Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KAKO PREKO VERIGA: Vlada hoće most, stručnjaci tunel

Objavljeno prije

na

Most Verige otvara Boku. Od kada je Pobjeda slavodobitno objavila ovaj naslov na prvoj stranici uskoro će devet godina. Na zadovoljstvo inženjera građevinarstva, ekonomista, ekologa i građana primorskih gradova od mosta još nema ništa, ali veliki su izgledi da će Vlada Crne Gore njime ,,ukrasiti” Bokokotorski zaliv i to uz pomoć Azerbejdžanaca.

Ljetos je iz Azerbejdžana Vladi stigla ponuda da njihova kompanija gradi most preko moreuza Verige i obilaznicu oko Tivta za 175 miliona eura. Azerbejdžanci bi taj novac dali kao kredit, ali traže da budu oslobođeni poreza, carina, akciza i taksi kao i podizvođači radova. I da dobiju posao bez tendera.

Vlada je imenovala tadašnjeg ministra saobraćaja Ivana Brajovića za šefa ekspertsko-pregovaračkog tima sa Azerbejdžanicima. Potpredsjednik Vlade Milorad Vujović i ministri Raško Konjević, Boris Marić i Goran Danilović izdvojili su mišljenja prilikom rasprave o tome u tadašnjoj Vladi izbornog povjerenja.

Dokle je stigao aranžman sa Azerbejdžancima javnosti je nepoznato. No, najveća je nepoznanica zašto vlast godinama ignoriše predloge stručnjaka da je umjesto mosta višestruko racionalnije graditi tunel kroz more.

Most bi premošćavao Bokokotorski zaliv u području Sv. Nedjelja – rt Opatovo. Glavni projekat uradio je Biro za projektovanje iz Maribora još 2002. Prema tom projektu most bi bio dug 960 metara. Za njegovu gradnju i prije Azerbejdžanaca bilo je interesenata. Početkom 2005. godine delegacija izraelske kompanije Solel Bone o tome je razgovarala sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem. Prije dvije godine za gradnju mosta bila je zainteresovana kineska kompanija CRBC, koja gradi autoput Bar- Boljare.

Gradnja mosta Verige našla se u žižu javnosti još 1999. Tada je zvanično objavljeno da radovi počinju na proljeće 2000. Od tada je nekoliko puta vlast najavljivala da gradnja mosta samo što nije počela.

Prije deset godina završena je projektna faza i tada je saopšteno da će gradnja početi čim se obezbijedi 90 miliona eura, koliko je procijenjeno da će most koštati. U studiji opravdanosti navedeno je da će most biti dug 981 metar, a visina nad površinom mora iznosiće 55 metara. Tvrdilo se da bi bila zaštićena životna sredina i kulturno-istorijski spomenici.

Ekonomista Božo Kovač se, u namjeri da ospori opravdanost tog projekta, 1999. godine obraćao na nekoliko adresa, pa i tadašnjem predsjedniku Vlade Filipu Vujanoviću. Odgovoreno mu je – ćutanjem.

Kovač je u pismu Vujanoviću naveo da je taj projekat ne samo loš, već bi imao katastrofične posljedice za Crnu Goru, moleći premijera da animira debatu ,,o crnogorskom investicionom paketu koji se naturio kao akt ideologije a ne razuma i koji će nas odvući u ekonomsku propast”.

Jedan Kovačev tekst o tome objavljen je te godine u Monitoru.

Pošto se radi o projektu od kapitalne važnosti za Crnu Goru i velikoj investiciji logično bi bilo da Vlada otvori javnu raspravu kako bi se o izgradnji mosta čula mišljenja, prije svega građana Boke, ne samo kao o saobraćajnom objektu, nego o njegovom ekološkom uticaju na Bokokotorski zaliv, upozorio je prije nekoliko godina Blažo Sredanović, inženjer sa četrdesetogodišnjim iskustvom u američkim građevinskim kompanijama.

,,Izdizanje mosta iznad projektovane visine zahtijevalo bi pilone od blizu 200 metara, što bi moglo da predstavlja opasnost za avionski saobraćaj… Ni visina mosta od 60 metara ne bi bila dovoljna za brodove kao Qeen Mary 2, a u svijetu se svake godine grade desetine sve većih i širih brodova za krstarenje”, objasnio je Sredanović zašto je protiv gradnje mosta, uz poruku da bi most preko Veriga bio kao rez nožem preko grla ,,Nevjeste Jadrana”!

I šefica misije UNESKO-a Mectild Roster svojevremeno je upozorila: ,,Gradnja je planirana na ulazu u lokalitet pod zaštitom UNESKO-a i ima velikog vizuelnog uticaja na okolni pejsaž, prije svega na Perast”.

Sva ta upozorenje otišla su u vjetar.

Prema mišljenju ekologa i pomorskih stručnjaka, most bi ugrozio nautički turizam u Boki i oskrnavio njene ambijentalne i kulturne vrijednosti.

Maja Ćatović je, dok je bila gradonačelnica Kotora i poslanica u crnogorskom parlamentu, uložila je amandman kojim je predložila umjesto mosta gradnju tunela. Amnadman joj je odbijen.

U razgovoru za Monitor inženjer i ekonomista Čedomir Radičević kaže da su nedostaci izgradnje mosta višestruki.

,,Prvo, cijena je više nego trostruko veća, a sa pristupnim putevima gotovo i četvorostruko u odnosu na cijenu izgradnje tunela. Azerbejdžanici bi izgradili most i zaobilaznicu oko Tivta za 175 miliona eura, dok bi izgradnja tunela kroz more koštala između 30 i 55 miliona, zavisno gdje bi se gradio. Drugo, visina mosta od 65 metara u bliskoj budućnosti biće trajni limitirajući faktor za ulazak savremenih sve većih brodova”, kaže Radičević.

Navodeći da je vodeća kompanija u EU francuski Safege isprojektovao najveći tunel na svijetu – između Njemačke i Danske dužine 18 kilometara, Radičević kaže: ,,Ovdje se postavlja pitanje izbora između mosta, koji bi gradila azijska firma, i podvodnog tunela koji bi bio i tehnički i tehnološki evropski proizvod, a to rješenje podržavaju i UNESCO i Brisel i u investicionom dijelu tunel je jeftiniji za preko 250 miliona eura”.

Montaža tunela kroz more trajala bi do šest mjeseci koliko i priprema elemenata iz kojih se sastoji, što znači da bi investicioni rok izgradnje bio godinu. Tunel kroz vodu montira se na konstrukciju i polaže na dubini od 20 metara.

,,Tunel omogućava i promjenu trase i odabir idealne a to je preko Luštice koja bi se tunelom kroz more povezala sa Prevlakom , što ukupnu trasu skraćuje za 24 kilometra, a ukupnu investiciju smanjuje za 250 miliona eura”, kaže Radičević.

Izgradnja tunela, prema njegovim procjenama, može se realizovati u roku od godinu, pa se već u grejs periodu, koji je uobičajeno pet godina, gotovo četiri godine on može eksploatisati što bi omogućilo ukupan prihod od fantastičnih 56 miliona eura.

Naši sagovornici, zašto su se mnogi zalagali i ranije, apeluju da se povede argumentovana javna rasprava o tome da li mostom ili tunelom kroz more preko Veriga. Ukoliko Vlada nije, bez tendera i obaveznih dažbina, za most dala zeleno svjetlo Azerbejdžancima.

MIREL RADIĆ-LJUBISAVLJEVIĆ: Monteput forsira most

Mirel Radić-Ljubisavljević je bivša pomoćnica ministra saobraćaja u dva mandata, potpredsjednica SDP-a Crne Gore i predstavnik opozicije u Vladi izbornog povjerenja u Odboru direktora Monteputa. Za Monitor objašnjava zašto daje prednost tunelu a ne mostu za prelaz preko Veriga.

– Prelaz preko Bokokotorskog zaliva samo je dio većeg projekta Brze saobraćajnice duž Crnogorskog primorja od granice sa Hrvatskom do granice sa Albanijom. Mislim da bi ozbiljnije trebalo razmotriti varijantu tunelskog rješenja prelaska preko Bokokotorskog zaliva jer je evidentno da bi most u ambijentalnom smislu u velikoj mjeri narušio izgled zaliva, koji je dragulj Jadrana. Smatram da infrastrukturna rješenja nikako ne bi trebala ići na uštrb očuvanja životne sredine. Na to je ukazivao i UNESCO, u dijelu zaštite kulturne baštine Kotora, iako se radi o tzv. buffer zaštićenoj zoni.

Idejno rješenje tunelskog prelaza radio je projektant IGH iz Hrvatske po tenderu koji je prema zaključcima Vlade raspisao Monteput, ali smatram da to nije dovoljno razrađeno i da taj dokument nije dao u dovoljnoj mjeri argumente zašto je varijanta prelaza putem tunela nepovoljnija od mosta, koji Monteput čitavo vrijeme forsira kao bolju varijantu. Mislim da je primarni razlog zbog kojeg IGH i Monteput preporučuju mostovsko rješenje to što je ono znatno skuplje i što se od samog početka zalažu za most. Nikada Ministarstvo saobraćaja i pomorstva i Ministarstvo održivog razvoja nijesu predložili Vladi, nakon što su dokumenti od IGH dostavljeni i jednom i drugom ministarstvu, jedno ili drugo rješenje – most ili tunel, iako je Vlada bila dužna da razmotri prijedlog nadležnih ministarstava.

U Prostornom planu Crne Gore do 2020. godine, navodi se prelaz preko Bokokotorskog zaliva, kako se ne bi prejudiciralo rješenje tunel ili most, upravo zato što su domaći stručnjaci preporučivali tunelsko rješenje.

Iako je posljednja varijanta mostovskog rješenja podigla konstrukciju mosta na oko 65 metara, samo po sebi to nije opredjeljujući razlog za prihvatanje mostovskog rješenja u smislu da je time omogućen prolaz kruzera,ako se uzme u obzir da tehnologija kruzing brodova stalno napreduje i da će oni biti sve viši i viši. I rizikuje se da Kotor u budućnosti bude onemogućen da turističku ponudu zasniva na ovoj vrsti ponude.

Udari vjetra na toj visini od 65 metara, po ocjeni stručnjaka kao što je Mirko Balabušić, su takvi da bi ozbiljno ugrožavali bezbjednost obavljanja drumskog saobraćaja preko mosta i on bi zbog toga bio vrlo često zatvaran.

Mislim da se bez transparentnog obavještavanja stručne javnosti kao i građana Kotora, Tivta i Herceg Novog i javne rasprave o jednom ili drugom rješenju – most ili tunel, kao i pribavljanja decidiranog mšljenja UNESCO-a ne bi smjelo opredjeljivati za mostovsko rješenje za koje se zalaže Ministarstvo saobraćaja i predlaže ga Vladi kao jedinu varijantu premošćavanja Bokokotorskog zaliva. Protiv mostovskog rješenja bili su i Mladen Lučić, bivši direktor Lučke uprave Kotor, rukovodstvo Luke Kotor, prof. Pasinović, Kotoranin i priznati stručnjak iz mostogradnje.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

HOTELI SVETI STEFAN I MILOČER NEĆE RADITI NI OVOGA LJETA: Biseri pod ključem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje

 

Najluksuzniji crnogorski turistički brend, grad-hotel Sveti Stefan sa hotelom Miločer, neće otvoriti svoja vrata za turiste ni ovoga ljeta. To je odluka zakupca, kompanije Adriatic properties, koja zapravo nije javno izrečena, ali su hoteli na kraju juna i dalje zatvoreni, bez znakova bilo kakvih radova koji bi se odnosili na pripremu objekata za prijem gostiju.

Ekskluzivno ljetovalište u Paštrovićima, pored dva hotela sadrži nekoliko zasebnih vila u miločerskom parku, restorane i kafeterije, veliki spa centar i tri najljepše prirodne pješčane plaže na Crnogorskom primorju. Svi navedeni objekti su zatvoreni, parkovi i travnjaci su već duže vrijeme neodržavani, plaže napuštene i neuređene, bez mobilijara i pratećih usluga, zbog čega poznati turistički kompleks na junskoj vrelini djeluje zaista tužno.

Sudbina zakupljenog ekskluzivnog ljetovališta, pitanja u vezi sa nastupajućom sezonom i planovima zakupca koji blokadom Svetog Stefana nanosi veliku štetu crnogorskom turizmu, pokrivena su velom tajne. Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje.

U Budvanskoj kompaniji Adriatic properties na početku prošlogodišnje turističke sezone odlučili su  da zatvore hotele kao reakciju na proteste mještana koji su se protivili izgradnji stanova za tržište u Miločeru, na lokaciji starog Hotela Kraljičina plaža, i tražili da im se omogući prolaz javnim stazama kroz naselje koje je zakupac blokirao. Mještani su porušili kapije koje su sprečavale prolaz stazom iza male Kraljičine plaže, što je bio okidač za zakupca da zatvori hotele pod izgovorm da su njegovi gosti izgubili zagarantovanu privatnost.

Najagilniji među učesnicima protesta bili su čelnici lokalnog odbora URA-e, partije čiji funkcioneri u Vladi nemaju odgovor kako riješiti nastalu situaciju koja traje drugu godinu zaredom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŽU SE ŽRTVE PORODIČNOG NASILJA: Sistem kao saučesnik u zločinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Ženskog kluba Skupštine Crne Gore su saopštili da je ,,zrelo da femicid propišemo kao posebno krivično djelo u Krivičnom zakoniku Crne Gore”. Konstatovali su i da je sistem ,,negdje zatajio”, te da izostaje preventiva i da se ,,svako malo ponavlja nasilje nad ženama i to na najbrutalniji način”

 

Četrdesetsedmogodišnja Branka Petrović iz Herceg Novog ubijena je u ponedjeljak u zoru. Nešto prije šest sati u nju je pucao njen bivši suprug Bojan Rašović (47). Nakon ubistva Rašović se, po pisanju medija, u vidno lošem psihičkom stanju, predao policiji. Oko 20 sati priveden je dežurnom tužiocu – branio se ćutanjem.

,,Za proteklih devet mjeseci ubijeno je najmanje pet žena od strane sadašnjeg ili bivšeg partnera. To je brojka koja zahtijeva hitno reagovanje institucija”, kaže za Monitor  Nataša Međedović, koordinarka SOS telefona Nikšić. Ona ističe da Crna Gora nema javno dostupnih statističkih podataka o rasprostranjenosti femicida: ,,Crna Gora mora uspostaviti sistem prikupljanja i analize podataka o nasilju nad ženama i otkrivanju propusta koji dovode do ubistava žena od strane njihovih bivših ili sadašnjih supruga i partnera kao preduslov za kreiranje uspješnih strategija za sprečavanje budućih femicida. Ubistvima žena je skoro uvijek prethodila duga istorija porodičnog nasilja, a femicid se uglavnom dešavao ili dešava u trenutku kada žena odluči da napusti nasilnu situaciju”.

Dan nakon ovog femicida u istom gradu Bjelopoljac Z.A. (37), sa privremenim boravkom u Herceg Novom, pretukao je vanbračnu suprugu M.D. On je u večernjim časovima 28. juna, vrijeđao svoju vanbračnu suprugu, prijetio da će je ubiti, a zatim joj zadao više udaraca  po glavi i ramenima  držeći u ruci kuhinjsku drvenu dasku. Sud za prekršaje u Budvi, Odjeljenje u Herceg Novom, izrekao mu je maksimalnu kaznu od 60 dana zatvora, uz mjeru zabrane približavanja oštećenoj u trajanju od pola godine.

Istog dana Više tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv Dalibora Nikolića (34) za svirepo ubistvo trudne supruge Zimrite Nerde koju je u noći između 15. i 16. januara tukao osam sati. U optužnici su jezivi detalji: Nikolić je od 22 sata 15. janura do 6 sati narednog dana tukao i na svirep način, sa umišljajem, lišio života bremenitu suprugu… za vrijeme dok se troje njihove maloljetne djece (od 10, osam i četiri godine) nalazilo u porodičnoj kući. Od više desetina udaraca pesnicama i improvizovanom bejzbol palicom koje je Nerda primila skoro da nije bilo mjesta na njenom tijelu bez krvavih podliva.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

LUKSUZ NA CRNOGORSKOM PRIMORJU: Par ležaljki i suncobran 500 eura dan, noćenje u vili 14 hiljada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima priličan broj domaćih gostiju

 

Turistički kompleks sa hotelima Sveti Stefan i Miločer, decenijski simbol elitnog turizma na Crnogorskom primorju, vidno propada, zatvoren za goste već drugu sezonu zaredom. Zaključan grad hotel Sveti Stefan, prepušten zubu vremena, napuštene i neuređene hotelske plaže našeg najpoznatijeg ljetovališta, na početku turističke sezone pružaju sliku propasti, neuspjeha i nebrige, kako države tako i zakupca, of šor kompanije Adway Investment sa Britanskih Djevičanskih Ostrva, i njene budvanske filijale Adriatic properties, kojom upravlja grčki biznismen Petros Statis.

Na drugoj strani, duž obale podignuti su novi rizorti sa hotelima, vilama i apartmanima, koji luksuzom i cijenama sa kojima su izašli na tržište, daleko nadmašuju ponudu Hotela Aman Sveti Stefan. Novi ekskluzivni turistički kompleksi, nikli na lokalitetima koji se ne mogu mjeriti sa prirodnim, kulturnim i istorijskim odlikama Sveca, posluju sa cijenama usluga koje ni na Svetom Stefanu do sada nisu postignute.

Po luksuzu koji nudi, izdvaja se kompleks One&Only Portonovi, izgrađen na mjestu nekadašnje vojne baze Kumbor, na obalama Bokokotorskog zaliva. Mlade ćerke predsjednika Azerbejdžana Ilhana Alijeva Arzu i Lejla, koje, prema podacima CIN-a, stoje kao krajnji vlasnici iza kompanije koja je gradila Portonovi, imaju trenutno,  u objektima sa 5 zvjezdica, najskuplju turističku ponudu u Crnoj Gori.

Najluksuzniji objekat novog rizorta, raskošna Vila One, površine 460 kvadrata, nudi se po nevjerovatnoj cijeni od 14.000 eura za jednu noć. Vila se reklamira kao ambijent koji nudi „božanski život“ i zagarantovanu sreću onom ko je iznajmi. Pored niza specijalnih usluga, privatnog bazena, bazena za hidroterapiju, privatnog kuvara, gosti dobijaju na raspolaganju  „stručnjaka za sreću“, ličnog batlera na 24 časa, koji je zadužen da svaki trenutak u vili gostima učini sretnim i nezaboravnim. Sa sopstvenim vrtom i bogatim modernim enterijerom, Vila One predviđena je za boravak najviše 6 osoba i dvoje djece.

Kompanija One&Only raspolaže sa dodatne tri „originalne vile“, nazvane po crnogorskim planinama. U vilama Orjen, Lovćen i Rumija  smještaj je nešto jeftiniji. Jedno noćenje sa doručkom za dvoje, staje od 12.800 eura pa do 16.000, u zavisnosti od broja soba u vili. Svaka od njih ima svoj bazen i sopstvenu pješčanu plažu. To je pet puta više od cijene po kojoj se izdavala čuvena Vila 118 na Svetom Stefanu, ikona skupog i luksuznog smještaja na crnogorskom primorju. Zakupac je ovu vilu površine 165 kvadrata, u kojoj se odmarao veliki broj slavnih i bogatih gostiju, preimenovao u Vila Sveti Stefan, čija je cijena za jednu noć iznosila 3.500 eura.

Cijene soba i apartmana u hotelu One&Only prava su sitnica u odnosu na basnoslovne sume koje treba izdvojiti za uživanje u vilama. Noćenje i doručak u standardnoj dvokrevetnoj sobi staje od 1.520 do 1.930 eura, tokom jula ove turističke sezone.

Znatno su niže cijene smještaja u apartmanima kojima upravlja kompanija Portonovi. Kreću se od 490 eura pa sve do 1.900 eura za komforne stanove sa bazenom.

Ko su klijenti novog rizorta pored Herceg Novog, nije poznato. I koji su to gosti koji plaćaju na destine hijada eura za noć u izdvojenom kompleksu koji okružuje običan, domaći svijet i morska voda zaliva? Kako uopšte stižu u oazu blještavog  lukusuza i sjaja nakon što slete na aerodom Tivat? Čekaju na trajekt ili ostatak zaliva prelijeću helikopterom? Na pitanje da li uopšte ima zainteresovanih za bukiranje vila, dobili smo odgovor da je za Vilu One teško naći slobodan termin u julu mjesecu.

Astronomske cijene smještaja i usluga formirane su i u turističkom naselju Dukley Hotel&Resort sa 5 zvjezdica, izgrađenom na budvanskom Rtu Zavala. U tom stambeno-turističkom kompleksu na Budvanskoj rivijeri sve pršti od luksuza i visokih cijena.

Penthaus apartman na Zavali izdaje se po cijeni od 3.500 eura za jednu noć. Isti takav sa tri spavaće sobe cijeni se 3.936 eura. Apartmani u vilama prodaju se od 1.125 do 1.470 eura dnevno, zavisno od broja soba.

Međutim, pravo iznenađenje slijedi kod takozvanog plažnog programa i uslova za korišćenje plaža koje okružuju Rt Zavala. Za posjetioce koji nisu gosti hotela, komplet sa dvije ležaljke i suncobranom na pješčanoj plaži Guvance, preimenovanoj u Dukley Beach&Bar, staje 250 eura na dan. Uz tu cijenu sleduje flaša francuskog šampanjca, tanjir voća i 4 flaše vode marke Suza.

Postoji i premijum paket sa nešto komfornijim ležaljkama, odnosno krevetima,  koji košta 500 eura za jedan dan korišćenja. Uz ovu fantastičnu cijenu, vjerovatno jedinstvenu na Crnogorskom primorju, kompanija daje bocu skupljeg šampanjca, porciju svežih ostriga, tanjir sa biranim šumskim voćem i Suza vodu.

Nudi se i alternativa. Ukoliko gost na plaži u toku dana potroši najmanje 450 eura, one dvije ležaljke doći će mu za džaba. Ili u premijum aranžmanu, mora potrošiti najmanje 1.000 eura na jelo i piće, da bi komplet bio gratis. Šta ljudi mogu popiti i pojesti na plaži Zavale za 1.000 eura, mogu da pitaju samo neupućeni.

Na drugim dvjema plažama koje je investitor Zavale izgradio u stijenju ispod vila, pod naziovm Key west  i Escape beach, poznatog brenda Nikki beach, cijene plažnog mobilijara su slične, a ponuda obiluje specijalitetima poput jastoga, ostriga, lososa, skupocjenog šampanjca i voća. Hedonizam u punom sjaju. Kupanje i sunčanje uz ispijanje skupocjenog pjenušca na vrelom pijesku.

Sve se odigrava u neposrednoj blizini populističke Slovenske plaže, na kojoj se odmaraju i oni turisti koji smještaj plate po 20 eura za noć.

Cijene ležaljki i suncobrana na plažama i pontama Zavale nadmašile su one koje su važile na dugim prirodnim pješčanim kupalištima Miločera i Svetog Stefana u vrijeme kada su hoteli bili u funkciji. Prestankom rada najljepših plaža u režimu koji podrazumijeva propisno uređenje, plažni mobilijar, tuševe, klijentela koja ih je koristila, ostala je bez alternative. Ove plaže postale su javne, na koršćenje svih namjernika koji su voljni da sa sobom donesu sve što im je za boravak na suncu potrebno. Situaciju su iskoristili drugi hotelijeri koji su podigli cijene usluga na kupalištima kojima gazduju.

Na plaži ispred Hotela Maestral u Pržnu, komplet sa dvije ležaljke i suncobranom izdaje se za 150 eura na dan. Istovremeno noćenje sa doručkom u dvokrevetnoj sobi hotela, tokom juna, može se rezervisati po cijeni od 220-250 eura. Ludovanje sa naplatom plastičnih ležaljki i pijeska ide toliko daleko da će, po svemu sudeći, one dostići cijenu udobnog kreveta u hotelskoj sobi.

Među gostima koji borave na navednim prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima i priličan broj domaćih gostiju. Nismo ni znali da tu oko nas živi i uživa neki prebogati svijet koji baca novac i bahati se po plažama, jahtama, hotelima. To su mali izdvojeni zabrani za super bogate iza čijih kapija i ograda postoji posve drugačija realnost. Sirotinja, masovni turizam, prebukirane plaže, jeftinoća, gužva, buka… i nečisto zagađeno more koje svi jednako eksploatišu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo