Povežite se sa nama

KULTURA

KAKO MINISTARSTVO KULTURE DIJELI NAŠ NOVAC (3): ZA IZDAVAČKU DJELATNOST NAJVIŠE OFK-u, ARS-u I CDNK-u: Popoviću stotine hiljada, a većini mrvice

Objavljeno prije

na

Ministarstvo kuture je, od nezavisnosti do ove godine, sa preko milion eura putem konkursa sufinansiralo književno izdavaštvo i časopise. Najveći dio tog novaca – 428.050 eura – dobile su izdavačke kuće Otvoreni kulturni forum (OKF), Crnogorsko društvo nezavisnih književnika (CDNK) i časopis ARS. Njima rukovodi jedan čovjek – pisac Milorad Popović.

Popovićev OKF je za 88 naslova u proteklih devet godina dobio ukupno 155.500 eura. Na konkursima je do 2012, pored OKF-a, novac dobijala i druga Popovićeva izdavačka kuća – CDNK. Ta je kuća za 39 naslova dobila 49.550 eura.

Za devet godina Ministarstvo kulture je za 520 naslova, koliko je podržano na konkursima, izdvojilo oko 670.000 eura. Gotovo trećina tog novca otišla je organizacijama na čijem je čelu Popović.

Druge izdavačke kuće su znatno skromnije prolazile. Tako je CID za sedam godina, za 14 naslova, dobio 37.500 eura. Jedan od osnivača CID-a, je profesor Dragan Vukčević, partner Mila Đukanovića na Univerzitetu Donja Gorica (UDG).

Do 2012. na konkursima Ministarstva kulture redovno je dobijala novac i izdavačka kuća Plima, iza koje stoje otac i sin Jovan i Andrej Nikolaidis. Od 2007. do 2012. Plima je dobila 36.400 eura, za 31 naslov. Nova knjiga, Predraga Uljarevića je na šest konkursa za 15 izdanja dobila 18.750 eura. Narodna knjiga, osnivači Miodrag Minić i Branko Vukčević, je na pet konkursa za sedam izdanja dobila 10.500 eura.

Milorad Popović za Centar za istaživačko novinarstvo (CIN-CG) kaže da se protiv njega vodi negativna kampanja u dijelu medija, prije svega Vijestima i Monitoru, te da je on posvećen promociji crnogorske kulture kroz izdavaštvo. ,,Te pare su otišle na knjige, nijesam ih uzeo. Živim kao što sam živio. Nijesam tajkun niti sam se obogatio, kao neki posljednjih decenija”, ističe Popović. On postavlja i pitanje da li bi se te knjige štampale da nije bilo OKF-a i CDNK-a. „Da li bi u Crnoj Gori imali izdanja najznačajnijih crnogorskih i regionalnih pisaca. Kako god bude, te će knjige ostati”.

Popovićeve izdavačke kuće su objavile djela nekih od najznačajnijih savremenih crnogorskih pisca i onih iz regiona. Ipak, OKF se istakao i kao izdavač pamfleta Šekija Radončića Anatomija jedne hajke i to na crnogorskom i engleskom jeziku.

Ministarstvo kulture, posljednjih godina, putem konkursa sa 25.000 eura redovno finansira samo jedan časopis za kulturu i umjetnost – Ars. Popović kaže da je Ars jedini relevantni časopis u Crnoj Gori, koji je po kvalitetu prepoznat i u regionu. Godišnje Popović izda četiri sveske ovog časopisa, koji je Književna opština Cetinje osnovala davne 1986. Ars je obnovljen 1999, a od tada su izdavači ovog časopisa Popovićevi CDNK i OFK .

Ministarstvo je, za devet godina, za sufinansiranje časopisa iz kulture i umjetnosti izdvojilo 393.300 eura. Sufinansirano je ukupno 16 časopisa (Ars, Plima Plus, Almanah, Matica, Mostovi, Lemba, Novi susreti, Docelea, Tokovi, Lingua Montenegrina, Luča, Nacional Geographic Junior, Camera Lucida, Riječ, Sociološka luča i Tuš). Od ukupne cifre više od pola novca 223.000 dato je za časopis Ars, čiji je Milorad Popović direktor. Glavni i odgovorni urednik ovog književnog časopisa je pisac Mladen Lompar, a njegov zamjenik je, po onformacijama sa sajta OKF, Pavle Goranović, aktuelni ministar kulture.

Nakon Ars-a, do 2012, najviše je uloženo u časopise Pilma Plus i Almanah po 48.000. Dok iza Plime stoje Nikolaidisi, glavni i odgovorni urednik Almanah je istoričar Šerbo Rastoder.

Na sajtu OKF, od 2008. do 2014. predstavljeno je 29 izdanja CDNK-a, iako je na konkursima ova izdavačka kuća za taj period dobila novac za više naslova. Slično je i sa prezentacijom OKF-a, od 2007. do 2015. predstavljeno je 69 naslova, a na konkursima je dobijeno novca za 88 izdanja.

Popović kaže da se sajt redovno ne ažurira. I zaista većinu knjiga koje nedostaju na sajtu pronašli smo u bazi podataka Nacionalne biblioteke Cobiss. Popović ističe da su sve knjige uredno štampane, sem par i to jer autori još nijesu predali tekstove. „O svemu tome obavijestili smo Ministarstvo kulture i dobili saglasnost za odlaganje”, ističe Popović.

Od 2013. godine, OKF dobija novac Ministarstva kulture i za učešće na međunarodnim sajmovima. Po tom osnovu na konkursima dobili su dodatnih 44.500 eura – za učešće na sajmovima knjiga i učila u Zagrebu i Sarajevu 2013. godine 12.000 eura; pretprošle godine 15.500, za Lajpcig i Zagreb, a prošle 17.000, za Lajpcig i Leće. Poređenja radi, Nova knjiga je za učeće na sajmovima u Sarajevu i Beogradu 2014. dobila 5.500 eura.

Iz Ministarstva kulture ni nakon mjesec dana CIN-CG nije dobio odgovore na pitanja o izdavaštvu, iako su upiti više puta slati.

Očekuje se da će uskoro biti objelodanjeni rezultati ovogodišnjeg konkursa za ,,sufinansiranje projekata od značaja za ostvarivanje javnog interesa u oblasti kulturno-umjetničkog stvaralaštva”. Popović navodi da je njegova izdavačka kuća aplicirala na konkursu sa preko 20 naslova. Smatra da su oni kvalitetni i da bi svi dobili novac „da nije medijskog pritiska na Ministarstvo i komisiju”.

Milorad Popović je za svoj književni rad dobio više prestižnih nagrada u zemlji i okruženju. Nosilac je nacionalne penzije, a sa korpusom patriotskih djelatnika stalno upozorava na opasnost koja prijeti državi i njenoj nezavisnosti od različitih snaga – unutrašnjih i spoljašnjih neprijatelja – opozicije, Rusije, Srbije…

Popović je aktivan i u projektima koje realizuje Ministarstvo kulture sa Radio- televizijom Crne Gore. On ima značajnu poziciju i u seriji RTCG Božićni ustanak, koja se trenutno snima, uz finansijsku potporu Ministarstva kulture. U ovom projektu je umjetnički direktor.

OKF je i mimo konkursa sa državnim institucijama počeo da realizuje projekte. Nacionalna biblioteka Crne Gore Đurđe Crnojević, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva i OKF priredili su biblioteku Nova Luča, antologija crnogorske književnosti.

,,To je kapitalni projekat koji se, nakon 40 godina, radi po uzoru na staru Luču, kao antologija crnogorske književnosti. Prvo kolo izlazi ove godine”, kaže Popović.

Prvo kolo Nove Luče sadrži djela: Sretena Asanovića, Jevrema Brkovića, Zuvdije Hodžića, Mladena Lompara, Marka Vešovića, Ljubomira Đurkovića, Milorada Popovića, Dragana Radulovića, Andreja Nikolaidisa i Ognjena Spahića.

Na sajtu doo OKF Cetinje piše da je koordinator programa ove izdavačke kuće Pavle Goranović, ministar kulture.

Igre na sreću

Pored novca na konkursima Ministarstva kulture, OKF i CDNK su dobijali značajna sredstva i od Ministarstva finansija – raspodjele dijela prihoda od igara na sreću. Za devet godina Popovićeve organizacije dobile su ukupno 143.000 eura. Na konkursu 2007, u čijim se rezultatima čak ne navodi ni za koje konkretno projekte su pare podijeljene, OKF dobija 12.000, a CDNK 13.000 eura. Te godine novac je dobila i izdavačka kuća CID, 13.000 eura. Sljedeće 2008, kada Udruženje književnika Crne Gore dobija za časopis Sqer 6.000, a Almanah za projekat Baština 9.000 eura, OKF osvaja 17.000 eura. I to za Susrete malih izdavača regiona. A CDNK-u se dodjeljuje 15.000 eura, za Regionalne dijaloge pisaca. Za projekat posvećen 20-godišnjici smrti Danila Kiša Pješčanik, OKF 2009. dobija 18.000 eura. I sljedeće 2010. godine OKF osvaja najveći iznos na konkursu u oblasti Kultura i tehnička kultura – 18.000 eura za projekat pod naslovom Osvajanje prostora. Te se godine PEN Centaru za štampanje knjiga Kultura Albanaca u Crnoj Gori i Sabrana djela Čeda Vukovića opredjeljuje 7.000 eura. Sljedeće godine OKF i CDNK ne dobijaju novac na ovom konkursu. Naredne, 2012. za Afirmaciju savremene crnogorske književnosti, CDNK dobija 9.500 eura. Ista organizacija za projekat identičnog naziva dobija i 2014 – 6.000 eura. OKF za projekat Crnogorsko pitanje 1918-1931, pogledi iz inostranstva, 2013. dobija 6.500 eura, dok CDNK te godine za Književnost na limesu osvaja 7.500 eura. CDNK, za projekat Književnost na limesu, dobija pare i prošle godine, 10.500 eura, a za Književnost na limesu pare je iste godine na konkursu dobila i Radio Antena M – 4.500 eura. OKF, na konkursu 2015. dobija 10.000 eura za TV emisiju KAP- Kultura, analiza, politika, koja ide na RTCG, a vodi je i uređuje Andrej Nikolaidis. CIN-CG je došao do ugovora koji su u julu prošle godine potpisali Milorad Popović, ispred OKF-a i Rade Vojvodić, kao direktor ispred RTCG, za realizaciju emisije KAP. Javni servis OKF-u plaća 500 eura po emisiji – 2000 eura mjesečno.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR VUJOVIĆ, REDITELJ: Trenutak spoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča se odvija iz junakovog doživljaja svijeta koji ga okružuje, djeteta koje sredinom dvadesetog vijeka odrasta u malom mediteranskom selu. U pitanju je doživljaj i iskustvo sa kojim se dječak uzrasta između pet i šest godina prvi put susrijeće i u tom kontekstu nije „kontaminiran” bilo kakvim uticajem odraslih

 

Višestruko nagrađivani film Duga reditelja Aleksandra Vujovića, početkom jula imao je crnogorsku premijeru u Lustica Bay-u. Od svjetske premijere krajem oktobra 2020. godine, Vujovićev film je dobio ukupno 21 međunarodnu nagradu i priznanja. Izabran  je na oko 40 festivala u takmičarskim kategorijama na međunarodnim festivalima u Italiji, Španiji, Turskoj, Češkoj, Kini, Indiji, Grčkoj, Slovačkoj, Velikoj Britaniji, Rusiji, Ukrajini, Sjedinjenim Američkim Državama, Srbiji, Brazilu i Francuskoj.

Film Duga čiju režiju, montažu i izvršnu produkciju potpisuje Vujović, nastao je po motivima istinite priče iz knjige Dipingo dunque esisto!, italijanskog umjetnika Gaetana Grila. Scenario je po ideji i sinopsisu Vujovića napisala Jelena Lela Milošević, direktor fotografije je Vladimir Vučinić, dok pored Vujovića izvršni producent je i Anja Sekulić. Uloge u filmu tumače: Nikša Radojičić, Miloš Pejović, Ana Vučković i Đorđije Tatić. Film je realizovan u okviru međunarodnog projekta CIRCE, finansiran je iz evropskih fondova u produkciji Apulia Film Commission, u izvršnoj produkciji Boka F i uz podršku Filmskog centra Crne Gore.

Aleksandar Vujović je docent na Fakultetu za dizajn i multimediju Univerziteta Donja Gorica.

MONITOR: Film ,,Duga” je nastao po motivima istinite priče. Bavite se trenutkom kada šestogodišnje dijete prepoznaje svoju životnu vokaciju. Otkuda je došla ideja da baš ovo bude tema kratkometražnog filma?

VUJOVIĆ: Tematika koja je sama po sebi prilično atipična u odnosu na teme koje se obično tretiraju u filmovima na ovom prostorima bila mi je jako zanimljiva, tim prije što je priča koncipirana iz vizure djeteta. Dakle, priča se odvija iz junakovog doživljaja svijeta koji ga okružuje, djeteta koje sredinom dvadesetog vijeka odrasta u malom mediteranskom selu. U pitanju je doživljaj i iskustvo sa kojim se dječak uzrasta između pet i šest godina prvi put susrijeće i u tom kontekstu nije „kontaminiran” bilo kakvim uticajem odraslih koji bi u bilo kom smislu mijenjao njegovu percepciju. Zbog toga je događaj potpuno jedinstven, pritom zauvijek određuje životni put jednog djeteta  u čovjeka koji će postati. Upravo iz takve vizure sam koncipirao cijeli film i to su glavni elementi koji su me inspirisali da ovoj priči udahnem filmski život.

MONITOR: U Milanu ste upoznali Gaetana Grila, autora knjige prema kojoj ste napravili film. Kažite nam o tom poznanstvu i da li je on zadovoljan kako ste priču pretočili u film?

VUJOVIĆ:  Gaetana Grila upoznao sam kada sam imao osamnaest godina. Tada sam otišao na studije u Milano, upisao sam milansku Breru. Naše poznanstvo sticaj je različitih i slučajnih okolnosti, ako slučajnost uopšte postoji! Čovjek koji je postao moj mentor, imao veoma značajnu ulogu, pogotovo u toj prvog godini mog života u Milanu. Iako ne tako davno, za razliku od danas, 2005. godine bilo je značajno teže otići na studije u inostranstvo. Naša zemlja tada nije bila ni u Šengen zoni, samo putovanje u Evropu bilo je značajno komplikovanije nego što je to slučaj danas… U tom periodu, Gaetano je bio dominantno vezan za Torino, bio je šef katedre na Albertini u Torinu, u Milanu je živio i imao svoj studio. Nekoliko godina kasnije postao je jedan od direktora milanske Brere.
Tokom niza godina mog stalnog života i rada u Milanu, i nakon završenih studija, stvoreno je jedno doživotno prijateljstvo sa Gaetanom koji je postao i moj vjenčani kum.
Negdje 2017. godine, Gaetano mi poklonio svoju autobiografsku knjigu Dipingo dunque esisto!. U prvom poglavlju te knjige, Gaetano govori o tome kako je postao umjetnik. Već na prvom čitanju, na mom omiljenom mjestu, u kultnoj biblioteci Braidense u Milanu, znao sam da ću u odnosu na taj događaj snimiti film.
Gaetano je znao da su neophodna određena oblikovanja originalne priče, kako se bi se narativna struktura prilagodila mediju kakav je film, i u tom kontekstu veoma je zadovoljan rezultatom i filmom u konačnom.

MONITOR:  U filmu se komunikacija među likovima temelji na filmskom jeziku koji nadilazi verbalni, a on je i omaž umjetnosti i stvaralačkom procesu. Da li ste to htjeli otpočetka, od prvobitne zamisli?

VUJOVIĆ:  Od samog početka, to mi je bila odrednica. Kao što svi znamo, film je prvenstveno audiovizuelna umjetnost, koristeći isključivo te karakteristike, sliku i muziku, bez korišćenja bilo kakvog dijaloga, od samog početka želio sam da na taj način ispričam film. Cijenim da se u takvoj postavci ostvaruje mnogo snažniji doživljaj priče koju tretira film, a to je doživljaj priče sa stanovišta petogodišnjeg dječaka. Mislim da bi u konkretnom slučaju, bilo kakav dijalog između likova, umanjio taj doživljaj filma koji predstavljam kroz vizuru glavnog junaka. S druge strane, i konceptualno i simbolično-metaforički se takav tip kreativnog rješenja potpuno uklapa u tematiku filma. To je svakako bio dodatni izazov i rizik u procesu stvaranja filma. Vjerujem da je teže ispričati priču samo slikom u pokretu nego kada to radite verbalnom komunikacijom.

MONITOR:  Protagonista Nikša Radojičić je tokom snimanja imao šest godina. Da li je rad sa djetetom bio najveći izazov u procesu snimanja?

VUJOVIĆ:  Rad sa djetetom tog uzrasta bio je jedan u nizu izazova u procesu stvaranja Duge, zbog cijelog niza karakteristika koje su prilično atipične, pogotovo za ovaj prostor i koje su vezane za ovaj film. To mi je kao autoru bila primarna intencija – napraviti film koji će i tematski i vizuelno biti drugačiji, a da te karakteristike budu u potpunosti stavljene u službu filma i njegove priče.

MONITOR: U čemu je prednost kratkometražnog filma naspram dugometražnog? Da li je slobodniji i kritičniji od dugometražnog?

VUJOVIĆ:  Razlika je samo u formatu i karakteristikama. Ne bih mogao da kažem da jedan format ima više ili manje prednosti u odnosu na drugi. Nerijetko je značajno teže ispričati priču u formi kratkometražnog filma, nego u formi dogometražnog, iz razloga što vladaju ista plavila narativne strukture. Samo što u kratkoj formi od početka morate biti skoncentrisani na suštinu. Kod dugog metra možete da dozvolite da nekada napravite digresiju koja opet mora imati makar simboličku konekciju sa nukleusom. Dakle, film je film, bez obzira na tip formata, njegova umjetnička vrijednost data je kvalitetom i poetikom rada, a ne dužinom trajanja.

MONITOR:  Film je od svjetske premijere krajem oktobra 2020. godine imao ogroman uspjeh. Da li ste pozvani na još festivala i mislite li da film tek očekuju nova priznanja?
VUJOVIĆ:
  Film je od oktobra 2020. godine, do ovog trenutka, dobio 21 nagradu na međunarodnim festivalima i selektovan je na više od 40 festivala širom svijeta u takmičarskim kategorijama. Imao je špansku premijeru na 32. izdanju Aguilar Film Festivalua – festival sa GOYA licencom. Regionalnu na 68. Izdanju Martovskog festivala u Beogradu gdje je otvorio međunarodni takmičarski program kao jedini film iz Crne Gore u takmičarskim programima, na jednom od najstarijih evropskih i svjetskih festivala. Kako je u pitanju i dalje relativno mlad film, očekujem da kulminacija međunarodnog festivalskog života tek predstoji i nadam se da će biti uspješna kao od oktobra mjeseca kada je film zvanično izašao.

Miroslav MINIĆ
Foto: Monika PARKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

KULTURA

U VALENSIJI ODRŽANA PROMOCIJA PROJEKTA „ANTIGONA 2.0 MÉDITERRANÉE”, NASTALA NA IDEJI MIROSLAVA MINIĆA: Spajamo gradove, države i kontinente

Objavljeno prije

na

Objavio:

„Antigona 2.0 Méditerranée” uključuje učesnike iz pet mediteranskih zemalja: Valensija (Španija), Podgorica (Crna Gora), Nador, Asilah i Rabat (Maroko), Oran (Alžir) i Bejrut (Liban). U svim ovim gradovima pripremaju se različite predstave istog naziva „Antigona 2.0 Méditerranée”, a premijera svih će biti do kraja avgusta

 

Promocija međunarodnog projekta Antigona 2.0 Méditerranée održana je prošle sedmice u Valensiji, u Centru za kulturu La Nau, koji se nalazi u zgradi Univerziteta Valensije, jednoj od najreprezentativnijih i nastarijih zdanja tog grada.

Crnogorski projekat teatrskog angažovanja srednjoškolaca odjeknuo je na tlu Mediterana i nadahnuo ostale učesnike da stvaraju po ugledu na učenike danilovgradske Gimnazije.

Cijeli projekat je nastao prema ideji saradnika Monitora i profesora književnosti Miroslav Minića, a sprovodi se u organizaciji Fondacije Skupština građana i građanki Mediterana (FACM) i Fondacije Anna Lindh u saradnji sa Festivalom Mostra Viva del Mediterrani, a finansijski je podržan od strane Evropske unije.

Na promociji su govorili i prorektorka Univerziteta u Valensiji Ester Alba, odbornica za obrazovanje, kulturu i omladinu u Gradskom vijeću Valensije Maite Ibáñez, kao  i glumica i rediteljka Maria Colomer, koja je sa profesorom Minićem umjetnička koordinatorka projekta. Putem video linka obratili su se i ostali učesnici projekta: Djawed Bougrassa iz Orana, Jihad El Karrami iz Rabata, Azzouz Bougladour i Abderrazak El Omari iz Nadora i Abdel Illah Fouad iz Asilaha. Moderatorka je bila novinarka Esma Kučukalić iz Fondacije Skupština građana i građanki Mediterana (FACM).

Antigona 2.0 Méditerranée uključuje učesnike iz pet mediteranskih zemalja i sedam (FACM) članica: Valensija (Španija), Podgorica (Crna Gora), Nador, Asilah i Rabat (Maroko), Oran (Alžir) i Bejrut (Liban). U svim ovim gradovima pripremaju se različite predstave istog naziva Antigona 2.0 Méditerranée, a premijera svih će biti do kraja avgusta.

Profesor Minić je osmislio koncept, imajući u vidu da svi mladi Mediterana znaju za Sofoklovu tragediju, ali i izražen osjećaj Antigoninog pravdoljublja, odanosti i principijelnosti kao mjere čovječnosti.

„Antigona kao simbol stradanja zbog pravednih uvjerenja predstavlja snažan podstrek za mlade ljude i kod njih budi snažnu želju da jasno, otvoreno i nedvosmisleno konfrontiraju svijetu sve nepravde koje ne smiju biti prećutane”, istakao je Minić, „a mladi ljudi s kojima radimo, a i oni s kojima smo u školi svakodnevno u kontaktu, prepoznaju Antigonu kao junakinju koja emituje moralnu snagu i Kreontovu tragiku koja emituje slabost, takođe prepoznaju potentnost ovog teksta, moćnog da izrazi njihove stavove, mišljenja i ideje“.

Na promociji je objašnjeno da je riječ o novom čitanju, novom doživljaju i novom scenskom pristupu antičkoj tragediji koju je napisao Sofokle. Projekat podrazumijeva savremenu komunikaciju sa tekstom i novo učitavanje sadržaja u domenu mladih na Mediteranu. Pozorište se koristi kao sredstvo za dijalog među mediteranskom omladinom na temelju univerzalnog klasika. Ideja projekta nije rediteljsko oblikovanje Sofoklovog teksta, već pružanje mogućnosti kreativnim učenicima da ispolje sopstvene doživljaje nepravde, bunta protiv tehnološke i digitalne revolucije, konzumerizma, gušenja sloboda, vršnjačkog nasilja i drugih savremenih počasti.

„Ovim projektom spajamo gradove, države i kontinente, spajamo omladinu. Želimo da čujemo glas mladih ljudih, važan glas mladih Mediterana na teme koje ih jednako opterećuju bez obzira na njihove različitosti. Mladi ljudi iz različitih zemalja, koji su u projektu, upoznali su se preko Zoom sastanaka. Svi potičemo iz različitih sredina, različitih kultura, a sve nas spaja ista želja – da mijenjamo svijet, da stvaramo bolje mjesto za život”, naglasio je Minić u obraćanju.

Bilo je riječi i o priručniku – metodološkom vodiču pri stvaranju predstave, koji su napisali Marija Kolomer i Miroslav Minić, a preveden je na crnogorski, španski, francuski, arapski i engleski jezik. U priručniku je dat detaljan osvrt kako da nastavnici u ovim zemljama pripremaju predstave, od izbora učesnika do premijere predstave.

Nakon promocije održana je premijera predstave Antigona 2.0 Méditerranée učenika iz Valensije u režiji Marije Colomer i  Susua Beniteza. Tekst su pisali učenici, koji je nastao na osnovu njihovih autentičnih životnih priča, uz mentorstvo rediteljke.

Tokom cijelog projekta snimane su probe i rade se intervjui sa svim učesnicima iz sedam gradova Mediterana, a proizvod će biti dokumentarni film koji će biti prikazan u okviru festivala Mostra Viva del Mediterrani 2021 u Valensiji, ali i u drugim gradovima Mediterana.

Umjetnički koordinator projekta Miroslav Minić je profesor književnosti u Gimnaziji „Petar I Petrović Njegoš” u Danilovgradu. Dobitnik je mnogih nagrada iz oblasti obrazovanja. Reditelj je predstave Antigona 2.0 čija je premijera bila na FIAT-u septembra 2020. i koja je inspiracija za cijeli projekat. U predstavi su igrali učenici danilovgradske Gimnazije koji su uz njegovo mentorstvo napisali dramski tekst, koji je pobijedio na Festivalu srednjoškolskog teatra – Dijalog 2020. Predstava je igrana i na Velikoj sceni Centra za kulturu u Tivtu i u Centru za kulturu u Danilovgradu, a snimak predstave prikazan je oktobra 2020. na Festivalu Mostra Viva del Mediterrani u Valensiji. U toku su probe za novu predstavu Teret, dio projekta Antigona 2.0 Méditerranée, čija će premijera biti tokom ljeta.

Kultura je prostor gdje Crna Gora ima potencijala da iskorači. Kovid godina koja je za nama nije spriječila posvećenog profesora i mlade ljude da komuniciraju sa koleginicama i kolegama iz Španije, Maroka, Libana, Alžira, Tunisa i da zajedno pomjeraju granice stvaralačkih poriva, odjeka mladalačkih potreba da budu glasni i da ih čuju.

Prepoznavanje projekta Antigona2.0 od strane internacionalnih kulturnih djelatnika i javnosti uopšte, čini da svi učesnici budu ponosni na ostvarene ciljeve.

Ovakvim projektima profesor Miroslav Minić i njegove kolege sugerišu da nastavni proces uvijek prevazilazi okvire školskog časa, a da vannastavne aktivnosti nekad mogu preskočiti granice više država.

R.M.
Foto: Amalia Yusta

Komentari

nastavi čitati

KULTURA

PRIKAZ: Novi udžbenik i priručnik za usavršavanje novinara od Dr Tomasa Braja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kvalitetnim novinarstvom protiv pandemije lažnih vijesti i manipulacija

 

Situacija u medijima u Jugoistočnoj Evropi, a posebno na Zapadnom Balkanu, nije nimalo ružičasta. Srbija je na Indeksu medijskih sloboda Reportera bez granica (RSF) od 2014. pala za 33 mjesta i sada se nalazi na 93. mjestu u svijetu. Time je gore rangirana od svoje nekadašnje pokrajine Kosova (78. mjesto), Sjeverne Makedonije (90. mjesto) i Albanije (83. mjesto). Za utjehu Srbiji, Crna Gora je ubjedljivo najgore rangirana u regionu – 104. mjesto. Medijske slobode se sve više ugrožavaju i u zemljama EU od kojih Bugarska prednjači, zatim Mađarska, Malta, Poljska itd. Osim pada sloboda, padaju i tiraži, kvalitet izvještavanja kao i uticaj medija na javnost. Pomenutom tematikom se bavi i čuveni njemački novinar i predavač novinarstva na nekoliko njemačkih univerziteta – Dr Tomas Braj (Thomas Brey). U svojoj knjizi Kvalitetno novinarstvo u Jugoistočnoj Evropi, u izdanju Fondacije Fridrih Nauman, navodi mnoge interesantne i korisne detalje koji se odnose na opšte stanje i trendove u novinarstvu Zapadnog Balkana.

U Hrvatskoj je, na primjer, ukupni tiraž dnevnih novina na godišnjem nivou pao za maltene polovinu za samo 6 godina (2013–2019). U Srbiji se, prema istraživanju iz 2019. god., svega 29 odsto građanja informiše preko dnevnih novina dok ih još samo 15 odsto građana smatra pouzdanim izvorom informacija. Tiraž ukupne dnevne beogradske štampe je po danu manji od 400.000 primjeraka. Kao razlozi se navode nekompetentni urednici, uticaj vlasti i vladajuće stranke, autocenzura itd. Međutim, dr Braj citira i direktora nedjeljnika Vreme Stevana Ristića koji navodi da bi tiraž dnevne štampe još više opao ako bi samo tri dana zaredom imala „normalne“ naslovne strane. Shodno tumačenju, dnevne novine moraju stalno forsirati senzacionalne i često izmišljene stvari da bi hranili adrenalin čitalaca jer „u Srbiji 30% ljudi samo pogladaju fotografiju i naslov“ kao i da se vijesti više ne prate da bi ljudi „bili informisani već da bi potvrdili neko svoje mišljenje“.

Poplavi digitalnih platformi za vijesti i internet televizija sa druge strane ne parira stručnost, obrazovanje i svakodnevno iskustvo novinara tako da je u svijetu tehnološke trke za ekskluzivom „sve više onih koji počinju karijeru tipa –bacam te u vodu pa ti plivaj“ ističe dr Braj koji ima veliko iskustvo sa prostora Balkana. U Beograd je stigao još daleke 1983. godine kao dopisnik a kasnije i šef regionalnog biroa njemačke novinske agencije DPA. Savršeno vlada jezikom ovih prostora a interesantno je da je još daleke 1979. godine doktorirao na Univerzitetu Bochum na temi jugoslavenskog samoupravnog socijalizma.

U nedavno izašlom udžbeniku Braj daje detaljna upustva mladim ljudima kako da razviju medijsku pismenost da bi mogli razlučiti istinu od poluistine i/ili manipulacije, kao i kvalitet informacija kao takvih, jer upravo mladi najviše koriste nove tehnologije koje obiluju informacijama. Braj daje preporuke novinarima kako strukturirati vijesti, napisati naslov, činjenično stanje, dati komentare, napraviti intervjue i preskočiti što je moguće više zamki modernih predrasuda. dr Braj daje i smjernice o izboru jezika, stila pisanja (najviše 25 riječi u rečenici) kao i upotrebi određenih idioma.

Čak dvije trećine udžbenika se odnosi na praktične vježbe sa 120 primjera izvještavanja u Srbiji, Crnoj Gori, BiH i Hrvatskoj koji ukazuju gdje novinari najviše griješe u svom radu, i kako često navode neprovjerene informacije. S druge strane, novinari nekad koriste i navode previše detalja koji zamagljuju fokus priče i rasplinjavaju je toliko da čitalac gubi bit i poentu narativa. To je pogotovo slučaj sa saopštenjima za štampu, političkim izjavama ili sudskim spisima koji se, kako Braj kaže, „citiraju nadugačko i naširoko i to odmah upada u oči kada redovno čitate tamošnje medije, i što nije samo problem tabloida već i takozvanih kvalitetnih medija“.

Dr Braj na kraju potencira i problem centrističkog pogleda na svijet gdje balkanski političari i novinari i dalje vjeruju da se globalno sve vrti oko Srbije, Hrvatske, Crne Gore itd… U intervjuu Dojče Veleu (Deutsche Welle) po objavljivanju knjige se požalio da „mnogi misle da je prvo na šta ujutro pomisle Merkel ili Makron kada otvore oči je šta ću da radim danas sa Hrvatskom ili Srbijom? I naravno, (balkanski) političari prenose sliku da je to tako“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo