Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KAKO PREKO VERIGA: Vlada hoće most, stručnjaci tunel

Objavljeno prije

na

Most Verige otvara Boku. Od kada je Pobjeda slavodobitno objavila ovaj naslov na prvoj stranici uskoro će devet godina. Na zadovoljstvo inženjera građevinarstva, ekonomista, ekologa i građana primorskih gradova od mosta još nema ništa, ali veliki su izgledi da će Vlada Crne Gore njime ,,ukrasiti” Bokokotorski zaliv i to uz pomoć Azerbejdžanaca.

Ljetos je iz Azerbejdžana Vladi stigla ponuda da njihova kompanija gradi most preko moreuza Verige i obilaznicu oko Tivta za 175 miliona eura. Azerbejdžanci bi taj novac dali kao kredit, ali traže da budu oslobođeni poreza, carina, akciza i taksi kao i podizvođači radova. I da dobiju posao bez tendera.

Vlada je imenovala tadašnjeg ministra saobraćaja Ivana Brajovića za šefa ekspertsko-pregovaračkog tima sa Azerbejdžanicima. Potpredsjednik Vlade Milorad Vujović i ministri Raško Konjević, Boris Marić i Goran Danilović izdvojili su mišljenja prilikom rasprave o tome u tadašnjoj Vladi izbornog povjerenja.

Dokle je stigao aranžman sa Azerbejdžancima javnosti je nepoznato. No, najveća je nepoznanica zašto vlast godinama ignoriše predloge stručnjaka da je umjesto mosta višestruko racionalnije graditi tunel kroz more.

Most bi premošćavao Bokokotorski zaliv u području Sv. Nedjelja – rt Opatovo. Glavni projekat uradio je Biro za projektovanje iz Maribora još 2002. Prema tom projektu most bi bio dug 960 metara. Za njegovu gradnju i prije Azerbejdžanaca bilo je interesenata. Početkom 2005. godine delegacija izraelske kompanije Solel Bone o tome je razgovarala sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem. Prije dvije godine za gradnju mosta bila je zainteresovana kineska kompanija CRBC, koja gradi autoput Bar- Boljare.

Gradnja mosta Verige našla se u žižu javnosti još 1999. Tada je zvanično objavljeno da radovi počinju na proljeće 2000. Od tada je nekoliko puta vlast najavljivala da gradnja mosta samo što nije počela.

Prije deset godina završena je projektna faza i tada je saopšteno da će gradnja početi čim se obezbijedi 90 miliona eura, koliko je procijenjeno da će most koštati. U studiji opravdanosti navedeno je da će most biti dug 981 metar, a visina nad površinom mora iznosiće 55 metara. Tvrdilo se da bi bila zaštićena životna sredina i kulturno-istorijski spomenici.

Ekonomista Božo Kovač se, u namjeri da ospori opravdanost tog projekta, 1999. godine obraćao na nekoliko adresa, pa i tadašnjem predsjedniku Vlade Filipu Vujanoviću. Odgovoreno mu je – ćutanjem.

Kovač je u pismu Vujanoviću naveo da je taj projekat ne samo loš, već bi imao katastrofične posljedice za Crnu Goru, moleći premijera da animira debatu ,,o crnogorskom investicionom paketu koji se naturio kao akt ideologije a ne razuma i koji će nas odvući u ekonomsku propast”.

Jedan Kovačev tekst o tome objavljen je te godine u Monitoru.

Pošto se radi o projektu od kapitalne važnosti za Crnu Goru i velikoj investiciji logično bi bilo da Vlada otvori javnu raspravu kako bi se o izgradnji mosta čula mišljenja, prije svega građana Boke, ne samo kao o saobraćajnom objektu, nego o njegovom ekološkom uticaju na Bokokotorski zaliv, upozorio je prije nekoliko godina Blažo Sredanović, inženjer sa četrdesetogodišnjim iskustvom u američkim građevinskim kompanijama.

,,Izdizanje mosta iznad projektovane visine zahtijevalo bi pilone od blizu 200 metara, što bi moglo da predstavlja opasnost za avionski saobraćaj… Ni visina mosta od 60 metara ne bi bila dovoljna za brodove kao Qeen Mary 2, a u svijetu se svake godine grade desetine sve većih i širih brodova za krstarenje”, objasnio je Sredanović zašto je protiv gradnje mosta, uz poruku da bi most preko Veriga bio kao rez nožem preko grla ,,Nevjeste Jadrana”!

I šefica misije UNESKO-a Mectild Roster svojevremeno je upozorila: ,,Gradnja je planirana na ulazu u lokalitet pod zaštitom UNESKO-a i ima velikog vizuelnog uticaja na okolni pejsaž, prije svega na Perast”.

Sva ta upozorenje otišla su u vjetar.

Prema mišljenju ekologa i pomorskih stručnjaka, most bi ugrozio nautički turizam u Boki i oskrnavio njene ambijentalne i kulturne vrijednosti.

Maja Ćatović je, dok je bila gradonačelnica Kotora i poslanica u crnogorskom parlamentu, uložila je amandman kojim je predložila umjesto mosta gradnju tunela. Amnadman joj je odbijen.

U razgovoru za Monitor inženjer i ekonomista Čedomir Radičević kaže da su nedostaci izgradnje mosta višestruki.

,,Prvo, cijena je više nego trostruko veća, a sa pristupnim putevima gotovo i četvorostruko u odnosu na cijenu izgradnje tunela. Azerbejdžanici bi izgradili most i zaobilaznicu oko Tivta za 175 miliona eura, dok bi izgradnja tunela kroz more koštala između 30 i 55 miliona, zavisno gdje bi se gradio. Drugo, visina mosta od 65 metara u bliskoj budućnosti biće trajni limitirajući faktor za ulazak savremenih sve većih brodova”, kaže Radičević.

Navodeći da je vodeća kompanija u EU francuski Safege isprojektovao najveći tunel na svijetu – između Njemačke i Danske dužine 18 kilometara, Radičević kaže: ,,Ovdje se postavlja pitanje izbora između mosta, koji bi gradila azijska firma, i podvodnog tunela koji bi bio i tehnički i tehnološki evropski proizvod, a to rješenje podržavaju i UNESCO i Brisel i u investicionom dijelu tunel je jeftiniji za preko 250 miliona eura”.

Montaža tunela kroz more trajala bi do šest mjeseci koliko i priprema elemenata iz kojih se sastoji, što znači da bi investicioni rok izgradnje bio godinu. Tunel kroz vodu montira se na konstrukciju i polaže na dubini od 20 metara.

,,Tunel omogućava i promjenu trase i odabir idealne a to je preko Luštice koja bi se tunelom kroz more povezala sa Prevlakom , što ukupnu trasu skraćuje za 24 kilometra, a ukupnu investiciju smanjuje za 250 miliona eura”, kaže Radičević.

Izgradnja tunela, prema njegovim procjenama, može se realizovati u roku od godinu, pa se već u grejs periodu, koji je uobičajeno pet godina, gotovo četiri godine on može eksploatisati što bi omogućilo ukupan prihod od fantastičnih 56 miliona eura.

Naši sagovornici, zašto su se mnogi zalagali i ranije, apeluju da se povede argumentovana javna rasprava o tome da li mostom ili tunelom kroz more preko Veriga. Ukoliko Vlada nije, bez tendera i obaveznih dažbina, za most dala zeleno svjetlo Azerbejdžancima.

MIREL RADIĆ-LJUBISAVLJEVIĆ: Monteput forsira most

Mirel Radić-Ljubisavljević je bivša pomoćnica ministra saobraćaja u dva mandata, potpredsjednica SDP-a Crne Gore i predstavnik opozicije u Vladi izbornog povjerenja u Odboru direktora Monteputa. Za Monitor objašnjava zašto daje prednost tunelu a ne mostu za prelaz preko Veriga.

– Prelaz preko Bokokotorskog zaliva samo je dio većeg projekta Brze saobraćajnice duž Crnogorskog primorja od granice sa Hrvatskom do granice sa Albanijom. Mislim da bi ozbiljnije trebalo razmotriti varijantu tunelskog rješenja prelaska preko Bokokotorskog zaliva jer je evidentno da bi most u ambijentalnom smislu u velikoj mjeri narušio izgled zaliva, koji je dragulj Jadrana. Smatram da infrastrukturna rješenja nikako ne bi trebala ići na uštrb očuvanja životne sredine. Na to je ukazivao i UNESCO, u dijelu zaštite kulturne baštine Kotora, iako se radi o tzv. buffer zaštićenoj zoni.

Idejno rješenje tunelskog prelaza radio je projektant IGH iz Hrvatske po tenderu koji je prema zaključcima Vlade raspisao Monteput, ali smatram da to nije dovoljno razrađeno i da taj dokument nije dao u dovoljnoj mjeri argumente zašto je varijanta prelaza putem tunela nepovoljnija od mosta, koji Monteput čitavo vrijeme forsira kao bolju varijantu. Mislim da je primarni razlog zbog kojeg IGH i Monteput preporučuju mostovsko rješenje to što je ono znatno skuplje i što se od samog početka zalažu za most. Nikada Ministarstvo saobraćaja i pomorstva i Ministarstvo održivog razvoja nijesu predložili Vladi, nakon što su dokumenti od IGH dostavljeni i jednom i drugom ministarstvu, jedno ili drugo rješenje – most ili tunel, iako je Vlada bila dužna da razmotri prijedlog nadležnih ministarstava.

U Prostornom planu Crne Gore do 2020. godine, navodi se prelaz preko Bokokotorskog zaliva, kako se ne bi prejudiciralo rješenje tunel ili most, upravo zato što su domaći stručnjaci preporučivali tunelsko rješenje.

Iako je posljednja varijanta mostovskog rješenja podigla konstrukciju mosta na oko 65 metara, samo po sebi to nije opredjeljujući razlog za prihvatanje mostovskog rješenja u smislu da je time omogućen prolaz kruzera,ako se uzme u obzir da tehnologija kruzing brodova stalno napreduje i da će oni biti sve viši i viši. I rizikuje se da Kotor u budućnosti bude onemogućen da turističku ponudu zasniva na ovoj vrsti ponude.

Udari vjetra na toj visini od 65 metara, po ocjeni stručnjaka kao što je Mirko Balabušić, su takvi da bi ozbiljno ugrožavali bezbjednost obavljanja drumskog saobraćaja preko mosta i on bi zbog toga bio vrlo često zatvaran.

Mislim da se bez transparentnog obavještavanja stručne javnosti kao i građana Kotora, Tivta i Herceg Novog i javne rasprave o jednom ili drugom rješenju – most ili tunel, kao i pribavljanja decidiranog mšljenja UNESCO-a ne bi smjelo opredjeljivati za mostovsko rješenje za koje se zalaže Ministarstvo saobraćaja i predlaže ga Vladi kao jedinu varijantu premošćavanja Bokokotorskog zaliva. Protiv mostovskog rješenja bili su i Mladen Lučić, bivši direktor Lučke uprave Kotor, rukovodstvo Luke Kotor, prof. Pasinović, Kotoranin i priznati stručnjak iz mostogradnje.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

DOK NASILJE NA ULICAMA RASTE: Ko kontroliše policiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u Upravi policije, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast potpuno drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora

 

Mnogi su se nadali da će se nasilje u javnom prostoru smiriti nakon što su završeni lokalni izbori u gradu pod Trebjesom ili „bitke za Nikšić“, kako je ovaj događaj nazvan u srbijanskim tabloidima. Međutim, podjele i tenzije ne jenjavaju.

Takozvane „patriotske“ i „komitske“ snage, koji smatraju da je ugrožena nezavisnost Crne Gore, gotovo svakodnevno nalaze razloge za protestna okupljanja ili demonstrativne organizovane vožnje po crnogorskim gradovima. Opozicione partije svojim saopštenjima ohrabruju ovakva okupljanja, blago zabašureno preuzimaju i zasluge za njih, a poruke podrške često stignu i od samog Đukanovića. Posljednji takav razlog su bile najavljene promjene u primjeni Zakona o državljanstvu.

Svoje razloge za proteste i javna okupljanja, a i za kontraproteste, nalaze i pristalice vlasti nezadovoljne odlukama Vlade. Prosrpske grupacije zamjeraju polciji što ima blaži odnos prema partitoskim snagama nego što je imala prethodna vlast prema demonstrantima. Oni se bune i zbog  najavljene smjene ministra pravde Vladimira Leposavića. Ovi protesti su dobili podršku dijela vladajuće koalicije okupljene oko Demokratskog fronta, ali i dobrog dijela srbijanskih tabloida.

U uskomešanoj atmosferi fizički je napadnuto više građana i novinara, ali i službenih lica. Dok se na protestima „patriota“ mogu čuti pjesme koje šire mržnju prema Srbima, kao što je Boj na Čavnoglave, na protestnim okupljanjima prosrpskih snaga mogu se čuti i vidjeti transparenti koji negiraju genocid u Srebrenici, čime valjda daju podršku Leposaviću i njegovoj izjavi koja je išla u tom pravcu.

Od Uprave policije se očekuje da vrati mir na crnogorske ulice i obezbijedi poštovanje zdravstvenih mjera. Ali primjetan je njen pasivniji odnos prema ovakvim događajima nego što je to bio tokom prethodne godine, koju su obilježili protesti. Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u tom organu, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora. Pitanje je da li je riječ o većem stepenu tolerancije prema pravu na slobodu okupljanja, čak i kad se ono zloupotrebljava, ili nova vlast ne želi da reakcijom policije izazove bijes građana kao što je tokom prošle godine učinila prethodna vlast.

Propusti policije naročito su bili uočljivi tokom blokade puta u Bogetićima, na saobraćajnici Podgorica – Nikšić, kada su u sukobu „patriota“ i policije povrijeđeni oficir Vojske Crne Gore (VCG) Rajko Čanjak, vojni doktor Dragan Martinović i službenik Uprave policije Jovan Bijelović. Dogodila se i neodgovorna  reakcija pripadnika Sektora za obezbjeđenje objekata i štićene ličnosti, koji je službenim automobilom prošao kroz blokadu, dok su na vozilu sjedjeli demonstranti. U vozilu se nalazila ćerka premijera Krivokapića i javnosti je saopšteno da je službenik policije tako reagovao jer je procijenio da je njen život u tom trenutku bio ugrožen. Na video snimcima, koji su dospjeli u javnost, nije vidljiv stepen ugroženosti koji bi opravdao takvu upotrebu sile. Sve se ovo dogodilo naočigled pripadnika policije koji su trebali da obezbjeđuju ovaj skup i spriječe narušavanje javnog reda i mira.

Izvršni direktor Centra za građanske slobode Boris Marić smatra da je ponašanje policije „očigledno u skladu sa odlukom da demokratski i tolerantan ptistup treba da bude osnova postupanja policije“. On za Monitor kaže da je to težak zadatak kada imamo forsiranje antagonizama prvenstveno od struktura bliskih Demokratskoj partiji socijalista i Demokratskom frontu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEKSUALNO NASILJE NAD DJECOM U CRNOJ GORI: Hoće li napokon biti pooštrene kazne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. Sistem zaštite seksualno zlostavljane djece ilustruje i činjenica da Crna Gora nema zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom, a ni odgovarajuće kazne za zločince niti psihološku podršku žrtvama

 

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac R.O. kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. I podstakao na pitanje – kakav je sistem zaštite seksualno zlostavljane djece u Crnoj Gori?

Zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom crnogorski državni organi nemaju. Kazne za seksualne zločince nisu zadovoljavajuće, a podrška žrtava je neefikasna, smatraju sagovornici Monitora.

,,Evropska statistika pokazuje da je od petoro djece, jedno preživjelo neki oblik seksualnog nasilja. Od petoro koje je kroz to prošlo, četiri su djevojčice, a jedan dječak. Iskustva iz EU, regiona i crnogorskih NVO koje se bave problemom zaštite i prevencije seksualnog nasilja, govore da nema razloga da ne vjerujemo da je i u Crnoj Gori ista ili, bar, vrlo slična statistika”, kaže za Monitor izvršna direktorica NVO Prima Aida Perović, koja je nedavno, u saradnji sa partnerima, realizovala kampanju pod nazivom Seksualno nasilje nije dječja igra.

Najčešća zabluda je da uglađeni, obrazovani, dobrostojeći ljudi lijepih manira ne zlostavljaju djecu, kao i da su djeca najsigurnija u porodičnom okruženju, upozorava Perović. „Istina je, međutim, da seksualno nasilje u 90 odsto slučajeva djetetu nanosi poznata osoba, koja mu predstavlja autoritet i u koju ima povjerenja. Takvi seksualni predatori vješto maskiraju svoje namjere i prilagođavaju ih dječijoj radoznalosti, naivnosti i neznanju. Djeca najčešće u startu ne prepoznaju nasilje, jer misle da je u pitanju igra. Jedna od velikih zabluda je i to da su svi seksualni zlostavljači djece pedofili. Postoje osobe koje se seksualno iživljavaju nad djecom, a koje imaju uobičajene seksualne odnose sa odraslim osobama”.

Monitor je od Uprave policije (UP) pokušao da sazna koliko je slučajeva seksualnog nasilja nad djecom (nedozvoljenih polnih radnji, obljuba i silovanja) u posljednje tri godine prijavljeno toj državnoj upravi. Do zaključenja ovog broja, odgovor nije stigao.

Studija o seksualnom nasilju nad ženama i djecom u Crnoj Gori, koju su radile NVO Prima, Sigurna ženska kuća i SOS za žene i djecu žrtve nasilje iz Nikšića, a koja je obuhvatila period od pet godina, od početka 2014. do kraja 2018. godine, pokazala je da su žrtve koje su preživjele neki vid seksualnog nasilja, u 60 odsto slučajeva – djeca. „To ne znači nužno da su djeca brojnija među žrtvama, jer punoljetne osobe mnogo rjeđe prijavljuju seksualno nasilje i dobijaju epilog na sudu”, objašnjava Perović.

Krivični zakonik Crne Gore za silovanje djeteta propisuje kaznu zatvora na period od najmanje 10 godina. Za obljubu zatvor od tri do 12 godina, a za nedozvoljene polne radnje – novčanu kaznu ili zatvor – od dvije do najviše 15 godina.

Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava je, nakon inicijative iz Kabineta premijera Zdravka Krivokapića 12. aprila, pristupilo izradi Predloga zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika. Cilj je – maksimalno pooštravanje kazni zatvora za krivična djela protiv polne slobode koja su učinjena prema djeci i nemoćnima. „Za silovanje i obljubu predložena je mogućnost da počinitelj bude kažnjen zatvorskom kaznom u trajanju od 40 godina. To je najstroža kazna koju domaće krivično zakonodavstvo predviđa za najteža krivična djela. Predložene kazne zatvora, koje mogu biti ocijenjene kao drakonske, ne moraju biti izrečene u svakom pojedinačnom slučaju”, navodi se, između ostalog, u saopštenju tog Vladinog resora.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Kad tužilaštvo radi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čuvari u NP Skadarsko jezero uhvate krivolovce sa sve ribom i agregatima kojim je ubijaju, a tužilaštvo ih pusti i vrati im opremu za ,,rad”. Tako teče najnovija kampanja Stop krivolovu na Skadarskom jezeru

 

U toku je kampanja Stop krivolovu – Ribolovni zabran na Skadarkom jezeru od 15. marta do 15. maja. U njenom jeku, nadzornici NP Skadarsko jezero su, prošli četvrtak, u krivolovu zatekli Dražena Prenkića i Živka Lazovića, saopštili su iz ovog Nacionalnog parka. Sa stotinama kila ulovljene ribe i agregatima kojima je riba ubijena. Tužilac Ivana Petrušić- Vukašević odlučila je da u ovom slučaju nema elemenata krivičnog djela.

Iz tog preduzeća konstatovali su da najnoviji „slučaj nudi još jedan dokaz tvrdnji da tužilaštvo mora biti iz korijena promijenjeno kako bi konačno počelo da štiti državu i njenu imovinu”.

Ovo bi se moglo tumačiti i kao svojevrsni odgovor tužilaštva na nedavni poziv NP policiji, sudstvu, tužilaštvu i inspekcijama da počnu da ispunjavaju svoje zakonske obaveze i konačno urade nešto na očuvanju Skadarskog jezera.

Marina Jočić, predsjednica UO JP Nacionalni parkovi CG izjavila je da je nekoliko grupa koje se bave krivolovom na nivou mafije, što se tiče organizovanosti i povezanosti sa državnim organima.

Nasuprot njima je Služba zaštite NP Skadarsko jezero, koja je, kako je navela, malobrojna, loše opremljena i još gore plaćena. Ona je za TV Vijesti izjavila da sumnja i da su pojedini čuvari u sprezi sa krivolovcima, ali to je jako teško dokazati.

Ipak, iz NP tvrde da su već prvog vikenda zabrana uspjeli da zaplijene  nekoliko plovila, akumulatora, pretvarača i ostalih sredstava za ubijanje ribe i ostalog živog svijeta u jezeru. Međutim, tužilaštvo je oslobodilo te ljude i nije ih krivično gonilo, dobili su prekršajne prijave i vraćen je alat za ubijanje živog svijeta u jezeru, navodi Jočićeva.

Posljedica toga je da su oni koji prijave krivolov zastrašeni: ,,Imaju razlog za strah. Imamo snimak gdje krivolovci repetiraju pištolj znajući da ih kamera snima. Dešavalo se da naši nadzornici budu napadnuti, da im se prijeti da će biti sprženi sondom. Ti su ljudi spremni na sve”, kazala je Jočićeva.

S druge strane država je totalno nespremna. Na sudu završi jednocifren broj slučajeva krivolova, a sudije ih ili oslobađaju ili im propisuju uslovne kazne.

Iz ovog NP navode da je vrijednost izlova ribe na Skadarskom jezeru pet miliona eura godišnje, a da još toliko donosi turizam. Upozoravaju da ako se nastavi sa ovim razmjerama krivolova u sljedećih nekoliko godina možemo očekivati scenario sličan onom na rijeci Zeti koja je bez riba. A teško da će tada dolaziti i turisti da ,,uživaju” u mrtvom jezeru.

Nije problem samo jezero. Nedavno je građanska inicijativa Stop krivolovu pozvala nadležne da hitno reaguju u borbi protiv krivolova. Naveli su da im učestalo stižu prijave građana o detonacijama u rejonu Luštice, Krimovice, na brojnim lokacijama u blizini Bara, Budve, ušću Bojane. ,,Između uvale Žanjic i Plave špilje, sportski ribolovci su našli jedan od štekova ribolovaca dinamitaša”, naveli su iz ove organizacije.

Oni, kako su naveli, očekuju jak odgovor države na ovo ,,povampirenje” dinamitaša, koji koriste trenutno stanje izazvano pandemijom virusa kovid 19, angažovanost pripadnika policije na drugim zadacima.

Odgovora do sada skoro i da nije bilo.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo