Povežite se sa nama

DRUŠTVO

BETONIRANJE PAŠTROVIĆA: Investitori  umjesto bogatih i slavnih

Objavljeno prije

na

Očuvanje prirodnog pjezaža nije bio priroritet bivše budvanske vlasti i Ministarstva turizma i održivog razvoja. Ti državni i opštinski kartografi divljački su urbanizovali obalu Paštrovića po istom receptu po kojem su zabetonirali   Budvu, Bečiće, Pržno, Petrovac…

 

Privode se kraju  poslovi na totalnoj urbanističkoj degradaciji atraktivne budvanske rivijere na potezu od naselja Sveti Stefan do poznate plaže Galije. Na tom dijelu obale netaknute prirode, obrasle makijom i stablima crnog bora koji nestaje pod bagerima, sa kompleksom od sedam  malih pješčanih i stjenovitih plaža omiljenih među turistima, sprema se gradnja  više od 110 hiljada kvadrata komercijalnih građevina, stanova, apartmana, vila i ponekog hotela. Ovaj neizgrađeni dio Paštrovića, sa crvenim stijenama koje se okomito spuštaju u more, između potoka, jaruga i malih uvala, dio je jedinstvenog mediteranskog pejzaža turističke Crne Gore, zajedno sa elitnim hotelom Sveti Stefan u čijoj se blizini nalazi. Očuvanje prirodnog pjezaža, koji je u mnogim primorskim zemljama pod institucionalnom zaštitom u skladu sa poveljama Evropske unije, nije bio priroritet bivše budvanske vlasti i Ministarstva turizma i održivog razvoja. Ti državni i opštinski kartografi divljački su urbanizovali obalu Paštrovića po istom receptu po kojem su zabetonirali   Budvu, Bečiće, Pržno, Petrovac… Za razliku od naselja Sveti Stefan, čija je obala uništena divljom gradnjom, produžetak morskog pojasa do Galija betoniraće se planski.

Riječ je o prostoru za koji je nekadašnja vlast u eri uspona crnogorskog turizma imala drugačije planove. Šezdesetih godina prošlog vijeka hotel Sveti Stefan doživljava procvat i dobija svjetska piznanja kao jedno od najljepših ljetovališta na svijetu. Novootvoreni hotel posjećuju bogate i slavne ličnosti iz svijeta filma, umjetnosti, mode, politike, sporta, državnici, krunisane glave, filmske dive, među kojima je bila  u to vrijeme jedna od najpopularnijih glumica – Sofija Loren sa suprugom, uspješnim producentom Karlom Pontijem. Slavnom paru  ponuđen je plac za izgradnju vile na obali nadomak Svetog Stefana, na prostoru izmeđi pomenutih plaža, što oni nisu prihvatili.  U želji da na ovoj lokaciji razvijaju ekskluzivni turizam, placeve na poklon pripremili su i za glumca Kirka Daglasa i glumicu Doris Dej, a kasnije i za mnoge druge. Ideja nije realizovana, ali je Opština Budva ubrzo donijela odluku da na toj lokaciji pokloni parcele za gradnju vila domaćim zvijezdama Emiru Kusturici, Dejanu Saviću, poznatom psihijatru Dušanu Kosoviću…Samo je Dejo Savić sagradio vilu na ustupljenoj lokaciji dok je Kusturica svoj plac ubrzo prodao. Ideja nije zaživjela iz prostog razloga što su se elitizmu suprotstavili i sami mještani koji su divljom gradnjom uništili dobar dio naselja Sveti Stefan. Do neurbanizovanog zemljišta Crvene Glavice, maslinjaka poznatog Auto Kampa, Bijelog Rata i Galija, koje je bilo u vlasništvu Opštine,  špekulativnim transkacijama došli su investitori bliski vlastima.

Većinom su to poznati tajkuni i pripadnici građevinskog lobija čiji su investicioni poduhvati realizovani ili čekaju na realizaciju na raznim tačkama budvanske rivijere. Do atraktivnih zemljišnih kompleksa pored Svetog Stefana uglavnom su dolazili na sporan način, putem raznih dilova sa vodećim funkcionerima lokalne uprave koji su neurbanizovano zemljište prodavali po bagatelnim cijenama, da bi ubrzo nakon prodaje donosili planska dokumenta, čime je vrijednost prodatog zemljišta višestruko rasla.

Na ovoj izuzetno atraktivnoj lokaciji udaljenoj dva kilometra od Miločera i kilometar vazdušne linije od Svetog Stefana urbanizovano je više od 25 hektara pošumljenog prostora da bi se gradili apartmanski objekti komercijalnog tipa sa jednim ili dva manja hotela i više od stotinu vila i sijaset drugih sadržaja.

Jedan od značajnijih zemljopsjednika na ovoj lokaciji je kompanija Capital Estate, čiji je osnivač kiparska of-šor firma. Ova firma posjeduje zemljišni kompleks površine 32.000 kvadrata, od kojih je 12.000 m2. kupila od Opštine po cijeni za neurbanizovano zemljište.

Ne zaostaje ni kompanija Imobilija, vlasnika Branka Čupića, jednog od najbogatijih biznismena u Crnoj Gori, čije su elitne nekretnine rasute obalom od Herceg Novog, Perasta, Kotora, Budve, Bečića do Svetog Stefana. Na lokaciji Crvena Glavica Čupić posjeduje 25.000 kvadrata do kojih je došao na ekstremno povoljan način, platio je kvadrat neurbanizovane opštinske zemlje po cijeni od 45 njemačkih maraka. Odbornici SO Budva izglasali su odluku o ovoj prodaji 2000. godine, novac im je bio potreban za isplatu plata zaposlenima zbog blokade opštinskog računa i za doček Nove godine.

Nije to jedini slučaj da je vrijedna opštinska zemlja otišla na plate, pjesmu i zabavu. Vlasnici parcela na lokaciji Crvena Glavica su i estradni menadžeri Radovan Raka Marić i Vukić Raspopović, odnosno njihova firma Adriatic apartments. Zbog sumnji da je Opština zemljištem platila usluge dvojice menadžera na ime organizacije koncerta svjetske pop dive Madone, koji je održan na Jazu, Specijalno državno tužilaštvo je u okviru istrage organizovane kriminalne grupe budvanskih funkcionera tražilo  od Opštine dokumentaciju o ovoj transakciji.

Trenutno se vode dva postupka za obezbjeđenje dokumentacije za gradnju na navedenim lokacijama. Vlasnik Imobilije Čupić podnio je zahtjev Glavnom gradskom arhitekti u Budvi za dobijanje saglasnosti na idejno rješenje objekata koje će graditi na lokaciji Crvena Glavica. Postoje dva planska dokumenta koji tretiraju ovaj prostor –  UP Crvena Glavica i UP Ekskluzivni turistički kompleks Cvena Glavica. Da li će proći Čupićev projekat izgradnje hotela dužine oko 130 metara uz obalu u visini od osam spratova od kojih je polovina uzidana u crvene grebene  stijena, te se kaskadno spuštaju ka moru. Provobitnim projektom predviđena je i izgradnja  24  vile u okviru velikog kompleksa na njegovoj parceli. Najveći dio objekata planiran je u zoni Morskog dobra.

I Ministarstvo održivog razvoja i turizma  daje svoj doprinos betoniranju obale Paštrovića, maksimalno izlazeći u susret željama investitora. Na inicijativu podgoričke kompanije Bay View Investments, čiji je osnivač holandska kompanija registrovana u Roterdamu, Ministarstvo je izradilo Nacrt plana UP „Bijeli Rat – Galije“. Nacrt planskog dokumenta  prošao je javnu raspravu. Izvještaj sa rasprave okačen je na sajt Ministarstva turizma, ali bez teksta prispjelih primjedbi zainteresovanih. Građani su ostali uskraćeni za mogućnost da saznaju kakve su zamjerke ili možda i pohvale pristigle na adresu autora plana. Da se vidi kako Ministarstvo štiti prirodne vrijednosti obalnog područja Paštrovića.

Na planom obuhvaćenoj lokaciji površine 5,6 hektara između dvije naljepše paštrovske plaže Galije i Crvene Glavice Holanđanima je dozvoljena gradnja jednog hotela sa pet spratova i 35 vila, ukupne izgrađene površine  oko 30.617 metara kvadratnih, u zoni morskog dobra. Jedna nova Zavala obrušiće se na  očuvane, poludivlje plaže kao iz bajke.

Ako ovome dodamo urbanističke parametre planskog dokumenta UP „Ekskluzivni turistički kompleks Crvena Glavica“, usvojenog 2010. godine, po kome je na lokaciji površine od 15,7 hektara dozvoljena gradnja objekata ukupne površine od 76.967 kvadrata, plus 36.000 kvadrata prethodnog plana za ovu lokaciju, može se govoriti o potpunom i zaziđivanju tog dijela paštrovske obale. Pogled  sa Svetog Stefana, sa prozora najskupljih vila na Crnogorskom primorju, biće pogled na 143.000 kvadrata betona, asfalta, gvožđa i stakla, ma kako arhitektonski bili upakovani. Na redove nekakvih apartmanskih zgrada i vila, na betonirane morske hridi i staklene liftove koji sa uzurpiranih stijena spuštaju turiste do plaža. Biće to pogled na naseobinu masovnog turizma umjesto elitnog,  kome nisu dali  šansu.


Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

NAJKRAĆA SAOBRAĆAJNICA OD BJELASNICE DO KOMOVA, PRIVATNA: Blokada uklonjena, nevolje ostale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od Raskrsnice,  pa dalje preko Bjelasice, prema Komovima, danima nijesu mogli ni turisti ni mještani. Jedina saobraćajnica, na  tom dijelu planine  privatna je. Kolašinac koji je izgradio, raočaran neažurnošću institucija, kaže da će tokom narednog ljeta, onemogućiti da njome prolaze vozila

 

Zbog haosa, koji su početkom septembra napravili različito tumačenje običajnog prava i zvaničnih propisa, s jedne, i nedogovornost nadležnih i lični sukobi, s druge strane, makadamski put, koji povezuje Bjelasicu i Komove bio je danima blokiran. Alterntativa za mješane i turiste bilo je korišćenje nekoliko puta duže saobraćjanice. Zbog, kako su obajasnili nenadležnosti, i policija i opštinske službe nijesu mogle ništa učiniti.

U blizini katuna Škale, na vasojevičkom dijelu planine,  na svom imanju Goran Dukić, vlasnik turističkog naselja u izgradnji,  spriječio je korišćenje te saobraćajnice. Put već desetak godina je, takozvani, panormaski, pa su ga, pored katunjana, sakupljača šumskih plodova, mještana obližnjih sela, koristle i turističke agencije, prilikom organizovanog obilaska Bjelasice terenskim vozilima.

Tek nakon što su mještani pozvali policiju i Komunalnu policiju, postalo je jasno da Dukić na blokadu ima i pravo.  Put je prije deceniju sam napravio, bez finansijeke pomoći bilo koga. Kako su iz policije objasnili njegvimogrčenim komšijama „ima pravo da na svom imanju, kojim prolazi dio puta, postavlja blokade“.  Put,takođe, nikada nije proglašen saobraćajnicom od javnog interesa, a druga dva stara, koja su vodila do tog imanja više ne postoje. Zbog toga, Dukićeva najava, da sledeće turističke sezone neće dozvoliti bilo kome da prolazi njegovim imanjem i turističke radnike i njegove komšije dovodi u nezavidan položaj.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ MIHAILA BANJEVIĆA – KOLATERAL U OBRAČUNU SDT SA VLASNIKOM ATLAS GRUPE: Prebrojavanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Banjević je jedan od rijetkih, ako ne i jedini, koji je radio za Mila Đukanovića, Dragana Brkovića i Duška Kneževića, koji će bez treptaja oka reći kako se ,,ne mogu davati krediti da bi određeni biznismeni te pare pretočili na svoje privatne račune…”. Otprilike, baš ono što mu je prošle nedjelje spočitano u Specijalnom tužilaštvu

 

Među desetinama osoba, znanih i neznanih, koje Specijalno državno tužilaštvo još od prošle jeseni saslušava u mnogobrojnim postupcima pokrenutim protiv odbjeglog vlasnika Atlas grupe Duška Kneževića, članova njegove porodice i prijatelja, krajem prošle nedjelje našao se i Mihailo Banjević, penzionisani društveno-politički radnik i rukovodilac, svojevremeno akter i svjedok nekih od najzanimljivijih tranzicionih priča u Crnoj Gori.

Prema navodima prisutnih novinara, nekadašnji potpredsjednik Atlas grupe i predsjednik borda Atlas banke u Specijalnom tužilaštvu zadržao se nekoliko sati.  Otišao je kući, navodno bez pasoša, nakon što je saslušan u vezi odobrenog kredita i naknadnog ugovora o refinansiranju koje je od Atlas bankeprije deset godina dobio Kneževićev kum Dejan Sekulić. Pa ga, kažu u Tužilaštvu, nije vratio zbog čega je, cijene, Atlas banka oštećena za više od pola miliona.

Tek treba da vidimo kako će se ta priča završiti. I kako će (i da li će) neko mjesto u njoj pripasti i Mihailu Banjeviću.

Sa sigurnošću znamo da su pomenute dužnosti –  potpredsjednik Grupe i predsjednik borda Banke – bile samo dio podugačkog popisa funkcija u Kneževićevom poslovnom sistemu koje je Banjević obavljao do decembra 2014. kada se svojevoljno povukao iz te priče.

“Podnosim ostavku na sve funkcije u članicama Atlas grupe”, pisalo je u dopisu koji je Banjevićtada uputio Dušku Kneževiću. A ostavku je pratio spisak dužnosti: potpredsjednik Atlas grupe, predsjednik Odbora direktora Atlas banke, predsjednik Odbora direktora Bolnice Meljine, predsjednik Odbora direktora Atlas HotelsgroupBar, predsjednik Odbora direktora Atlas televizije, predsjednik Odbora direktora Atlas penzija, potpredsjednik Upravnog odbora Univerziteta Mediteran, potpredsjednik Odbora direktora Jadranskog sajmaBudva i član Odbora direktora Atlas fondacije.

Knežević je tada pokušao da umanji značaj odlaska očigledno, drugog čovjeka njegovog poslovnog sistema u Crnoj Gori. Tako je u razgovoru za agenciju Mina konstatovao da je on vlasnik i prvi čovjek privatne kompanije „koja svoje kadrovske i poslovne odluke ne mora nikome objašnjavati“. Međutim, radio je upravo suprotno – nadugo i naširoko objašnjavao to što navodno ne mora –  i time pokazujući da mu Banjevićeva ostavka nije stigla kao „prava vijest u pravo vrijeme“.

A u to vrijeme, neposredno pred Banjevićev odlazak, Knežević je najavljivao kako će u Golubovcima započeti izgradnju „novog grada“. Zapravo golemog tržnog centra „sa brojnim pratećim sadržajima“. U tome je poduhvatu, prema najavama danas (ne)opravdano odsutnog biznismena, njegov glavni saveznik trebalo da bude tadašnji gradonačelnik Podgorice Slavoljub Stijepović.

Stijepović je u međuvremenu postao nosač 100 hiljada eura koje je Knežević darovao DPS-u uoči prethodnih parlamentarnih izbora. Pa aktuelni Generalni sekretar u kabinetu predsjednika Crne Gore (i DPS) Mila Đukanovića. I sumnjivo lice  sa popisa SDT Milivoja Katnića koje je, prema scenariju specijalnog tužilaštva, pomagalo Kneževiću da potroši svoj novac ali ne i Đukanoviću da zahvaljujući nezakonitim donacijama (zakonito!?) ostane na vlasti.

Uglavnom, priča o izgradnji novog grada mogla je za, inače, proračunatog, Banjevića biti kap koja je prevršila mjeru. U moru već tada loših finansijskih pokazatelja Atlas grupe. „On u takvim maštarijama ne učestvuje“, objašnjavali su nam prije pet godina oni koji su ga znali iz posla.

A tih poslova bilo je poprilično. Čak i ako izuzmemo one, dominantno političke, funkcije na koje je Banjević dolazio voljom vladajuće partije – Saveza komunista CG, odnosno, DPS-a: direktor Doma omladine Budo Tomović (današnji KIC), sekretar nekadašnjih Samoupravnih interesnih zajednica (tzv. sizova) obrazovanja, kulture, socijalnei dječije zaštite u Podgorici, direktor  Fonda za kulturu i Fonda za građevinsko zemljište…

Suštinsku moć Banjević je stekao u poslednjoj deceniji prošlog vijeka, kao direktor Fonda penzionog i invalidskog osiguranja (Fond PiO)i predsjednik Odbora direktora Kombinata aluminijuma (u godinama uoči privatizacije i generalni direktor KAP-a).

Bilo je to vrijeme ratnog raspada SFRJ, međunarodnih sankcija za SRJ, hiperinflacije (po intenzitetu – druga zabilježena u Evropi prošlog vijeka) i prvobitne akumulacije. Banjević je bio na čelu jednog od ključnih sistema i za državnu i za privatnu privredu tog doba. O tome može posvjedočiti stotinjak hiljada tadašnjih penzionera, ali i mnogobrojni direktori državnih firmi koji su na njegova vrata kucali kad god bi im ponestalo para.

Sa tada nastajućom biznis-elitom pričala se posebna priča. Tako je Banjević, kao direktor Fonda PiO i predsjednik borda KAP-a istovremeno obavljao i, doduše nezvanični, posao svojevrsnog eksternog revizora kompanije Vektra Dragana Brkovića. Izgledalo je kao da je neki izuzetno uticajan akcionar Vektre,mimo Brkovića, odabrao čovjeka od povjerenja da nadgleda i kontroliše robne i novčane tokove u kompaniji koja je,  preko noći, od lokalnog servisera francuskih automobila, izrasla u glavnog partnera KAP-a preko koje su išli svi uvozno-izvozni poslovi tada najvećeg crnogorskog preduzeća.

Kako je tako nešto bilo moguće?  Odavno je bilo jasno da Banjević i direktor KAP-a  Danilo Vuksanović bolje znaju odgovor na ovo pitanje nego i sam Brković.   Ali, znali su i zašto ćute. „To pitanje je opasno po život“, odgovorio je jednom prilikom Banjević potpisniku ovih redova. I promijenio temu. Ni danas nije mnogo drugačije. To je ostala jedna od, neotkrivenih tajni vladajuće političko-poslovne grupe.

Banjević je nakon što je završio posao u KAP-u predajući ga menadžerima ruskog tajkuna Olega Deripaske, novi poslovni angažman pronašao u – Vektri!? Faktički kao njen prvi čovjek, odmah do nominalnog vlasnika. U tom svojstvu je, krajem 2007. godine, nakon privatizacije HTP Boka, imenovan za predsjednika Odbora direktora tada najvećeg hercegnovskog preduzeća. Tada je najavio da će ulaganja u četiri novokupljena hotela (Plaža, Tamaris, Igalo i Boka) biti skoro 250 miliona, te da će Vektrado 2010. u Herceg Novom izgraditi ukupno 200 hiljada kvadrata hotelskih objekata i u njima zaposliti 1.200 ljudi.

Umjesto obećanih investicija uskoro je stigla vijest da je predsjednik borda  Boke napustio Vektru. Do danas nije razriješena enigma da li je Banjević iz Vektre otišao zato što je shvatio da od najavljenih investicija nema ništa, ili su investicije izostale zato što je on otišao iz Vektre. I prešao u Atlas grupu.

Taj transfer odigrao se u vrijeme kada su Knežević i Đukanović, kao najbolji drugovi, obilazili Bliski istok i jugoistočnu Aziju, jedan drugome podržavali poslovne poduhvate i projektovali svijetlu budućnost za sebe i svoje saradnike/podanike.

Tako je Banjević postao jedan od rijetkih, ako ne i jedini, koji je radio za  Đukanovića, Brkovića i Kneževića, a koji će bez treptaja oka reći kako se ,,ne mogu davati krediti da bi određeni biznismeni te pare pretočili na svoje privatne račune…”. Otprilike, baš ono što mu je prošle nedjelje spočitano u Specijalnom tužilaštvu.

Ni to Banjeviću nije prvi put. Kao predsjednik borda HTP Boka, tada u državnom vlasništvu, on se sredinom poslednje decenije prošlog vijeka suočio sa situacijom da je njegov najbliži saradnik, izvršni direktor Boke Milan Tripković, pobjegao iz zemlje nakon optužbi za pronevjeru 11 miliona maraka. Tripković je nakon višegodišnjeg skrivanja odrobijao četiri i po godine. Nestali novac nikad nije pronađen.  Banjević je nastavio karijeru jednog od najuticajnijih ljudi iz sjenke.

Status mu nijesu narušile ni kasnije optužbe Deripaskinih saradnika iz Rusala koji su nekadašnjem menadžmentu KAP-a spočitavaliprevaru vrijednu 300 miliona eura. Ali ni krivična prijava koju je prije pet-šest godina poslanik DF Branko Radulović podnio Vrhovnom državnom tužilaštvu protiv 32 osobe zbog, kako je kazao, ,,umiješanosti u malverzacije u radu KAP-a kojima je Crna Gora direktno oštećena preko dvije milijarde eura”. Visoko na toj listi bio je i Mihailo Banjević. Samo što je Tužilaštvo tada ostalo i gluvo i nijemo.

Vidjećemo na koju je stranu vjetar sudbine sada dunuo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UTICAJ TRADICIJE NA ZAPOŠLJAVANJE ŽENA U CRNOJ GORI : Običaji i u kući i na poslu 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ustav Crne Gore, Zakon o radu, Konvencija o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena, Istanbulska konvencija garantuju jednakost žena i muškaraca. No, u Crnoj Gori nijesu problem zakoni, već njihova primjena i  tradicija diskriminacije

 

Crnogorska tradicija je puna hvale i poštovanja za žene, koje su, kako fraza govori – stub, a muškarac je glava porodice. O tome da je taj ,,stub” često bio preopterećen i preko granica izdržljivosti, u predanjima se malo spominje. Surovu stvarnost zabilježili su stranci koji su navraćali u naše krajeve, među njima italijanski putopisac Đuzepe Markoti koji u knjizi Priče o Crnogorkama iz 1896. godine navodi: ,,U trgovini Crne Gore žena je najomiljenije transportno sredstvo: jede manje od konja, ide prečicama kozjom okretnošću i sigurnošću, najbrža je”.

Iako su nam u tradiciji i prošlosti svijetli primjeri bili ekces, od njih se ne odustaje ni danas. Tako statistika govori da bi žene u Crnoj Gori trebale, uz neplaćen rad kod kuće, da rade preko devet sati da bi imale istu platu kao muškarci. U Vladinom Planu aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori (PAPRR) 2017-2021.piše da je razlika u zaradama između muškaraca i žena u Crnoj Gori 13,9 odsto – žene, za iste poslove, zarađuju samo 86,1 prosječne zarade isplaćene muškarcima.

Ono malo statistike i istraživanja, koja su rađena o ovom problemu, pokazuju da su žene većinski zastupljene u sektorima gdje su zarade niže od državnog prosjeka. Najviše ih je u trgovinama u kojima radi oko 40 hiljada radnika, odnosno svaki peti zaposleni – od ukupnog broja zaposlenih žena oko 86 odsto radi u uslužnim djelatnostima, a najviše ih je u trgovini (više od jedne četvrtine).

Da bi kao nekad, zaposlene u trgovinama imale bar jedan zagarantovan dan za odmor, Skupština je u junu usvojila izmjene Zakona o unutrašnjoj trgovini, kojim je predviđeno da se trgovina na veliko i malo ne može obavljati nedjeljom i praznicima. Izmjene stupaju na snagu 15. oktobra pa će prva neradna nedjelja za trgovine biti 20. oktobar. Međutim, ove nedjelje Unija poslodavaca Crne Gore (UPCG) podnijela je Ustavnom sudu inicijativu za ocjenu ustavnosti člana 35a Zakona o unutrašnjoj trgovini, kojim je propisano da se trgovina na veliko i na malo ne može obavljati nedjeljom i u dane državnih i drugih praznika.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 13. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo