Povežite se sa nama

OKO NAS

STANOVI ZA PRIVILEGOVANE: Stan kao orden za korupciju

Objavljeno prije

na

Da bi kupio stan poput onog koji je zaslužio Dejan Medojević običan građanin bi 20 godina plaćao mjesečnu ratu od 635 eura. Medojevićeva rata je 94,34 eura

 

Hoće li nekada u Crnoj Gori kapnuti ona čuvena kap koja prelije čašu, ogromna je nepoznanica. Zasad se pokazalo da se detaljno i jasno manifestovanje onoga što svi i inače znaju pretvori u: svako čudo za tri dana.

U aferi Snimak čuli smo kako se na partijskom sastanku razrađuje sistem “jedan zaposleni – četiri glasa” i ostale načine za obezbjeđivanje ‘sigurnih glasova’. Uzburkalo se jeste, prelilo nije.

U aferi Koverta, prikazano nam je kako tajkuni finansiraju partiju na vlasti. Opet se uzburkalo, pa razlilo. Trenutno se u epizodi Stanovi prikazuju detalji o tome kako vlast nagrađuje privilegovane. Odnosno potkupljuje korumpirane.

Iako je riječ o životnom pitanju koje ‘boli’ svakog građanina, koji robuje kreditima baz povlastica ili živi kao podstanar, u ovom trenutku izgleda da će funkcionerski stanovi biti samo još jedna žaba koju će crnogorsko društvo da proguta.

Premijer Duško Marković je obećao, a Komisija za stambena pitanja Vlade objavila spisak funkcionera kojima su dodijeljeni stanovi ili krediti pod povoljnim uslovima u mandatu sadašnje vlade. Ukupno je odobreno 2,6 miliona eura stambenih kredita pod povoljnim uslovima, a u tu cijenu nije uračunato i 13 stanova podijeljenih pod povlašćenim uslovima. Ovako je nagrađeno 96 funkcinera. Za sada.

Knjige kažu da je jedan obrazac korupcije kad koruptor najprije dobije uslugu , a poslije za nju ‘plati’, dok je drugi obrnut: koruptor unaprijed plaća i očekuje da za to dobije uslugu u trenutku kad mu zatreba. “Zadužio ga je”, takoreći.

To, dabome, ne važi za direktora Agencije za sprečavanje korupcije Sretena Radonjića. On tvrdi da mu 40 hiljada eura od vlade nijesu “nikakva smetnja” u radu. “Da sam dobio 100.000, mene ne ometa da pokrenem postupke protiv javnih funkcionera u ovoj državi, to i radim”. Nadaleko je poznato kakva nam je borba protiv korupcije.

Premijer Marković je ocijenio da rješavanje stambenog pitanja ne doživljava kao privilegiju već kao potrebu zaposlenog. Nema mane – samo kad bi važilo za sve. Ili kad bi se jasno znao red. Tamo gdje je “potreba zaposlenog” sticanje trećeg stana, reda nema.

Doduše, svako ima pravo da ima potrebe. Recimo potrebu da ubira rentu dok mu država daje povoljan kredit. Generalna direktorica za evropske integracije u Ministarstvu rada Ljiljana Simović uzela je pod povoljnim uslovima 40 hiljada eura. Kuću od 214 kvadrata više ne prijavljuje na imovinskom kartonu, već samo vikendicu od 85 kvadrata. Njen suprug Milutin Simović, ministar poljoprivrede, podigao je 120 hiljada eura kredita da bi kupio stan od 150 kvadrata i garažu od 32 kvadrata. Njena plata je 1.071 euro, plus prihod od rente 1.500 eura, a njegova 1.742 eura.

Stanodavac je i direktor Nacionalnih parkova Elvir Klica. On je od vlade zajmio 40 hiljada eura, a vlasnik je dvije kuće od 104 i 218 kvadrata i tri poslovna prostora (65,14 i 14 m2). Direktor Klica prima skoro tri prosječne plate. Uzmimo da ih zaslužuje, iako mnogi tvrde da mu se zasluge svode na upošljavanje partijskih drugova, Socijaldemokrata. I malo je – po njegovim ličnim, partijskim i vladinim mjerilima – plata. Zaslužio je i stan. Eto.

Druga su stvar zasluge, recimo, Sekretara u Sekretarijatu za razvojne projekte Dejana Medojevića. On je pokazao inovativan pristup partijskom radu  još u doba Snimka kada je otkrio da se čak i poplava može iskoristiti za ‘rad na terenu’.

“Znate da je opština u prethodnom periodu imala dosta elementarnih nepogoda i da , ukoliko postoji mogućnost za isplatu štete našem članstvu, smatram da bi to dobro pomoglo nama na terenu”, objašnjavao je partijskim kolegama tadašni predsjednik opštine Mojkovac. Pa je dobio stan od 74 kvadrata. U skladu sa vladinom matematikom njega će stan koštati manje od 23 hiljade eura, za koje će narednih 20 godina plaćati ratu od 94,34 eura.

Po podacima sa sajtova za prodaju nekretnina stan od 74 kvadrata, na primjer u Bloku 5 u Podgorici, košta oko sto hiljada eura. Kreditni kalkulator jedne od crnogorskih banaka pokazuje da bi tu sumu običan smrtnik pomenutih 20 godina vraćao uz mjesečnu ratu od 635 eura.

Naravno, stan od sto hiljada daleko je izvan mogućnosti običnog građanina. Prosječna plata u državi je 516 eura, Monstatova potrošačka korpa vrijedi  641 euro.

Mali dvosoban stan od 65 kvadrata na Starom aerodromu može se naći za 65 hiljada eura. Ako se toliki kredit uzme na 20 godina, treba plaćati mjesečnu ratu od 425 eura.

Kada se saberu dvije prosječne plate, u statistički omiljenoj četvoročlanoj porodici sa dvije zaposlene osobe, prihodi domaćinstva su 1.032  eura. Kad od toga odbijete potrošačku korpu i kredit – faliće  34 eura.

Naravno, to je sao zamišljena situacija. Prema lani objavljenim sindikalnim podacima više od 80.000 zaposlenih u Crnoj Gori prima platu do 250 eura. Zaposlenih ima oko 190.000.

Sve skupa znači da je kupovina stana i otplata kredita za mnoge nemoguća misija, dok je za one koji su, ipak, krenuli u taj poduhvat – muka sa preživljavanjem na jedvite jade uz stalno prebrojavanje, dodatne poslove i slična snalaženja. Naravno, ako se izuzme mali procenat ljudi sa izuzetno visokim primanjima.

Crna Gora, prema poslednjem popisu, ima 192.242 domaćinstva. Stanova ima 247.354. To znači da ima preko 55 hiljada stanova više nego domaćinstava. Iako određen broj stanova, izvjesno, čine napuštene kuće po crnogorskim selima, sigurno nije mali ni broj stanova koje nema ko da kupi, naročito ako se zna da postoji nezanemarljiv broj domaćinstava koja raspolažu sa više stanova.

Što bi rekli političari iz vlasti – tako je i u drugim zemljama.

“Rastući broj raspoloživih stambenih jedinica istovremeno prati deficit stambenog prostora za sve više ljudi širom Evrope. Ovaj paradoks zapravo direktno upućuje na problem distribucije. Naime, tržište predstavlja dominantni mehanizam putem kojeg je moguće zadovoljiti stambene potrebe”, piše portal Mašina.rs, ukazujući na  sukob između stana kao krova nad glavom, kao osnovnog ljudskog prava, s jedne, i stana kao robe, odnosno izvora profita, sa druge strane.

Prema podacima Eurostata, većina stambenih jedinica u Evropi je u privatnom vlasništvu  – na nivou Evrope 69,2%, dok je u nekim zemljama, poput Rumunije ili Srbije u pitanju čak 96%, odnosno 98% procenata.

Od ukupnog broja stanova u Crnoj Gori, 86,7 odsto su privatna svojina, za 11,4 odsto nema podataka o svojini, a ima svega dva procenta stanova  koji su u svojini institucija državne ili lokalne uprave i slično.

“Ograničen broj stanova u javnom vlasništvu u velikoj meri sužava i manevarski prostor za politike koje bi obezbedile dostupno stanovanje za osetljive društvene grupe u postojećim okvirima, dok istovremeno mere štednje sprečavaju veća ulaganja u javne stanove u najvećem broju država”, piše Mašina u opširnom tekstu Stambeno je političko.

Oni pišu i o kampanji na nivou Evropske unije – Stanovanje za sve (Housing for All) – u kojij se ističe i zahtjev koji se odnosi na lakši pristup finansiranju za investitore u neprofitnoj i održivoj stanogradnji, kao i za izuzimanje javnog budžeta, usmjerenog na dostupno stanovanje, iz kalkulacije javnog deficita.

Za nas su to španska sela. Naši bi političari radije uložili trud i novac za razvoj tehnologije koja bi omogućila da se istovremeno spava u dva kreveta.

Da, u čitavoj priči postoji i čudan dio: nije lako dokučiti zašto je vlast riješila da objelodani podatke poklanjanju stanova. Pride su režimski mediji sve to propratili sa velikom pažnjom, objavljujući razne detalje o dijeljenju privilegija. Dio čaršije ponovo raspreda o tihim ratovima među partijskim klanovima i koalicionim partnerima, ali se ta priča ne da uhvatiti ni za glavu ni za rep.

Oni što bolje pamte prisjećaju se da je vlast i ranije znala da neko vrijeme, uoči izbora, krene da se bori protiv korupcije u svojim redovima, pa se poslije izbora sve vreti na staro. U svakom slučaju, najmanje je vjerovatno da su se – propoštenili.

 

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

ONLINE NASTAVA U CRNOJ GORI – UČI DOMA: Otvaranje novih prozora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Napori  prosvjetnih radnika na organizovanju online nastave, prema ocjenama naših sagovornika,  su  za divljenje. Pozitivne ocjene  dominiraju i na društvenim mrežama. No u Crnoj Gori nemaju sva domaćinstva pristup internetu i kablovskoj televiziji. Prema posljednjim podacima Monstata, Istraživanju o upotrebi informaciono-komunikacionih tehnologija u Crnoj Gori za 2019. godinu, 25 odsto anketiranih domaćinstava je izjavilo da nema pristup internetu kod kuće

 

U kriznim vremenima vrijeme se ubrzava. Crnogoorski građani mahom žive iza zatvorenih vrata ali se otvraju novi prozori. Dok se rasplamsava epidemija korona virusa, ovog ponedjeljka počela je online nastava za osnovce i srednjoškolce. Uči Doma.

U svega nekoliko dana, snimljeno je preko 300 predavanja iz 14 predmeta: matematike, crnogorskog, engleskog, italijanskog, francuskog, njemačkog i ruskog jezika, istorije, geografije, sociologije, hemije, biologije, fizike i informatike. U projekat je uključeno preko 100 učitelja, nastavnika i profesora. Dobrovoljaca, koji su još jednom pokazali koliko je njihovala uloga značajna svakom društvu.

Nastava će se emitovati prema ovom rasporedu: od prvog do petog razreda osnovne škole na RTCG 2, od šestog do devetog razreda osnovne škole na UčiDoma1 (MNE 1 sport) i od prvog do četvrtog razreda srednje škole na Uči Doma2 (MNE 2 sport).

Oni koji ne stignu da sadržaj isprate ispred malih ekrana, moći će to da urade na Jutjubu kanalu pod nazivom Uči Doma, koji je za korišćenje praktičan jer posjeduje plejliste po razredima.  

Škole su dužne da same organizuju rad tako da se obezbijedi uključenost nastavnika i učenika u čitav proces. Direktori škola dostavljaju nadležnom ministarstvu nedjeljne planove za realizaciju i praćenje nastave na daljinu, u kojima će biti predstavljen način komunikacije unutar škola, kao i između škola i učenika, način praćenja postignuća učenika u periodu realizacije nastave na daljinu i slično.

Za sve to se mogu koristiti brojni alati, poput Office365 programa koji nudi razne mogućnosti dijeljenja materijala, video ili audio poziva, ili pripreme kvizova i prezentacija, a koji je dostupan svim školama.

Kada je o srednjim stručnim školama riječ, obrazovni sadržaji za stručne predmete biće obezbijeđeni od strane  škola, prema Planu za online realizaciju nastave koji je pripremio Centar za stručno obrazovanje.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZASTUPLJENOST ŽENA IZ NACIONALNIH MANJINA U VLADI ZNAČAJNO ISPOD EVROPSKOG PROSJEKA: Fotelja je muškog roda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema indeksu rodne ravnopravnosti u domenu koji karakteriše moć, Crna Gora je ocijenjena 35,1, a evropska vrijednost je 51,9. Ministarka javne uprave Suzana Pribilović vjeruje da ima razloga za ohrabrenje, jer u visoko rukovodnom kadru ima 42 odsto žena

 

Broj žena koje učestvuju u izvršnoj vlasti u Crnoj Gori i dalje je značajno ispod evropskog prosjeka. O onima koje pripadaju nacionalnim manjinama nema zvaničnih podataka, ali je evidentno da su, uprkos zakonskoj obavezi, zastupljene samo simbolično – pokazalo je istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Zakon o manjinskim pravima i slobodama, formalno garantuje srazmjernu zastupljenost pripadnika manjina u javnim službama, organima državne vlasti i lokalne uprave, kao i njihovo pravo na djelotvorno učešće u vršenju i javnoj kontroli vlasti, o čemu se staraju organi za kadrovska pitanja u saradnji sa savjetima manjina. S obzirom da ne postoje ni osnovni podaci o zastupljenosti manjina u državnim i javnim službama, ova obaveza ne proizvodi dejstvo, pa starješine organa za sada ne moraju da brinu da će ih neko pozvati na odgovornost.

Nedovoljnu zastupljenost žena u organima vlasti, bez obzira na nacionalnu pripadnost, potvrđuje i Indeks rodne ravnopravnosti iz 2019. godine, dokument koji je urađen po metodologiji Evropskog instituta za rodnu ravnopravnost, a Ministarstvo za ljudska i manjinska prava ga je objavilo u saradnji sa Kancelarijom UNDP-a za Crnu Goru.

Prema Indeksu, moć (politička, društvena, ekonomska) je ocijenjena kao najgori domen, a njegova vrijednost za Crnu Goru iznosi 35,1. Evropska vrijednost istog domena je 51,9. U oba slučaja, vrijednost indeksa za domen moći niža je u poređenju sa drugim oblastima, kao što su zdravlje, posao, novac, znanje, vrijeme.

„Važan element u realizaciji politika ravnopravnosti žena i muškaraca je dostupnost podataka. Crna Gora je posvećena razvoju politika zasnovanih na statističkim pokazateljima i analizama, i upravo je ovo ključni preduslov za dostizanje ravnopravnosti“ zaključio je u uvodnom tekstu ovog istraživanja Zoran Pažin, potpredsjednik Vlade i ministar pravde.

U sklopu istraživanja o zastupljenosti žena na raznim nivoima vlasti najteže je doći do relevantnih i novijih podataka, a uopšte ih nema o učešću prepadnica manjinskih naroda.

„Iako broj žena na uticajnim izvršnim pozicijama raste, i dalje je prisutna zabrinutost da se žene više imenuju u takozvanim mekim portfeljima“, nalaz je Evropskog instituta za rodnu ravnopravnost.

U publikaciji „Žene i muškarci u Crnoj Gori“ iz 2018. godine koju je Ministarstvo za ljudska i manjinska prava objavilo u saradnji sa Monstatom nalaze se posljednji dostupni podaci. Prema njima, u strukturi Vlade Crne Gore pored predsjednika i potpredsjednika Vlade, bilo je 14 ministara i samo četiri ministarke. Sektor javne uprave vodi Suzana Pribilović, ekonomije Dragica Sekulić, nauke dr Sanja Damjanović, dok Marija Vučinović nema portfelj. Ona je i jedina ministarka iz redova manjinskih naroda.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NADE ULCINJSKIH RIBARA I VLASNIKA PLOVILA: Čeka se luka spasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ulcinj je danas vjerovatno jedini grad na Mediteranu koji nema luku. Vlasnici čamaca i ribari se nadaju da će obećanje o izgradnji luke, konačno, ipak biti  realizovano

 

U Ulcinju su prije gotovo pet vjekova, 1553. godine, boravili zastupnici vladara iz Venecije koji su predlagali da se današnja Mala plaža ogradi gatom kako bi bila zaštićena od južnih vjetrova i postala sigurno utočište za brodove. No, ova ambiciozna ideja je ubro propala, jer je trebalo graditi lukobran dužine oko 180 metara na pijesku čiji sloj doseže i do 30 metara dubine.

Grad je u Osmanskoj imperiji postao znamenito gusarsko uporište, a nakon toga stoljećima i čuveno pomorsko mjesto, ali ni tada nije imao svoju luku. Razvoj trgovine i povećana potražnja za poljoprivrednim proizvodima u 19. vijeku je dodatno stimulisala ulcinjsko pomorstvo, što za posljedicu ima blagostanje porodica pomoraca i sveopšti razvoj grada. Nema značajnijeg trgovačkog centra na Mediteranu u kojem se ne susrijeću ulcinjski pomorci i trgovci. U njihovoj floti je na početku 19. stoljeća bilo oko 250 velikih i malih brodova koji su se sidrili uglavnom u Šinđonu. Više brodova na Jadranu imali su samo Venecija i Dubrovnik.

„Kada smo primili Ulcinj, Ulcinjani su imali 145 brodova male i velike plovidbe”, zapisao je upravnik Primorja, vojvoda u Knjaževini Crnoj Gori Simo Popović.

Danas, 140 godina kasnije, Ulcinj ima tek toliko običnih barki, a na realizovanje nebrojenih obećanja o izgradnje luke se još čeka.

Ovih dana je iz Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja Crne Gore saopšteno da će u sklopu unapređenja kopnene infrastrukture za ribare, krenuti izgradnja ribarske luke u opštini Ulcinj na lokalitetu Rt Đerane.

Riječ je o projektu na samom početku ulcinjske Velike plaže, na ušću kanala Port Milena. Kako se predviđa, ta luka će imati 50 vezova, sa potrebnom obalnom infrastrukturom tzv. mjesta prvog iskrcaja.

U Udruženju profesionalnih ribara nadaju se da za njih dolaze bolji dani. „Godinama se mučimo i dovijamo na razne načine, jer nemamo adekvatna mjesta da vežemo barke. Ulazimo u rijeku Bojanu i Port Milenu, ali često uz velike probleme, nekad i uz dosta opasnosti. Zato će izgradnja ove ribarske luke biti velika stvar za nas, ali i za cijeli grad. Mnogo će nam značiti jer ćemo nesmetano moći da izlazimo na more i vraćamo se, a barke će biti zaštićene i sigurne”, kaže predsjednik te strukovne asocijacije Ivo Knežević

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo