Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Vladini otisci, naše pare

Objavljeno prije

na

,,Vlada Crne Gore poziva sve predstavnike države u kompanijama u kojima država ima većinsko vlasništvo da se u obavljanju svojih dužnosti pridržavaju načela savjesnosti, da postupaju s pažnjom dobrog privrednika i rade u korist društva kao cjeline i da ne zloupotrebljavaju funkciju u cilju ličnog bogaćenja na štetu društva”.

Ovo nije svečana zakletva, nego apel i zaključak crnogorske Vlade, koja je najzad spoznala da partijski kadrovi vladajuće elite, raspoređeni po upravnim odborima preduzeća u državnom vlasništvu, halapljivo glođu i kosti oglodanih gubitaških kompanija. Vlada, jadna, nije znala, sve dok mediji nijesu objavili da su članovi Odbora direktora Željeznice Crne Gore sebi za dvije godine podijelili više od milon eura otpremnina. Najbolje je u toj turi prošao predsjednik borda Savo Parača, koji je nakon šest mjeseci napustio službu teži za 180 hiljada eura. Koliko je poznato, još ih nije vratio, iako je Vlada svojim kadrovima sugerisala da ne griješe dušu. Neko je poslušao, neko nije – tek nikom glava nije pala.

Ali je otvorena priča o partijskim podobnicima koji, uz minimalni angažman, trpaju u džepove na hiljade eura državnih para.

Onda se Vlada dosjetila da se bliže izbori pa je poručila kako više neće moći po starom – naknade se ubuduće mogu kretati od jedne prosječne plate u kompaniji za one koji nijesu zasnovali radni odnos, do maksimalno dvije za profesionalno angažovane.

Vladina specijalna radna grupa prokljuvila je i ono što je već dobro poznato, da otpremnine, po zakonu, ne pripadaju članovima upravnih odbora. Ali, nikom ništa – državno tužilaštvo se ne oglašava. Valjda i tužioci računaju da ne valja mutiti vodu pred izbore, niti rastavljati mehanizme uz pomoć kojih ova vlast, o budžetskom trošku, skrbi svoje poslušnike.
Po zakonu o radu, otpremnina pripada isključivo stalno zaposlenom koji je proglašen viškom. To nikako nije bio slučaj u Željeznici, u kojoj su pojedini kadrovi samo preplivali u novoformirani upravni odbor i iz oba uzeli otpremnine. Zakonski je sporna i visina otpremnina koje su pokupili.
Odlukom iz 2005, na koju se članovi borda pozivaju, precizira se da „član Odbora direktora ima pravo na 18 bruto nadoknada”. U Zakonu o radu, ni riječi o „bruto nadoknadi”. U članu 94 jasno stoji da otpremnina iznosi najmanje šest prosječnih zarada u Crnoj Gori. Poređenja radi, prosječna zarada kreće se oko 430 eura, dok se u slikovitom slučaju Sava Parače pod zaradom nezakonito podrazumijeva njegova bruto plata od deset hiljada eura mjesečno. Što će reći da je Parača mjesečno dobijao šest hiljada eura na ruke od firme koja, prema nalazima državnih revizora, duguje petinu milijarde.
E sad, ko je sve to omogućio. Odluku o otpremninama i visini nadoknada, po Zakonu o privrednim društvima, donosi isključivo Skupština akcionara u kojoj u firmama u većinskom državnom vlasništvu, logično, sjede većinom predstavnici Vlade delegirani kao zaštitnici državne kase. Ako oni nijesu štitili kasu, onda bi državno tužilaštvo moralo nas da štiti i od njih i od Vlade. Tužilaštvo, međutim, i dalje ćuti, a Vlada protura lažnu priču kako su članovi Odbora direktora sami odlučivali koliko će zarađivati i koliko će sebe častiti po odlasku iz kompanije. Možda i jesu – u kafani. Ali im je, opet, Skupština akcionara te nelegalne naume morala aminovati – na papiru. I jeste.

Odluka o visini otpremnina za članove Odbora direktora, koju je Skupština akcionara donijela 2005. godine, nije jedina nezakonita u tom dokumentu. Vladini predstavnici su u članu 4. tog dokumenta predvidjeli enormne otpremnine i za „ostale organe društva”. Ko zaviri u član 34 Zakona o privrednim društvima pročitaće da su organi društva: skupština akcionara, odbor direktora, izvršni direktor, sekretar društva i revizori!?

Tako su, dakle, revnosni čuvari državnog budžeta otpremnine predvidjeli i za sebe i za kolege iz upravnog odbora i za revizore. Darežljivo. Kada je uoči tragedije na Bioču srpska željeznica preporučila crnogorskim kolegama ugradnju novog kočionog sistema, koji bi koštao oko 300 hiljada eura za sve vozove, i koji bi prema kasnijim sudskim procjenama preduprijedio nesreću odgovor je bio – nema para. Dvije godine kasnije, članovi Borda direktora kući su pare nosili u džakovima.
Na tim džakovima su otisci Vlade, a u njima su – naše pare. Nije ni čudo što tužilaštvo ne prati taj trag.

Petar KOMNENIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo