Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Kad djeca biju

Objavljeno prije

na

,,Dijete mi je danima dolazilo kući potišteno, nervozno, nijesam znala šta se dešava.Tek nakon dugog razgovora i ubjeđivanja da može sve da mi kaže, ma što bilo, kćerka mi je rekla da je nekoliko dječaka zadirkuju zbog debljine. Priznala mi je da joj čupaju kikice i kradu olovke. U prvi mah sam bila jako ljuta na tu djecu, na učiteljicu koja nije primijetila da se nešto dešava, a onda sam pokušala da stvari sagledam na pravi način”, priča za Monitor majka, koja je željela anonimnost.

ZNACI: Da li vam dijete kući iz škole dolazi, nervozno, uplašeno, da li ,,gubi” školski pribor, ima slabiji uspjeh? Ovo su samo neke od reakcija djece koje trpe vršnjačko nasilje.

U tradicionalnom društvu kakvo je Crna Gora, o vršnjačkom nasilju se govori tek kada dijete iz škole dodje obliveno krvlju ili u modricama. I tada roditelji najčešće idu kod roditelja drugog djeteta da oni pokušaju da ,,izglade stvari”. I savjetuju djeci da se u školi brane – oko za oko, zub za zub.

Fizičko nasilje u školama je, međutim, tek na trećem mjestu među raznim oblicima vršnjačkog nasilja. Istraživanje koje je sproveo UNICEF pokazuje da djeca u školama mnogo više trpe emocionalno zlostavljanje i socijalnu izolaciju.

Pedagog Radoje Novović za Monitor kaže da se pod vršnjačkim nasiljem podrazumijeva zbir namjernih negativnih postupaka koji su dugotrajni, dešavaju se najmanje dva-tri puta mjesečno i koji su usmjereni stalno na istog učenika, uglavnom slabijeg, od strane jednog ili više učenika. Prevedeno, kada grupa djece stalno maltretira slabije dijete.

Postoje razne vrste nasilja – fizičko nasilje koje znači udaranje,guranje i nanošenje bola, verbalno koje podrazumijeva zadirkivanje, ruganje, omalovažavanje, ismijavanje, kao i socijalno-emocionalno: pritisci na druge da se sa tim djetetom ne druže, ogovaranje, ignorisanje. Postoji i seksualno nasilje, kada dijete trpi neželjene dodire i pipkanje i ekonomsko kada ga vršnjaci potkradaju i kulturno kada ga vrijeđaju na na nacionalnoj i rasnoj osnovi.

Istraživanje UNICEF-a, urađeno na uzorku od oko 7000 učenika u osam osnovnih škola, pokazalo je da je svako drugo dijete doživjelo neku vrstu nasilja.

ZUB ZA ZUB: Novović objašnjava da djeca najviše trpe emocionalno zlostavljanje (vrijedjanje, omalovažavanje) i socijalnu izolaciju (zabrana da se kreću u istom društvu). Nasilje se najčešće trpi od djece iste starosne dobi.

,,Godinama je u Crnoj Gori vladalo mišljenje – djecu treba pustiti da se sama snalaze, da se čeliče. Ako ih neko bije, neka se sami brane.Time se ne rješava problem”, kaže Novović i dodaje da se na taj način stvaraju dva problema – onda probleme u ponašanju ima i nasilnik i onaj ko se nasiljem brani od nasilja.

On kaže da je sa djecom, i onom koja vrše nasilje i koja ga trpe, potrebno razgovarati. ,,Poražavajući su rezultati istraživanja koji pokazuju da o nasilju u školama roditelji ne razgovaraju sa djecom u 78 odsto slučajeva, a nastavnici 84 do 87 odsto”.

Novović kaže i da kada se razgovara, razgovara se tek nakon fizičkog nasilja. Emocionalno zlostavljanje i socijalnu izolaciju, kao nasilje ne prepoznaju ni roditelji ni nastavnici.

IZLIVI NEZADOVOLJSTVA: Osim osnovnih potreba za hranom, pićem, snom, najveće čovjekove potrebe su za ljubavlju i pripadanjem, za moći i uvažavanjem, za slobodom i zabavom. Ako jedna od tih potreba nije ispunjena može doći do ponašanja koje će izazvati nasilje, ukazuju stručnjaci.

Psiholozi savjetuju da u slučaju da dođe do neke vrste emocionalnog ili socijalnog nasilja treba vidjeti šta iza toga stoji. Na primjer, da li dijete koje vrši nasilje neko nije uvažio pa ono na taj način iskazuje svoje nezadovoljstvo.

,,U tom slučaju potrebno je razgovarati, tj. pružiti djetetu šansu da tu grešku ispravi – da mu se ukaže koja su pravila prekršena, da objasni zašto je to uradiio i pruži mu se prilika da ispravi grešku. Posebno je bitan način kako grešku ispraviti – recimo, ako je djetetu koje je trpjelo nasilje poljuljan integritet, da dijete koje je nasilje vršilo uradi nešto što će mu povratiti vjeru u sebe”, kaže Novović.

U ČETIRI ZIDA: I kada se utvrdi da postiji neki problem najčešće ostaje iza četiri zida ili u okvirima škole. Novović kaže da, koliko on zna, policija vrlo rijetko interveniše. Po našim zakonima dijete se ne možete istjerati iz osnovne škole tako da je najveća kazna promjena odjeljenja i škole. I za to je potrebna saglasnost roditelja i škole da ga primi.

Iz srednjih škola učenik može biti istjeran. U težim slučajevima, u problem se uključuju i timovi koji rade pri Centru za socijalni rad i Komisija za djecu sa posebnim potrebama, jer je tu riječ o socijalno neprilagodjenom ponašanju.

Novović ukazuje i da je vršnjačko nasilje osnova maloljetničke delinkvencije. ,,Istraživanja su pokazala da neka djeca koja vrše nasilje ili ga trpe, kasnije mogu da budu nasilnici i da se bave kriminalom”. Prema podacima Uprave policije dostavljenih Monitoru broj krivičnih djela koja su počinili maljoletnici prošle godine je smanjen u odnosu na prethodne godine. Maljoljetnici su počinili 418 krivičnih djela, uglavnom krađa i teških krađa. Povećan je broj maloljetnika koji su izvršili povredu javnog reda i mira.

Vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori, sudeći po podacima iz UNICEF-ovog istraživanja, ima manje nego u okruženju. Što je utješno, sve dok ne počne da trpi vaše dijete.

Vesna RAJKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo