DRUŠTVO
BERANSKE FANTOMSKE FIRME: Tragovi pljačkanja

Akcionari Agropolimlja tvrde da je to klasičan primjer pljačkaškog privatizovanja i uništavanja nekadašnjih društvenih dobara i vjeruju da će nakon promjene vlasti u Crnoj Gori ovakvi i slični slučajevi biti podvrgnuti reviziji
Fotografija bivše zgrade Agropolimlja u Beranama, odnosno najveće hladnjače na sjeveru Crne Gore, može se vidjeti još jedino u novinskim arhivama. Ovaj objekat odavno je „promijenio namjenu“.
Montažna zgrada prije nešto više od godinu preuređena je u veleprodajni objekat jednog od poznatih crnogorskih trgovinskih lanaca.
„Tu je konačno stavljena tačka na beransku Hladnjaču. Još koliko prije dvije godine u njoj su lagerovani borovnica i šumsko voće. Takve i tolike hladnjače više nema nigdje na sjeveru“ – kaže jedan od bivših radnika.
On objašnjava da je beranska Hladnjača radila po starom sistemu koji je bilo lako preurediti i prepraviti da radi po savremenim standardima, ali da nekom to očigledno nije bilo u interesu.
„To više niko ne može, što bi narod rekao, da razoputi. Da li je prodata ili je samo ustupljena i izdata za kiriju. Hladnjača je, uglavnom, uništena, a objekat preuređen u trgovinski centar“ – kaže taj sagovornik.
Zanimljivo je da se beranska Hladnjača ipak još vodi u registru Centralne depozitarne agencije pod nazivom Hladnjača AD Berane.
Nije Hladnjača jedino nepostojeće preduzeće u Centralnoj depozitarnoj agenciji, makar kada se radi o Beranama. Kao segmenti nekadašnjeg velikog poljoprivrednog preduzeća Agropolimlja i drugih kompanija, u CDA, iako odavno ne postoje, još se vode firme Maloprodaja AD Berane, Bepek AD Berane, Poljoprivreda i šumarstvo AD Berane, Ugostiteljsko preduzeće Stadion DD Berane, Uslužni servis AD Berane.
Nijedna od njih odavno ne postoji, dok se imena manjinskih akcionara, od kojih su neki među deset najvećih, povlače u registru kroz nazive ovih, takoreći, fantomskih kompanija.
Beranska kompanija u oblasti agroprivrede Agropolimlje, koja je formirana daleke 1963. godine kao dio Agrokombinata 13. jul, odlukom Skupštine akcionara od 24. juna 1998. godine, podijeljena je na deset novih pravnih subjekata, odnosno akcionarskih društava. Tada su kola krenula niz brdo, a tako usitnjene kćerke-firme lako su postale plijen raznoraznih tajkuna, od Berana do Podgorice.
Sada bivši radnici i akcionari pričaju kako godinama na njih niko ne okreće glavu, iako su uporno pokušavali da dokažu da su neki prilikom privatizacije preduzeća, kontinuirano u dužem periodu, preduzimali brojne nedozvoljene radnje u cilju pribavljanja protivpravne imovinske koristi, na štetu radnika, akcionara i države Crne Gore.
Oni navode da su, kao akcionari, grubo oštećeni na način što im je prilikom diobnog bilansa preduzeća uskraćeno pravo na dio svojine koja je pripadala nekadašnjem preduzeću Agropoplimlje. Kažu i da postoje osnovane sumnje da se u ovom slučaju radi o organizovanom kriminalu i da akteri tih radnji godinama ostaju nekažnjeni.
Akcionari su zatražili da se razmotri odgovornost za, kako su naveli, „nepostupanje pravosudnih organa u očiglednom slučaju korupcije prilikom prodaje preduzeća“.
“Na osnovu postojećih dokaza, jasno se može zaključiti da su pojedinci ostvarili dobit od imovine koja je pripadala našem preduzeću. Tako i dan-danas ti pojedinci uništavaju imovinu i ruše objekte u kojima smo nekad radili i umjesto njih, na očigled svih, podižu zgrade i tako uvećavaju svoje bogatstvo” – pričaju akcionari.
Sve to je, kako tvrde, omogućeno zbog nepostupanja nadležnih institucija koje nijesu preduzele ništa da se spriječi otimanje imovine njihovog preduzeća.
“Zato zahtijevamo od glavnog specijalnog tužioca da reaguje što prije kako bi se konačno utvrdilo zbog čega nadležne institucije nijesu preduzele mjere kako bi na vrijeme spriječile neodgovorno ponašanje stečajnih upravnika, stečajnih sudija, inspekcijskih službi i Područne jedinice Uprave za nekretnine Berane” – kažu akcionari.
Nakon što je 1998. godine rasparčano na deset novih firmi, sva imovina dotadašnjeg DD Agropolimlja Berane, koja je podijeljena između akcionarskih društava, procijenjena je, tako da je utvrđen akcionarski kapital zaposlenih i fondova. Zatim su sva nova akcionarska društva formirala skupštine akcionara i upravne odbore i imenovala izvršne direktore. Bivši akcionari tvrde da su nakon toga direktori akcionarskih društava pribjegli nezakonitim radnjama..
“Direktori akcionarskih društava su, protivno odredbama Zakona o privrednim društvima, mimo skupština akcionarskih društava 10. marta 2004. godine, sačinili aneks diobnog ugovora od 23. Septembra 2002. godine, kojim su navodno njihova akcionarska društva poljoprivredno zemljište i šumarske komplekse ustupili u svojinu AD Poljoprivredi i šumarstvu Berane” – pričaju akcionari.
Oni objašnjavaju da je taj aneks ugovora ovjeren kod Osnovnog suda u Beranama 10. marta 2004. godine.
“Problem je u tome što diobni ugovor sačinjen mimo skupština akcionarskih društava, kao jedino zakonom ovlašćenih organa za prenošenje i ustupanje prava svojine akcionarskih društava i poslužio je da se AD Poljoprivreda i šumarstvo Berane nezakonito uknjiži kod Uprave za nekretnine Crne Gore, Područne jedinice Berane, kao vlasnik svih nepokretnosti, koje su bile svojina DD Agropolimlje Berane. Na taj način oštećeni su svi akcionari i to svih akcionarskih društava, pravnih sljedbenika DD Agropolimlja Berane, jer svima njima pripada pravo svojine na dio poljoprivrednog i šumskog zemljišta, koja su bila svojina njihovog pravnog prethodnika DD Agroplimlja Berane” – smatraju akcionari
Oni tvrde i da su pojedini biznismeni posljednjih godina vrijednu nepokretnu imovinu, vlasništvo akcionara, bivših radnika Agropolimlja, na svoju ruku prodavali raznim kupcima, a da su novac od prodatih nepokretnosti zadržavali isključivo za sebe.
“Neophodno je ispitati kretanje toga novca i zašta je utrošen, tim prije jer AD Poljoprivreda i šumarstvo formalno postoji samo na papiru i to svih ovih godina” – tvrde akcionari.
Oni vjeruju da djela iz oblasti privrednog kriminala, pljačke i korupcije ne zastarijevaju i da će nakon promjene vlasti u Crnoj Gori, ovakvi i slični slučajevi biti podvrgnuti reviziji. Smatraju da je slučaj Agropolimlja „klasičan primjer pljačkaškog privatizovanja i uništavanja nekadašnjih društvenih dobara.
Među fantomskim preduzećima su i hotelsko turističko preduzeće Berane – HTP Berane AD, fabrika za protektiranje guma Gumig AD, ali i nekadašnja fabrika kože Polimka AD. Manjinski akcionari ovih kompanija ovom činjenicom nijesu iznenađeni, jer u posljednja tri slučaja nijesu vođeni stečajevi niti procesi likvidacije, ali su svjesni da nemaju nikave koristi od toga što im se imena još provlače u registru CDA.
Da pravda jednom, ipak, mora stići one koji su sve ove beranske kompanije uništili, svi odreda očekuju. Kada se jednom promijeni vlast u Crnoj Gori i sadašnji tajkuni ostanu bez logistike.
Tufik SOFTIĆ
Komentari
DRUŠTVO
DRAŠKO VUKOVIĆ, BIVŠI ČLAN KARTELA DARKA ŠARIĆA, PONOVO UHAPŠEN: Bjegunac koji se godinama slobodno šetao Crnom Gorom

Zagrebačka policija uhapsila je Draška Vukovića po Interpolovoj potjernici iz Argentnine, raspisanoj 2009. godine. Vuković je bio svjedok saradnik u postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina. Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona bila završena zbog nedostatka dokaza
Gotovo trinaest godina nakon međunarodne akcije Balkanski ratnik, u kojoj su uhapšeni članovi narko klana Darka Šarića, ponovo se pominje ime Draška Vukovića. On je nedavno uhapšen u Zagrebu, jer se nalazi na Interpolovoj potjernici od 2009. godine. Za njim je potjernicu raspisala Argentina zbog pokušaja dilovanja gotovo pola tone kokaina u toj južnoameričkoj zemlji.
Vuković se šetao centrom Zagreba, kada su mu pripadnici hrvatske policije stavili lisice na ruke. Smješten je u ekstradicioni pritvor i čeka suđenje po tom zahtjevu za izručenje.
U Crnoj Gori je poznat otkad je pobjegao iz zatvora u Danskoj. On je sredinom februara 2007. godine uhapšen u Kopenhagenu sa 38 kilograma kokaina, vrijednog nekoliko miliona eura, zajedno s još dvojicom državljana Srbije, a svi su kod sebe imali hrvatske pasoše. Krajem marta 2007. godine uspio je pobjeći danskoj policiji tokom prebacivanja u zatvor. Vuković je pobjegao u sačekuši automobila u kojem je bio, a akciju su navodno organizovali njegovi saradnici iz narko kartela koji su napravili zasjedu policijskog vozila.
Draško Vuković je bio svjedok saradnik u drugostepenom postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Uhapšeni su u velikoj akciji kodnog imena Balkanski ratnik. Svjedočio je o tome kako su švercovali velike količine kokaina, da je sarađivao s Draganom Dudićem Fricom i Anatazijem Martinićem, ali ne i Šarićem, iako je ranije dao iskaz u kojem je tvrdio da je Šarić bio neprikosnoveni vođa.
Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona zatim bila završena zbog nedostatka dokaza. Istraga pokušaja ubistva Softića je obustavljena jer policija i tužilaštvo za osam godina nijesu obezbijedili dokaze.
Policija je, na osnovu iskaza Vukovića, podnijela krivičnu prijavu protiv Dragana Labudovića, Ivana Asanovića i Vladana Labudovića 2014, sedam godina nakon napada na Softića. To je učinjeno samo na osnovu usmenog iskaza Vukovića, bez ijednog materijalnog dokaza, što su potvrdili spisi predmeta.
Vuković je prethodno, kako se navodi u spisima, samoinicijativno policiji dao informaciju da mu je Dragan Labudović, prilikom posjete Argentini, ispričao da je za isnoz od po 500 eura angažovao Berance Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića da fizički napadnu Softića. To je, navodno, urađeno jer je novinar pisao o kriminalu u Beranama, dovodeći u vezu sa tim Dragana Labudovića. Te navode Vuković je ponovio i pred ODT Berane, nakon čega je otvorena istraga protiv njih pred Višim tužiocem u Bijelom Polju i naložene mjere tajnog nadzora. Te mjere, međutim, nijesu obezbijedile dokaze za krivičnu prijavu.
Vuković je naknadno pred višim tužiocem rekao da nikada nije dao te izjave, te da je njegov potpis falsifikovan. On je to objasnio navodima da je zapisnik potpisan latinicom, a da on piše samo ćirilicom.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“ i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju
Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.
Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela – „izazivanje opšte opasnosti“ i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.
,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.
Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.
,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.
On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni počinioce koji vrše krivična djela na štetu policijskih službenika.
Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.
„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.
Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.
Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića. S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.
Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.
Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.
„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.
Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.
Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.
Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.
Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili
Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari
DRUŠTVO
SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim
Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.
Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.
S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.
Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.
U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…
Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.
Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.
Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.
Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.
– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.
Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.
Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.
Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.
Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.
Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari
-
INTERVJU2 sedmice
MIODRAG LEKIĆ, DEMOS: Poslednji čas za reformu
-
INTERVJU3 sedmice
BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Ima nade
-
Izdvojeno3 sedmice
SUMNJU PROTIV PETRA LAZOVIĆA SADA PROCJENJUJE SUD: Optužnica i jemstvo od 6 miliona
-
DRUŠTVO3 sedmice
SPOMENIK AMFILOHIJU RADOVIĆU U KOLAŠINU: Ekspresno ispunjeno obećanje Demokrata
-
FOKUS3 sedmice
SVE NAŠE SLIJEPE ULICE: Ruka ruku mije
-
Izdvojeno2 sedmice
ĐUKANOVIĆEVA PUTOVANJA: Moj je život Švicarska
-
FOKUS2 sedmice
KROJENJE CRNOGORSKE POLITIKE: Model KVINTA, proljeće 2023
-
INTERVJU3 sedmice
DR ESAD BAJTAL, FILOZOF I SOCIOLOG IZ SARAJEVA: Na balkanskoj i BiH sceni su dobro organizovane i uvezane krimi etno-bande