Povežite se sa nama

DRUŠTVO

NESREĆE NA CRNOGORSKIM PUTEVIMA: Pare preče od života

Objavljeno prije

na

Ljudski faktor, stanje puta i tehnička neispravnost vozila, najčešći su razlozi udesa u Crnoj Gori. O prvopomenutom dovoljno govori podatak da je tokom jula policija uhapsila 307 pijanih vozača. Deset dnevno, među onima koji prethodno nijesu izazvali nesreću

 

Uprava policije će na 73 lokacije u državi postaviti stacionarne sisteme za mjerenje brzine kretanja vozila (radare), ponavljaju nadležni duže od tri godine. A radara na putevima još nema. Iskustva govore da su postavljanjem kamera na putevima zemlje EU značajno smanjile broj  saobraćajnih nesreća.

,,U sko­ro svim evrop­skim ze­mlja­ma na otvo­re­nim pu­te­vi­ma su uki­nu­te saobra­ćaj­ne pa­tro­le i za­mi­je­nje­ne ovim si­ste­mi­ma i ta­ko se vr­ši ra­dar­ska kon­tro­la’’, objašnjavali su nadležni u MUP-u krajem 2015. godine. Tu praksu primjenjuju i zemlje regiona, a Crna Gora je jedina u regionu koja nema sistem stacionarnih radara koji višestruko pomaže saobraćajnoj policiji u kontroli saobraćaja, posebno tokom turističke sezone.

Što je razlog da i pored shvatanja urgentnosti i više najava nadležnih Crna Gora ovoliko kasni? Čuveni ,,nedostatak finansijskih sredstava”. Svak bi pomislio da se radi o baš velikoj sumi. Međutim, procjene su da bi cijeli projekat koštao oko 2,5 miliona eura. Tričavih, kada se uporedi gdje ovdašnja vlast sve baca milione – devet miliona godišnje za gorivo za vožnju službenim automobilima, skoro 14 miliona od 2009. do kraja 2018. za čašćavanje funkcionera i državnih službenika stanovima. Za stanove onima koji već imaju vile, kuće i stanove godišnje je dato po milion i po, i da se još milion prištedjelo na gorivu, očas bi se skupila potrebna 2,5 miliona.

Naravno stvari tako ne funkcionišu, vlast našim novcem upravlja po svom ćefu i interesu, a život je neumoljiv pa nam svake godine donosi crnu statistiku. Protekle nedjelje se samo za nešto više od  24 sata desilo preko 20 saobraćajnih nezgoda, u kojima je poginulo pet osoba.

Statistika pokazuje da je u Crnoj Gori broj poginulih u 2016. godini u saobraćaju na 100.000 stanovnika bio 10, Srbiji devet, Hrvatskoj sedam, Sloveniji šest, Holandiji i Njemačkoj četiri, a Švedskoj i Velikoj Britaniji tri osobe.

Tokom 2017. godine na crnogorskim putevima evidentirano je 5.678 saobraćajnih nezgoda u kojima su poginule 63 osobe. Prošle godine u saobraćajnim nezgodama poginulo je 48 osoba, 421 osoba zadobilo je teške a 2.142 lakše tjelesne podatke, podaci su MUP-a. U procentima, tokom 2018. godine smanjen je broj smrtno stradalih lica za 23,8 odsto, broj teže povrijeđenih lica je smanjen za 9,5 odsto, a broj lakše povrijeđenih lica za oko dva odsto u odnosu na godinu ranije.

Iz Uprave policije vole da uporede da je u Crnoj Gori 2008. godine  u saobraćaju poginulo 112 osoba, dok je prošle godine smrtno stradalo 48 osoba. Ističu da je Crna Gora posljednjih godina ispunila preporuke Evropske unije da se broj poginulih svede na ispod deset osoba na sto hiljada stanovnika do 2019. godine.

A kad se ispune preporuke, red je i da se malo uspori. Iako se zna da se tokom turističke sezone broj saobraćajnih nezgoda povećava, poslanici vladajuće većine su krajem jula u Skupštini po drugi put odbili amandman Socijaldemokratske partije (SDP) na prijedlog zakona o rebalansu budžeta kojim bi se obezbijedila sredstva za kupovinu stacionarnih radarskih sistema.

,,Nevjerovatno je da su poslanici i pored javnih obećanja članova Odbora za bezbjednost iskazanih tokom rasprava o stanju bezbjednost  saobraćaja da su neophodna ulaganja u opremu saobraćajne policije odbili naš prijedlog. Predloženi iznos od 2,2 miliona smo smatrali neophodnom investicijom u bezbjednost svih učesnika u saobraćaju, pogotovo zato što se kupovina stacionarnih radarskih sistema planirala i prije nekoliko godina. Izdvajanje ovog novca išlo bi na teret tekuće budžetske rezerve”, oglasio se nedavno Raško Konjević, zamjenik predsjednika SDP-a i poslanik u Skupštini Crne Gore.

On je objasnio i da bi se uvođenjem ovih sistema smanjila potreba i za prisustvom većeg broja saobraćajnih policajaca, čime bi se u kratkom periodu izvršile uštede u budžetu potrebne za ovu investiciju. Opomenuo je predstavnike vlasti da je Crna Gora u neslavnom evropskom vrhu po broju stradalih u saobraćaju i da se kroz ovakva ulaganja štite životi građana i njihova imovina.

Broj poginulih u saobraćajnim nezgodama u svijetu raste iz godine u godinu i spada u 10 najčešćih uzroka smrti. Ljudski faktor, stanje puta i tehnička neispravnost vozila, najčešći su razlozi udesa u Crnoj Gori. O svijesti ključnog faktora najbolje govori podatak da je tokom jula policija uhapsila 307 pijanih vozača.

U MUP-ovim godišnjim izvještajima o bezbjednosti saobraćaja na putevima u Crnoj Gori ponavlja se da je uzrok najvećeg broja nezgoda ljudski faktor.

Ilija Janjušević pomoćnik načelnika u Osijeku za bezbjednost drumskog saobraćaja je nedavno na TVCG govorio o tome da je ljeto period kada se povećava broj saobraćajnih nezgoda zbog povećanog priliva turista: ,,Za vrijeme turističke sezone u junu, julu i avgustu mesecu imamo otprilike oko 40 procenata ukupno od svih poginulih na godišnjem nivou. Dakle da je taj broj poginulih skoro dupliran”.

Objasnio je Janjušević da je jedna od češćih uzročnika saobraćajnih nezgoda u toku turističke sezone umor vozača: ,,Naravno nije samo umor uzročnik ovih saobraćajki. Tu su i prije svega prekoračenja dozvoljene brzine kretanja vožnje pod dejstvom alkohola u organizmu i svi drugi prekršaji koji mogu doprinijeti nastanku najtežih saobraćajnih nezgoda”.

Država godinama pokušava da suzbije nesavjesnu vožnju i prekršaje. U skupštinskoj proceduri odnedavno je i Predlog zakona o bezbjednost saobraćaja, kojim su rigorozno pooštrene kazne za prekršaje u saobraćaju. Ukoliko prilikom vožnje u naseljenom području prekoračite dozvoljenu brzinu za 70 kilometara na čas, odnosno za 90 u nenaseljenom, policajac saobraćajne patrole je dužan da vas uhapsi istog trenutka. Nakon hapšenja čeka vas najmanje dvije sedmice zatvora. Sve novčane kazne su višestruko povećanje. Nema tog zakona koji će ukalkulisati nejednaki tretman čuvara reda i blaži tretman ,,važnijim’’ učesnicima u saobraćaju, njihovim rođacima, kumovima i prijateljima.

Radoš Zuković, inženjer saobraćaja se nedavno na PRVA TV zapitao: ,,Postavljanje neprimjerene signalizacije na putevima kao što imamo na našim magistralnim puteva na mnogo mjesta 40 i 50 . Kakav magistralni put ispod 60. Treća traka se napravi – pa kaže 50. Odlično za radar, za pisanje kazni, ali da li je cilj bezbjednost?”

U MUP-ovim godišnjim izvještajima o bezbjednosti saobraćaja na putevima u Crnoj Gori, ponavlja se da pored ljudskog faktora, kao rizici nijesu zanemarljivi ni ni vremenski uslovi i stanje putne infrastrukture: ,,Ovdje se prvenstveno misli na kritične dionice, odnosno stanje kolovoza i kvalitet asfaltnog zastora, razna oštećenja i udarne rupe, odrone, održavanje puta, naročito u zimskim uslovima, kao i stanje opreme puta, horizontalne i vertikalne signalizacije”, navodi se u jednom od izvještaja.

Stručnjaci upozoravaju da određene saobraćajnice u Crnoj Gori zaslužuju analizu i korekciju, te da nedostaje signalizacija u smislu neodgovarajućeg i nepravovremenog obavještavanja vozača o karakteristikama i stanju saobraćajnice na koju nailaze.

Postavljenje pametnih radara na cestama svakako bi doprinijelo bezbjednosti u saobraćaju. Iz Savjeta za građansku kontrolu policije u više navrata su kritikovali čelnike policije i MUP-a, obrazlažući da nije dobro što se ulaganje u dobra od opšteg interesa godinama odlaže. Nažalost i tu je presudan ljudski faktor, koji od opesije o svom, nema kad da misli o opštem dobru.

 

Pametni radari

Sistem koji mjeri brzinu bio bi postavljen u kućišta, sadržao bi kameru koja radi i danju i noću, kao i čitač brzine.
Registruje brzinu od 20 do 250 kilometara na čas.
U centralnoj regiji planirano je bilo instaliranje uređaja na 31 lokaciji, u primorskoj regiji na 17 lokacija, dok je u sjevernoj regiji planirano postavljanje na 24 lokacije.

Sistem bi bio umrežen sa graničnim prelazima, tako da počinioci saobraćajnih prekršaja ne bi mogli da napuste Crnu Goru prije nego što plate kaznu.

Policija je najavlila i projekat stacioniranih sistema za kontrolu prekoračenja brzine i prolaska kroz crveno svijetlo. Ti sistemi bi trebali da registruju sve prekršaje u raskrsnicama i na otvorenim putevima kroz čitavu Crnu Goru.

Sistem će funkcionisati tako što će posredstvom GPS (ili neke druge brže) mreže stanje na terenu, gdje je postavljen stacionarni sistem radar, prenositi u ,,data centar” (soba podataka) i tamo će se vršiti obrada prekršaja.

Upoređivaće se registarska oznaka vozila sa podacima u bazi podataka. Štampaće se fotografije lica mjesta. Ta fotografija će sadržati datum i vrijeme kad se prekršaj desio, brzinu kojom se vozilo kretalo, traku u kojoj je vozilo bilo, kao i lokaciju na kojoj se to dogodilo. Sadržaće sve podatke koje u sistemu imamo o vlasniku odnosno korisniku vozila. To će se sve pakovati zajedno i slaće se na kućnu adresu vlasnika, odnosno korisnika motornog vozila. Bez obzira na to čiji je vozač sin i za koga glasa.

I to je, izgleda, najveći problem.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NAJKRAĆA SAOBRAĆAJNICA OD BJELASNICE DO KOMOVA, PRIVATNA: Blokada uklonjena, nevolje ostale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od Raskrsnice,  pa dalje preko Bjelasice, prema Komovima, danima nijesu mogli ni turisti ni mještani. Jedina saobraćajnica, na  tom dijelu planine  privatna je. Kolašinac koji je izgradio, raočaran neažurnošću institucija, kaže da će tokom narednog ljeta, onemogućiti da njome prolaze vozila

 

Zbog haosa, koji su početkom septembra napravili različito tumačenje običajnog prava i zvaničnih propisa, s jedne, i nedogovornost nadležnih i lični sukobi, s druge strane, makadamski put, koji povezuje Bjelasicu i Komove bio je danima blokiran. Alterntativa za mješane i turiste bilo je korišćenje nekoliko puta duže saobraćjanice. Zbog, kako su obajasnili nenadležnosti, i policija i opštinske službe nijesu mogle ništa učiniti.

U blizini katuna Škale, na vasojevičkom dijelu planine,  na svom imanju Goran Dukić, vlasnik turističkog naselja u izgradnji,  spriječio je korišćenje te saobraćajnice. Put već desetak godina je, takozvani, panormaski, pa su ga, pored katunjana, sakupljača šumskih plodova, mještana obližnjih sela, koristle i turističke agencije, prilikom organizovanog obilaska Bjelasice terenskim vozilima.

Tek nakon što su mještani pozvali policiju i Komunalnu policiju, postalo je jasno da Dukić na blokadu ima i pravo.  Put je prije deceniju sam napravio, bez finansijeke pomoći bilo koga. Kako su iz policije objasnili njegvimogrčenim komšijama „ima pravo da na svom imanju, kojim prolazi dio puta, postavlja blokade“.  Put,takođe, nikada nije proglašen saobraćajnicom od javnog interesa, a druga dva stara, koja su vodila do tog imanja više ne postoje. Zbog toga, Dukićeva najava, da sledeće turističke sezone neće dozvoliti bilo kome da prolazi njegovim imanjem i turističke radnike i njegove komšije dovodi u nezavidan položaj.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ MIHAILA BANJEVIĆA – KOLATERAL U OBRAČUNU SDT SA VLASNIKOM ATLAS GRUPE: Prebrojavanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Banjević je jedan od rijetkih, ako ne i jedini, koji je radio za Mila Đukanovića, Dragana Brkovića i Duška Kneževića, koji će bez treptaja oka reći kako se ,,ne mogu davati krediti da bi određeni biznismeni te pare pretočili na svoje privatne račune…”. Otprilike, baš ono što mu je prošle nedjelje spočitano u Specijalnom tužilaštvu

 

Među desetinama osoba, znanih i neznanih, koje Specijalno državno tužilaštvo još od prošle jeseni saslušava u mnogobrojnim postupcima pokrenutim protiv odbjeglog vlasnika Atlas grupe Duška Kneževića, članova njegove porodice i prijatelja, krajem prošle nedjelje našao se i Mihailo Banjević, penzionisani društveno-politički radnik i rukovodilac, svojevremeno akter i svjedok nekih od najzanimljivijih tranzicionih priča u Crnoj Gori.

Prema navodima prisutnih novinara, nekadašnji potpredsjednik Atlas grupe i predsjednik borda Atlas banke u Specijalnom tužilaštvu zadržao se nekoliko sati.  Otišao je kući, navodno bez pasoša, nakon što je saslušan u vezi odobrenog kredita i naknadnog ugovora o refinansiranju koje je od Atlas bankeprije deset godina dobio Kneževićev kum Dejan Sekulić. Pa ga, kažu u Tužilaštvu, nije vratio zbog čega je, cijene, Atlas banka oštećena za više od pola miliona.

Tek treba da vidimo kako će se ta priča završiti. I kako će (i da li će) neko mjesto u njoj pripasti i Mihailu Banjeviću.

Sa sigurnošću znamo da su pomenute dužnosti –  potpredsjednik Grupe i predsjednik borda Banke – bile samo dio podugačkog popisa funkcija u Kneževićevom poslovnom sistemu koje je Banjević obavljao do decembra 2014. kada se svojevoljno povukao iz te priče.

“Podnosim ostavku na sve funkcije u članicama Atlas grupe”, pisalo je u dopisu koji je Banjevićtada uputio Dušku Kneževiću. A ostavku je pratio spisak dužnosti: potpredsjednik Atlas grupe, predsjednik Odbora direktora Atlas banke, predsjednik Odbora direktora Bolnice Meljine, predsjednik Odbora direktora Atlas HotelsgroupBar, predsjednik Odbora direktora Atlas televizije, predsjednik Odbora direktora Atlas penzija, potpredsjednik Upravnog odbora Univerziteta Mediteran, potpredsjednik Odbora direktora Jadranskog sajmaBudva i član Odbora direktora Atlas fondacije.

Knežević je tada pokušao da umanji značaj odlaska očigledno, drugog čovjeka njegovog poslovnog sistema u Crnoj Gori. Tako je u razgovoru za agenciju Mina konstatovao da je on vlasnik i prvi čovjek privatne kompanije „koja svoje kadrovske i poslovne odluke ne mora nikome objašnjavati“. Međutim, radio je upravo suprotno – nadugo i naširoko objašnjavao to što navodno ne mora –  i time pokazujući da mu Banjevićeva ostavka nije stigla kao „prava vijest u pravo vrijeme“.

A u to vrijeme, neposredno pred Banjevićev odlazak, Knežević je najavljivao kako će u Golubovcima započeti izgradnju „novog grada“. Zapravo golemog tržnog centra „sa brojnim pratećim sadržajima“. U tome je poduhvatu, prema najavama danas (ne)opravdano odsutnog biznismena, njegov glavni saveznik trebalo da bude tadašnji gradonačelnik Podgorice Slavoljub Stijepović.

Stijepović je u međuvremenu postao nosač 100 hiljada eura koje je Knežević darovao DPS-u uoči prethodnih parlamentarnih izbora. Pa aktuelni Generalni sekretar u kabinetu predsjednika Crne Gore (i DPS) Mila Đukanovića. I sumnjivo lice  sa popisa SDT Milivoja Katnića koje je, prema scenariju specijalnog tužilaštva, pomagalo Kneževiću da potroši svoj novac ali ne i Đukanoviću da zahvaljujući nezakonitim donacijama (zakonito!?) ostane na vlasti.

Uglavnom, priča o izgradnji novog grada mogla je za, inače, proračunatog, Banjevića biti kap koja je prevršila mjeru. U moru već tada loših finansijskih pokazatelja Atlas grupe. „On u takvim maštarijama ne učestvuje“, objašnjavali su nam prije pet godina oni koji su ga znali iz posla.

A tih poslova bilo je poprilično. Čak i ako izuzmemo one, dominantno političke, funkcije na koje je Banjević dolazio voljom vladajuće partije – Saveza komunista CG, odnosno, DPS-a: direktor Doma omladine Budo Tomović (današnji KIC), sekretar nekadašnjih Samoupravnih interesnih zajednica (tzv. sizova) obrazovanja, kulture, socijalnei dječije zaštite u Podgorici, direktor  Fonda za kulturu i Fonda za građevinsko zemljište…

Suštinsku moć Banjević je stekao u poslednjoj deceniji prošlog vijeka, kao direktor Fonda penzionog i invalidskog osiguranja (Fond PiO)i predsjednik Odbora direktora Kombinata aluminijuma (u godinama uoči privatizacije i generalni direktor KAP-a).

Bilo je to vrijeme ratnog raspada SFRJ, međunarodnih sankcija za SRJ, hiperinflacije (po intenzitetu – druga zabilježena u Evropi prošlog vijeka) i prvobitne akumulacije. Banjević je bio na čelu jednog od ključnih sistema i za državnu i za privatnu privredu tog doba. O tome može posvjedočiti stotinjak hiljada tadašnjih penzionera, ali i mnogobrojni direktori državnih firmi koji su na njegova vrata kucali kad god bi im ponestalo para.

Sa tada nastajućom biznis-elitom pričala se posebna priča. Tako je Banjević, kao direktor Fonda PiO i predsjednik borda KAP-a istovremeno obavljao i, doduše nezvanični, posao svojevrsnog eksternog revizora kompanije Vektra Dragana Brkovića. Izgledalo je kao da je neki izuzetno uticajan akcionar Vektre,mimo Brkovića, odabrao čovjeka od povjerenja da nadgleda i kontroliše robne i novčane tokove u kompaniji koja je,  preko noći, od lokalnog servisera francuskih automobila, izrasla u glavnog partnera KAP-a preko koje su išli svi uvozno-izvozni poslovi tada najvećeg crnogorskog preduzeća.

Kako je tako nešto bilo moguće?  Odavno je bilo jasno da Banjević i direktor KAP-a  Danilo Vuksanović bolje znaju odgovor na ovo pitanje nego i sam Brković.   Ali, znali su i zašto ćute. „To pitanje je opasno po život“, odgovorio je jednom prilikom Banjević potpisniku ovih redova. I promijenio temu. Ni danas nije mnogo drugačije. To je ostala jedna od, neotkrivenih tajni vladajuće političko-poslovne grupe.

Banjević je nakon što je završio posao u KAP-u predajući ga menadžerima ruskog tajkuna Olega Deripaske, novi poslovni angažman pronašao u – Vektri!? Faktički kao njen prvi čovjek, odmah do nominalnog vlasnika. U tom svojstvu je, krajem 2007. godine, nakon privatizacije HTP Boka, imenovan za predsjednika Odbora direktora tada najvećeg hercegnovskog preduzeća. Tada je najavio da će ulaganja u četiri novokupljena hotela (Plaža, Tamaris, Igalo i Boka) biti skoro 250 miliona, te da će Vektrado 2010. u Herceg Novom izgraditi ukupno 200 hiljada kvadrata hotelskih objekata i u njima zaposliti 1.200 ljudi.

Umjesto obećanih investicija uskoro je stigla vijest da je predsjednik borda  Boke napustio Vektru. Do danas nije razriješena enigma da li je Banjević iz Vektre otišao zato što je shvatio da od najavljenih investicija nema ništa, ili su investicije izostale zato što je on otišao iz Vektre. I prešao u Atlas grupu.

Taj transfer odigrao se u vrijeme kada su Knežević i Đukanović, kao najbolji drugovi, obilazili Bliski istok i jugoistočnu Aziju, jedan drugome podržavali poslovne poduhvate i projektovali svijetlu budućnost za sebe i svoje saradnike/podanike.

Tako je Banjević postao jedan od rijetkih, ako ne i jedini, koji je radio za  Đukanovića, Brkovića i Kneževića, a koji će bez treptaja oka reći kako se ,,ne mogu davati krediti da bi određeni biznismeni te pare pretočili na svoje privatne račune…”. Otprilike, baš ono što mu je prošle nedjelje spočitano u Specijalnom tužilaštvu.

Ni to Banjeviću nije prvi put. Kao predsjednik borda HTP Boka, tada u državnom vlasništvu, on se sredinom poslednje decenije prošlog vijeka suočio sa situacijom da je njegov najbliži saradnik, izvršni direktor Boke Milan Tripković, pobjegao iz zemlje nakon optužbi za pronevjeru 11 miliona maraka. Tripković je nakon višegodišnjeg skrivanja odrobijao četiri i po godine. Nestali novac nikad nije pronađen.  Banjević je nastavio karijeru jednog od najuticajnijih ljudi iz sjenke.

Status mu nijesu narušile ni kasnije optužbe Deripaskinih saradnika iz Rusala koji su nekadašnjem menadžmentu KAP-a spočitavaliprevaru vrijednu 300 miliona eura. Ali ni krivična prijava koju je prije pet-šest godina poslanik DF Branko Radulović podnio Vrhovnom državnom tužilaštvu protiv 32 osobe zbog, kako je kazao, ,,umiješanosti u malverzacije u radu KAP-a kojima je Crna Gora direktno oštećena preko dvije milijarde eura”. Visoko na toj listi bio je i Mihailo Banjević. Samo što je Tužilaštvo tada ostalo i gluvo i nijemo.

Vidjećemo na koju je stranu vjetar sudbine sada dunuo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UTICAJ TRADICIJE NA ZAPOŠLJAVANJE ŽENA U CRNOJ GORI : Običaji i u kući i na poslu 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ustav Crne Gore, Zakon o radu, Konvencija o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena, Istanbulska konvencija garantuju jednakost žena i muškaraca. No, u Crnoj Gori nijesu problem zakoni, već njihova primjena i  tradicija diskriminacije

 

Crnogorska tradicija je puna hvale i poštovanja za žene, koje su, kako fraza govori – stub, a muškarac je glava porodice. O tome da je taj ,,stub” često bio preopterećen i preko granica izdržljivosti, u predanjima se malo spominje. Surovu stvarnost zabilježili su stranci koji su navraćali u naše krajeve, među njima italijanski putopisac Đuzepe Markoti koji u knjizi Priče o Crnogorkama iz 1896. godine navodi: ,,U trgovini Crne Gore žena je najomiljenije transportno sredstvo: jede manje od konja, ide prečicama kozjom okretnošću i sigurnošću, najbrža je”.

Iako su nam u tradiciji i prošlosti svijetli primjeri bili ekces, od njih se ne odustaje ni danas. Tako statistika govori da bi žene u Crnoj Gori trebale, uz neplaćen rad kod kuće, da rade preko devet sati da bi imale istu platu kao muškarci. U Vladinom Planu aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori (PAPRR) 2017-2021.piše da je razlika u zaradama između muškaraca i žena u Crnoj Gori 13,9 odsto – žene, za iste poslove, zarađuju samo 86,1 prosječne zarade isplaćene muškarcima.

Ono malo statistike i istraživanja, koja su rađena o ovom problemu, pokazuju da su žene većinski zastupljene u sektorima gdje su zarade niže od državnog prosjeka. Najviše ih je u trgovinama u kojima radi oko 40 hiljada radnika, odnosno svaki peti zaposleni – od ukupnog broja zaposlenih žena oko 86 odsto radi u uslužnim djelatnostima, a najviše ih je u trgovini (više od jedne četvrtine).

Da bi kao nekad, zaposlene u trgovinama imale bar jedan zagarantovan dan za odmor, Skupština je u junu usvojila izmjene Zakona o unutrašnjoj trgovini, kojim je predviđeno da se trgovina na veliko i malo ne može obavljati nedjeljom i praznicima. Izmjene stupaju na snagu 15. oktobra pa će prva neradna nedjelja za trgovine biti 20. oktobar. Međutim, ove nedjelje Unija poslodavaca Crne Gore (UPCG) podnijela je Ustavnom sudu inicijativu za ocjenu ustavnosti člana 35a Zakona o unutrašnjoj trgovini, kojim je propisano da se trgovina na veliko i na malo ne može obavljati nedjeljom i u dane državnih i drugih praznika.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 13. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo