Povežite se sa nama

DRUŠTVO

BESPLATNI UDŽBENICI: Boli glava, al’ više novčanik

Objavljeno prije

na

Nakon što su besplatne udžbenike počele da dijele opozicione opštine, DPS je i sam počeo da primjenjuje tu praksu. Država koja bi trebalo da taj vid ,,trgovine” izbije iz partijskih ruku, tvrdi da nema para da ispuni ustavnu odredbu o besplatnom školovanju

 

Prema najavama, prodaja udžbenika za predstojeću školsku godinu počinje 26. avgusta. Cijene će biti oko tri eura niže u odnosu na prethodnu godinu. Prosječna cijena kompleta udžbenika za osnovnu školu za prošlu školsku godinu bila je 68,12 eura, za gimnazije 83,55, za srednje stručne škole nema preciznih podataka, okvirno  se kreću oko 100 eura.

Ako imate namjeru da kupite ili posudite stare udžbenike, imajte na umu da reforma obrazovanja neprestano teče, pa su ove godine novina – radna sveska iz istorije za sedmi razred, udžbenik i radna sveska iz biologije za sedmi, osmi i deveti razred, kao i udžbenik i zbirka zadataka iz fizike za prvi razred gimnazije.

U državi, već godinama, kao razmišljaju da olakšaju roditeljima, ponajviše  time da udžbenici budu besplatni, ali nema se. A i to očigledno nije razvojni projekat. Prije par godina u Ministarstvu prosvjete su izračunali da bi za besplatne udžbenike trebalo godišnje izdvojiti oko pet miliona eura. Previše za krhki budžet.

Postoje, uostalom, i važnije stvari od obrazovanja i standarda učenika I njihovih porodica. Preko pet miliona se svake godine da iz budžeta za  finansiranje političkih partija, preko devet miliona košta gorivo za 3,7 hiljada službenih automobila, za zakup objekata koje koristi državna administracija 8,7 miliona, za administrativni materijal 6,7 miliona, službena putovanja odnesu pet miliona… Prioriteti.

Roditelji koji školuju djecu u zemlji u čijem Ustavu piše da je osnovno obrazovanje besplatno, dobro znaju da su od udžbenika skuplji – školska torba, patike, jakna… I da često, a kako drugačije nego na rate, na opremanje đaka u školu ode cijela plata.

Znaju to i političari, pa su zarad političkih poena znali da zađu i na teren obrazovanja. Prvi je počeo DPS – u toku predizborne kampanje 2012.  otkriveno je da su aktivisti vladajuće partije u Golubovcima u svrhu obezbjeđivanja glasova dijelili Zećanima ,,školske udžbenike, suhomesnate proizvode i osvježivače za kupatila”. Opozicija je tvrdila da se udžbenici dijele isključivo po političkoj pripadnosti. Po kom kriterijumu su se dijelili osvježivači, do danas, nije utvrđeno.

Opoziciona vlast u Beranama pokazala je da raspodjela besplatnih udžbenika nije nemoguća. U ovoj opštini su 2014.  prvi put podijelili besplatne udžbenike i školski pribor svim đacima prvacima, ubrzo su otišli i korak dalje pa već par godina besplatne udžbeničke komplete dobijaju đaci svih razreda osnovnih škola u Beranama.  Primjer Berana slijede, takođe opozicione, opštine Budva i Plužine. Priključile su se i one u kojima je na vlasti DPS: Tivat, Bar, Mojkovac, Podgorica, Nikšić, Danilovgrad, Bijelo Polje, Cetinje. Uglavnom dijele udžbenike prvacima, a u Tivtu, na primjer, podijeliće besplatne udžbenike za učenike prva tri razreda osnovne škole.

Pljevlja su jedna od rijetkih opština u kojoj ova praksa nikada nije zaživjela. I pored toga što u Pljevljima đaci uče u specifičnim uslovima –  Institut za javno zdravlje svake zime preporučuje učenicima da ne izlaze iz učionica zbog zagađenja. Nedavno je izvršni direktor NVO Breznica Milorad Mitrović pozvao predsjednika Opštine Pljevlja Igora Golubovića da obezbijedi besplatne udžbenike pljevaljskim osnovcima.

Donedavni predsjednik Opštine Mirko Đačić ovako je obrazlagao svoje oštro protivljenje besplatnoj podjeli udžbenika: ,,Lično smatram da nije moralno donijeti odluku da se kupuju udžbenici učenicima prvog razreda. Pazite koliko ja rizikujem politički jer ja smatram da to nije moralno. Koji je to kriterijum da izdvajate u jednoj po jednoj opštini, a čini mi se da su to uradile neke opozicione opštine da se kupuju knjige učenicima prvog razreda. Po meni je to najbrutalnija politička kampanja”.

Tom političkom nemoralu dugo su se opirali i u cetinjskoj DPS vlasti. Kada je krajem prošle godine opštinski odbornik Danilo Mrvaljević predložio da se, kad već Prijestonica nema para za besplatne udžbenike, odbornici i ostali lokalni funkcioneri odreknu dijela zarada u tu svrhu, iz DPS-SD vlasti su se branili ćutanjem. Na istom zasjedanju se čulo da je Prijestonica bacila 1,4 milion eura za propali projekat MACCOC, te da joj još prijeti i tužba Marine Abramović.

Ove godine Cetinje će obezbijediti besplatne udžbenike za učenike prva tri razreda gradskih osnovnih škola, dok će đaci seoskih škola dobiti besplatne udžbenike za svih devet razreda.

Da nije sve u parama, nego da ima nešto i u inatu, govori primjer Kotora. Opoziciona vlast u Kotoru je prošle godine đacima prvacima obezbjedila 278 udžbeničkih kompleta, i za to platila 12.000 eura. Novi gradonačelnik Kotora Željo Aprcović, pokrenuo je inicijativu da ova Opština obezbijedi besplatne udžbenike za sve učenike prvih pet razreda osnovne škole. Hvale vrijedan zaokret, budući da je isti Aprcović bio dio DPS mašinerije, koja je na sjednici Skupštine jula 2013. odbila da podrži amandman koji je podnio SNP, da svi učenici osnovnih škola, od prvog do devetog razreda imaju besplatne udžbenike.

Gradonačelnikovu transformaciju odmah je podržala i njegova partija, pa je u dirljivom saopštenju istakla: ,,Naši đaci su naša najveća nada i mi želimo da im obezbijedimo uslove za njihovu bolju budućnost”.

O tome kako nam je budućnost sve tanja govore podaci: Opština Kolašin obezbijedila je 59 kompleta knjiga za 59 prvaka (ni dva odjeljenja) u gradskoj Osnovnoj školi ,,Risto Manojlović”, kao i za četiri škole na seoskom području; Opština Plužine dijeli besplatne knjige za 166 osnovaca, a za 22 prvaka i đačke torbe; Opština Žabljak obezbijediće komplete udžbenika za sve osnovce, njih 250; Opština Ulcinj darovaće udžbenicima 235 prvaka, za to će potrošiti 12.000 eura;  Opština Bar 539 kompleta udžbenika za prvi razred…

,,Kupovina udžbenika je veliki udar na kućni budžet svakog septembra. To su naša djeca i mi smo se odlučili da ih imamo i naša je obaveze da se o njima staramo. Bilo bi dobro  ugledati se na neke zemlje, ne samo iz okruženja nego i šire, razmisliti da se obezbijedi da udžbenici budu besplatni za sve đake u svim opštinama”, izjavila je Kristina Mihailović iz Udruženja Roditelji.

Iz Centra za građansko obrazovanje (CGO) godinama upozoravaju da je  potrebno obezbijediti kontinuitet dodjele besplatnih udžbenika učenicima, nezavisno od izbornih godina. Oni su ove nedjelje predstavili analizu Zašto boli glava od đačkih udžbenika? U njoj se navodi da je Vlada za proteklih šest godina izdvojila minimalno 7,3 miliona eura za udžbenike(kompletna izrada udžbenika – štampanje, autorski honorari…). Po godinama: 2013 – million; 2014 – 1,4 miliona;  2015 – 1,1; 2016 – 1,3; 2017 – 1,2; 2018- million.

S druge strane, ,,roditelji i nekoliko opština koje plaćaju udžbenike, samo su za komplete za osnovnu školu za 2018/2019. platili 4,6 miliona eura (ovo je cifra do koje je došao tim CGO-a na osnovu prosječne cijene koštanja udžbenika), a što je značajno više, nego što su godišnji troškovi izrade i štampanja tih udžbenika”, navodi se u analizi CGO-a.

Ispada da su udžbenici visokoprofitabilan biznis.

Iz CGO preporučuju Ministarstvu prosvjete da napravi procjenu koliko je novca neophodno na nivou godine za obezbjeđenje besplatnih udžbenika za osnovnu školu, a da Vlada Crne Gore u saradnji sa opštinama obezbijedi besplatne udžbenike za sve osnovce: ,,Na taj način bi se ispoštovala ustavna odredba o obaveznom i besplatnom osnovnom školovanju, doprinijelo jednakom statusu među učenicima, ali bi to vodilo i racionalnijem pristupu Zavoda za školstvo, odnosno uticalo bi da se zastane sa izmjenama sadržaja udžbenika za svaku novu školsku godinu”.

Fino zvuči, al’ septembar je tu – roditelji će platiti, đaci i poslanici se vratiti u klupe. I krenuće opet političke i patriotske igre, usljed kojih se trošak za udžbenike, kad pristignu svi ostali računi, potisne i zaboravi.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NAJKRAĆA SAOBRAĆAJNICA OD BJELASNICE DO KOMOVA, PRIVATNA: Blokada uklonjena, nevolje ostale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od Raskrsnice,  pa dalje preko Bjelasice, prema Komovima, danima nijesu mogli ni turisti ni mještani. Jedina saobraćajnica, na  tom dijelu planine  privatna je. Kolašinac koji je izgradio, raočaran neažurnošću institucija, kaže da će tokom narednog ljeta, onemogućiti da njome prolaze vozila

 

Zbog haosa, koji su početkom septembra napravili različito tumačenje običajnog prava i zvaničnih propisa, s jedne, i nedogovornost nadležnih i lični sukobi, s druge strane, makadamski put, koji povezuje Bjelasicu i Komove bio je danima blokiran. Alterntativa za mješane i turiste bilo je korišćenje nekoliko puta duže saobraćjanice. Zbog, kako su obajasnili nenadležnosti, i policija i opštinske službe nijesu mogle ništa učiniti.

U blizini katuna Škale, na vasojevičkom dijelu planine,  na svom imanju Goran Dukić, vlasnik turističkog naselja u izgradnji,  spriječio je korišćenje te saobraćajnice. Put već desetak godina je, takozvani, panormaski, pa su ga, pored katunjana, sakupljača šumskih plodova, mještana obližnjih sela, koristle i turističke agencije, prilikom organizovanog obilaska Bjelasice terenskim vozilima.

Tek nakon što su mještani pozvali policiju i Komunalnu policiju, postalo je jasno da Dukić na blokadu ima i pravo.  Put je prije deceniju sam napravio, bez finansijeke pomoći bilo koga. Kako su iz policije objasnili njegvimogrčenim komšijama „ima pravo da na svom imanju, kojim prolazi dio puta, postavlja blokade“.  Put,takođe, nikada nije proglašen saobraćajnicom od javnog interesa, a druga dva stara, koja su vodila do tog imanja više ne postoje. Zbog toga, Dukićeva najava, da sledeće turističke sezone neće dozvoliti bilo kome da prolazi njegovim imanjem i turističke radnike i njegove komšije dovodi u nezavidan položaj.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ MIHAILA BANJEVIĆA – KOLATERAL U OBRAČUNU SDT SA VLASNIKOM ATLAS GRUPE: Prebrojavanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Banjević je jedan od rijetkih, ako ne i jedini, koji je radio za Mila Đukanovića, Dragana Brkovića i Duška Kneževića, koji će bez treptaja oka reći kako se ,,ne mogu davati krediti da bi određeni biznismeni te pare pretočili na svoje privatne račune…”. Otprilike, baš ono što mu je prošle nedjelje spočitano u Specijalnom tužilaštvu

 

Među desetinama osoba, znanih i neznanih, koje Specijalno državno tužilaštvo još od prošle jeseni saslušava u mnogobrojnim postupcima pokrenutim protiv odbjeglog vlasnika Atlas grupe Duška Kneževića, članova njegove porodice i prijatelja, krajem prošle nedjelje našao se i Mihailo Banjević, penzionisani društveno-politički radnik i rukovodilac, svojevremeno akter i svjedok nekih od najzanimljivijih tranzicionih priča u Crnoj Gori.

Prema navodima prisutnih novinara, nekadašnji potpredsjednik Atlas grupe i predsjednik borda Atlas banke u Specijalnom tužilaštvu zadržao se nekoliko sati.  Otišao je kući, navodno bez pasoša, nakon što je saslušan u vezi odobrenog kredita i naknadnog ugovora o refinansiranju koje je od Atlas bankeprije deset godina dobio Kneževićev kum Dejan Sekulić. Pa ga, kažu u Tužilaštvu, nije vratio zbog čega je, cijene, Atlas banka oštećena za više od pola miliona.

Tek treba da vidimo kako će se ta priča završiti. I kako će (i da li će) neko mjesto u njoj pripasti i Mihailu Banjeviću.

Sa sigurnošću znamo da su pomenute dužnosti –  potpredsjednik Grupe i predsjednik borda Banke – bile samo dio podugačkog popisa funkcija u Kneževićevom poslovnom sistemu koje je Banjević obavljao do decembra 2014. kada se svojevoljno povukao iz te priče.

“Podnosim ostavku na sve funkcije u članicama Atlas grupe”, pisalo je u dopisu koji je Banjevićtada uputio Dušku Kneževiću. A ostavku je pratio spisak dužnosti: potpredsjednik Atlas grupe, predsjednik Odbora direktora Atlas banke, predsjednik Odbora direktora Bolnice Meljine, predsjednik Odbora direktora Atlas HotelsgroupBar, predsjednik Odbora direktora Atlas televizije, predsjednik Odbora direktora Atlas penzija, potpredsjednik Upravnog odbora Univerziteta Mediteran, potpredsjednik Odbora direktora Jadranskog sajmaBudva i član Odbora direktora Atlas fondacije.

Knežević je tada pokušao da umanji značaj odlaska očigledno, drugog čovjeka njegovog poslovnog sistema u Crnoj Gori. Tako je u razgovoru za agenciju Mina konstatovao da je on vlasnik i prvi čovjek privatne kompanije „koja svoje kadrovske i poslovne odluke ne mora nikome objašnjavati“. Međutim, radio je upravo suprotno – nadugo i naširoko objašnjavao to što navodno ne mora –  i time pokazujući da mu Banjevićeva ostavka nije stigla kao „prava vijest u pravo vrijeme“.

A u to vrijeme, neposredno pred Banjevićev odlazak, Knežević je najavljivao kako će u Golubovcima započeti izgradnju „novog grada“. Zapravo golemog tržnog centra „sa brojnim pratećim sadržajima“. U tome je poduhvatu, prema najavama danas (ne)opravdano odsutnog biznismena, njegov glavni saveznik trebalo da bude tadašnji gradonačelnik Podgorice Slavoljub Stijepović.

Stijepović je u međuvremenu postao nosač 100 hiljada eura koje je Knežević darovao DPS-u uoči prethodnih parlamentarnih izbora. Pa aktuelni Generalni sekretar u kabinetu predsjednika Crne Gore (i DPS) Mila Đukanovića. I sumnjivo lice  sa popisa SDT Milivoja Katnića koje je, prema scenariju specijalnog tužilaštva, pomagalo Kneževiću da potroši svoj novac ali ne i Đukanoviću da zahvaljujući nezakonitim donacijama (zakonito!?) ostane na vlasti.

Uglavnom, priča o izgradnji novog grada mogla je za, inače, proračunatog, Banjevića biti kap koja je prevršila mjeru. U moru već tada loših finansijskih pokazatelja Atlas grupe. „On u takvim maštarijama ne učestvuje“, objašnjavali su nam prije pet godina oni koji su ga znali iz posla.

A tih poslova bilo je poprilično. Čak i ako izuzmemo one, dominantno političke, funkcije na koje je Banjević dolazio voljom vladajuće partije – Saveza komunista CG, odnosno, DPS-a: direktor Doma omladine Budo Tomović (današnji KIC), sekretar nekadašnjih Samoupravnih interesnih zajednica (tzv. sizova) obrazovanja, kulture, socijalnei dječije zaštite u Podgorici, direktor  Fonda za kulturu i Fonda za građevinsko zemljište…

Suštinsku moć Banjević je stekao u poslednjoj deceniji prošlog vijeka, kao direktor Fonda penzionog i invalidskog osiguranja (Fond PiO)i predsjednik Odbora direktora Kombinata aluminijuma (u godinama uoči privatizacije i generalni direktor KAP-a).

Bilo je to vrijeme ratnog raspada SFRJ, međunarodnih sankcija za SRJ, hiperinflacije (po intenzitetu – druga zabilježena u Evropi prošlog vijeka) i prvobitne akumulacije. Banjević je bio na čelu jednog od ključnih sistema i za državnu i za privatnu privredu tog doba. O tome može posvjedočiti stotinjak hiljada tadašnjih penzionera, ali i mnogobrojni direktori državnih firmi koji su na njegova vrata kucali kad god bi im ponestalo para.

Sa tada nastajućom biznis-elitom pričala se posebna priča. Tako je Banjević, kao direktor Fonda PiO i predsjednik borda KAP-a istovremeno obavljao i, doduše nezvanični, posao svojevrsnog eksternog revizora kompanije Vektra Dragana Brkovića. Izgledalo je kao da je neki izuzetno uticajan akcionar Vektre,mimo Brkovića, odabrao čovjeka od povjerenja da nadgleda i kontroliše robne i novčane tokove u kompaniji koja je,  preko noći, od lokalnog servisera francuskih automobila, izrasla u glavnog partnera KAP-a preko koje su išli svi uvozno-izvozni poslovi tada najvećeg crnogorskog preduzeća.

Kako je tako nešto bilo moguće?  Odavno je bilo jasno da Banjević i direktor KAP-a  Danilo Vuksanović bolje znaju odgovor na ovo pitanje nego i sam Brković.   Ali, znali su i zašto ćute. „To pitanje je opasno po život“, odgovorio je jednom prilikom Banjević potpisniku ovih redova. I promijenio temu. Ni danas nije mnogo drugačije. To je ostala jedna od, neotkrivenih tajni vladajuće političko-poslovne grupe.

Banjević je nakon što je završio posao u KAP-u predajući ga menadžerima ruskog tajkuna Olega Deripaske, novi poslovni angažman pronašao u – Vektri!? Faktički kao njen prvi čovjek, odmah do nominalnog vlasnika. U tom svojstvu je, krajem 2007. godine, nakon privatizacije HTP Boka, imenovan za predsjednika Odbora direktora tada najvećeg hercegnovskog preduzeća. Tada je najavio da će ulaganja u četiri novokupljena hotela (Plaža, Tamaris, Igalo i Boka) biti skoro 250 miliona, te da će Vektrado 2010. u Herceg Novom izgraditi ukupno 200 hiljada kvadrata hotelskih objekata i u njima zaposliti 1.200 ljudi.

Umjesto obećanih investicija uskoro je stigla vijest da je predsjednik borda  Boke napustio Vektru. Do danas nije razriješena enigma da li je Banjević iz Vektre otišao zato što je shvatio da od najavljenih investicija nema ništa, ili su investicije izostale zato što je on otišao iz Vektre. I prešao u Atlas grupu.

Taj transfer odigrao se u vrijeme kada su Knežević i Đukanović, kao najbolji drugovi, obilazili Bliski istok i jugoistočnu Aziju, jedan drugome podržavali poslovne poduhvate i projektovali svijetlu budućnost za sebe i svoje saradnike/podanike.

Tako je Banjević postao jedan od rijetkih, ako ne i jedini, koji je radio za  Đukanovića, Brkovića i Kneževića, a koji će bez treptaja oka reći kako se ,,ne mogu davati krediti da bi određeni biznismeni te pare pretočili na svoje privatne račune…”. Otprilike, baš ono što mu je prošle nedjelje spočitano u Specijalnom tužilaštvu.

Ni to Banjeviću nije prvi put. Kao predsjednik borda HTP Boka, tada u državnom vlasništvu, on se sredinom poslednje decenije prošlog vijeka suočio sa situacijom da je njegov najbliži saradnik, izvršni direktor Boke Milan Tripković, pobjegao iz zemlje nakon optužbi za pronevjeru 11 miliona maraka. Tripković je nakon višegodišnjeg skrivanja odrobijao četiri i po godine. Nestali novac nikad nije pronađen.  Banjević je nastavio karijeru jednog od najuticajnijih ljudi iz sjenke.

Status mu nijesu narušile ni kasnije optužbe Deripaskinih saradnika iz Rusala koji su nekadašnjem menadžmentu KAP-a spočitavaliprevaru vrijednu 300 miliona eura. Ali ni krivična prijava koju je prije pet-šest godina poslanik DF Branko Radulović podnio Vrhovnom državnom tužilaštvu protiv 32 osobe zbog, kako je kazao, ,,umiješanosti u malverzacije u radu KAP-a kojima je Crna Gora direktno oštećena preko dvije milijarde eura”. Visoko na toj listi bio je i Mihailo Banjević. Samo što je Tužilaštvo tada ostalo i gluvo i nijemo.

Vidjećemo na koju je stranu vjetar sudbine sada dunuo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UTICAJ TRADICIJE NA ZAPOŠLJAVANJE ŽENA U CRNOJ GORI : Običaji i u kući i na poslu 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ustav Crne Gore, Zakon o radu, Konvencija o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena, Istanbulska konvencija garantuju jednakost žena i muškaraca. No, u Crnoj Gori nijesu problem zakoni, već njihova primjena i  tradicija diskriminacije

 

Crnogorska tradicija je puna hvale i poštovanja za žene, koje su, kako fraza govori – stub, a muškarac je glava porodice. O tome da je taj ,,stub” često bio preopterećen i preko granica izdržljivosti, u predanjima se malo spominje. Surovu stvarnost zabilježili su stranci koji su navraćali u naše krajeve, među njima italijanski putopisac Đuzepe Markoti koji u knjizi Priče o Crnogorkama iz 1896. godine navodi: ,,U trgovini Crne Gore žena je najomiljenije transportno sredstvo: jede manje od konja, ide prečicama kozjom okretnošću i sigurnošću, najbrža je”.

Iako su nam u tradiciji i prošlosti svijetli primjeri bili ekces, od njih se ne odustaje ni danas. Tako statistika govori da bi žene u Crnoj Gori trebale, uz neplaćen rad kod kuće, da rade preko devet sati da bi imale istu platu kao muškarci. U Vladinom Planu aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori (PAPRR) 2017-2021.piše da je razlika u zaradama između muškaraca i žena u Crnoj Gori 13,9 odsto – žene, za iste poslove, zarađuju samo 86,1 prosječne zarade isplaćene muškarcima.

Ono malo statistike i istraživanja, koja su rađena o ovom problemu, pokazuju da su žene većinski zastupljene u sektorima gdje su zarade niže od državnog prosjeka. Najviše ih je u trgovinama u kojima radi oko 40 hiljada radnika, odnosno svaki peti zaposleni – od ukupnog broja zaposlenih žena oko 86 odsto radi u uslužnim djelatnostima, a najviše ih je u trgovini (više od jedne četvrtine).

Da bi kao nekad, zaposlene u trgovinama imale bar jedan zagarantovan dan za odmor, Skupština je u junu usvojila izmjene Zakona o unutrašnjoj trgovini, kojim je predviđeno da se trgovina na veliko i malo ne može obavljati nedjeljom i praznicima. Izmjene stupaju na snagu 15. oktobra pa će prva neradna nedjelja za trgovine biti 20. oktobar. Međutim, ove nedjelje Unija poslodavaca Crne Gore (UPCG) podnijela je Ustavnom sudu inicijativu za ocjenu ustavnosti člana 35a Zakona o unutrašnjoj trgovini, kojim je propisano da se trgovina na veliko i na malo ne može obavljati nedjeljom i u dane državnih i drugih praznika.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 13. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo