Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KAKO SE GAZDUJE IMOVINOM DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Igranje milionima

Objavljeno prije

na

Usvoji li Skupština akcionara EPCG prijedlog Odbora direktora., 50 miliona eura postaće gorivo za vjetroelektrane o kojima u toj kompaniji sve glasnije maštaju

 

Jedni izgube milion, drugi deset, treći pedeset. A svi su „u plusu“,  ponosni na svoja poslovna dostignuća. I adekvatno nagrađeni od strane većinskog vlasnika.  Države.

Može vama izgledati kako je ovdje sve jedno te isto, ali vremena su se ozbiljno promijenila. Prije trideset  i nešto godina ovu zemlju su, doduše u drugim – poprilično većim – gabaritima, raspoznavali i po opšteprihvaćenoj mantri samoupravnog socijalizma: ne mogu me malo platiti koliko ja mogu malo raditi.

Onda smo dobili, redom: antibirokratsku revoluciju, burazersku privatizaciju i tajkunski kapitalizam.

Sve skupa, to nam je donijelo i novu poslovno-životnu filozofiju vladajuće elite. Mada to više nijesu radnici, seljaci i poštena inteligencija.  Iako ponekad liče. Uglavnom, njih koliko god da platimo, a plaćamo ih dobro, ne možemo platiti onoliko mnogo koliko oni mogu napraviti štete. I prave je.

Kao što smo u Monitoru već najavili , koji broj unazad, manjinski akcionari Plantaža podnijeli su Privrednom sudu tužbu zahtijevajući poništenje odluka donijetih na ljetošnjoj Skupštini akcionara, održanoj u Šipčaniku.

Kao jedan od razloga za taj zahtjev navodi se i to što manjinskim akcionarima do održavanja Skupštine ( pa čak ni tokom nje) nije bio dostupan izvještaj revizora o reviziji finansijskih izvještaja za 2018.godinu, iako zakon nalaže da taj dokument bude javan i dostupan akcionarima najmanje 30 dana prije održavanja Skupštine.

Umjesto toga, manjinskim akcionarima Plantaža je na samoj Skupštini  dostavljen skraćeni revizorski izvještaj, na svega tri stranice, odnosno, samo mišljenje revizora bez finansijskih iskaza i napomena.

„Obzirom da je tužiocu povrijeđeno pravo da bude informisan o poslovanju društva, budući da mu nije bio dostupan revizorski izvještaj, to isti nije bio u mogućnosti da na bazi valjanih finansijskih pokazatelja glasa o tački 3. dnevnog reda (odluka o isplati dividende)“, navodi su u tužbi nezadovoljnog akcionara. U njoj se podsjeća na član 63 Zakona o privrednim društvima (ZOPD) koji propisuje da će akcionarsko društvo isplatiti dividendu „samo ako neto vrijednost aktive nije manja od vrijednosti osnivačkog kapitala i pod uslovom da isplata dividende neće smanjiti neto vrijednost imovine ispod osnivačkog kapitala“. I otud je  jasno, navodi su u tužbi u koju je Monitor imao uvid, da je tužilac morao biti upoznat sa revizorskim izvještajem kako bi mogao glasati o predloženoj odluci o isplati dividende.

„Jasno je da povreda ovog prava predstavlja osnov za prekršajnu odgovornost uprave društva, kao i osnov za poništenje odluka skupštine akcionara“, navedeno je u tužbi predatoj Privrednom sudu krajem jula.

U međuvremenu je stigla vijest da gubitak Plantaža za prvih šest mjeseci ove godine iznosi 4,3 miliona aura. I da je za nekih 1,12 miliona (ili 35 odsto) veći nego u istom periodu prošle godine.

Uprava tvrdi da je lošiji finansijski rezultat posljedica povećanog obima posla i  vremenskih neprilika. Njihovi oponenti iz reda manjinskih akcionara, sa druge strane, kao glavne krivce vide – upravu. Tako je i Valerija Saveljić, bivša finansijska direktorka Plantaža, Vijestima kazala da je „očigledno ponovo namještanje poslovnog rezultata za više od 1,1 milion eura. Da nije tako, ovaj pologudišnji gubitak bi iznosio 5,5 miliona i bio bi najgori poslovni rezultat u istoriji Plantaža”.

Kako na zemlji, tako i u vazduhu – problemi se samo gomilaju.

Gubitak Montenegro airlinesa (MNA) u 2017. godini nije 4,5 miliona, kao što je to tvrdila njegova uprava, nego skoro 16 miliona eura, obznanili su iz Fidelity consultinga pozivajući se na podatke iz revizorskog izvještaja koji je radila  Ernst & Young Montenegro. Inače, Vlada podatke o poslovnim (ne)uspjesima MNA krije od poreskih obveznika koji te gubitke peglaju kao najveću vojnu tajnu.

„Procjenjivač je pregledao osnovna sredstava nacionalnog avio prevoznika i umanjio ih za čak 9,2 miliona eura, sa 31,3 na 22,5 miliona eura. Preciznije, umanjena je vrijednost opreme za 8.774.630 eura kao i građevinskih objekata za 469.854 eura; umanjena je vrijednost osnovnih sredstava za čak oko 30 odsto“, navodi se u tekstu objavljenom na sajtu Miloša Vukovića Finomen.me. 

Bilo bi dobro da odbor direktora Montenegro airlinesa, umjesto što zatrpava javni prostor infomacijama o najboljem rezultatu poslovanja, iako zapravo redovno ostvaruju gubitak, objavi ovu procjenu, kako bi znali o kojim tačno greškama se radi, kao i koja je to oprema precijenjena za preko osam miliona eura, navodi se u citiranom tekstu pod nasovom (Re)procjena. „Valjalo bi da to saznamo obzirom na veličinu greške kao i na činjenicu da ovu kompaniju uredno decenijama unazad finansiraju svi građani naše države Crne Gore, a poslednjih godina, prema priznanju nadležnih institucija, i potpuno nezakonito“.

Poslije Plantaža i Montenegro airlinesa – slijedeći gradaciju loši, gori, najgori – stižemo i do Elektroprivrede Crne Gore.

Redovna Skupština akcionara najvećeg i najbogatijeg privrednog društva u većinskom vlasništvu države Crne Gore zakazana je za 30. avgust. Moglo bi se sada raspravljati na temu da li je zakazivanje Skupštine za poslednji radni dan u osmom mjesecu u godini u skladu sa normama Zakona o privrednim društvima koje propisuju da „Odbor direktora saziva redovnu godišnju skupštinu akcionara u roku od tri mjeseca nakon završetka svake finansijske godine…“ , ali je to u ovom slučaju možda i najmanji problem.

U nekim redovnim okolnostima pažnju bi privukla treća tačka dnevnog reda, prijedlog odluke da se prošlogodišnja dobit kompanije u neto iznosu od 44,1 miliona eura ne dijeli akcionarima kroz dividendu, već da se sva „usmjerava na neraspoređenu dobit Društva“.

Nema sumnje da će se o toj škrtosti govoriti i na predstojećoj Skupštini. Tim prije što je ista uprava EPCG prošle godine, demonstrirajući zapanjujuću širokogrudost, ispucala 150-200 miliona na isplatu dividende, otkup sopstvenih akcija od italijanske A2A, kupovinu većinskog paketa akcija Rudnika uglja u stečaju od privilegovanih akcionara : A2A, Aca Đukanovića i Vlade (državne akcije).

I tada će, valjda,  biti jasnije da li je odluka da se prošlogodišnji profit ostavi u preduzeću kao neraspoređena dobit, najava kursa štednje ili prvi znak dolazeće nemaštine.  Do tada neophodno je makar u nekoliko redaka pomenuti odluke pripremljene za dolazeću Skupštinu u tačkama 5, 6 i 14 ponuđenog dnevnog reda.

Pod naslovom Odluka o poništenju sopstvenih akcija, Odbor direktora EPCG predvođen predsjednikom Đokom Krivokapićem, od akcionara traži saglasnost da baci, zapali ili potopi  akcije preduzeća koje je EPCG u septembru prošle godine platila preko 50 miliona eura.

Riječ je o 13 miliona i 50 hiljada akcija EPCG koje je Elektroprivreda, po nalogu većinskog vlasnika – Vlade Crne Gore – u septembru prošle godine kupila od A2A. U blok trgovini, po cijeni većoj od važeće na tržištu ali i bitno manjoj od nominalne i one po kojoj su Italijani 2009. kupovali iste akcije (8,3 eura).

Zakon nalaže da se te akcije prodaju („otuđe“) u roku od godinu dana. Ili bace („ponište“) i izbrišu iz bilansa, ukoliko otuđenje ne uspije. Odbor EPCG , međutim, nije uradio ništa kako bi makar pokušao da akcije plaćene više od 50 miliona stvarnog novca proda ili barem pokloni/podijeli. Recimo urednim platišama, manjinskim akcionarima, glasačima DPS-a ili nekoj drugoj interesnoj grupi…

Ovako će 50 miliona eura postati gorivo za vjetroelektrane o kojima u EPCG sve glasnije maštaju. Da nije riječ o fiktivnom novcu i poslu svjedoči i sledeća tačka dnevnog reda Skupštine – Odluka o smanjenju osnovnog kapitala EPCG po osnovu poništenja sopstvenih akcija.

Iz tog prijedloga saznajemo da će osnovni kapital EPCG biti umanjen za 85,4 miliona eura (nominalna vrijednost otpisanih akcija). A to je deset odsto sadašnje vrijednosti kompanije. „Promjena će se knjižiti tek nakon što Komisija za tržište kapitala odobri ovu Odluku i nakon što se registruju u Centralnom registru privrednih subjekata odgovarajuće Izmjene Statuta EPCG“, stoji u ponuđenom obrazloženju odluke.

Ni tu nije kraj. Pošto će se bacanje novca u vjetar nastaviti. Uprava EPCG, naime, od svojih akcionara traži saglasnost da, u skladu sa dogovorom Vlade i A2A, nastavi kupovinu akcija koje su u vlasništvu Italijana. Prema tom planu ove godine kupujemo više akcija (15,6 miliona) po većoj cijeni (4,48 spram prošlogodišnjih 3,96 za akciju). Tako će EPCG potrošiti više od 70 miliona.

Zašto su italijanske akcije ove godine skuplje to možda znaju Milo Đukanović, Vujica Lazović i Branimir Gvozdenović. A možda ih i nije briga za te detalje. I onako će i one biti poništene naredne godine. Na novoj Skupštini akcionara. Koji minut prije nego su osvoji odluka o kupovini trećeg paketa akcija od A2A. Pošto se Vladina ne poriče.

I da se vratimo na početak priče o novim pravilima funkcionisanja elite na državnim jaslama. Verica Maraš, izvršna direktorica Plantaža prijavila je prošlogodišnju neto platu u iznosu  5.167 eura.  Izvršni direktor MNA Živko Banjević je prošle godine imao platu nešto manju od 3.600 eura mjesečno. Plus nekih 1,9 hiljada eura „dodatka“ koje je dobio za jul, avgust i spetembar.  Đoko Krivokapić, predsjednik Odbora direktora EPCG prijavio je zaradu koja se kretala u rasponu od 3.100 do 3.800 eura mjesečno. Plus 15 hiljada eura godišnjeg prihoda po osnovu članstva u drugim upravnim odborima.

Nije malo. A, opet, šteta je mnogo veća od zarade.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ALARMANTNO ZAGAĐENJE VAZDUHA U PLJEVLJIMA: Kontinuitet neodgovornosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rekonstrukcija TE Pljevlja, koja je koštala preko 70 miliona eura, trebalo je da riješi problem zagađenja jednim od najštetnijih zagađivača – sumpor-dioksidom. Umjesto toga, nakon što je TE puštena u rad, njegove koncentracije  bile su šest puta veće od dozvoljenih

 

 

Nekoliko stotina građana okupilo se u srijedu na centralnom gradskom trgu u Pljevljima, gdje je održan ekološki protest protiv enormnog zagađenja vazduha u ovom gradu.  Iako naviknuti na zagađen vazduh,  u Pljevljima ipak nijesu očekivali da zagađenje i emisija sumpor-dioksida bude rekordna nakon ,,ekološke rekonstrukcije” Termolektrane (TE) u ovom gradu.

Rekonstrukcija TE Pljevlja, koja je koštala preko 70 miliona eura, trebalo je da riješi problem zagađenja jednim od najštetnijih zagađivača – sumpor-dioksidom. Umjesto toga, nakon što je TE puštena u rad, njegove koncentracije  bile su šest puta veće od dozvoljenih.

Protest je održan uprkos tome što je Jasmin Ajanović pozvan u Odjeljenje bezbjednosti Pljevlja na informativni razgovor, a nakon što je putem društvenih mreža pozvao građane na protest, prenosi PV Portal.  Na protestu se, između ostalog, zatražilo i zaustavljanje rada TE do potpune ekološke rekonstrukcije. Zatražena je hitna reakcija državnih i lokalnih vlasti.

Kako su vlasti reagovale kada je izmjereno rekordno zagađenje?

Nakon što je Pljevacima preporučeno da ne izlaze iz kuća, sastao se Opštinski operativni tima za vanredne situacije, kojim je predsjedavao predsjednik Opštine Dario Vraneš. Na sastanku je službenica lokalne službe za zaštitu životne sredine Dana Krezović saopštila da je glavni uzročnik naglog porasta zagađenja stavljanje u pogon rada TE Pljevlja bez pogona za odsuporavanje.

Načelnica Odjeljenja pedijatrije u Opštoj bolnici u Pljevljima Maja Terzić rekla je da je situacija alarmantna i da obolijevaju djeca najmlađeg uzrasta, od dva do tri mjeseca.  ,,Bebama starim svega 15 dana potrebna je hospitalizacija, a neka su upućena u Podgoricu. Smatramo da je kombinacija ekstremnog zagađenja i prisustva virusa dodatno zakomplikovala kliničku sliku. Odjeljenje je prepuno, oko 50 odsto djece je na kiseoniku i to je danonoćna borba”, saopštila je ona zabrinjavajuće činjenice.

Reagovao je i predsjednik Crne Gore Jakov Milatović – ,,Neko u Podgorici mora da čuje šta se dešava u Pljevljima, da je prije neko veče  više djece završilo u bolnici upravo zbog ekološke katastrofe koja se desila”.

Milutin Đukanović, predsjednik Odbora direktora EPCG,  demantovao je  navode Milatovića i Vraneša. Kazao je da je broj djece sa respiratornim tegobama, kao i broj hospitalizovane djece, znatno veći u odnosu na prošlu godinu u svim opštinama širom Crne Gore, usljed pika respiratorne virusne epidemije. ,,Ova pojava nije u direktnoj korelaciji sa zagađenjem vazduha”,  tvrdio je Đukanović. Za pravo mu je dao i ministar zdravlja Vojislav Šimun koji je saopštio da se situacija u Pljevljima, kada je riječ o broju oboljele i hospitalizovane djece sa respiratornim tegobama, na razlikuje od situacije u drugim opštinama u Crnoj Gori.

Da se u Pljevljima ipak nešto dešava, potvrdio je ministar ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Damjan Ćulafić, koji je povodom rekordnog zagađenja inicirao sastanak kojem su prisustvovali ministar energetike i rudarstva Admir Šahmanović, generalni direktor Direktorata za zdravstvenu zaštitu u Ministarstvu zdravlja Ognjen Delić i predstavnica Ministarstva prosvjete Jasna Jovanović.

Iz Ministarsva prosvjete, nauke i inovacija najavili su  da su obrazovno-vaspitne ustanove već započele aktivnosti na organizaciji nabavke prečišćivača vazduha za sve prostorije u kojima borave učenici i zaposleni, uključujući učionice, kabinete, biblioteke i druge zajedničke prostorije.

Sa državnog nivoa obrušili su se na Toplanu u Pljevljima. Ekološka inspekcija je zatražila njeno zatvaranje, a ministar Ćulafić je izjavio da kotlarnica zagađuje vazduh i da ne može da radi. On je za takvo stanje optužio predsjednika opštine Pljevlja, navodeći da „nije bio u stanju da duže od godinu ugradi dva dodatna filtera”.

Prije početka sezone grijanja, Ćulafićevo ministarstvo je poništilo rješenje Agencije za zaštitu životne sredine iz jula ove godine, kojim je bio zabranjen rad gradske kotlarnice.

Vraneš je uzvratio tvrdnjom kazao da je to ,,klasična ucjena ekološke inspekcije kako bi građani Pljevalja ćutali”. On je naveo da se u Termoelektrani neuporedivo više izgori uglja, ali da ekološki inspektori do sada nisu tražili njeno zatvaranje. ,,Na dnevnom nivou kotlarnica potroši šest do sedam tona uglja, a inspekcija traži zatvaranje.Termolektrana dnevno trošti 6.000 tona uglja i inspekcija ne traži zatvaranje”, rekao je Vraneš. Upozorio je da „nezvanično čuje“ da se građani spremaju da samoinicijativno blokiraju rad Termoelektrane ako se zatvori kotlarnica.

Vlada žrtvuje Pljevlja i pljevaljsko stanovništvo zbog potrebe da se obezbijede dovoljne količine električne energije za čitavu Crnu Goru, ustvrdio je odbornik Nove srpske demokrtije  u pljevaljskom parlamentu Božidar Jelovac.

,,Termoelektrana ovih dana, bez sistema za odsumporavanje, na dnevnom nivou sagorijeva od pet do šest hiljada tona uglja. Gradska kotlarnica, odnosno Toplana, u prošloj grejnoj sezoni potrošila je, za pet mjeseci, 1.455 tona uglja. Zamislite koliko su ozbiljni oni koji tvrde da je gradska Toplana krivac, a ne Termoelektrana, koja za jedan dan tri puta više sagori uglja nego Toplana za čitavu godinu”, sračunao je Jelovac, čiji je partijski kolega Đukanović na čelu EPCG.

Zanimljivo je da je ekološka inspekcija, kada je u nedjelju izašla na teren, utvrdila da automatska mjerna stanica na dimnjaku Termoelektrane ne funkcioniše. Naložili su da se kvar otkloni. Indikativno je i da je baš u jeku najvećeg zagađenja, mjerna stanica za praćenje kvaliteta vazduha u Pljevljima na servisu.

EPCG je  najavila da će Pljevljacima umanjiti račune za 50 odsto tokom naredna tri mjeseca. Na protesnom skupu su im odgovorili da ,,zdravlje građana nema cijenu i da se ne može kupiti subvencijama koju je ta kompanija dala svojim korisnicima u Pljevljima u iznosu od 50 odsto na aktivnu električnu energiju to, kako tvrde, iznosio 10 do 15,00  eura po računu”.

EPCG  je i ranije pribjegavala sličnim rešenjim, pa je 2023. godine Pljevljacima u jeku zagađenja ponudila besplatan prevoz do Žabljaka. Jednodnevni izlet da se nadišu.

Lider URA Dritan Abazović je saopštio da je zbog krivičnog djela zagađenje životne sredine i zloupotrebe službenog položaja, odnosno, zbog ekološke katastrofe u Pljevljima, podnio  krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) protiv predsjednika Odbora direktora Elektroprivrede Crne Gore Milutina Đukanovića i članova Odbora, kao i izvršnog direktora Zdravka Dragaša i ministra energetike i rudarstva Admira Šahmanovića.

On je objavio dokumenta koja ukazuju da je Odbor direktora na predlog šest rukovodilaca TE Pljevlja pustio u probni rad Termoelektranu bez odobrenja nadležnih inspekcija. U obrazloženju krivične prijave se navodi  da je nakon puštanja Termoelektrane u probni rad 1.12.2025., porasla zagađenost vazduha u tom gradu sumpor-dioksidom.

Opozicionom lideru je podršku dao i lider NSD Milan Knežević nasuprot svojih koalicionih kolega iz vlasti: ,,Pozivam SDT da odmah uđe u Termoelektranu Pljevlja. Tako bi sanirali i bazen Crvenog mulja. Ekocid, ubijaju ljude u Pljevljima, đeca su na respiratorima, i prijete im ako izađu da se bune”.

U srijedu kada je održan protest, vazduh u Podgorici je, prema podacima međunarodmog sajta IQAir, bio zagađeniji nego u Pljevljima. A  otrov već danima udišu i građani Bijelog Polja i Nikšića. Preciznih podataka nema, a međunarodne procjene govore da broj prijevremenih smrti zbog zagađenja vazduha u Crnoj Gori oko hiljadu godišnje.

Građani Pljevalja su sa protesta prozvali državu da odgovori na brojna pitanja. Poručili su da je – u Pljevljima ljudski život jeftiniji od kilovata električne energije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZAKUP SVETOG STEFANA I MILOČERA – PARAVAN ZA GRADNJU: Planski dokumenti o izgradnji 41.000 kvadrata i dalje na snazi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pokazalo se da je ugovor o zakupu elitnih hotela, o navodnom podizanju turizma Crne Gore na viši nivo, bio paravan za državni projekat urbanizacije bisera crnogorske obale, izveden pod pokroviteljstvom dvije Vlade. Bila je angažovana i čitava plejada saizvršilaca –  ministara i poslanika, državnih institucija i dvorskih arhitekata uz prateću korupciju najvišeg nivoa

 

 

U osnovnom ugovoru o dugoročnom zakupu elitnih crnogorskih hotela Sveti Stefan i Miločer sa imanjem koje zauzima 35 hektara parkova i šuma, zaključenim krajema januara 2007., nije bilo odrednica o investicionim poduhvatima i gradnji velikog broja objekata turističke ili komercijalne namjene. Ili su samo sakrivene od javnosti.

Ugovorom između Vlade Crne Gore sa jedne, kompanije Aidwey Investments Ltd kao zakupca i hotelske  kompanije Aman Rizort, hotelskog operatera, sa druge strane, nije predviđena gradnja objekata u miločerskom parku i maslinjaku Svetog Stefana. Glasine o investicijama koje su na ovim lokalitetima dogovorene prije izdavanja hotela pod zakup, oštro su demantovane.

Pokazalo se ipak da je ugovor o zakupu elitnih hotela, o navodnom podizanju turizma Crne Gore na viši nivo bio paravan za državni projekat urbanizacije bisera crnogorske obale, izveden pod pokroviteljstvom dvije Vlade, na kome je bila angažovana čitava plejada saizvršilaca, ministara i poslanika, državnih institucija i dvorskih arhitekata uz prateću korupciju najvišeg nivoa.

U godinama koje su uslijedile pažljivo su izvođene pravne krivine, izmjene zakona i propisa, kako bi se vlasnicima misteriozne of-šor kompanije Aidwey, registrovane na Britanskim  Djevičanskim Ostrvima, omogućila izgradnja novog hotela Kraljičina plaža, mnogo većih gabarita od starog koji je porušen, kao i gradnja stanova za tržište u stoljetnoj šumi Miločera i na parcelama ispred grada-hotela Sveti Stefan.

Nekadašnji premijer Igor Lukšić tokom dvogodišnjeg staža na čelu Vlade postavio je temelje zloupotreba državnih institucija i kršenja zakona u korist jedne internacionalne grupe investitora koja se skriva iza ugovora o zakupu poznatih hotela.

Svoj dvogodišnji mandat Lukšić je krunisao  Zaključkom Vlade, donijetom na poslednjoj sjednici kojom je predsjedavao, održanoj 30.11.2012., u kojem su navedene brojne povlastice koje će država odobriti zakupcu, od smanjenja ugovorenog iznosa godišnjeg zakupa Svetog Stefana, Miločera i hotela Kraljičina plaža za 30 odsto, preko povećanja dužine ugvorenog zakupa na dodatnih 12 godina, oslobađanja od plaćanja dugova, taksi i poreza državi, pa sve do odobrenja po kome zakupci iz kompanije Aidwey mogu u srcu miločerskog parka graditi stanove za prodaju za odabranu VIP klijentelu.

Lukšićeva Vlada pripremila je one čuvene anekse na osnovni ugovor o zakupu. Zakupcima se odobrava prodaja 66 stanova koji će se u skladu sa DUP-om Chedi-Kraljičina plaža, koji nikada nije usvojen, izgraditi na parceli u miločerskom parku koja se prostire od hotela Kraljičina plaža do granice naselja Pržno.

Zemljište na kojem  je gradnja u međuvremenu započeta, vlasništvo je Vladinog preduzeća HTP Miločer, pa je odlučeno da se izda pod zakup na rok od 90 godina. Kako je zakup hotela produžen na 42 godine, nakon isteka tog roka, u narednih 48 godina investitor će plaćati tržišnu cijenu zakupa zemljišta koje će se naći ispod izgrađenih i rasprodatih stambenih zgrada.

To praktično znači da je taj dio Miločera privatizovan i otuđen zauvijek.

Sve je dogovoreno na čuvenom putešestviju premijera Lukšića i ministrima ekonomije i finansija, Vladimira Kavarića i Milorada Katnića, skupa sa porodicama i boravku u luksuznom hotelskom kompleksu Amanjena u kraljevini Maroko, na račun  kompanije Aman Rizort.

Aneks Ugovora o zakupu hotela Sveti Stefan i Miločer i posebni Aneks Ugovora o zakupu hotela Kraljičina plaža potpisao je tadašnji ministar održivog razvoja i turizma, Predrag Sekulić.

Kontroverzni aneks br.1 ugovora o zakupu hotela Kraljičina plaža usvojen je u Skupštini CG u decembru 2015. sa 43 glasa poslaničke većine u parlamentu, uz presudnu podršku poslanika opozicione Pozitivne CG, čiji lider Darko Pajović za te zasluge nagrađen ambasadorskim mjestom u Pekingu.

Godinu ranije, premijer Lukšić i ministar Sekulić nezakonitim odlukama omogućili su izgradnju SPA centra u zaleđu male Kraljičine plaže. Po nalogu Lukšića ministar Sekulić izdaje UTU uslove kojima se vrši prenamjena prostora za gradnju na Kraljičinoj plaži, a kasnije i građevinsku dozvolu, bez zakonskog osnova i bilo kakvog planskog dokumenta.

Na taj način izgrađeno je oko 4.500 kvadrata na Kraljičinoj plaži, na najskupljoj lokaciji u državi.

Nakon Lukšića na scenu stupa Vlada Mila Đukanovića i ministar održivog razvoja i turizma Branimir Gvozdenović, koji pripremaju uslove za realizaciju usvojenih aneksa i gradnju na cijelom području zakupljenog ljetovališta. Prvi korak u tom pravcu bio je izmjena Zakona o uređenju prostora 2013. godine, dodavanjem novog člana 60a, kojim je Vladi omogućeno da u slučajevima kada za određeni prostor nije pokriven planskom dokumentacijom, sama, odnosno Ministarstvo uređenja prostora, daje UT uslove za gradnju objekata od opšteg interesa. Što se direktno odnosilo na kompleks Miločer – Sveti Stefan.

U martu 2015. Vlada donosi Odluku o određivanju lokacije za hotelski rizort Miločer i Programski zadatak za raspisivanje javnog konkursa za projekat urbanističko-arhitektonskog rješenja za prostor koji obuhvata površinu od 35 hektara. Posao je obavilo odjeljenje za razvojne projekte, kojim je rukovodila arhitektica Dijana Vučinić, u ministarstvu održivog razvoja i turizma ministra Gvozdenovića.

Dugo planirani zločin protiv prirode, devastacija prirodno-istorijskog i kulturnog nasleđa time je bila ozvaničena. Zakupcu turističkog kompleksa Sveti Stefan i Miločer omogućeno je da izgradi 41.000 kvadrata prostora različitih namjena na atraktivnijoj lokaciji. Ako se tome doda 4.500 kvadrata izgrađenog SPA centra pored male plaže, može se govoriti o svojevrsnoj betonizaciji najljepšeg dijela crnogorske obale.

Prema UP turistički rizort Miločer planirana je izgradnja hotela, više luksuznih vila, apartmanskog kompleksa, ugostiteljskih objekata, poslovnih prostora, heliodroma, dječjeg igrališta, dva teniska terena, garaža, trafostanica.., i drugih objekata na 17 lokacija u prostoru Miločera i Svetog Stefana.

Prostor ispred hotela Sveti Stefan napadnut je objektima na više lokacija. Stara administrativna zgrada  pretvara se u apartmansko-poslovni centar sa 5.000 m2. Planiran je red samostalnih vila u maslinjaku, projektovanih kao replike starih crnogorskih kamenih kuća ukupne površine oko 13.000 kvadrata. Nadograđuju se divlje podignute administrativne zgrade u maslinjaku sa preko 3.000 kvadrata. Planirana je i nova garaža na četiri nivoa sa 4.500m2. Gradiće se i direktno na pijesku istočne svetostefanske plaže, na lokaciji restorana Pod murvom.

Kompanija Adriatic properties dobila je u aprilu 2019. UT uslove od Ministarstva održivog razvoja za gradnju objekata na pomenutih 17 lokacija.

Što znači da može graditi na svakoj od navedenih lokacija ukoliko to želi.

Zaključivanjem arbitražnog sporazuma između Vlade Milojka Spajića i zakupca, ostaje otvoreno pitanje sudbine planskog dokumenta UP Turistički rizort Miločer. Da li će biti stavljen van snage, da li će izdati UT uslovi za izradu tehničke dokumentacije za gradnju po ljetnikovcu biti povučeni, ili će zakupac i kompanije oko njega nastaviti sa betoniranjem Sveca i Miločera.

Urbanistički projekat Miločer u međuvremenu je postao sastavni dio regionalnog Prostornog plana obalnog područja.

Ekipi Vladinih poslušnika u projektu degradacije Svetog Stefana i Miločera pridružila se i Uprava za zaštitu kulturnih dobara. Sastavni dio UT uslova koje je zakupac dobio, predstavlja i kontorverzno Rješenje o konzervatorskim  uslovima  za gradnju objekata na prostoru koji je zakonom zaštićen kao kulturno dobro. Rješenje  je potpisao tadašnji direktor Božidar Božović.

„Nove gradnje i dogradnje na parcelama oko Svetog Stefana predvidjeti tako da se maksimalno uklope u ambijentalne karakteristike i da budu maksimalno podređene ambijentu Svetog Stefana“, skandalozna je preporuka institucije koja je morala da zaštiti kulutrno dobro sa okolinom.

Osam parcela na kojima je predviđena gradnja na desetine hiljada kvadrata, predstavljaju integralni dio zaštićene okoline nepokretnog kulturnog dobra Sveti Stefan.

Sveti Stefan je stavljen pod zaštitu kao spomenik kulture 06. decembra 1949. godine, odmah nakon osnivanja Zavoda za zaštitu spomenika kulture. Pravna zaštita grada-hotela traje u kontinuitetu iako se Uprava za zaštitu kulturnih dobara poziva isključivo na sopstveno rješenje  od 28.septembra 2017. godine kojim je Sveti Stefan proglašen za nepokretno kulturno dobro od nacionalnog značaja.

 

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BUDVA: BUDŽET, POLITIKA I CRKVA: Razlaz dva predsjednika – Jovanovića i Odžića?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakonski rok za usvajanje  budžeta ističe 31. decembra, do kada mora biti održana sjednica lokalnog parlamenta. Prema nezvaničnim informacijama  Nikola Jovanović je upozorio predsjednika parlamenta  Petra Odžića da će biti isključen iz vlasti ukoliko ga ne podrži u namjeri da SPC donira milion eura za gradnju najvećeg pravoslavnog hrama na Jadranu.  Od  glasova odbornika DPS-a  zavisi prolaznost Jovanovićevog dobročinstva

 

 

Milion eura koje je predsjednik Opštine Budva, Nikola Jovanović, na Cetinju obećao mitropolitu SPC Joanikiju, u vidu donacije za izgradnju hrama Svetog Marka u Budvi, naći će se u budžetu grada za narednu 2026. godinu. Iako je bilo dvoumljenja oko toga na koji način će se iz gradske kase izdvojiti ova pozamašna suma, kako bi se obezbijedio potreban broj glasova za podršku donaciji, ipak će se sprovesti kao budžetska stavka na strani rashoda, oko koje treba da se izjasne 32 odbornika budvanskog parlamenta.

Zakonski rok za usvajanje novog budžeta istiće 31. decembra, do kada mora biti održana sjednica lokalnog parlamenta. Predsjednik Jovanović nije odustao od donacije uprkos protivljenju predsjednika Skupštine, Petra Odžića.

Prema nezvaničnim informacijama Jovanović je ozbiljno upozorio Odžića, lidera Evropskog saveza da će biti isključen iz vlasti ukoliko ga ne podrži u namjeri da SPC donira milion eura za gradnju najvećeg pravoslavnog hrama na Jadranu.

Okosnicu vlasti koju je projektovao Jovanović, upravo čini njegov savez sa Odžićem, koji je na ime dva odbornička mandata zauzeo poziciju predsjednika budvanskog parlamenta i niz funkcija u lokalnoj upravi na koje je doveo kadrove svoje koalicije sa SD i Liberalnom partijom.

Jovanovićeva i Odžićeva vlast u Budvi sa 11 mandata uz mandat GP URA, temelji se na podršci koju dobijaju od Demokratske partije socijalista i njihovih 7 odbornika, koja je zauzvrat zaposjela gotovo 50 odsto ključnih funkcija u gradu.

Ukoliko dođe do razlaza između Jovanovića i Odžića, kadrovi ES izgubiće novostečene pozicije. Ali do krize vlasti neće doći jer je osigurana lojalnost odbornika DPS.

Zanimljivo je da će upravo DPS u Budvi omogućiti da SPC dobije najmanje milion eura iz opštinske kase na ime pomoći za izgradnju hrama, uz ostale troškove za izradu projektne dokumentacije, gradnje garaža i drugih ulaganja. Od njihovih glasova zavisi prolaznost Jovanovićevog dobročinstva.

DPS je značajno pomogao izgradnju Sabornog hrama Hristovog Vaskresenja u Podgorici, pa zašto ne bi podržao i izgradnju hrama u Budvi, obrazloženje je članova ove partije, na pitanje da li će glasati za budžet. Prethodni antagonizmi i burni događaji oko rješavanja statusa SPC u Crnoj Gori i usvajanja Zakona o slobodi vjeroipovijesti, koji su doprinijeli rušenju trodecenijske vlasti DPS, ostavljeni su u prošlosti.

DPS Budve i Jovanovićeva politička grupa Budva naš grad iz dana u dan unapređuju međusobne odnose i političku saradnju nesebičnom podjelom funkcija i privilegija u najbogatijem primorskom gradu. Na to ukazuju pojedine odluke poput one o zatvaranju korupcionaških afera iz vremena vladavine koalicija DPS-SDP-SD, projekta desalinizacije morske vode, takozvane Osmoze i projekta prečišćavanja otpadnih voda, zaključivanjem poravnanja sa povjeriocima koja su opštinu stajala oko 3 miliona eura.

Opštinska kasa turističke prijestonice prepuna je. Milioni se prelivaju na poslove sa nekretninama koje inicira Jovanović. Na čudne kupovine zemljišnih parcela i otkup starih zgrada i poslovnih prostora.

Budžet opštine Budva za 2025. godinu definisan je na iznos nešto viši od 69 milione eura. To je najveći budžet među opštinama u Crnoj Gori, poslije budžeta Glavnog grada. Ogromna sredstva u gradskoj kasi kojima suvereno raspolaže predsjednik Jovanović, jer rasprava u parlamentu oko načina trošenja novca građana gotovo  i nema. Svi njegovi predlozi i rebalans budžeta usvajaju se ekspresno i jednoglasno. Izostaju kritike na okolnost da budžet u cjelini nije realizovan.

Značajna budžetska sredstva ostaju neiskorišćena pa se prenose iz godine u godinu. Oko 17 miliona eura iz budžeta 2024. opredijeljenih za kapitalne investicije, nisu utrošene jer veće investicije nisu sprovedene. U lokalnoj upravi nema stručnih i sposobnih kadrova za realizaciju opštinskih infrastruktunih projekata koji nedostaju građanima Budve. Vlast nema viziju razvoja grada, nema ideja kako i na šta da utroši milione eura. Na ključne pozicije dovode se nestručne osobe iz drugih mjesta.  Poput mlade sociološkinje iz Mojkovca koja će upravljati finansijama primorskog grada. U zapošljavanju partijskih kadrova sa strane jednako učestvuju i Jovanović i Odžić.  Iz drugih opština angažuju se i predsjednikovi savjetnici koji ničim ne doprinose ostvarenju ciljeva i obećanja iz izborne kampanje partija koje vrše vlast.

Zaboravljen je tako  projekat gradnje šetališta od Starog grada do Bečića. Konkurs za izradu idejnog rješenja je završen ali Opština ne preduzima potrebne mjere da obezbijedi izradu glavnog projekta. Zbog toga što predstavnici vlasti ne žele saradnju sa političkom konkurencijom iz državnog preduzeća JP Morsko dobro, uključenim u projekat.

Građani najbogatije opštine u Crnoj Gori u odnosu na broj stanovnika, (oko 27.000), žive kao da je najsiromašnija. Nemaju osnovne pretpostavke za gradski život, dostojan poznatog turističkog grada. Budvi nedostaju bolnica, porodilište, pozorište, zdanje gradskog kulturng centra, bioskop, garaže i parking mjesta, prave ulice i trotoari, parkovi, uređena zelena pijaca, šetalište uz more i mnogi drugi sadržaji od značaja za društvenu zajednicu. Sve je pretvoreno u beton, solitere, stanove i apartmane, restorane i kafane, kao da je Budva u cjelini jedan veliki preizgrađeni turistički rizort.

Od februara, kada je formirana aktuelna vlast, pa do kraja ove godine, nije započet ni jedan infrastrukturni projekat u Budvi. Zato je otvoren veći prostor za enormnu tekuću potrošnju i razne donacije.

Iz opozicije upozoravaju da Skupština Opštine radi u krnjem sastavu, da im se ne dozvoljava zamjena odbornika.

“Onemogućava nam se da izvršimo zamjenu odbornika. Nosilac liste Mladen Mikijelj, podnio je ostavku na odborničko mjesto zbog konflikta interesa.  Njegovo mjesto je ostalo upražnjeno djelovanjem predsjednika SO Petra Odžića, koji ne dozvoljava da se imenuje drugi kandidat sa naše izborne liste. Zbog toga Skupština opštine radi nezakonito, nema puni kapacitet. Po Zakonu o lokalnoj samoupravi na osnovu broja stanovnika SO Budva mora da ima 33 odbornika.  Ona međutim funkcioniše sa odbornikom manje“, navodi Nemanja Kuljača, odbornik koalicija Za budućnost Budve, koja ima 9 odborničkih mandata dok u radu parlamenta učestvuje sa njih osam.

Neobična je pozicija opozicije u budvanskom parlamentu. Ona ne može istjerati pravdu u  lokalnoj upravi iako je dio državne vlasti i upravlja nadležnim ministarstvima i institucijama koje moraju navodno nezakonito ponašanje sankcionisati.

U medijima se plasiraju teze o mogućoj podršci koju će odbornici koalicija Za budućnost Budve dati Jovanoviću i glasati za usvajanje budžeta i spornu donaciju za izgradnju hrama. Računa se na njihov dobar odnos sa SPC,  zbog kojeg će preći preko ranijih uvreda predsjednika opštine. Koalicija koju čine NSD, SNP i DNP, nedavno je formirala tri odbornička kluba od jednog zajedničkog. Svaka partija je sa istim izbornim sloganom, uz obrazloženje da će na taj način efikasnije nastupati u parlamentu, na kolegijumu kod predsjednika Skupštine imati tri predstavnika umjesto jednog i dobiti više vremena za izlaganja.

Ova podjela otvara put Jovanoviću da ponovo pokuša razjediniti koaliciju Za budućnost Budve i obezbijedi glasove za svoje projekte makar budvanskog SNP.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo