Prosječna plata u ovom gradiću iznosi 393 eura, skoro 120 manje od državnog prosjeka. U gradiću pod Komovima ima oko pet stotina penzionera, prosječna penzija je dvjesta eura i za 70 eura je manja od prosjeka u Crnoj Gori

Među propalim fabrikama u Andrijevici – žrtvama crnogorske tranzicije – je i bivša fabrika termoizolacione  i ventilacione opreme Termovent.

Nekada rentabilna fabrika poslovala je u sastavu istoimene kompanije iz Beograda,  upošljavajući oko 160 radnika. U  februaru 2004. godine, zbog neizmirenih obaveza prema povjeriocima, uveden je stečaj.

Tri godine kasnije fabriku je za 310.000 eura kupila beogradska Montaža. Dobar posao ako se ima u vidu da je imovina andrijevičkog Termoventa procjenjivana na milion i po eura. Nakon toga kapije ovog nekad uspješnog privrednog kolektiva, sa proizvodnim halama koje zahvataju površini od 5,5 hiljada metara kvadratnih, ostale su zatvorene.

Bivši radnici Termoventa sada tvrde da slučaj ovog preduzeća stavalja do znanja da su radnici sa sjevera Crne Gore poslednjih dvije decenije bili potpuno diskriminisani i da su moćni pojedinci fabričku imovinu krčmili na nezakonit način. Potom tvrde kako je Elektroprivreda Crne Gore  praktično “oduvala”  Termovent uvodeći mu stečaj zbog duga za utrošenu struju  koji je bio manji od 25.000 eura. “Istovremeno su pojedina preduzeća, poput КAP-a, radila punom parom iako su imala milionske dugove po istom osnovu”, navode radnici.

Prema njihovim riječima u Termoventu je prilikom stečajnog postupka grubo narušen zakon, jer stečaj, kako tvrde, nije uveden čitavoj kompaniji, čije je sjedište u Beogradu, već samo pogonu u Andrijevici. “Nakon toga fabrika u Andrijevici prodata je kao tuđa imovina iako je ona, jedan kroz jedan, bila u vlasništvu beogradskog Termoventa. Radnici su otpušteni s posla bez primjene adekvatnog socijalnog programa. Sve zajedno to govori da je fabrička imovina otuđena na nezakonit način, a radnici gurnuti u socijalnu bijedu i propadanje”, kažu bivši radnici.

Oni ističu da je u njihovom slučaju narušen princip jednakosti, pošto su uzaludno tražili da se prema njima primijene zakonske odredbe kao u nekim preduzećima u Podgorici i drugim većim gradovima. “Nama je oduzeto elementarno pravo, a to je pravo na rad. Zato smo tražili da se izvrši prodaja fabričke imovine i da se radnicima, u skladu sa godinana radnog staža, isplate otpremnine, jednako kao radnicima КAP-a i svim privelegovanim preduzećima. Mi radnici iz Andrijevice sebe smatramo punopravnim građanima Crne Gore, mi nijesmo vanzemaljci”, ogorčeni su bivši radnici Termoventa. “Tražili smo ukidanje diskriminatorskog odnosa prema radnicima iz sjeverne regije, jer tu žive ljudi koji nijesu u stanju da odgovore osnovnim životnim potrebama, ali to nije urodili plodom”.

Bivši radnici Termoventa su zbog toga pozvali najviše državne organe da se suoče sa sudbinom njihove fabrike i ostalih privrednih kolektiva sa sjevera Crne Gore i da uporede svoja preizborna obećanja sa sadašnjom realnom situacijom. “Pozivamo nadležne da u praksi primijene odredbe koje se tiču jednakosti i ravnopravnosti svih građana i radnika u Crnoj Gori, jer su im predizborni skupovi bili puni te priče. Ako to neće da urade neka nam konačno saopšte da smo žrtve diskriminacije, da smo kolateralna šteta tranzicije i privatizacije. Neka kažu da su moćnici zatvorili fabriku da bi je tajkuni kasnije kupili za mizerne pare”.

Ogorčeni radnici Termoventa ističu da  su “pola života” proveli na Zavodu za zapošljavanje, primajući po 33 ili 97 eura. “Ta mizerna primanja ne vrijeđaju samo ljudsko dostojanstvo, već  dovode u pitanje biološki opstanak. Uz to, ta nadoknada se godinama nije uvećavala iako su životni troškovi rasli iz dana u dan. Takođe smo bili lišeni mogućnosti da koristimo bilo kakve kredite, ili neke druge pogodnosti, što samo po sebi govori u kakvom se položaju nalazimo”, kažu.

Od prije dvije godine u pogonima bivšeg Termoventa na Mostu Bandovića podgoričko preduzeće Biotel D.O.O.  organizuje proizvodnju peleta, upošljavajući tridesetak radnika, tako da je to danas jedino preduzeće u Andrijevici i jedini pogoni koji su u funkciji, pošto su u Andrijevici, osim fabrike izolacionih materijala Termovent, zatvorene i sve druge fabrike.

Ova malena varoš na sjeveru Crne Gore sve do dvijehiljadite godine zapošljavala je oko 650 radnika u proizvodnji. Glavni nosioci razvoja bili su Soko Štark sa oko 250 radnika, Termovent sa oko 160 zaposlenih, kožna galanterija Polimka sa oko 170 zaposlenih, Pako sa 35 radnika, Andrimer (40 zaposlenih), kao i jedan broj radnika angažovanih u drugim manjim proizvodnim jedinicama. Otpuštanje velikog broja radnika pogoršalo je i onako lošu ekonomsku sliku Andrijevice.

Veliki broj radnika je otišao na biro rada, a dio je penizionisan pod veoma nepovoljnim uslovima, uz minimalne penzije. Smanjena kupovna moć stanovništva  dodatno je ugrozila i uslužni sektor, tako da je došlo do zatvaranja većeg broja prodavnica, zanatskih radnji i smanjenja ugostiteljskih kapaciteta.

Centralne vlasti ipak su godinama jurišale na malenu varoš ispod Komova koja je bila u rukama opozicije, prije nego su je uz velika obećanja prelomili i preuzeli. Nekoliko godina kasnije od silnih obećanja, osim šminkanja trga i ulice, malo šta je učinjeno i ispunjeno, a Andrijevica prema aktuelnim statističim podacima odaje sliku teške socijalne i ekonomske svakodnevice.

Monstat je prije nekoliko mjeseci objavio podatke prema kojima je nezaposlenosti u Andrijevici među najvećima u državi. Sve je jasnije ako se to pretvori u brojke koje kažu da u Andrijevici ima manje od petsto zaposlenih, dok je nezaposlenih isto toliko.

Prosječna plata u ovom gradiću iznosi 393 eura, skoro 120 manje od državnog prosjeka. Kao i drugdje, i u Andrijevici je više penzionera nego onih koji rade. U gradiću pod Komovima ima oko pet stotina penzionera, a prosječna penzija je dvjesta eura i za 70 eura je manja od prosjeka u Crnoj Gori.

Ukratko,  Andrijevica je uprkos obećanjima i infrastrukturnim ulaganjima u gradsko jezgro, ostala mjera za siromaštvo i bijedu. Dio te bijede su i bivši radnici jedine fabrike termoizolacione oprame u Crnoj Gori, Termovent.

                                                                Tufik SOFTIĆ

Komentari