Dok se u Budvi događa hapšenje 13 osoba, nekadašnjih i sadašnjih opštinskih funkcionera, zbog sumnje da su zloupotrijebili službeni položaj i oštetili lokalni budžet za više od deset miliona eura i uveliko govori o političkim motivima za unutarklanovsku borbu u DPS-u, dok kritički nastrojeni mediji navode inkiriminišuće djelove biografija uhapšenika, dotle se paradržavni i državni mediji – pobjede, informeri, informativne emisije minut, dva… – primarno bave za njih važnijim: ko je jednom glasilu, Vijestima, odao povjerljivu informacijom o tačnom vremenu i lokacijama na kojima će se obaviti akcija, pa su baš oni objavili ekskluzivne snimke. Još više: Specijano tužilaštvo, istim povodom, počinje istragu. Tipično za Crnu Goru: važnije je – stiče se utisak prateći narečene medijske punktove – odakle curi, nego šta curi.
Istraga je, dakle, počela u medijima, da bi se, logično (za naše prilike), slila u institucionalni okvir. Tako, u pomenutim glasilima, čitamo nagađanja da je za hapšenje budvanskih funkcionera i službenika opštine znalo svega desetak osoba iz Tužilaštva, javne i tajne policije. Predviđaju se moguće kazne za dostavljača povjerljive informacije, ali i, eventualno, za one koji su objavljivanjem ugrozili moguću uspješnost akcije. Oštrica kritike prebacuje se na one koji su objavili da su funkcioneri uhapšeni, ne na funkcionere. Onda palicu preuzimaju institucije.
Pobjeda se intresuje o sudbini slučaja – naravno: onog o curenju infomacija – pa dobija odgovor od bliskog joj tužilaštva da u okviru izvi¬đajnog postupka, Specijalno tužilaštvo preduzima radnje, sa ciljem utvrđivanja na koji način su informacije dospjele do medija i kako su se novinarske ekipe našle na ,,tajnim lokacijama” prije istražnih organa. Pa ide citat, specijalno za Pobjedu: ,,Svako za koga se utvrdi da je zloupotrijebio službeni položaj, odavanjem povjerljivih informacija, snosiće odgovornost, bez obzira na to iz koje institucije dolazi”.
Pobjeda ne odustaje, logicira kako je riječ je o ozbiljnim optužbama na račun državnih institucija, pa zaključuje kako je ,,na čelnim ljudima Tužilaštva težak zadatak, da što prije istraže ko je zloupotrijebio položaj i time ugrozio tajnu operaciju.” Mač pravde.
Onda se međ’ kulisama Potemkinovog sela u (medijskoj) izgradnji, pojavljuju advokati. Branilac osumnjičenih za zloupotrebu službenog položaja, predsjednika opštine Budva Lazara Rađenovića i menadžerke opštine Milene Marović Bogdanović, Vladan Bojić, kaže da su njegovi klijenti od dva sata nakon ponoći, prije hapšenja, bili pod prismotrom novinara Vijesti. Tvrdi: ,,Cijelu noć su ih vrebali. To je medijski linč”.
U toj kakofoniji prorežimskih glasova čuje se i glas novinara informera – onog lista koji odrađuje najprljaviji posao za sedmostrukog premijera Mila Đukanovića – koji tvrdi da je informacija o hapšenju budvanskih funkcionera plaćena 3.000 evra, te pita o istrazi tim povodom. Specijalni tužilac ne odgovara direktno na to, ali poziva ,,novinara” da u vezi s njegovim tvrdnjama da izjavu u Tužilaštvu.
Advokat Veselin Radulović za Monitor kaže da prema objavljenim snimcima i fotografijama proizilazi da su i lica koja su uhapšena imala informaciju da će se hapšenje desiti, te da je to značajno opasnije po istragu od toga da li je neki novinar ili medij došao do te informacije i iskoristio je da napravi medijski prilog.
,,Štaviše, ako su lica koja su uhapšena imala tu informaciju, dodatno je apsurdno tvrditi da su novinari i mediji mogli ugroziti istragu. Simptomatično je da niko od onih kojih pozivaju na istragu o tome ko je medijima dao informaciju, ne traži da se ispita i da li su osumnjičeni imali tu informaciju i ko je njima saopštio.”
Govoreći o cjelokupnom slučaju Radulović tvrdi da je apsurdno govoriti da neko danas može, na bilo koji način, da ugrozi istragu događaja od prije pet i više godina, a posebno kod činjenice da je policija oduzela dokumentaciju o tom slučaju prije više od četiri godine. ,,Zato je sasvim opravdan zaključak da se pozivom za takvu istragu skreće fokus pažnje sa pitanja koja se odnose na otkrivanje organizatora i potpuno rasvjetljavanje događaja zbog koga je tužilaštvo naredilo hapšenja i istragu.”
Ne samo to, Radulović smatra da ako govorimo o odgovornosti tužilaštva i policije u ovom slučaju, onda prije svega treba utvrditi zašto te institucije nijesu ranije preduzele radnje za koje su ovlašćene, jer godinama, kako kaže, imaju ista saznanja i dokaze. Pita se i zašto prethodni personalni sastav koji je rukovodio Vrhovnim i Specijalnim tužilaštvom nije vršio svoje dužnosti.
,,Sasvim je jasno da u ovom slučaju, kao i u nizu drugih slučajeva za koje postoji sumnja u korupciju na visokom nivou, niko od lica koja su uhapšena nije mogao biti organizator i da se
hijerarhijski po položaju i po moći iznad svih njih nalazi neko ko je do sada mogao da utiče i na pasivnost policije i tužilaštva. Zato tužilaštvo treba pozvati da u tom smislu istražuje ko ugrožava istragu godinama. Sve drugo predstavlja skretanje fokusa pažnje i dadatni pokušaj odvraćanja od otkrivanja samog vrha kriminalne organizacije koja je predmet ove istrage, odnosno da nastavi sa tolerisanjem korupcije kako je radilo pod prethodnim rukovodstvom.”
No, nije slučaj hapšenja budvanskih funkcionera jedini demonstrirao kako se fokus pažnje javnosti želi izmjestiti sa pravih aktera i suštinskih pitanja. Sjetite se, recimo, nedavne afere Depeša. Isti mediji i institucije su promptno – nakon curenja povjerljivih i, ujedno, kompromitujućih državnih dokumenata – pokušali da pažnju javnosti, ali i institucionalnog djelovanja, svedu ne na ono inkriminišuće što piše u depešama, već na to: ko ih je i kojim kanalima doturio medijima.
Ministar vanjskih poslova Igor Lukšić oštricu je okrenuo na drugu stranu, pa pokrenuo intrenu istragu, kako bi utvrdio da li su dokumenta hakovana sa računara MVPEI. Onda je to pošlo i na veći nivo, pa se sastalo i najveće državno tijelo koje se bavi koordinacijom bezbjednosnih službi, kako bi se pronašla krtica. Nema veze ono što piše u depešama i za što postoje sumnje u zloupotrebe položaja više državnih funkcionera, ne, nikako, važno je utvrditi ko se drznuo da to doturi. Nacionalni (zapravo: partijski) koordinator za NATO Vesko Garčević bio je oštar: odgovorni za curenje biće kažnjeni.
Pa onda, 2011. godine, čuveni snimak svadbe odbjeglog narkobosa, Rožajca Safeta Kalića. Nakon što je u javnost, putem YouTube-a, procurio snimak pomenutog veselja, na kojem se pojavljuju lica za koja policije više zemalja tvrde da su šefovi organizovanih kriminalnih grupa, u društvu visokih funkcionera crnogorske Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), institucije odlučuju što je tu primarno: na razgovor zovu predstavnike NVO MANS kako bi utvrdili – ko je objelodanio snimak i ,,okačio” ga na YouTube!
Tako je po nalogu tužilaštva saslušana direktorica MANS-a Vanja Ćalović. Od nje je traženo da odgovori na pitanje ko je na internetu objavio snimak Kalićeve svadbe. Odbila je. ,,Jedino pitanje koje je bilo značajno u smislu da shvatim šta uopšte žele je ko je postavio snimak na internet i ja sam rekla da to znam, ali da im neću reći do trenutka dok ne počnu da se bave sadržajem tog snimka, a ne njegovom postprodukcijom.”
Tom prilikom lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević kazao da je poziv Vanji Ćalović da dođe u policiju i bude saslušana, akt zastrašivanja svih koji imaju hrabrosti da govore o organizovanom kriminalu i njegovim vezama sa državnim vrhom. Ali, nije Ćalović jedina saslušana. Prije nje, zbog istog snimka, saslušani su i novinar Petar Komnenić, kao i Veselin Bajčeta, takođe iz MANS-a.
Sličan scenario, traženja krtica, vidjeli smo i tokom afere Snimak. Ista meta isto odstojanje.
Advokat Veselin Radulović, aludirajući na posljednji slučaj – hapšenje budvanskih funkcionera – kaže da je u svemu najvažnije potpuno rasvjetljavanje događaja i otkrivanja i procesuiranja lica koja su na vrhu hijerarhije kriminalne organizacije o kojoj tužilaštvo vodi istragu.
,,U slučaju da tužilaštvo u skorije vrijeme ne pokaže kvalitetne rezultate u tom smislu i ako fokus njihove pažnje bude usmjeren prema otkrivanju ometanja istrage od strane nekoga ko to ne može da uradi, povjerenje u rad te institucije dodatno će oslabiti i dodatno će se pojačati sumnje da je i ovaj predmet prije rezultat političkih obračuna i nagodbi, nego odraz spremnosti da se krene u obračun sa korupcijom na visokom nivou.”
To je ta logika: nije bitna ruka u budžetu, bitan je ugao kamere.
Marko MILAČIĆ
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU2 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FELJTON4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
SVIJET4 sedmice