Povežite se sa nama

OKO NAS

ANDRIJEVICA DIJELI SUDBINU JEDINE FABRIKE TERMOIZOLACIONE OPREME NA SJEVERU: Mjera za bijedu

Objavljeno prije

na

Prosječna plata u ovom gradiću iznosi 393 eura, skoro 120 manje od državnog prosjeka. U gradiću pod Komovima ima oko pet stotina penzionera, prosječna penzija je dvjesta eura i za 70 eura je manja od prosjeka u Crnoj Gori

 

Među propalim fabrikama u Andrijevici – žrtvama crnogorske tranzicije – je i bivša fabrika termoizolacione  i ventilacione opreme Termovent.

Nekada rentabilna fabrika poslovala je u sastavu istoimene kompanije iz Beograda,  upošljavajući oko 160 radnika. U  februaru 2004. godine, zbog neizmirenih obaveza prema povjeriocima, uveden je stečaj.

Tri godine kasnije fabriku je za 310.000 eura kupila beogradska Montaža. Dobar posao ako se ima u vidu da je imovina andrijevičkog Termoventa procjenjivana na milion i po eura. Nakon toga kapije ovog nekad uspješnog privrednog kolektiva, sa proizvodnim halama koje zahvataju površini od 5,5 hiljada metara kvadratnih, ostale su zatvorene.

Bivši radnici Termoventa sada tvrde da slučaj ovog preduzeća stavalja do znanja da su radnici sa sjevera Crne Gore poslednjih dvije decenije bili potpuno diskriminisani i da su moćni pojedinci fabričku imovinu krčmili na nezakonit način. Potom tvrde kako je Elektroprivreda Crne Gore  praktično “oduvala”  Termovent uvodeći mu stečaj zbog duga za utrošenu struju  koji je bio manji od 25.000 eura. “Istovremeno su pojedina preduzeća, poput КAP-a, radila punom parom iako su imala milionske dugove po istom osnovu”, navode radnici.

Prema njihovim riječima u Termoventu je prilikom stečajnog postupka grubo narušen zakon, jer stečaj, kako tvrde, nije uveden čitavoj kompaniji, čije je sjedište u Beogradu, već samo pogonu u Andrijevici. “Nakon toga fabrika u Andrijevici prodata je kao tuđa imovina iako je ona, jedan kroz jedan, bila u vlasništvu beogradskog Termoventa. Radnici su otpušteni s posla bez primjene adekvatnog socijalnog programa. Sve zajedno to govori da je fabrička imovina otuđena na nezakonit način, a radnici gurnuti u socijalnu bijedu i propadanje”, kažu bivši radnici.

Oni ističu da je u njihovom slučaju narušen princip jednakosti, pošto su uzaludno tražili da se prema njima primijene zakonske odredbe kao u nekim preduzećima u Podgorici i drugim većim gradovima. “Nama je oduzeto elementarno pravo, a to je pravo na rad. Zato smo tražili da se izvrši prodaja fabričke imovine i da se radnicima, u skladu sa godinana radnog staža, isplate otpremnine, jednako kao radnicima КAP-a i svim privelegovanim preduzećima. Mi radnici iz Andrijevice sebe smatramo punopravnim građanima Crne Gore, mi nijesmo vanzemaljci”, ogorčeni su bivši radnici Termoventa. “Tražili smo ukidanje diskriminatorskog odnosa prema radnicima iz sjeverne regije, jer tu žive ljudi koji nijesu u stanju da odgovore osnovnim životnim potrebama, ali to nije urodili plodom”.

Bivši radnici Termoventa su zbog toga pozvali najviše državne organe da se suoče sa sudbinom njihove fabrike i ostalih privrednih kolektiva sa sjevera Crne Gore i da uporede svoja preizborna obećanja sa sadašnjom realnom situacijom. “Pozivamo nadležne da u praksi primijene odredbe koje se tiču jednakosti i ravnopravnosti svih građana i radnika u Crnoj Gori, jer su im predizborni skupovi bili puni te priče. Ako to neće da urade neka nam konačno saopšte da smo žrtve diskriminacije, da smo kolateralna šteta tranzicije i privatizacije. Neka kažu da su moćnici zatvorili fabriku da bi je tajkuni kasnije kupili za mizerne pare”.

Ogorčeni radnici Termoventa ističu da  su “pola života” proveli na Zavodu za zapošljavanje, primajući po 33 ili 97 eura. “Ta mizerna primanja ne vrijeđaju samo ljudsko dostojanstvo, već  dovode u pitanje biološki opstanak. Uz to, ta nadoknada se godinama nije uvećavala iako su životni troškovi rasli iz dana u dan. Takođe smo bili lišeni mogućnosti da koristimo bilo kakve kredite, ili neke druge pogodnosti, što samo po sebi govori u kakvom se položaju nalazimo”, kažu.

Od prije dvije godine u pogonima bivšeg Termoventa na Mostu Bandovića podgoričko preduzeće Biotel D.O.O.  organizuje proizvodnju peleta, upošljavajući tridesetak radnika, tako da je to danas jedino preduzeće u Andrijevici i jedini pogoni koji su u funkciji, pošto su u Andrijevici, osim fabrike izolacionih materijala Termovent, zatvorene i sve druge fabrike.

Ova malena varoš na sjeveru Crne Gore sve do dvijehiljadite godine zapošljavala je oko 650 radnika u proizvodnji. Glavni nosioci razvoja bili su Soko Štark sa oko 250 radnika, Termovent sa oko 160 zaposlenih, kožna galanterija Polimka sa oko 170 zaposlenih, Pako sa 35 radnika, Andrimer (40 zaposlenih), kao i jedan broj radnika angažovanih u drugim manjim proizvodnim jedinicama. Otpuštanje velikog broja radnika pogoršalo je i onako lošu ekonomsku sliku Andrijevice.

Veliki broj radnika je otišao na biro rada, a dio je penizionisan pod veoma nepovoljnim uslovima, uz minimalne penzije. Smanjena kupovna moć stanovništva  dodatno je ugrozila i uslužni sektor, tako da je došlo do zatvaranja većeg broja prodavnica, zanatskih radnji i smanjenja ugostiteljskih kapaciteta.

Centralne vlasti ipak su godinama jurišale na malenu varoš ispod Komova koja je bila u rukama opozicije, prije nego su je uz velika obećanja prelomili i preuzeli. Nekoliko godina kasnije od silnih obećanja, osim šminkanja trga i ulice, malo šta je učinjeno i ispunjeno, a Andrijevica prema aktuelnim statističim podacima odaje sliku teške socijalne i ekonomske svakodnevice.

Monstat je prije nekoliko mjeseci objavio podatke prema kojima je nezaposlenosti u Andrijevici među najvećima u državi. Sve je jasnije ako se to pretvori u brojke koje kažu da u Andrijevici ima manje od petsto zaposlenih, dok je nezaposlenih isto toliko.

Prosječna plata u ovom gradiću iznosi 393 eura, skoro 120 manje od državnog prosjeka. Kao i drugdje, i u Andrijevici je više penzionera nego onih koji rade. U gradiću pod Komovima ima oko pet stotina penzionera, a prosječna penzija je dvjesta eura i za 70 eura je manja od prosjeka u Crnoj Gori.

Ukratko,  Andrijevica je uprkos obećanjima i infrastrukturnim ulaganjima u gradsko jezgro, ostala mjera za siromaštvo i bijedu. Dio te bijede su i bivši radnici jedine fabrike termoizolacione oprame u Crnoj Gori, Termovent.

 

                                                                Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

BERANE – POLIMSKI MUZEJ I MINISTARSTVO KULTURE U KLINČU: Izborna godina čini svoje  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Resorno ministarstvo kroz Program zaštite i očuvanja kulturnih dobara za 2020. godinu odobrilo je 1.142.114,50 eura za 87 projekata, za druge opštine u Crnoj Gori. Za Berane, odnosno Polimski muzej nije opredijeljen ni euro

 

Uprava Polimskog muzeja u Beranama optužila je Ministarstvo kulture da u izbornoj godini diskriminiše ovu kulturnu ustanovu u jedinoj opozicionoj opštini na sjeveru Crne Gore. Konkretno – da je bez kriterijuma i selektivno  raspodjelilo novac  forsirajući opštine i ustanove koje su pod kontrolom centralnih vlasti.

Resorno ministastvo kroz Program zaštite i očuvanja kulturnih dobara za 2020, je   odobrilo 1.142.114,50 eura za 87 projekata, za druge opštine u Crnoj Gori, dok za Berane, odnosno Polimski muzej nije opredijeljen ni jedan euro.

Direktorica te ustanove Violeta Folić objašnjava da je muzej  aplicirao sa većim brojem prijava iz raznih oblasti kulture, a prije svega za arheološka i konzervatorska istraživanja, ali nije dobio ni jedan projekat.

“Prijava je  odbijena jer smo, navodno, umjesto dvije štampane verzije aplikacije proslijedili samo jednu po projektu, iako je uz štampanu verziju dostavljen i CD sa istim podacima. Na svakom dosadašnjem konkursu bilo je potrebno slati samo po jednu štampanu verziju,  sada su  prvi put tražene  po dvije štampane verzije” – kaže Folić.

Ona napominje da se radi o tehničkoj, a ne suštinski bitnoj stvari.

“Polimski muzej je jedini imao izjave više predsjednika opština o sufinansiranju projekata koji su bili u planu za realizaciju. Odbijanje naših prijava predstavlja direktnu štetu za više opština na sjeveru i ugroženi su višegodišnji projekti” – napominje direktorica Polimskog muzeja.

Violeta Folić tvrdi da je taj muzej jedina ustanova na sjeveru Crne Gore koja ima licence za arheološka i konzervatorska istraživanja, kao i za sprovođenje konzervatorskih mjera na pokretnim i nepokretnim spomenicima kulture i licence za izradu studija zaštite kulturnih dobara.

“Samo nekoliko dana prije objavljivanja rezultata konkursa bili smo na sastanku u Ministarstvu kulture, gdje smo pohvaljeni za odgovornost u realizovanju projekata i predaju dokumentacije za te projekte. Niko nije skrenuo pažnju na navodne tehničke nedostatke” – kaže Folić.

Prema njenim riječima veoma je simptomatično i problematično to što je kroz Program zaštite i očuvanja kulturnih dobara za 2020. godinu, Ministarstvo kulture  Centru za konzervaciju i arheologiju Crne Gore dodijelilo 40.000 eura za izradu konzervatorskog projekta i sprovođenje konzervatorskih mjera na glavnom spomeniku u Spomen parku ,,Spomenik slobode“ na Jasikovcu u Beranama.

“Sredstva za iste namjene su dodijeljena Polimskom muzeju 2014. godine u iznosu od 18.000  eura, dok nam je uplaćeno svega 9.000 eura.  Ipak je urađeno sve što je predviđeno ugovorom. Na izvještaj koji smo dostavili Ministarstvu kulture Crne Gore nije bilo primjedbi, pa se pitamo zašto se isti posao radi ponovo, samo za višestruko veći iznos novca, i ako je trebalo nešto doraditi, smatramo da je to trebao raditi Polimski muzej, kako bi se izbjeglo plaćanje dnevnica i smještaja stručnoj ekipi sa Cetinja” – smatra Folićeva.

Ona podsjeća da je prilikom posjete Opštini Berane, u julu 2019, ministar Aleksandar Bogdanović obećao da će za izradu projekta i uređenje memorijalnog kompleksa, sa uređenjem ukupne parkovske površine,  na Jasikovcu, Ministarstvo kulture izdvojiti sredstva u iznosu od po 100.000  eura za 2020. i 2021.  Opština Berane trebala je da učestvuje sa po 50.000 eura.

“Od svega neće biti ništa. Kakav je odnos Ministarstva kulture prema opozicionoj opštini Berane, pokazuje činjenica da Polimski muzej koji realizuje projekte u opštinama na sjeveru Crne Gore, u periodu od 2014 – 2020 realizovao projekte, primjera radi, u Bijelom Polju u iznosu od oko 150.000 eura, u opštinama Petnjica i Rožaje taj iznos je bio oko 50.000 eura, dok je u navedenom periodu opštini Berane dodijeljeno svega oko 15.000 eura” – tvrdi Folićeva. Ona kaže da je nakon ovakvih odluka ministarstva prema Polimskom muzeju  jasno da izborna godina čini svoje.

Iz Ministarstva su uzvratili da Folićevu demantuju činjenice koje govore da je Vlada, na prijedlog Ministarstva kulture, za projekte čiji je realizator JU Polimski muzej, u periodu od 2012,  do 2019, kroz Program zaštite i očuvanja kulturnih dobara, izdvojila 408.900,00 eura.

„To nije ni mala ni zanemarljiva suma imajući u vidu da je riječ o opštinskoj ustanovi, a uzimajući u obzir i politiku Ministarstva kulture o ravnomjernom ulaganju u kulturnu baštinu na teritoriji Crne Gore. Koristeći se proizvoljnim konstatacijama i neutemeljenim navodima, direktorica Polimskog muzeja Violeta Folić zaboravlja na dugogodišnji kontinuitet finansijske podrške Vlade Crne Gore, odnosno Ministarstva kulture, Javnoj ustanovi Polimski muzej, iako je, naglašavamo, riječ o opštinskoj ustanovi, osnovanoj od strane Opštine Berane“ – kažu u resornom ministarstvu. „Javna ustanova Polimski muzej, čak iz dva pokušaja, nije zadovoljila konkursom propisane uslove, pa shodno tome Komisija nije imala ni osnov za zakonitu dodjelu sredstava. Rukovodstvo te javne ustanove trebalo bi da pod svojim krovom traži ‘krivca’ za neuspjeh na konkursu i u obezbjeđivanju projekata za ovu godinu, a ne da alibi za to nalazi u Ministarstvu kulture“ – tvrde oni.

Napominju  i da se neosnovane  tvrdnje direktorice Folić u kojima u politički kontekst stavlja odluke stručne interesorne komisije o raspodjeli sredstava. Prema njihovim riječima neutemeljena je i konstatacija direktorice Folić kako je „simptomatično i problematično“ da Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore sprovodi konzervatorske mjere u Spomen parku na Jasikovcu.

Direktorica Polimskog muzeja Berane tvrdi, međutim, da Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore nije imao Saglasnost imaoca kulturnog dobra – Opštine Berane, što je, kaže, jedan od osnovnih uslova konkursa.

„Da li se ovdje radi o dvostrukim aršinima, nije teško procijeniti.  Polimski muzej nije mogao dobiti ni jedan projekat zbog sitnice u vezi broja štampanih verzija prijave, a Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore je dobio projekat iako nije ispunio daleko značajniji uslov konkursa. Ovo nas navodi da se zapitamo da li su svi projekti koje je odobrilo ministarstvo ispunili sve uslove konkursa ili se dodjela sredstava vrši selektivno“ – pitala je Folić.

Prema njenim riječima radovi na Jasikovcu ne predstavljaju ono što je obećano Opštini Berane, a vezano za uređenje memorijalnog kompleksa na Jasikovcu sa ukupnom parkovskom površinom što  je trebalo da bude jedan od najznačajnijih projekata u opštini, već su im u planu samo konzervatorske mjere na glavnom spomeniku,što ni izbliza nije isto.

„ Ministarstvo navodi kako nije malo 408.900 eura za period od sedam godina koliko je kroz Program zaštite i očuvanja kulturnih dobara dodijeljeno Polimskom muzeju, a možemo reći da Ministarstvo određenim ustanovama daje tolika ili veća sredstva za jednu godinu, kao što je slučaj i za ovu godinu“ – tvrdi  Violeta Folić. Ona ističe da ne želi da kaže bilo šta protiv Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore, ustanove sa kojom imaju dobru saradnju, već  su sve zamjerke upućene isključivo Ministarstvu kulture.

Ona podsjeća da Polimski muzej obavlja poslove arheoloških i konzervatorskih istraživanja u više opština na sjeveru Crne Gore, pa je ovakvom raspodjelom sredstava za 2020. godinu nanijeta šteta gotovo cijelom sjeveru države.

                                                                                     Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIVŠI RADNICI VEKTRE JAKIĆ NA TANKOJ GRANI: Koga je sve Brkovič zabavio o jadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok traje razmjena optužbi između Uprave za šume i „Vektre Jakić“ na desetine radnika tog ili preduzeća koje je Dragan Brković privatizovao, uzalud traže da biznismen izmiri brojna dugovanja prema njima. Radnici bivše „Impregnacije“ u Kolašinu 14 godina čekaju na zaslužene otpremnine, dok u Pljevljima treže 18 zarada, koje im nijesu isplaćene

 

Aktuelna  društveno politička dešavanja u Crnoj Gori,  tokom minulog mjeseca, prigušila su glas nekoliko desetina  pljevaljskih i kolašinskih radnika, kojima je zajedička muka to što im biznismen Dragan Brković duguje, davno zarađene,  plate i zaslužene otpremnine.

Uprava kompanije „Vektra Jakić“ je početkom  januara otpustila sve zaposlene u proizvodnji.  Kući je poslato 30 radnika, koji nijesu primili zarade za  18 mjeseci.  Radnici su prije nekoliko dana najavili da će blokirati ulaz u krug fabrike, ukoliko im ne budu izmirena potraživanja.  Poslednja plata koju su primili bila je za jun 2018.

Planiraju  da  od premijera Duška Makovića i resornih ministara traže pomoć.  Dosta im je, kažu, Brkovićevih lažnih obećanja.

„Javili smo se na Biro rada ali ne možemo da ostvarimo pravo na naknadu koja nam po zakonu pripada, jer nam Brković nije uplatio doprinose četiri godine. Potraživanja ne možemo da napalatimo ni  uz pomoć suda,  jer sav novac od prodaje imovine preduzeća ide Poreskoj upravi,  kojoj Brković duguje za porez.“- žalili su se novinarima radnici.

Nakon što je 2006. godine Brković kupio za 1,6 miliona eura cijelu imovinu korporacije “Jakić”, obavezao se na investiciju od  od šest miliona eura kao i zapošljavanje 320 radnika. Ispostavio je  uslov za potpisivaje kupoprodajog ugovora – da mu država 30 godina ustupi koncesije na korišćenje pljevaljskih šuma. Tako je i bilo.  Vektri Jakić su dodjeljene šume na korišćenje u 13 gazdinskih jedinica na teritoriji Pljevalja.

Poreska uprava je lani podnijela zahjev za otavaranje stečaja u toj Brkovićevoj kompaniji  na iznos od 525.000  eura. Ročište na kojem će se raspravljati o zahtjevu za uvođenje stečaja u Vektri Jakić trebalo bi da se održi ovog mjeseca.  Ranije je Poreska uprava sa Vektrom Jakić raskinula ugovor o reprogramu poreskog duga zbog nepoštovanja preuzetih obaveza.

Stečaj u to preduzeće prvi put je uveden prije sedam godina, zbog duga od 77 miliona eura OTP banci. Zahvaljujući reorganizaionom planu Vaktra Jakć je izašla iz stečaja.

Dio nekadašnje  Brkovićve imperije bila je i kolašinska fabrika „Vektra nord“, koja je, od prije dvije godine, takođe u stečaju.  To preduzeće je osnovano prije 14 godina, nakon vrlo problematične privatizacije „Impregnacije“.  Brkovićeva ambiciozna obećaja nijesu donijela ništa dobro ni otpuštenim radnicima, a ni onima koji su ostali u pogonima.

Predstavnici 34 bivša radnika „Impregnacije“, ovih dana ponudli su pomoć  Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije u predmetu formiranom u slučaju tog preduzeća. Nakon što su iz medija saznali da SDT ispituje da li je tokom stečajnog postupka u tom, nekad uspješnom kolašinskom preuzeću, bilo nezakonitosti, bivši zaposleni smatraju da imaju dokumentaciju, koja će doprinijeti efikasnosti istrage.

“Iz medija smo pročitali da je  SDT, nedavno,  došlo do podataka da je zloupotrebljeno  oko 600.000 eura, koliko je ostalo nakon stečaja. Postoji sumnja da su,navodno,  ta sredstva upotrijebljena nenamjenski, iako je trebalo  da budu isplaćena akcionarima tog preduzeća. Pošto se godinama usaludno borimo da ostvarimo prava iz socijalnog programa, prikupili smo dosta dokaza, koja mogu pomoći tužilštvu”- kazali su  bivši radnici nekdašnje Impregnacije.

Oni su u nekoliko navrata tražili od nadležnih da provjere na koji način je privatizovana  firma, tvrdeći da je u tom poslu bilo raznih malverzacija.

Prema zvaničnim podacima, „Impregnacija“ je Brkoviću prodata za oko 2,83 milona eura. U aneksu ugovora između stečajnog dužnika i „Vektre Montenegro“ iz avgusta 2008. godine piše da je kupoprodajna cijena umanjena za 1,07 milona eura, u skladu sa zaključkom Vlade od 28. decembra 2007.  Umanjenje cijene, tvrde radnici, obavezivalo je novog vlasnika na okončanje socijalnog programa za njih, što nikad nije učinjeno. Nakon što su proglašeni tehnološkim viškom, kažu, niko na njih nije okrenuo glavu. Ostali su bez otpremnina,  na evidenciji Zavoda za zapošljavanje (ZZZ).

U nekoliko navrata  razgovarali su sa ministrom Milutinom Simovićem, predstavnicima Ministarstva ekonomije i predsjednikom kolašinske Opštine, a o njihovom problemu je obaviješten i predsjednik Vlade. Bivši radnici podsjećaju i da je vlasnički udio radnika u nekadašnjoj fabrici bio 49 odsto. Objašnjavaju i da  zemljište na kojem je  fabrika i dalje valsništvo „Impregancije“, pa uvođenje stečaja u Vektra nord nazivaju “stečaj preko stečaja”.

Po osnovu koncesione naknade Uprava za šume godišnje je trebala od Brkovićeve komapnije u Pljevljima  da prihoduje 1,6 miliona eura. Zbog nepoštovanja ugovornih obaveza Uprava je prošle godine raskinula ugovor.

Međutim, krajem januara, Privredni sud je naložio da se  omogući “Vektri Jakić” da koristi šume u koncesionom području, do okončanja sudskog postupka. To je urađeno u situaciji kada ta kompanija duguje državi, kako tvrde iz Uprave za šume,  na ime neizmirene koncesione naknade, oko 6,4 miliona eura. Uprava je, kako je nedavno izjavio  direktor Nusret  Kalač, tražila da kompanija izmiri potraživanja da bi mogla da nastavi sa realizacijom ugovora, kao  i da dostavi dvije pravno valjane mjenice kao sredstvo za obezbjeđenje ugovora.

Prema Klačevim tumačenju odluka suda donijeće nesagledivih štetne posledica po pljevaljske šume, opštinu Pljevlja, privredu i budžet države.   Brković je, ocijenio je direktor Uprave za šume, u povlašćenom položaju,  u odnosu na druge koncesionare. „ Tme se stvara pravna nesigurnost i održivost postojećih radnih mjesta u reprokompleksu šumarstva i drvoprade“. Kalač je zaprijetio i da neko mora snositi odgovornost za donošenje tih odluka, te da se “ne možemo kriti iza državnih institucija”.

Direkot Uprave za šume je u ljutni na sudove i Brkovića podsjetio javnost da je „Vektra Jakić“  tokom  2015-e , koja je bila rekordna po izvozu najkvalitenije oblovine iz Crne Gore, suprotno ugovoru,  izvezla  oblovine u iznosu od preko 21.000 metara kubnih. Prema ugovoru, Brković je trebalo da  svu količinu drvne mase sa koncesionog područja preraditi u svojim kapacitetima.

Obaveza kompanije kao kao koncesionara, prema ugovoru, bila je da godišnje iskoristi i preradi u svojim kapacijetima oko 140.000 metara kubnih.

Iz uprave te kompanije  oštro su uzvratili Klaču, pozivajući ga da podnese ostavku. Direktora Optužuju ga da je „ nezakonitim odlukama i zaustavljanjem proizvodnje u toj firmi nanio štetu od više desetina miliona eura i kompaniji i crnogorskoj drvopreradi, državnom i opštinskom budžetu“.

Tvrde da pet godina Uprava za šume nezakonito kod Poreske uprave, finansijski zadužuje „Vektru Jakić“ za neposječene, nedoznačene i neeksploatisane količine drvne mase.  „Da je Uprava za šume nakon jednostranog i nezakonitog raskida ugovora izvršila količinska i finansijska razduženja „Vektre Jakić“, što je bila u obavezi, utvrdilo bi se da Kompanija ne duguje ni cent za koncesije i da po tom osnovu nije mogao biti pokrenut postupak raskida ugovora…Jasno nam je da je cilj donošenja nezakonitih odluka Uprave za šume uvođenje stečaja i gašenje Jakića, kako bi, vjerovatno, Uprava za šume, Jakićevu koncesiju mogla ustupiti malim ‘zaštićenim’ koncesionarima.“- odgvorili su iz Brkovićeve kompanije.

Dok su Kalač i Brković razmjenjivali  optužbe iz Opštine Pljevlja su saopštili da im ta  kompanija duguje oko 6, 5 milona eura. Sve to ne računajući ustupljene prihoda od porez na lična primanja, koji država treba da ustupi lokalnoj upravi, a koji se procjenjuje a oko dva miliona.

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

NESREĆE NA RADNOM MJESTU: Radnici bez ičije zaštite

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svake godine u Crnoj Gori više ljudi pogine na radnom mjestu, a na desetine bude povrijeđeno. Radnici se, osim zdravstvenim rizicima, izlažu i nemilosti institucija koje ostaju nijeme na njihove zahtjeve. Funkcionalni Zavod za medicinu rada još je samo san

 

U Crnoj Gori svake godine više ljudi pogine, a na desetine se povrijedi. Nedavno su iz Uprave za inspekcijske poslove saopštili statistiku za 2019. godinu: ,,U toku prošle godine izvršeno je 27 uviđaja povreda na radu, od čega je sedam osoba preminulo, dok je 20 teško povrijeđeno”.

Ministar rada i socijalnog staranja Kemal Purišić je povodom Svjetskog dana zaštite i zdravlja na radu u aprilu 2019. godine izjavio da je vidljiv napredak u Crnoj Gori kada je u pitanju ova oblast.

Nova 2020. godina ga je ekspresno demantovala. Krajem januara, na primorju ,  žarištu ilegalne gradnje, dvojica radnika iz Mojkovca zadobili su teške tjelesne povrede, višestruke prelome, nakon pada sa skele, na objektu u izgradnji u Ulici cara Lazara u Sutomoru.

U razmaku od samo nekoliko dana, u februaru, poginuo je radnik na gradilištu u Podgorici. Pao je sa trećeg sprata zgrade u izgradnji na Cetinjskom putu, u blizini Kapital plaze.

Epilog uviđaja u većini ovakvih slučajeva ostaje nepoznat.

Posljednjih godina povrede i pogibije u građevini, prema podacima inspekcije, najčešće nastaju zbog toga što radnici ne koriste zaštitnu opremu.

Od početka gradnje auto-puta, u protekle četiri godine, poginula su četiri radnika, dva su teže povrijeđena, a više njih je zadobilo lakše povrede. Prema rezultatima istraga, trojica poginulih su krivi za nesreću, jer nisu koristili zaštitnu opremu, a jedan od njih se nalazio i u zabranjenoj zoni. Na četvrtog se obrušila velika količina zemlje.

U periodu od 2012. do 2017. godine, od ukupnog broja nesreća na radu, 82 odsto se u 2007. godini dogodilo u građevinarstvu, dok je, prema podacima Uprave za inspekcijske poslove, u 2017. godini opao na 39 procenata. Izmjene Zakona o zaštiti na radu iz 2018. godine doprinijele su tome da se trend smanjenja broja žrtava nastavi, jer su njima predviđena stroža pravila kojih se poslodavci sve više pridržavaju. Novi Zakon o radu, usvojen u decembru 2019. godine predviđa novčanu kaznu u iznosu od dvije hiljade do 20 hiljada eura za pravna lica koja ne obezbijede zaštitu zaposlenih.

U oblasti građevinarstva opasnosti ne vrebaju samo od povreda prilikom pada sa velike visine, već i od profesionalnih oboljenja koja nastaju zbog nošenja teških tereta, duge izloženosti prašini, štetnim hemijskim supstancama i zračenju sunca. Osim u građevini, najviše nesreća događa se u radu u teškoj industriji, energetici, rudarstvu i drvnoj industriji.

Kada je riječ o zaštiti na radu u teškoj industriji, rudarstvu i energetici radnici se, osim što se izlažu zdravstvenim rizicima, susrijeću i sa pravnim problemima. Značajan dio tih kompanija nalazi se sada u stečaju, a formalno uvođenje stečaja podrazumijeva i ukidanje dotadašnjih akata poslodavca. To uključuje i dokumenta o procjeni rizika i mjerama zaštite. Ovo znači da oštećeni zaposleni zavise od volje poslodavaca, jer inspekcija odbija da izvrši inspekcijski nadzor jer smatra da nije u njenoj nadležnosti da kontroliše stečajnu upravu ili one koji u njeno ime upravljaju kompanijama.

Od oko 400 preostalih radnika Kombinata aluminijuma (KAP), stotinjak radi u uslovima koji direktno ugrožavaju zdravlje, u proizvodnji u Elektrolizi i u pogonu Livnica gdje se radi sa tečnim metalom koji je izuzetno visoke temperature ili na pećima gdje se metal lije. Oni već dvije godine apeluju na nadležne da im se omogući pravo da i sa 20 godina staža provedenih na radnom mjestu opasnom po zdravlje, odnosno 30 sa osiguranjem (sa benificiranim stažom), kroz predstojeće izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, imaju iste uslove penzionisanja kao rudari. Iako najčešće obolijevaju od bronhijalne astme i hroničnog trovanja fluorom, od ulaska KAP-a u stečaj više im nisu obezbijeđeni godišnji medicinki pregledi, kao ni odmori. Iz Sindikata metalskih radnika su objasnili da se Inspekcija rada, kojoj su se tim povodom žalili, proglasila nenadležnom rekavši da je to domen stečajnog upravnika.

Sudbinu zaposlenih u KAP-u dijeli i radnici Željezare Toščelik u Nikšiću, gdje su postrojenja i oprema nepouzdani i zastareli, a slučajevi povreda česti. To je i jedina kompanija o čijem je radu održano specijalno saslušanje u crnogorskom parlamentu u junu 2015. godine, kada se saznalo da kompanija nema akt o procjeni rizika na radnom mjestu. Iako je istina izašla na vidjelo, da se gotovo ništa nije promijenilo na bolje svedoče i riječi predsjednika Sindikata Željezare Toščelik Željka Rabrenovića koji je nedavno potvrdio da je nezadovoljsto radnika zaštitom na radu u fabrici veliko.

Poznato je i da je u posljednjih pet godina u fabrici Tara u ekspolozijama poginulo troje ljudi, a 15 je povrijeđeno. Inspekcija je uočila propuste i  novčano kaznila poslodavce. Tužilaštvo je u svim slučajevima ocijenilo da oni nisu bili uzrok nesreća. Oni koji su preživjeli označeni su krivim, a neki se još bore da dokažu kako su povrede zadobili na radnom mjestu.

Radnicima u ovakvim djelatnostima nedaće ne olakšava ni činjenica da u Crnoj Gori ne postoji institut medicine rada, niti statistika o tome koliko ljudi boluje od profesionalnih bolesti. Koliko je onih koji rade sa opasnim materijama, od kojih su neke kancerogene ili uzrok drugih teških oboljenja, ne zna se. Valja ukazati na to da u Centru za medicinu rada u Domu zdravlja na Starom aerodromu u Podgorici,  ljekarsko uvjerenje, koje podrazumijeva periodični pregled radnika profesionalno izloženih jonizujućim zračenjima, košta – 185 eura.

Iako je Strategijom unaprijeđenja medicine rada u Crnoj Gori za period od 2015. do 2020. godine i Akcionim planom implementacije za drugi kvartal 2016. godine bilo predviđeno osnivanje Zavoda za medicinu rada, do toga nije došlo. Zbog toga na teritoriji Crne Gore ne postoji ustanova koja verifikuje profesionalne bolesti, kao ni njihov registar, već se to obavlja u Institutu za medicinu rada i radiološku zaštitu u Beogradu. Još jedan ćorsokak.

Od nadležnih, koje ni ovo ne brine, bilo bi preambiciozno očekivati još i da im na um padaju oni kojima je ugroženo mentalno zdravlje zbog uslova u kojima rade. To za sada spada u domen naučne fantastike.

Ovih dana vode se mnoge polemike oko toga koja su prava najugroženija u Crnoj Gori. Mrtva trka.

 

                                                                                                                                                                     Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo