Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KAKO PREKO VERIGA: Vlada hoće most, stručnjaci tunel

Objavljeno prije

na

Most Verige otvara Boku. Od kada je Pobjeda slavodobitno objavila ovaj naslov na prvoj stranici uskoro će devet godina. Na zadovoljstvo inženjera građevinarstva, ekonomista, ekologa i građana primorskih gradova od mosta još nema ništa, ali veliki su izgledi da će Vlada Crne Gore njime ,,ukrasiti” Bokokotorski zaliv i to uz pomoć Azerbejdžanaca.

Ljetos je iz Azerbejdžana Vladi stigla ponuda da njihova kompanija gradi most preko moreuza Verige i obilaznicu oko Tivta za 175 miliona eura. Azerbejdžanci bi taj novac dali kao kredit, ali traže da budu oslobođeni poreza, carina, akciza i taksi kao i podizvođači radova. I da dobiju posao bez tendera.

Vlada je imenovala tadašnjeg ministra saobraćaja Ivana Brajovića za šefa ekspertsko-pregovaračkog tima sa Azerbejdžanicima. Potpredsjednik Vlade Milorad Vujović i ministri Raško Konjević, Boris Marić i Goran Danilović izdvojili su mišljenja prilikom rasprave o tome u tadašnjoj Vladi izbornog povjerenja.

Dokle je stigao aranžman sa Azerbejdžancima javnosti je nepoznato. No, najveća je nepoznanica zašto vlast godinama ignoriše predloge stručnjaka da je umjesto mosta višestruko racionalnije graditi tunel kroz more.

Most bi premošćavao Bokokotorski zaliv u području Sv. Nedjelja – rt Opatovo. Glavni projekat uradio je Biro za projektovanje iz Maribora još 2002. Prema tom projektu most bi bio dug 960 metara. Za njegovu gradnju i prije Azerbejdžanaca bilo je interesenata. Početkom 2005. godine delegacija izraelske kompanije Solel Bone o tome je razgovarala sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem. Prije dvije godine za gradnju mosta bila je zainteresovana kineska kompanija CRBC, koja gradi autoput Bar- Boljare.

Gradnja mosta Verige našla se u žižu javnosti još 1999. Tada je zvanično objavljeno da radovi počinju na proljeće 2000. Od tada je nekoliko puta vlast najavljivala da gradnja mosta samo što nije počela.

Prije deset godina završena je projektna faza i tada je saopšteno da će gradnja početi čim se obezbijedi 90 miliona eura, koliko je procijenjeno da će most koštati. U studiji opravdanosti navedeno je da će most biti dug 981 metar, a visina nad površinom mora iznosiće 55 metara. Tvrdilo se da bi bila zaštićena životna sredina i kulturno-istorijski spomenici.

Ekonomista Božo Kovač se, u namjeri da ospori opravdanost tog projekta, 1999. godine obraćao na nekoliko adresa, pa i tadašnjem predsjedniku Vlade Filipu Vujanoviću. Odgovoreno mu je – ćutanjem.

Kovač je u pismu Vujanoviću naveo da je taj projekat ne samo loš, već bi imao katastrofične posljedice za Crnu Goru, moleći premijera da animira debatu ,,o crnogorskom investicionom paketu koji se naturio kao akt ideologije a ne razuma i koji će nas odvući u ekonomsku propast”.

Jedan Kovačev tekst o tome objavljen je te godine u Monitoru.

Pošto se radi o projektu od kapitalne važnosti za Crnu Goru i velikoj investiciji logično bi bilo da Vlada otvori javnu raspravu kako bi se o izgradnji mosta čula mišljenja, prije svega građana Boke, ne samo kao o saobraćajnom objektu, nego o njegovom ekološkom uticaju na Bokokotorski zaliv, upozorio je prije nekoliko godina Blažo Sredanović, inženjer sa četrdesetogodišnjim iskustvom u američkim građevinskim kompanijama.

,,Izdizanje mosta iznad projektovane visine zahtijevalo bi pilone od blizu 200 metara, što bi moglo da predstavlja opasnost za avionski saobraćaj… Ni visina mosta od 60 metara ne bi bila dovoljna za brodove kao Qeen Mary 2, a u svijetu se svake godine grade desetine sve većih i širih brodova za krstarenje”, objasnio je Sredanović zašto je protiv gradnje mosta, uz poruku da bi most preko Veriga bio kao rez nožem preko grla ,,Nevjeste Jadrana”!

I šefica misije UNESKO-a Mectild Roster svojevremeno je upozorila: ,,Gradnja je planirana na ulazu u lokalitet pod zaštitom UNESKO-a i ima velikog vizuelnog uticaja na okolni pejsaž, prije svega na Perast”.

Sva ta upozorenje otišla su u vjetar.

Prema mišljenju ekologa i pomorskih stručnjaka, most bi ugrozio nautički turizam u Boki i oskrnavio njene ambijentalne i kulturne vrijednosti.

Maja Ćatović je, dok je bila gradonačelnica Kotora i poslanica u crnogorskom parlamentu, uložila je amandman kojim je predložila umjesto mosta gradnju tunela. Amnadman joj je odbijen.

U razgovoru za Monitor inženjer i ekonomista Čedomir Radičević kaže da su nedostaci izgradnje mosta višestruki.

,,Prvo, cijena je više nego trostruko veća, a sa pristupnim putevima gotovo i četvorostruko u odnosu na cijenu izgradnje tunela. Azerbejdžanici bi izgradili most i zaobilaznicu oko Tivta za 175 miliona eura, dok bi izgradnja tunela kroz more koštala između 30 i 55 miliona, zavisno gdje bi se gradio. Drugo, visina mosta od 65 metara u bliskoj budućnosti biće trajni limitirajući faktor za ulazak savremenih sve većih brodova”, kaže Radičević.

Navodeći da je vodeća kompanija u EU francuski Safege isprojektovao najveći tunel na svijetu – između Njemačke i Danske dužine 18 kilometara, Radičević kaže: ,,Ovdje se postavlja pitanje izbora između mosta, koji bi gradila azijska firma, i podvodnog tunela koji bi bio i tehnički i tehnološki evropski proizvod, a to rješenje podržavaju i UNESCO i Brisel i u investicionom dijelu tunel je jeftiniji za preko 250 miliona eura”.

Montaža tunela kroz more trajala bi do šest mjeseci koliko i priprema elemenata iz kojih se sastoji, što znači da bi investicioni rok izgradnje bio godinu. Tunel kroz vodu montira se na konstrukciju i polaže na dubini od 20 metara.

,,Tunel omogućava i promjenu trase i odabir idealne a to je preko Luštice koja bi se tunelom kroz more povezala sa Prevlakom , što ukupnu trasu skraćuje za 24 kilometra, a ukupnu investiciju smanjuje za 250 miliona eura”, kaže Radičević.

Izgradnja tunela, prema njegovim procjenama, može se realizovati u roku od godinu, pa se već u grejs periodu, koji je uobičajeno pet godina, gotovo četiri godine on može eksploatisati što bi omogućilo ukupan prihod od fantastičnih 56 miliona eura.

Naši sagovornici, zašto su se mnogi zalagali i ranije, apeluju da se povede argumentovana javna rasprava o tome da li mostom ili tunelom kroz more preko Veriga. Ukoliko Vlada nije, bez tendera i obaveznih dažbina, za most dala zeleno svjetlo Azerbejdžancima.

MIREL RADIĆ-LJUBISAVLJEVIĆ: Monteput forsira most

Mirel Radić-Ljubisavljević je bivša pomoćnica ministra saobraćaja u dva mandata, potpredsjednica SDP-a Crne Gore i predstavnik opozicije u Vladi izbornog povjerenja u Odboru direktora Monteputa. Za Monitor objašnjava zašto daje prednost tunelu a ne mostu za prelaz preko Veriga.

– Prelaz preko Bokokotorskog zaliva samo je dio većeg projekta Brze saobraćajnice duž Crnogorskog primorja od granice sa Hrvatskom do granice sa Albanijom. Mislim da bi ozbiljnije trebalo razmotriti varijantu tunelskog rješenja prelaska preko Bokokotorskog zaliva jer je evidentno da bi most u ambijentalnom smislu u velikoj mjeri narušio izgled zaliva, koji je dragulj Jadrana. Smatram da infrastrukturna rješenja nikako ne bi trebala ići na uštrb očuvanja životne sredine. Na to je ukazivao i UNESCO, u dijelu zaštite kulturne baštine Kotora, iako se radi o tzv. buffer zaštićenoj zoni.

Idejno rješenje tunelskog prelaza radio je projektant IGH iz Hrvatske po tenderu koji je prema zaključcima Vlade raspisao Monteput, ali smatram da to nije dovoljno razrađeno i da taj dokument nije dao u dovoljnoj mjeri argumente zašto je varijanta prelaza putem tunela nepovoljnija od mosta, koji Monteput čitavo vrijeme forsira kao bolju varijantu. Mislim da je primarni razlog zbog kojeg IGH i Monteput preporučuju mostovsko rješenje to što je ono znatno skuplje i što se od samog početka zalažu za most. Nikada Ministarstvo saobraćaja i pomorstva i Ministarstvo održivog razvoja nijesu predložili Vladi, nakon što su dokumenti od IGH dostavljeni i jednom i drugom ministarstvu, jedno ili drugo rješenje – most ili tunel, iako je Vlada bila dužna da razmotri prijedlog nadležnih ministarstava.

U Prostornom planu Crne Gore do 2020. godine, navodi se prelaz preko Bokokotorskog zaliva, kako se ne bi prejudiciralo rješenje tunel ili most, upravo zato što su domaći stručnjaci preporučivali tunelsko rješenje.

Iako je posljednja varijanta mostovskog rješenja podigla konstrukciju mosta na oko 65 metara, samo po sebi to nije opredjeljujući razlog za prihvatanje mostovskog rješenja u smislu da je time omogućen prolaz kruzera,ako se uzme u obzir da tehnologija kruzing brodova stalno napreduje i da će oni biti sve viši i viši. I rizikuje se da Kotor u budućnosti bude onemogućen da turističku ponudu zasniva na ovoj vrsti ponude.

Udari vjetra na toj visini od 65 metara, po ocjeni stručnjaka kao što je Mirko Balabušić, su takvi da bi ozbiljno ugrožavali bezbjednost obavljanja drumskog saobraćaja preko mosta i on bi zbog toga bio vrlo često zatvaran.

Mislim da se bez transparentnog obavještavanja stručne javnosti kao i građana Kotora, Tivta i Herceg Novog i javne rasprave o jednom ili drugom rješenju – most ili tunel, kao i pribavljanja decidiranog mšljenja UNESCO-a ne bi smjelo opredjeljivati za mostovsko rješenje za koje se zalaže Ministarstvo saobraćaja i predlaže ga Vladi kao jedinu varijantu premošćavanja Bokokotorskog zaliva. Protiv mostovskog rješenja bili su i Mladen Lučić, bivši direktor Lučke uprave Kotor, rukovodstvo Luke Kotor, prof. Pasinović, Kotoranin i priznati stručnjak iz mostogradnje.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

GLOBALNA INICIJATIVA ZA BORBU PROTIV ORGANIZOVANOG KRIMINALA: Balkanske kriminalne grupe u centru trgovine kokainom u Holandiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trgovinom kokainom između Holandije i Zapadnog Balkana dominiraju albanske i bosansko-hrvatsko-crnogorsko-srpske kriminalne grupe, koje kontrolišu trgovinu, srednji nivo distribucije i, zajedno sa holandskim kriminalcima, trgovinu na veliko, često u međusobnoj saradnji, navodi GI-TOC

 

Kriminalne organizacije sa sjedištem u Holandiji sa transnacionalnim vezama postale su centralne, posebno u upravljanju uvozom kokaina iz Južne Amerike u Evropu. To je objavila Globalna inicijativa za borbu protiv organizovanog kriminala (GI-TOC) navodeći da kriminalci otpremaju najveći dio svog kokaina iz Ekvadora i Kolumbije kroz luke Roterdam i Flisingen u Holandiji i Antverpen u Belgiji.

Prema njihovom pisanju trgovinom kokainom između Holandije i Zapadnog Balkana dominiraju albanske i bosansko-hrvatsko-crnogorsko-srpske kriminalne grupe, koje kontrolišu trgovinu, srednji nivo distribucije i, zajedno sa holandskim kriminalcima, trgovinu na veliko, često u međusobnoj saradnji.

Kriminalci iz Albanije, Srbije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Bosne i Hercegovine posluju u partnerstvu sa holandskim kriminalcima i pribavljaju drogu preko holandskih morskih luka i aerodroma. Pored trgovine kokainom, krijumčare i sintetičke droge i bave se trgovinom ženskim osobama koje primoravaju da rade u legalizovanim “distriktima sa crvenim fenjerima“, među kojima je i popularni amsterdamski distrikt De Valen.

Po riječima višeg policijskog operativca, balkanske grupe trguju i oružjem. Holandska policija često pronalazi „male autobuse pune vatrenog oružja“, većinom porijeklom iz Albanije, Srbije i Crne Gore.

Dijaspora bivše Jugoslavije koordiniše trgovinom u Antverpenu, Roterdamu i Luksemburgu. Uz to, poslednjih šest godina, kriminalne mreže sa Zapadnog Balkana usvojile su poslovni model usredsređen na uzgoj kanabisa u zatvorenom prostoru u EU.

“Oni su prisutni u cijeloj Holandiji”, kaže visoki portparol holandske policije o kriminalnim grupama sa Zapadnog Balkana.

“Veoma su aktivni i agresivni. Ne samo da učestvuju u preuzimanju kokaina iz luka kao što je Roterdam i njegovom transportu širom Evrope, već vode i kotlarnice i skladišta. Poznato je da balkanski kriminalci iznajmljuju takozvane “kuće duhova“ u parkovima za odmor na jugu Holandije od kriminalnih agencija za nekretnine.” Drugi balkanski kriminalci dođu samo “da preuzmu kokain iz luke ili da nekoga likvidiraju, a zatim se odmah vrate kući“.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Obrazlažući svoje tvrdnje iz MMF-a su pokušali izračunati koliko bi trebalo povećati porez na dodatnu vrijednost (PDV), kao najočigledniji ako ne i jedini način, da bi se u državnoj kasi nadoknadio gubitak po osnovu potpunog ukidanja doprinosa za penziono i invalidsko osiguranje. Ta izdvajanja, prema ponuđenim podacima, čine oko 7,5 crnogorskog BDP-a. „Povećanje stope PDV-a za šest procentnih poena donijelo bi samo dodatni prihod od četiri odsto BDP-a, dok je za potpuno prilagođavanje potrebno povećanje PDV-a od devet odsto, da bi se primarni bilans doveo na nulu“, piše u Izvještaju objavljenom na sajtu MMF-a.

Njima se, očigledno, nije dopala kalkulacija koja pokazuje da bi za pokrivanje troškova predizbornih obećanja PES-a, porez na dodatnu vrijednost trebalo povećati sa sadašnjih 21 na 30 odsto. „Tako značajno povećanje stope PDV-a bilo bi distorziono, regresivno i visoko inflatorno“, zaključili su.

Ni to nije sve. Ukoliko se ovaj scenario u potpunosti sprovede od 2025. godine, javni dug će u 2029. godini premašiti 100 posto BDP-a, upozorili su iz MMF-a. Tako bi se gotovo vratili u nezavidnu poziciju iz 2020. godine  kada je javni dug Crne Gore bio značajno veći od godišnjeg BDP-a (107 odsto). Sasvim dovoljno da MMF, na neviđeno, pretpostavi kako bi Evropa sad 2 mogao biti visokorizičan projekat.

Milojko Spajić nije saglasan sa izrečenim upozorenjem. „MMF je konzervativna institucija koja neće podržati povećanje plata ili penzija. Oni će uvijek biti za smanjenje broja zaposlenih, plata i penzija, a za povećanje poreza“, kazao je premijer. Potegao je najjači argumnet za domaću javnost: „Nije MMF podržao ni program Evropa sad 1. Kada se desio, nakon godinu i po dana, dali su najveće hvalospjeve. Postfestum oni će dati sjajne ocjene i o programu Evropa sad 2.“

Lažu fotografije. Ja se ovih slika drugačije sjećam. Tako pjeva Džiboni. Premijerova interpretacija nedavne prošlosti podsjeća na njegove stihove. Za početak, 2021. nijesmo čuli da se MMF protivi iznebuha predočenom programu poreske reforme baziranom na ukidanju doprinosa za zadravstveno osiguranje. Ili nam to, makar, nije rečeno na dovoljno jasan i razumljiv način.

Tadašnji premijer Zdravko Krivokapić je predstavljajući program Evropa sad 1, u novembru 2021, rekao kako je „projekat rađen više od šest mjeseci i testiran najboljim modelom koji je preporučio MMF“. Tako smo stekli utisak da je, mada za ovdašnju javnost iznenađenje, program pripremljen uz znanje i u saradnji sa krovnom međunarodnom monetarnom institucijom.

Na istom fonu bio je i tadašnji ministar finansija. “Saglasni smo sa MMF-om da je program reformi hrabar potez, ali i neophodan Crnoj Gori, zato što možemo i moramo zaustaviti odliv mladih i omogućiti građanima da benefite osjete što prije”, napisao je Spajić na tadašnjem Tviteru. “Preporuka MMF-a je da se program sprovodi fazno, ali radi kompletne slike treba podsjetiti na njihove prošlogodišnje preporuke...“, nastavio je aktuelni premijer. Podsjetio je  kako su, u prvim mjesecima Krivokapićeve vlade, iz MMF-a prognozirali znatno sporiji oporavak crnogorske privrede (omanuli su, približno, za tri puta) i predlagali smanjenje plata i penzija u cilju „fiskalne konsolidacije“. Na početku mandata te Vlade, MMF je prognozirao tri puta manji rast ekonomije nego što će izvjesno biti u 2021., dodao je Spajić. „Cijenimo mišljenje MMF-a, ali nama su isključivi prioriteti mišljenje i potrebe naših građana, naravno, uz fiskalno neutralni efekat i finansijsku stabilnost.”

Sve je, ipak, ostalo u sjenci poruke „saglasni smo sa MMF-om…“.

Sjetimo se, sada, navodnih hvalospjeva MMF-a na račun efekata programa Evropa sad 1: „Sve što bih istakao jeste da u decembru 2021. godine nismo bili u mogućnosti da predvidimo šta će se desiti u svijetu u februaru 2022., a što je imalo veliki uticaj i na Crnu Goru“, kazao je, zimus, šef misije MMF-a za Crnu Goru Šrikant Sešadri. „Tako da je super što su stvari ispale baš dobro i bez sumnje mogu reći da podaci pokazuju da ne samo što je ostvaren napredak u poreskom sistemu, već možemo vidjeti da su zaposlenost, ukupna potrošnja i ukupan rast takođe imali korist od ovog programa“.

Dakle, Evropa sad 1 donijela je (ne)očekivano dobre rezultate u velikoj mjeri zahvaljujući „dešavanjima u svijetu u februraru 2022“. Da podsjetimo, govorimo o ratu u Ukrajini, velikom prilivu dobroplatežnih Rusa i Ukrajinaca u Crnu Goru i talasu inflacije koji je zadesio cijelu Evropu, a u Crnoj Gori „pogurao“ cijene za blizu 18 odsto na godišnjem nivou. Tako su inflacija i rast potrošnje odlučujuće doprinijeli da se u državnoj kasi značajnije ne osjeti izostanak novca koji se prikupljao po osnovu zdravstvenih doprinosa.

Kakvi bi finansijski efekti programa Evropa sad 1 bili da Rusija nije izvršila agresiju na Ukrajinu, nikada nećemo saznati. Mada, pošto podaci ukazuju na kontinuiran odliv turista iz nužde sa istoka Evrope, dok se inflacija se smiruje (u Crnoj Gori sporije nego u ostatku eurozone), moguće je da ćemo već do kraja ove godine dobiti znatno realniju sliku naših realnih fiskalnih mogućnosti.

Po najavama Milojka Spajića i njegovih najbližih saradnika iz Vlade, Crna Gora će u projekat Evropa sad 2 zagaziti prije toga. Nadajući se da će se uspješna priča ponoviti. Podcjenjujući  pritom računicu prema kojoj bi negativni efekti u državnoj kasi, godišnje, mogli biti četiri-pet puta veći od onih koje je inicijalno proizveo program Evropa sad 1.

Kako će vlada nadomjestiti taj novac? Ponovimo:  riječ je o makar 560 miliona. Godišnje. Premijer je nebrojeno puta ponovio da se redovna budžetska potrošnja neće finansirati novim zaduženjima. Ministar finansija Novica Vuković tvrdi da vlada ne razmatra ni mogućnost povećanja PDV-a. „To nije opcija“, kaže.

Dok  iz Vlade ubjeđuju šta sve neće, nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive, makar uz podnošljiv budžetski deficit (rashodi veći od prihoda). A penzioni sistem održiv i prihvatljiv sadašnjim i budućim penzionerima. Posebno onima kojima odrađene godine staža ne ostavljaju preveliki prostor da se iz sistema međugeneracijske solidarnosti prebace na model individualnog penzionog osiguranja.

Zato upozorenja iz MMF-a treba pažljivo razmotriti. Prije nego PES i aktuelna Vlada svoj predugo skrivani naum ne pretvore u stvarnost. Možda. Pošto ne bi bilo dobro da dođemo u poziciju da preporuke Međunarodnog monetarnog fonda poprime imperativan oblik. Grčki scenario nije nešto što bi poželjeli sebi i svojoj djeci.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Većina partija u Budvi će nastupati samostalno.  Demokrate predvodi Đorđe Zenović a lista nosi naziv Budva odlučuje. Na čelu budvanske liste PES-a je glavni pregovarač Crne Gore Predrag Zenović, pod nazivom   Evropa sad – Budva ima šansu. URA ide sa listom URA – Dritan Abazović – Drugačije, koju predvodi Blažo Rađenović.  Budva može bolje – prof. dr Nikola Milović naziv je liste Demokratske partije socijalista. SDP, SD i Liberalna partija imaju zajedničku listu Čisti izbor –  Petar Odžić. Tu je i lista Dr Vujičić Božidar – Za stvarne promjene, te  Crnogorska evropska Budvadr Novak Adžić – CEP

Baš kao i u doba DPS-a, partijski lideri vode  glavnu riječ i u lokalnim utrkama.

Lokalne liste nose nazive lidera partija, ili ih predvode oni sa funkcijama u državnoj administraciji. Nijesu rijetki ni primjeri takozavne funkcionerske kampanje, koju su, dok su bili u opoziciji, predstavnici vlasti oštro kritikovali.  Šef parlamenta Andrija Mandić tako  obilazi Sveti Stefan i najavljuje promjene u turističkoj ponudi, a Demokrate promovišu ono što radi njihov ministar policije Danilo Šaranović.

Birači u Andrijevici, iako ih je znatno  manje nego u Budvi, imaće široku lepezu za glasanje, samo jednu manje listu nego u turističkoj prestonici.  Na tim izborima učestvovće osam lista sa 12 partija i grupa građana. U izbornoj trci učestvovaće Ujedinjena Crna Gora, čiji je nosilac liste  Milovan Dukić, Grupa građana Za budućnost naše djece, čiju listu predvodi Ivan Radojević, kao i Demokratska partija socijalista (DPS), na čijoj je listi prvi Srđan Mašović. Listu je predala i koalicija Za budućnost Andrijevice – Nova srpska demokratija, Demokratska narodna partija, Prava Crna Gora i Slobodna Crna Gora, koju predvodi Miodrag Čukić, kao i Grupa birača Za bolji standard, kod kojih je prvi na listi Veselin Radenović. Socijalistička narodna partija (SNP) i Demokrate nastupiće pod sloganom Odvažno, odlučno, odgovorno – Andrijevica se pita, a predvodiće ih dosadašnji predsjednik Opštine Željko Ćulafić (SNP). Pokret Evropa sad (PES), koji predvodi poslanica te stranke Dragana Vučević, nastupiće pod sloganom Nova šansa za Andrijevicu. Listu je predao i Vasojevićki pokret Ujedinjenje, a predvodiće ih Vesko Raketić. Raketić bi, međutim, mogao izgubiti pravo da učestvuje u izbornoj trci pošto nije ispoštovao obavezujuće ženske kvote.

Veliki broj  prijavljenih partija za učešće na vanrednim lokalnim izborima u Budvi i Andrijevici, analitičarima je pokazatelj da je politika i dalje unosan biznis i da je neophodna, upozoravaju,  hitna reforma izbornog zakonodavstva. Koje nema ni na vidiku.

DPS je rešavanje krize u Šavniku  nametnuo  kao uslov za učešće u izbornoj reformi. Koja doduše nikada nije ni počela, i koju ni vlast ne nameće kao prioritet. Izuzev onoga što se mora isporučiti Briselu za dobijanje štrikova. Iz DPS-a tvrde da „PES i DF nastavljaju opstrukciju rada Odbora za izbornu reformu, na način što ne žele da povuku nezakonitu odluku o prinudnoj upravi u Šavniku i ne žele dogovor o povratku važnom poslu povodom izborne reforme u okviru nadležnog skupštinskog odbora”.

Dijalog vlasti i opozicije na temu izlaza iz krize u Šavniku za sada je na tome da opozicija hoće da se ponove izbori na dva biračka mjesta, a vlast želi raspisivanje novih izbora.  Nada da će krizu razriješiti Ustavni sud, i dalje je samo nada.

Izbori u Šavniku počeli su 23. oktobra 2022, ali nijesu završeni jer članovi biračkih odbora iz opozicione koalicije Za budućnost Šavnika nijesu dozvoljavali dijelu novoupisanih birača da glasaju, pokušavajući tako da „riješe“ izbornu manipulaciju DPS-a. Na dva birališta, u zgradi Opštine i selu Kruševice, birači su izlazili devet puta.

Negdje se vlast promijeni i bez izbora. U Ulcinju je nedavno zaključen sporazum o formiranju nove koalicije, koja će imati mandat do redovnih izbora početkom 2026.  Tako će dio vlasti u Ulcinju opet biti DPS.

Sporazum su potpisali predsjednik Demokratske partije (DP) Fatmir Đeka, predsjednik Force Genci Nimanbegu, predsjednik OO Demokratske partije socijalista (DPS) Arijan Ljamović, predsjednik OO Socijaldemokrata (SD) Ćazim Hodžić, predsjednik Demokratskog saveza u Crnoj Gori (DSCG) Saubih Mehmeti, predsjednik OO Socijaldemokratske partije (SDP) Naser Resulbegović i predsjednik OO Bošnjačke stranke (BS) Muamer Raščić.

U opoziciji su završili  Građanski pokret URA i Albanska alternativa, koji su bili dio vladajuće koalicije sa DP, SD, SDP i Forcom.

Mediji su prije sporazuma pisali o tajnim pregovorima  o formiranju nove većine.  URA i DUA su tajno zaključile sporazum o saradnji,  dok su neke od stranaka vlasti takođe vodile pregovore sa DPS-om o formiranju drugačije većine. Sve je počelo neposredno prije nego je, prema koalicionom sporazumu ulcinjske vlasti, trebalo da uslijedi rotacija na mjestima predsjednika Opštine i Skupštine, koje su pokrivali Omer Bajraktari (URA) i Ardijan Mavrić (Forca).

“Umjesto da funkciju gradonačelnika prepustimo koalicionom partneru iz Force a preuzmemo mjesto predsjednika SO Ulcinj i na taj način nastavimo započete projekte i nesumnjivo dobre rezultate koje je imala koaliciona vlast na čelu sa Omerom Bajraktarijem, URA se odlučuje na tajne pregovore sa opozicionom DUA o stvaranju neke nove većine a sve sa ciljem da se uzurpira pozicija prvog čovjeka grada”, naveo je Član Opštinskog odbora URA Ulcinj Amil Grbović, podnio je ostavku na funkcije u partiji iz, kako je naveo, moralnih razloga.

Sve je dozvoljeno da se osvoji vlast. To je naš najutemeljeniji politički princip.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo