Povežite se sa nama

Izdvojeno

KAKO JE PRIVATIZOVANO PRAVOSUĐE: Medenica u Spužu, saradnici na pozicijama

Objavljeno prije

na

Bivša predsjednica Vrhovnog suda i VDT je, navode upućeni, prostor za svojevrsnu uzurpaciju pravosuđa zaslužila čineći brojne usluge predstavnicima izvršne i zakonodavne vlasti. A uz pomoć sudija i tužilaca o čijoj sudbini je odlučivala skoro dvije decenije

 

Je li te zvala Vesna? Sagovornici Monitora kažu kako su to pitanje, skoro 20 godina, razmjenjivale ovdašnje sudije i tužioci, kad god bi se u pravosuđu ukazalo kakvo atraktivno i slobodno radno mjesto. Od odgovora je zavisila prilika za napredovanje. Koga predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica ne bi pozvala i preporučila da se prijavi na konkurs, taj nije ni imao šanse da bude biran.

Na mjesto predsjednice Vrhovnog suda Medenica je došla kao Vrhovni državni tužilac (od 2003.), nakon što su je u parlamantu za novo imenovanje predložili, zajedno, tadašnji predsjednik države, Vlade i Skupštine. Uz takvu podršku, Medenica je vedrila i oblačila sudijskom organizacijom a, sve do imenovanja Ivice Stankovića za VDT-a, imala je i snažan uticaj na kadriranje i unutar tužilačke organizacije. Posebno u vrijeme dok je VDT bila njena ranija saradnica Ranka Čarapić.

Podaci potkrjepljuju navode naših sagovornika. Dok je, u tri mandata ( od 2007. do 2020.), bila na funkciji predsjednice Vrhovnog suda Medenica je učestvovala u radu Sudskog savjeta, Komisije za polaganje pravosudnog ispita, Savjeta za vladavinu prava… Istovremeno, predsjedavala je Komisijom za ocjenjivanje rada sudija i Komisijom za testiranje kandidata za sudije. To znači da nijeste mogli ni postati ni ostati sudija bez njenog blagoslova.

Upečatljiv je slučaj iz njenog trećeg (nezakonitog) mandata kada su, u istoj turi  za sudije izabrani ćerka njene vjenčane kume, savjetnica iz njenog kabineta i sin njenog dugogodišnjeg zamjenika. Medenica je, kao predsjednica Komisije za testiranje, preko svog kabineta pripremala materijal za testiranje na kome je njena savjetnica dobila maksimalan broj bodova. Onda je, u  ime Savjeta, vodila intervju na kome je jedna od povlašćenih kandidatkinja takođe dobila maksimalan broj bodova – iako joj, tvrdili su upućeni, nije postavljeno nijedno pitanje.

Javnost je o tim događajima obavijestio Ivan Vukićević, jedan od nezadovoljnih kandidata. Na njegov zahtjev, Upravni sud je poništio spornu odluku o izboru deset sudija osnovnih sudova. Odluka je došla u vrijem kada se Medenica spremala da podnese ostavku. ,,Presudom su utvrđene povrede procedure prilikom pregledanja i bodovanja testova od svih članova tročlane Komisije za testiranje (Vesna Medenica, Vesna Simović Zvicer i Rada Kovačević)”, prenijeli su mediji.

,,To je bio skandal koji bi, u nekom odgovornijem društvu, doveo do podnošenja ostavke”, ocijenila je Tea Gorjanc Prelević. ,,Međutim, niti se to desilo, niti je Agencija za sprečavanje sukoba interesa (ASK) pokrenula postupak utvrđivanja sukoba interesa i razmotrila taj slučaj, iako je Savjet Agencije bivšem direktoru to naložio”. Gorjanc je tada podsjetila kako su HRA, MANS i Institut alternativa podnijeli krivične prijave protiv svih članova Sudskog savjeta. ,,Iako je ta krivična prijava odbačena bez riječi obrazloženja, ipak je Savjet, poslije toga, unaprijedio praksu u pogledu intervjua”.

Vrhovni sud je stao u odbranu svoje predsjednice. ,,Važno je napomenuti”, stoji u njihovom saopštenju, ,,da je predsjednica Vrhovnog suda jedini sudija krivičar u sastavu članova Sudskog savjeta koja je kompetentna da odredi i ocijeni pisane radove iz oblasti krivičnog prava, zbog čega je i izabrana za člana Komisije za testiranje”. Nije imao ko drugi!?

Iste, 2019. godine, 27 sudija i sutkinja Vrhovnog suda jednoglasno je predložilo da Medenica bude jedini kandidat za treći, neustavni, mandat na čelu Vrhovnog suda. Potom je devet članova i članica Sudskog savjeta, opet  jednoglasno, podržalo taj prijedlog.  Medenica je na funkciji ostala sve dok nije odlučila da podnese ostavku, krajem 2020.

U velikoj mjeri i navedeno govori o aktuelnoj dilemi – ko su kadrovi Vesne Medenice  u pravosuđu. Lakše je nabrojati one koji to nijesu htjeli da budu. Ali je takvih danas više među članovima Advokatske komore nego u sudijskim togama. Oni koji su izdržali šikanu, uglavnom su marginalizovani. Nijesu mogli napredovati, predmeti su im dodjeljivani selektivno, a tamo gdje su donosili neodgovarajuće presude više sudske  instance su ih poništavale i dodjeljivale drugim sudijama.

Do suđenja za državni udar, crnogorsko pravosuđe, cijene stručnjaci, nije imalo komplikovanije predmete od onih za ubistva direktora Dana Duška Jovanovića i policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića.

Policajci koji su istraživali ubistvo Jovanovića javno su Medenicu prozivali zbog toga što je kao VDT, kršeći dogovor i uskraćujući blagovremenu saradnju Tužilaštva, doprinijela da iskaz Damira Mandića dat policiji ne postane validan sudski dokaz. Tužilac se pojavio tek kad je Mandić odlučio da zaćuti, pa je njegov iskaz ostao u vidu zabilješke, odnosno, operativnog saznanja. Mandić je jedini optužen i osuđen za taj zločin.

U slučaju ubistva inspektora Slavoljuba Šćekića, nedugo po izricanju prvostepene osuđujuće presude optuženima (pravosnažna presuda još nije donijeta), sudija Lazar Aković objavljuje da je prinuđen da podnese ostavku. ,,Aković tvrdi da je žrtva farsične procedure započete inicijativom predsjednika Višeg suda Mušike Dujovića pred Sudskim savjetom. U inicijativi za razrješenje piše kako je navodno „nesavjesno radio svoj posao” u procesu za ubistvo Šćekića”, svjedoči Monitor u oktobru 2009.

,,Prije podnošenja inicijative, tvrdi Aković, u četiri oka ga je Dujović obavijestio kako je „pod nevjerovatnim pritiskom da pokrene inicijativu za njegovu smjenu, da on to ne želi da učini, ali da će u protivnom i protiv njega biti podnijet prijedlog za razrješenje”. Savjetovao mi je da se sastanem s predsjednicom Vrhovnog suda (Vesnom Medenicom), da popričam s njom ili da podnesem ostavku, saopštio je Aković i dodao da je ,,njegove prijedloge odlučno odbio”. Na sjednici Sudskog savjeta (održana neradnog dana), pod predsjedništvom Medenice, usvojena je Dujovićeva inicijativa i pokrenut je postupak razrješenja. U članu 69 Zakona o Sudskom savjetu navodi se kako sudija ,,može biti privremeno udaljen od dužnosti nakon što Sudski savjet prihvati prijedlog za pokretanje postupka za razrješenje”. Dakle, ,,može”, nije obavezujuće, no Aković je promptno ,,udaljen od dužnosti”.
Vijest o odluci Sudskog savjeta Aković je saznao iz medija. Dobio je rok od jednog radnog dana da isprazni svoju kancelariju u Višem sudu. Par sati nakon odluke Sudskog savjeta, Aković ostaje i bez policijske zaštite…”, navodi Monitor.

Aković je danas advokat, Medenica pritvorenik a Dujović – predsjednik Apelacionog suda.

Tri godine kasnije, dobili smo još jedan neobičan slučaj: I.R. je osuđen na maksimalnih 40 godina zatvora nakon što je ubio suprugu i njenog ljubavnika – zeta predsjednice Vrhovnog suda. Odlukom predsjednice Vijeća Višeg suda Milenke Žižić suđenje je bilo zatvoreno za javnost.

Od­bra­na je tra­ži­la iz­u­ze­će pred­sjed­ni­ce vi­je­ća, navodeći da je i prije do­dje­le predme­ta zna­la da će su­di­ja Ži­žić za­du­ži­ti pred­met, iako je u to vri­je­me su­di­la samo pred­me­te po optužnicama SDT-a. Presudila je, tvrdili su, njena bliskost sa Medenicom. Na kraju je, kazao je advokat Srđan Radović, sve is­pa­lo ona­ko ka­ko je od­bra­na pred­vi­dje­la. ,,Is­ti­ca­li smo da će ka­zna bi­ti dra­kon­ska, da će su­đe­nje bi­ti za­tvo­re­no za jav­nost kao i da će po­stu­pak bi­ti okon­čan u krat­kom ro­ku”.

Sutkinja Žižić je preko Apelacionog napredovala do Vrhovnog suda.

Pravosuđe pod komandom Medenice obilježili su kontroverzni sudski procesi. Svoje prijatelje Anu Đukanović i Zorana Bećirovića amnestirala je prije podizanja optužnice. Neki predmeti sa uticajnim akterima (Petar Ivanović, Veselin Veljović…) otišli su u zastaru. Brojne pritužbe i krivične prijave vezane za rad Privrednog suda i njegovog predsjednika Blaža Jovanića nijesu, izgleda, ni uzete u razmatranje. Nakon neshvatljivih ,,proceduralnih grešaka”  tužilaca i sudija pravosnažno su oslobođeni Duško Šarić, Jovica Lončar, Safet Kalić…  Niko nije pozvan na odgovarnost.

,,Nijedan tužilac nije odgovarao za propuste u optužnicama ili sudskim postupcima, niti za neažurnost koja je dovela do zastare”, navodi se u analizi MANS-a (Iza statistike, septembar 2019), ,,Nisu snosile odgovornost ni sudije koje su potvrđivale nezakonite optužnice, niti sudije koje su pravile višestruke greške u korist optuženih za organizovani kriminal”.

Isti dokument navodi primjer olakšavajućih okolnosti za članove organizovanih kriminalnih grupa. Prema presudama Višeg i Apelacionog suda jednima je za olakšavajuću okolnost uzeto to što su oženjeni, drugima to što nijesu, a trećima – da su razvedeni.

Treba li da sumnjamo u motive za donošenje takvih presuda?

Ili moramo, nakon saznanja da je Medenica uticala na sudska vijeća da donesu presude koje je njen sin Miloš, navodno,  prethodno naplatio?

U Rješenju o određivanju pritvora Medenici i njenim saradnicima iz OKG-a, navode se dva takva slučaja. Jedan je pravosnažno riješen, drugi još nije. Šta je sa sudijama koji su donijeli sporne odluke? U tom Rješenju se, kao mogući svjedoci, pominju   Branimir Femić, Rade Kovačević i Vesna Begović, „bivše sudije Vrhovnog suda, kojima je okrivljena Medenica Vesna duže vrijeme bila predsjednica, a koje je potrebno saslušati na okolnosti njenog interesovanja za navedene predmete u kojima su oni bili sudije izvjestioci…“. O ostalim sudijama iz tih vijeća ni riječi.

Medenica je, navode upućeni,  pravo na privatizaciju pravosuđa zaslužila čineći brojne usluge predstavnicima izvršne i zakonodavne vlasti. Uz pomoć sudija i tužilaca o čijem je radu odlučivala skoro dvije decenije.

Njen je potpis na odluci (pravni stav Vrhovnog suda), da pred crnogorskim sudovima ne mogu da se osporavaju odluke Skupštine o izboru ili razrješenju javnih funkcionera, bez obzira da li su one zakonite ili ne. Stav je uslijedio nakon serije političkih smjena: u Savjetu  Agencije za sprečavanje korupcije i RTCG-a, viceguvernerke Centralne banke. Sličan dokument, sa njenim potpisom, propisuje da ne treba suditi funkcionerima koji rođake ili partijske drugove zapošljavaju bez konkursa. Ta odluka povezuje se sa aferom Snimak. (jedan zaposleni četiri glasa).

I iz Spuža, Medenica ima svoje adute. Makar su neki i zaboravili ranije usluge.Traži li ona društvo tek ćemo vidjeti.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

NOVINARKA PROTIV MAFIJE: Olja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istraživačka novinarka Olivera Lakić i njen portal Libertas obavještavaju  javnost o vezama državnih struktura sa organizovanim kriminalom. Ona još nije dočekala optužnicu protiv kriminalaca koji su je prije četiri godine s leđa upucali ispred ulaza zgrade, gdje stanuje. Prije toga je bila meta više fizičkih i verbalnih napada, koji nijesu do kraja rasvijetljeni

 

Da li bi i kada Specijalno državno tužilaštvo (SDT) procesuiralo bivšu predsjednicu Vrhovnog suda Vesnu Medenicu, koja se trenutno nalazi u istražnom zatvoru, ili ponovo otvorilo istražni postupak u slučaju sumnjive saradnje između pripadnika Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Petra Lazovića i Ljuba Milovića, da portal Libertas nije objavio dokumenta Europol-a (evropske policije), koja ih sumnjiče za teška krivična djela? Možda bez tih informacija ne bismo ni znali da je SDT već zatvorilo slučaj policajaca-saradnika kavačkog klana.

Nakon objavljene dokumentacije Europola uslijedilo je hapšenje Vesne Medenice i još najmanje 12 osoba zbog sumnje da su bili dio organizovane kriminalne grupe. Miloš Medenica je još nedostupan tužilaštvu, navodno se u Beogradu liječi od bolesti zavisnosti.

Prema istraživanjima Libertasa, Europol je tužilaštvu i policiji u julu prošle godine dostavio dokument sa transkriptima komunikacija policijskih službenika Petra Lazovića i Ljuba Milovića sa poznatim kriminalcima Radojem Zvicerom, Veljkom Belivukom, Markom Miljkovićem i drugima. Kada je prošlog ljeta objavljeno da su Lazovići omogućili Belivuku i Miljkoviću, beogradskim kriminalcima optuženim za teške zločine, da uđu u Crnu Goru, bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ubjeđivao nas je da je Zoran Lazović „najbolji crnogorski policajac“, dok je njegov sin samo izvršavao službene zadatke.

Specijalni tužilac Saša Čađenović u januaru je, za vrijeme Katnićevog mandata, donio odluku da u radnjama mlađeg Lazovića i Milovića nema krivičnog djela. Novoizabrani glavni specijalni državni tužilac Vladimir Novović naložio je da se predmet ponovo otvori. Milivoje Katnić je saopštio da nije Čađenović odbacio prijavu protiv Lazovića, već Specijalno državno tužilaštvo dok je on njime rukovodio. Ponovo je pojasnio kako je policijski službenik radio svoj posao.

„Čađenović je uzeo komunikaciju, fotografiju, stotine poruka. Petar Lazović je dao izjavu na 40 strana. Nakon toga su pozvane starješine da daju izjavu, izvršena je provjera podataka – da li su pokrenute mjere tajnog nadzora, angažovani svjedoci saradnici… Po onome što ja znam, Europol je izanalizirao našu odluku i prihvatio činjenicu“, kazao je Katnić za Antenu M. On tvrdi da su dokumenta Europol-a objavljena „nelegalno“, i da se time crta meta njemu i njegovoj porodici. Cilj je, kaže, „da se Crna Gora predstavi kao država koja ne može da funkcioniše kao samostalna, suverena, antifašistička država“.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

UZ DAN POBJEDE NAD FAŠIZMOM: Naši majski porazi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šta je nama njihova borba dala? Poneki vijenac na memorijalima palim borcima više govori o licemjerju potomaka nego o slavi predaka, a iskazivanje vojne moći tokom invazije na susjeda daleko je od svijetle antifašističke istorije

 

Slavio je opet ovog vikenda Stari kontinent i Dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom. Kokteli, vijenci, koncerti, vojna parada na Crvenom trgu, a u srcu Evrope – rat.

Ove godine Danom pobjede se obilježilo 77 godina od kraja Drugog svjetskog rata, a Danom Evrope pet godina manje od pokretanja inicijative za stvaranje Evropske unije. U zemljama EU posebna važnost se daje Danu Evrope i deklaraciji Roberta Šumana koja je udarila temelj evropskom pomirenju i otvorila vrata da stari neprijatelji, prije svih Francuska i Njemačka, krenu novim putem.

U Njemačkoj i Francuskoj danas – Emanuel Makron se sreo sa veteranima iz Drugog svjetskog rata na ceremoniji pod Trijumfalnom kapijom, da bi narednog dana govorio na konferenciji Budućnost Evrope u Strazburu. Predložio je i novu evropsku organizaciju koja bi omogućila demokratskim evropskim nacijama da pronađu novi prostor za političku saradnju. Naravno, centralni dio govora bila je aktuelna situacija u Ukrajini.

U  Rusiji tradicionalna vojna parada. I kod njih umjesto sjećanja na desetine miliona onih koji su dali živote za neki bolji svijet, sve puca od političkih poruka koje se vrte oko rata u Ukrajini. Slovo Z je tu da podsjeti, ako je neko imao nedoumica. Vladimir Putin je u govoru ponovio da se ruska vojska u Ukrajini bori za bezbjednost Rusije i da je razlog za invaziju to što NATO prijeti Rusiji na njenim granicama. „Rusija je pozvala Zapad na otvoreni dijalog, potragu za kompromisnim rješenjem uz međusobno uvažavanje interesa. Sve je bilo uzalud. Zemlje NATO-a nisu htjele da nas saslušaju, što znači da su imale potpuno drugačije planove. Bile su u toku pripreme za operaciju u Donbasu, invaziju na zemlju koja je istorijski naša, uključujući i Krim. U Kijevu su objavili potencijalnu nabavku nuklearnog oružja, a NATO je počeo da preuzima vojnu kontrolu na teritorijama sa kojima se graničimo“, govorio je Putin.

Na strazburškoj konferenciji ni Makron, a posebno Ursula van der Lejen nijesu ispustili da kontrastiraju događaje obilježavanja velikog praznika u Rusiji i Strazburu. Osvrćući se na ženu koja se pojavila sa svojom bebom na svečanosti u Strazburu, Lejenova je rekla da želi da 9. maj proslavi „ovu sliku, daleko moćniju od bilo koje vojne parade“.

Mi na Balkanu, Evropa u malom. Samo mnogo gori. Ne odričemo se zlog sjemena.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo