Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Kad djeca biju

Objavljeno prije

na

djeca_nasilje
,,Dijete mi je danima dolazilo kući potišteno, nervozno, nijesam znala šta se dešava.Tek nakon dugog razgovora i ubjeđivanja da može sve da mi kaže, ma što bilo, kćerka mi je rekla da je nekoliko dječaka zadirkuju zbog debljine. Priznala mi je da joj čupaju kikice i kradu olovke. U prvi mah sam bila jako ljuta na tu djecu, na učiteljicu koja nije primijetila da se nešto dešava, a onda sam pokušala da stvari sagledam na pravi način”, priča za Monitor majka, koja je željela anonimnost.

ZNACI: Da li vam dijete kući iz škole dolazi, nervozno, uplašeno, da li ,,gubi” školski pribor, ima slabiji uspjeh? Ovo su samo neke od reakcija djece koje trpe vršnjačko nasilje.

U tradicionalnom društvu kakvo je Crna Gora, o vršnjačkom nasilju se govori tek kada dijete iz škole dodje obliveno krvlju ili u modricama. I tada roditelji najčešće idu kod roditelja drugog djeteta da oni pokušaju da ,,izglade stvari”. I savjetuju djeci da se u školi brane – oko za oko, zub za zub.

Fizičko nasilje u školama je, međutim, tek na trećem mjestu među raznim oblicima vršnjačkog nasilja. Istraživanje koje je sproveo UNICEF pokazuje da djeca u školama mnogo više trpe emocionalno zlostavljanje i socijalnu izolaciju.

Pedagog Radoje Novović za Monitor kaže da se pod vršnjačkim nasiljem podrazumijeva zbir namjernih negativnih postupaka koji su dugotrajni, dešavaju se najmanje dva-tri puta mjesečno i koji su usmjereni stalno na istog učenika, uglavnom slabijeg, od strane jednog ili više učenika. Prevedeno, kada grupa djece stalno maltretira slabije dijete.

Postoje razne vrste nasilja – fizičko nasilje koje znači udaranje,guranje i nanošenje bola, verbalno koje podrazumijeva zadirkivanje, ruganje, omalovažavanje, ismijavanje, kao i socijalno-emocionalno: pritisci na druge da se sa tim djetetom ne druže, ogovaranje, ignorisanje. Postoji i seksualno nasilje, kada dijete trpi neželjene dodire i pipkanje i ekonomsko kada ga vršnjaci potkradaju i kulturno kada ga vrijeđaju na na nacionalnoj i rasnoj osnovi.

Istraživanje UNICEF-a, urađeno na uzorku od oko 7000 učenika u osam osnovnih škola, pokazalo je da je svako drugo dijete doživjelo neku vrstu nasilja.

ZUB ZA ZUB: Novović objašnjava da djeca najviše trpe emocionalno zlostavljanje (vrijedjanje, omalovažavanje) i socijalnu izolaciju (zabrana da se kreću u istom društvu). Nasilje se najčešće trpi od djece iste starosne dobi.

,,Godinama je u Crnoj Gori vladalo mišljenje – djecu treba pustiti da se sama snalaze, da se čeliče. Ako ih neko bije, neka se sami brane.Time se ne rješava problem”, kaže Novović i dodaje da se na taj način stvaraju dva problema – onda probleme u ponašanju ima i nasilnik i onaj ko se nasiljem brani od nasilja.

On kaže da je sa djecom, i onom koja vrše nasilje i koja ga trpe, potrebno razgovarati. ,,Poražavajući su rezultati istraživanja koji pokazuju da o nasilju u školama roditelji ne razgovaraju sa djecom u 78 odsto slučajeva, a nastavnici 84 do 87 odsto”.

Novović kaže i da kada se razgovara, razgovara se tek nakon fizičkog nasilja. Emocionalno zlostavljanje i socijalnu izolaciju, kao nasilje ne prepoznaju ni roditelji ni nastavnici.

IZLIVI NEZADOVOLJSTVA: Osim osnovnih potreba za hranom, pićem, snom, najveće čovjekove potrebe su za ljubavlju i pripadanjem, za moći i uvažavanjem, za slobodom i zabavom. Ako jedna od tih potreba nije ispunjena može doći do ponašanja koje će izazvati nasilje, ukazuju stručnjaci.

Psiholozi savjetuju da u slučaju da dođe do neke vrste emocionalnog ili socijalnog nasilja treba vidjeti šta iza toga stoji. Na primjer, da li dijete koje vrši nasilje neko nije uvažio pa ono na taj način iskazuje svoje nezadovoljstvo.

,,U tom slučaju potrebno je razgovarati, tj. pružiti djetetu šansu da tu grešku ispravi – da mu se ukaže koja su pravila prekršena, da objasni zašto je to uradiio i pruži mu se prilika da ispravi grešku. Posebno je bitan način kako grešku ispraviti – recimo, ako je djetetu koje je trpjelo nasilje poljuljan integritet, da dijete koje je nasilje vršilo uradi nešto što će mu povratiti vjeru u sebe”, kaže Novović.

U ČETIRI ZIDA: I kada se utvrdi da postiji neki problem najčešće ostaje iza četiri zida ili u okvirima škole. Novović kaže da, koliko on zna, policija vrlo rijetko interveniše. Po našim zakonima dijete se ne možete istjerati iz osnovne škole tako da je najveća kazna promjena odjeljenja i škole. I za to je potrebna saglasnost roditelja i škole da ga primi.

Iz srednjih škola učenik može biti istjeran. U težim slučajevima, u problem se uključuju i timovi koji rade pri Centru za socijalni rad i Komisija za djecu sa posebnim potrebama, jer je tu riječ o socijalno neprilagodjenom ponašanju.

Novović ukazuje i da je vršnjačko nasilje osnova maloljetničke delinkvencije. ,,Istraživanja su pokazala da neka djeca koja vrše nasilje ili ga trpe, kasnije mogu da budu nasilnici i da se bave kriminalom”. Prema podacima Uprave policije dostavljenih Monitoru broj krivičnih djela koja su počinili maljoletnici prošle godine je smanjen u odnosu na prethodne godine. Maljoljetnici su počinili 418 krivičnih djela, uglavnom krađa i teških krađa. Povećan je broj maloljetnika koji su izvršili povredu javnog reda i mira.

Vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori, sudeći po podacima iz UNICEF-ovog istraživanja, ima manje nego u okruženju. Što je utješno, sve dok ne počne da trpi vaše dijete.

Vesna RAJKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

PODSTANARI I BESKUĆNICI,  DANAS I OVDJE: Ključ u bravu i put pod noge

Objavljeno prije

na

Objavio:

Onima koji nemaju svoje stanove ili kuće preostaje da se uzdaju u milost ili samovolju ljudi čiji su podstanari. Države tu nema. Podstanari, naročito oni „na crno“, koji nisu potpisali ugovor pri useljenju, nevidljivi su za sistem

 

,,Samohrana sam majka dvoje djece. Već duže živimo kao podstanari kod istih ljudi. Virus me je ostavio bez posla i više ne mogu da plaćam kiriju. Zamolila sam gazdu da me malo sačeka dok se ne snađem za novac. Zauzvrat – hladan tuš. Nerazumijevanje i grube riječi da nađem bolje. Ako mogu“, podijelila je muku  anonimno na društvenim mrežama ovih dana jedna građanka Crne Gore.

Njen slučaj nije usamljen. Mnoge je, usljed krize izazvane širenjem virusa COVID-19, zadesila ista sudbina. Podstanari, naročito oni „na crno“, koji nisu potpisali ugovor pri useljenju, nevidljivi su za sistem  O tome da li će ostati bez krova nad glavom dok virus hara, odlučuje  dobra volja stanodavaca. Ili samovolja.

Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Gotovo 10 odsto ili 18.425 domaćinstava u Crnoj Gori su podstanarska ili zakupljuju stan u kome žive. Ako se ova brojka pomnoži sa prosječnim brojem članova domaćinstva, dobija se podatak da u Crnoj Gori ima oko 60.000 građana koji žive kao podstanari.

Nezvanično, taj broj je i veći. Koliko ima građana koji izdaju stanove, poslovne prostore ili zemljišta, ne zna se.

Stanovi se godinama štancuju, naselja niču, ali za najugroženije kategorije stanovništa, čak ni u doba pandemije, nema rješenja. Dosadašnja stambena politika temelji se istovremeno na hiperizgradnji stanova i nekontrolisanom rastu gradskih i drugih naselja. I lošoj planskoj dokumentaciji.

Iz pojedinih političkih partija apelovali su na Vladu da, pored ostalih mjera koje sprovodi, obrati pažnju i na probleme podstanara koji su u veoma nezavidnoj situaciji.

Prema dosadašnjim podacima, Budva je grad sa najviše podstanara, čak 22 odsto od ukupnog broja domaćinstava, dok ih je u Andrijevici najmanje.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

STRATEŠKI INVESTITORI U DOBA PANDEMIJE: Ko kome pomaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada, NKT, ljekari, svi se do neba zahvaljuju na  poklonima nekolicine stranih investitora. Neka i red je. Ali da vidimo ko je prvi počeo sa darivanjem. Ko je poklanjao ono najvrjednije što ima. Odvajao dio po dio svoje obale

 

Premijer Duško Marković lično se obratio vodećim stranim investitorima u Crnoj Gori sa molbom da priteknu u pomoć crnogorskom zdravstvu u vrijeme pandemije virusa korona i pošalju, u okviru svojih mogućnosti, novac, deficitarnu robu,  medicinsku i zaštitnu opremu. Na ljubazan poziv premijera, možda i opomenu, investitori su se odazvali, krenule su donacije, jedna od druge bogatija. Najprije je egipatski biznismen Samih Saviris, vlasnik švajcarske kompanije Orascom Development, zakupac poluostrva Luštica, uplatio pola miliona eura na račun Nacionalnog koordinacionog tijela, što je najveći iznos pojedinačne uplate  od početka epidemije koja je zahvatila Crnu Goru.

Nedugo potom, krenula je pomoć iz Grčke i Ujedinjenih Arapskih Emirata za koju se pobrinuo grčki biznismen Petros Statis, vlasnik Universal Capital banke, poznatiji kao rukovodilac kompanije Adriatic properties, zakupca hotelskog kompleksa Sveti Stefan-Miločer i vlasnik nekoliko medija u Crnoj Gori.  Statis je pripremio preko 3,5 tone medicinske opreme koja je avionima dopremljena u Podgoricu. Bogati poklon vrijedan 1,5 milion eura sadržao je na stotine hiljada zaštitnih maski i rukavica koje nedostaju  zdravstvenim ustanovama, ljekarima i drugim zdravstvenim radnicima, svima onima koji se nalaze na prvoj liniji odbrane od opasnog virusa. O građanima da ne govorimo, zaštitnih maski i rukavica nema u slobodnoj prodaji i ne zna se da li će ih i kada biti.

U nadahnutom propratnom pismu darodavca Petrosa Statisa, upućenom NKT-u navodi se kako „Crna Gora nije sama i nije mala. To je nacija sa puno prijatelja koji je vole i poštuju svuda, posebno u vrijeme kada joj je potrebna pomoć“.

Među donatorima medicinske opreme pominju se i drugi investitori, vlasnik Hotela Maestral Pol Pua, zatim bivši tajlandski premijer Taksin Šinavatra, te pojedini domaći tajkuni, kojima je premijer uputio javnu zahvalnicu.

Crna Gora zaista nije mala. Dala je ona mnogima mnogo više nego što dobija sada kad joj je najteže. Sve ono što je lijepu državicu na obali Jadrana krasilo, njene prirodne i izgrađene vrijednosti kojima je privlačila milione turista iz cijelog svijeta, davala je neštedimice drugima. Pod iznimno povoljnim uslovima.

Mnogi su se tek u ovoj maloj Crnoj Gori naprasno obogatili, postali biznismeni i tajkuni sa vrtoglavim ciframa na svojim računima u svjetskim bankama, sa vrijednom imovinom koju su ovdje na volšeban i privilegovan način stekli. A nešto se baš oni  ne javljaju da pomognu i da dio odnijetih vrijednosti i blaga povrate za spas domovine. Razgrabili su hotele, raskopali i uništili obalu, izgradili solitere, stanove, apartmane, novac iz zemlje iznijeli, takse i poreze nisu plaćali, ali ih nema da pomognu.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TESTIRANJE LJUDSKOSTI: Čovjek je čovjeku čovjek

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemija virusa COVID19 je otkrila i ono najljepše lice Crne Gore. Plemenite ljude

 

,,Spisak nas dovodi do Marte. Zovemo je da nam objasni kako da stignemo do nje. Stariji glas, peti sprat, nema lifta. Čeka nas pred vratima. Oči su joj suzne, glas drhtav, ali skriva svoje olakšanje. Trčimo niz stepenice da nastavimo dalje. Tek naša leđa čuju prvi jecaj. Plače li Marta jer danas neće biti gladna ili što zna da je neko čuva? Ne znam. Znam da je svaki sljedeći džak ona nosila umjesto mene“. Tako govori za Monitor 24-godišnji Petar Šćepanović, volonter Crvenog krsta Crne Gore (CKCG), o dobrotvornoj akciji koju će pamtiti čitav život.

Puno je ovakvih priča tihih heroja otkako je proglašena epidemija virusa COVID19 u Crnoj Gori. ,,Tokom proteklih nedjelja, različitim vidovima asistencije obuhvaćeno je 4.750 porodica i pojedinaca, podijeljeni su humanitarni paketi za 2.900 najugroženijih porodica, volonteri su obavili nabavku ili druge obaveze za 950 osoba (starijih, hroničnih bolesnika, osoba sa invaliditetom i onih u izolaciji), dok je psihosocijalnu podršku dobilo 900 osoba”, kažu iz Crvenog krsta.

Ovakva dramatična vremena uvijek neko obilježi svojom nesebičnošću. Postane moralni svetionik. Divljenje javnosti izazvali su  nesebični gestovi Hajriza Hačka Brčvaka, Bjelopoljca koji je imetak stekao dugogodišnjim mukotrpnim radom u Njemačkoj. On je Nacionalnom koordinacionom tijelu za zarazne bolesti za borbu protiv korona virusa donirao 100.000 eura, a bolnicama u Bijelom Polju, Podgorici i Baru još 183.000 dolara i time im obezbijedio potrebnu medicinsku opremu: 250.000 maski, 1.000 zaštitnih odijela, 100 aparata za mjerenje temperature i pet hiljada pakovanja medicinskih rukavica. Nije se zaustavio na tome, pa je još 3.000 eura odvojio i za pomoć opštini Tuzi, gdje je, pored Podgorice, registrovan najveći broj oboljelih od korona virusa. Crnoj Gori poklonio je  čak i 24 respiratora.  Ukupno, darovao je  oko 800.000 eura. Među njegovim izjavama izdvojila se i ova: ,,Treba pomoći svojoj zemlji u ovim teškim trenucima. Tako se patriotizam i dokazuje”.

Da doprinesu svojim radom na zanimljiv način dosjetili su se i iz firme 3D Soba. ,,Pratili smo šta se dešava u Italiji i prilikom prelistavanja portala vezanih za 3D štampu, primijetili smo da je grupa inžinjera uspješno projektovala i odštampala ventile za respiratore koji su potrebni italijanskim bolnicama. Kako je taj ventil postavljen na internetu sa licencom open source, moje kolege su preuzele taj model i prilagodile ga našim štampačima. O novitetima u 3D štampi i mogućnosti proizvodnje zamjenskih djelova, obavijestili smo Nacionalno koordinaciono tijelo, naglasivši da naše resurse mogu koristiti u borbi protiv virusa COVID19”, kaže Miloš Grbović iz te firme.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo