnog, nedostatka dokaza. Posljednji primjer koji dobro ilustruje čitavu situaciju se desio u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici koje je odbacilo krivičnu prijavu Nevladine organizacije Green home protiv Društva za eksploataciju i preradu kamena Šišović iz Danilovgrada zbog nedostaka dokaza.

Ta NVO je nakon akcije čišćenja rijeke Zete koju su organizovali proteklog ljeta podnijela prijave protiv pet preduzeća zbog neposjedovanja tehnoloških rješenja za tretman otpadnih voda i odlaganje otpada u rijeku Zetu. Sada u Green Home-u smatraju da je vrlo vjerovatno da će i prijave protiv ostalih biti takođe odbačene, iako, kako tvrde, postoje konkretni dokazi o njihovom radu mimo zakona.

Ovim je, tvrde u toj NVO, potvrđena činjenica da u Crnoj Gori ne postoji aktivna i odgovarajuća kaznena politika za nezakoniti odnos prema životnoj sredini. ,,Većina krivičnih i prekršajnih prijava protiv onih koji ugrožavaju životnu sredinu odbacuje se zbog nepoznavanja oblasti ekologije i zaštite životne sredine od strane sudija i tužilaca, kao i nepreciznosti zakona”, upozorila je Nataša Kovačević iz Green Home-a. Iako su tokom akcija čišćenja Zete slikali čvrsti i tečni otpad koji je bačen i ispušten direktno u rijeku, bez ikakvih prethodnih tretmana, zagađivače pronašli na licu mjesta, dokumentima i fotografijama potkrijepili svjedočenja… krivična prijava je odbačena. I Kovačević tvrdi da u tužilaštvu i sudstvu ne razumiju temu i ne trude se oko prijava koje se tiču životne sredine. I tražili su da im tužilaštvo pojasni koji je to dokaz dovoljno dobar za utvrđivanje krivičnog djela.

„U slučaju zagađivača na Zeti Doo Šišković, priložili smo kao dokaz fotografije zagađenja koje možete bilo koji dan slikati na licu mjesta na Zeti, svjedoke koji su kao savjesni građani lično bili prisutni, ali nijesu ni pozvani da svjedoče. Dok se analize tekućih voda uzimaju kao relevantne, sediment od kamene prašine na dnu rijeke Zete je vidljiv čak i na satelitskom snimku”, priča Kovačević.,,Od Agencije za zaštitu životne sredine smo dobili potvrdu da su izlazili na teren i da su sva mjeranja bila iznad maksimalno dozvoljenih granica”, objasnila je Kovačević.

Prema njenim riječima o učinkovitosti sudova u postupcima koji se tiču životne sredine govore podaci iz Izvještaja o radu državnog tužilaštva za 2010. godinu. U njemu se navodi da je podnijeta jedna krivična prijava za krivična djela ,,zagađivanje životne sredine” i ,,oštećenje životne sredine”, dvije za ,,uništenje i oštećenje zaštićenog prirodnog dobra”, dok uopšte nije bilo prijava za ,,nepreduzimanje mjera zaštite životne sredine” ili ,,protivpravne izgradnje i stavljanja u pogon objekata koji zagađuju životnu sredinu”. Kada Agencija za zaštitu životne sredine i NVO sektor ne mogu da istjeraju pravdu na sudu – kako će tek građani. Pošto je Crna Gora potpisnica Arhus konvencije kojom se građanima garantuje dostupnost informacijama o stanju životne sredine kao i pristup pravosuđu otvorena su dva Arhus centra. No, za sada im se uglavnom obraćaju novinari i NVO sektor.

Nikola Golubović iz Arhus centra Podgorica objašnjava da je u 2011.godini podnijeto 66 zahtjeva za slobodan pristup informacijama, što je skoro dva puta više u odnosu na prethodnu godinu. Najčešće traženi podaci odnose se na tematsko područje procjene uticaja i strateške procjene uticaja na životnu sredinu. Ovaj podatak ukazuje da raste svijest građana o pitanjima zaštite životne sredine. No, koliko će taj entuzijazam trajati kada nema tužilaštva i suda koji priznaju zakone kojima se tretiraju pitanja zaštite životne sredine. ,,Efektuiranje krivičnih prijava u oblasti životne sredine predstavlja sistemski problem”, tvrdi Pejović. Po njenom mišljenju – razlozi su:nedovoljno poznavanje propisa, neshvatanje obima problema i posljedica koje nastaju usljed kršenja zakona u ovoj oblasti, a naročito činjenica da još nije zaživio princip hitnosti sudskih postupaka za nezakonita ponašanja u ovoj oblasti.

Važno je da je ekološka u Ustavu. Ostalo je – izgleda – manje bitno.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo