Povežite se sa nama

OKO NAS

STANOVI ZA PRIVILEGOVANE: Stan kao orden za korupciju

Objavljeno prije

na

Da bi kupio stan poput onog koji je zaslužio Dejan Medojević običan građanin bi 20 godina plaćao mjesečnu ratu od 635 eura. Medojevićeva rata je 94,34 eura

 

Hoće li nekada u Crnoj Gori kapnuti ona čuvena kap koja prelije čašu, ogromna je nepoznanica. Zasad se pokazalo da se detaljno i jasno manifestovanje onoga što svi i inače znaju pretvori u: svako čudo za tri dana.

U aferi Snimak čuli smo kako se na partijskom sastanku razrađuje sistem “jedan zaposleni – četiri glasa” i ostale načine za obezbjeđivanje ‘sigurnih glasova’. Uzburkalo se jeste, prelilo nije.

U aferi Koverta, prikazano nam je kako tajkuni finansiraju partiju na vlasti. Opet se uzburkalo, pa razlilo. Trenutno se u epizodi Stanovi prikazuju detalji o tome kako vlast nagrađuje privilegovane. Odnosno potkupljuje korumpirane.

Iako je riječ o životnom pitanju koje ‘boli’ svakog građanina, koji robuje kreditima baz povlastica ili živi kao podstanar, u ovom trenutku izgleda da će funkcionerski stanovi biti samo još jedna žaba koju će crnogorsko društvo da proguta.

Premijer Duško Marković je obećao, a Komisija za stambena pitanja Vlade objavila spisak funkcionera kojima su dodijeljeni stanovi ili krediti pod povoljnim uslovima u mandatu sadašnje vlade. Ukupno je odobreno 2,6 miliona eura stambenih kredita pod povoljnim uslovima, a u tu cijenu nije uračunato i 13 stanova podijeljenih pod povlašćenim uslovima. Ovako je nagrađeno 96 funkcinera. Za sada.

Knjige kažu da je jedan obrazac korupcije kad koruptor najprije dobije uslugu , a poslije za nju ‘plati’, dok je drugi obrnut: koruptor unaprijed plaća i očekuje da za to dobije uslugu u trenutku kad mu zatreba. “Zadužio ga je”, takoreći.

To, dabome, ne važi za direktora Agencije za sprečavanje korupcije Sretena Radonjića. On tvrdi da mu 40 hiljada eura od vlade nijesu “nikakva smetnja” u radu. “Da sam dobio 100.000, mene ne ometa da pokrenem postupke protiv javnih funkcionera u ovoj državi, to i radim”. Nadaleko je poznato kakva nam je borba protiv korupcije.

Premijer Marković je ocijenio da rješavanje stambenog pitanja ne doživljava kao privilegiju već kao potrebu zaposlenog. Nema mane – samo kad bi važilo za sve. Ili kad bi se jasno znao red. Tamo gdje je “potreba zaposlenog” sticanje trećeg stana, reda nema.

Doduše, svako ima pravo da ima potrebe. Recimo potrebu da ubira rentu dok mu država daje povoljan kredit. Generalna direktorica za evropske integracije u Ministarstvu rada Ljiljana Simović uzela je pod povoljnim uslovima 40 hiljada eura. Kuću od 214 kvadrata više ne prijavljuje na imovinskom kartonu, već samo vikendicu od 85 kvadrata. Njen suprug Milutin Simović, ministar poljoprivrede, podigao je 120 hiljada eura kredita da bi kupio stan od 150 kvadrata i garažu od 32 kvadrata. Njena plata je 1.071 euro, plus prihod od rente 1.500 eura, a njegova 1.742 eura.

Stanodavac je i direktor Nacionalnih parkova Elvir Klica. On je od vlade zajmio 40 hiljada eura, a vlasnik je dvije kuće od 104 i 218 kvadrata i tri poslovna prostora (65,14 i 14 m2). Direktor Klica prima skoro tri prosječne plate. Uzmimo da ih zaslužuje, iako mnogi tvrde da mu se zasluge svode na upošljavanje partijskih drugova, Socijaldemokrata. I malo je – po njegovim ličnim, partijskim i vladinim mjerilima – plata. Zaslužio je i stan. Eto.

Druga su stvar zasluge, recimo, Sekretara u Sekretarijatu za razvojne projekte Dejana Medojevića. On je pokazao inovativan pristup partijskom radu  još u doba Snimka kada je otkrio da se čak i poplava može iskoristiti za ‘rad na terenu’.

“Znate da je opština u prethodnom periodu imala dosta elementarnih nepogoda i da , ukoliko postoji mogućnost za isplatu štete našem članstvu, smatram da bi to dobro pomoglo nama na terenu”, objašnjavao je partijskim kolegama tadašni predsjednik opštine Mojkovac. Pa je dobio stan od 74 kvadrata. U skladu sa vladinom matematikom njega će stan koštati manje od 23 hiljade eura, za koje će narednih 20 godina plaćati ratu od 94,34 eura.

Po podacima sa sajtova za prodaju nekretnina stan od 74 kvadrata, na primjer u Bloku 5 u Podgorici, košta oko sto hiljada eura. Kreditni kalkulator jedne od crnogorskih banaka pokazuje da bi tu sumu običan smrtnik pomenutih 20 godina vraćao uz mjesečnu ratu od 635 eura.

Naravno, stan od sto hiljada daleko je izvan mogućnosti običnog građanina. Prosječna plata u državi je 516 eura, Monstatova potrošačka korpa vrijedi  641 euro.

Mali dvosoban stan od 65 kvadrata na Starom aerodromu može se naći za 65 hiljada eura. Ako se toliki kredit uzme na 20 godina, treba plaćati mjesečnu ratu od 425 eura.

Kada se saberu dvije prosječne plate, u statistički omiljenoj četvoročlanoj porodici sa dvije zaposlene osobe, prihodi domaćinstva su 1.032  eura. Kad od toga odbijete potrošačku korpu i kredit – faliće  34 eura.

Naravno, to je sao zamišljena situacija. Prema lani objavljenim sindikalnim podacima više od 80.000 zaposlenih u Crnoj Gori prima platu do 250 eura. Zaposlenih ima oko 190.000.

Sve skupa znači da je kupovina stana i otplata kredita za mnoge nemoguća misija, dok je za one koji su, ipak, krenuli u taj poduhvat – muka sa preživljavanjem na jedvite jade uz stalno prebrojavanje, dodatne poslove i slična snalaženja. Naravno, ako se izuzme mali procenat ljudi sa izuzetno visokim primanjima.

Crna Gora, prema poslednjem popisu, ima 192.242 domaćinstva. Stanova ima 247.354. To znači da ima preko 55 hiljada stanova više nego domaćinstava. Iako određen broj stanova, izvjesno, čine napuštene kuće po crnogorskim selima, sigurno nije mali ni broj stanova koje nema ko da kupi, naročito ako se zna da postoji nezanemarljiv broj domaćinstava koja raspolažu sa više stanova.

Što bi rekli političari iz vlasti – tako je i u drugim zemljama.

“Rastući broj raspoloživih stambenih jedinica istovremeno prati deficit stambenog prostora za sve više ljudi širom Evrope. Ovaj paradoks zapravo direktno upućuje na problem distribucije. Naime, tržište predstavlja dominantni mehanizam putem kojeg je moguće zadovoljiti stambene potrebe”, piše portal Mašina.rs, ukazujući na  sukob između stana kao krova nad glavom, kao osnovnog ljudskog prava, s jedne, i stana kao robe, odnosno izvora profita, sa druge strane.

Prema podacima Eurostata, većina stambenih jedinica u Evropi je u privatnom vlasništvu  – na nivou Evrope 69,2%, dok je u nekim zemljama, poput Rumunije ili Srbije u pitanju čak 96%, odnosno 98% procenata.

Od ukupnog broja stanova u Crnoj Gori, 86,7 odsto su privatna svojina, za 11,4 odsto nema podataka o svojini, a ima svega dva procenta stanova  koji su u svojini institucija državne ili lokalne uprave i slično.

“Ograničen broj stanova u javnom vlasništvu u velikoj meri sužava i manevarski prostor za politike koje bi obezbedile dostupno stanovanje za osetljive društvene grupe u postojećim okvirima, dok istovremeno mere štednje sprečavaju veća ulaganja u javne stanove u najvećem broju država”, piše Mašina u opširnom tekstu Stambeno je političko.

Oni pišu i o kampanji na nivou Evropske unije – Stanovanje za sve (Housing for All) – u kojij se ističe i zahtjev koji se odnosi na lakši pristup finansiranju za investitore u neprofitnoj i održivoj stanogradnji, kao i za izuzimanje javnog budžeta, usmjerenog na dostupno stanovanje, iz kalkulacije javnog deficita.

Za nas su to španska sela. Naši bi političari radije uložili trud i novac za razvoj tehnologije koja bi omogućila da se istovremeno spava u dva kreveta.

Da, u čitavoj priči postoji i čudan dio: nije lako dokučiti zašto je vlast riješila da objelodani podatke poklanjanju stanova. Pride su režimski mediji sve to propratili sa velikom pažnjom, objavljujući razne detalje o dijeljenju privilegija. Dio čaršije ponovo raspreda o tihim ratovima među partijskim klanovima i koalicionim partnerima, ali se ta priča ne da uhvatiti ni za glavu ni za rep.

Oni što bolje pamte prisjećaju se da je vlast i ranije znala da neko vrijeme, uoči izbora, krene da se bori protiv korupcije u svojim redovima, pa se poslije izbora sve vreti na staro. U svakom slučaju, najmanje je vjerovatno da su se – propoštenili.

 

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

PREVARE U ONLAJN TRGOVINI: Sajber mačak u vreći

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kupovina preko interneta je jednostavna, ali može da bude mač sa dvije oštrice. Narudžbine nekada ne ispunjavaju  očekivanja kupaca, a dešava se i da ostanu praznih ruka i džepova

 

Zahvaljujući razvoju interneta, korisnici širom svijeta mogu jednim potezom miša obaviti trgovinu. Onlajn kupovina postaje sve primamljivija. Nema gužvi, neljubaznih prodavaca, traženja parkinga. Ali, prevare čuče iza klika kao i iza ćoška.

Onlajn šoping se obavlja na globalnom tržištu. Na Instagramu i Fejsbuku postoji veliki broj stranica koje imaju po nekoliko hiljada pratilaca i  ’bave’ se prodajom odjeće. Ovdje vrebaju neregistrovani prodavci koji otvaraju lažne profile preko društvenih mreža i tako pokušavaju da sakriju pravi identitet. Aprilski izvještaj analitičke kompanije Ghost Data pod nazivom Instagram i falsifikovanje pokazao je da skoro 20 odsto svih objava o modnim proizvodima na Instagramu sadrži promociju kopija originalnih proizvoda. Identifikovano je više od 56 hiljada profila koji prodaju od lažnih Adidas trenerki sve do Šanel torbi. Poređenja radi, 2016. godine ovakvih profila je otkriveno oko 20 hiljada. Najviše njih napravljeno je u Kini i Rusiji.

U izvještaju piše: ,,Ovakvi modni profili, koji su uglavnom usmjereni na suzbijanje konkurentnosti luksuzne mode, izuzetno su aktivni. Industrija krivotvorene robe ostvaruje prihod od 1,2 biliona dolara svake godine. Internet tržište raste takvom brzinom da je čak privuklo pažnju Trampove administracije, koja je nedavno oformila odjeljenja za unutrašnju sigurnost i trgovinu. Ona će u narednih nekoliko mjeseci raditi na izradi plana za borbu protiv prodaje krivotvorevina na mreži“.

Nekada prestižni modni brendovi reaguju i tuže kompanije koje prodaju lažnjake. Tako je prije nekoliko godina došlo do sudskog spora između brenda Gucci i kompanije Alibaba. Spor je riješen tako što su se obje strane složile da zajedno rade na spriječavanju prodaje lažnih proizvoda.

Onlajn varalice postaju suptilnije u izgradnji svojih fasada. Shvatili su da im je od prodaje fejk proizvoda jeftinije da prodaju maglu. Tako se dešava i da proizvodi uopšte ne stignu do kupaca. Sagovornica Monitora K.M. prepričava neprijatnost koju je doživjela prilikom kupovine preko jednog Instagram profila: ,,Naručila sam patike koje sam platila oko 60 eura. Čekala sam na njih dva mjeseca, a onda mi je postalo jasno da ih nikada neću dobiti. Od lažnog prodavca sam dobila odgovor da su se patike vjerovatno zagubile prilikom dostave. Kada sam zahtijevala da dobijem ono što sam platila, rekao je da je on jednom platio isporuku i da ne namjerava da to uradi ponovo. Prvo sam bila ljuta na njega zbog prevare, a kasnije na sebe što sam ispala lakovjerna“.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

USPJEŠNO TURISTIČKO LJETO NA SJEVERU: Stranim gostima sve privlačnije planine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Očekivanja s početka ljetnje turističke sezone su se obistinila. Na sjeveru su zadovoljni brojem ostavrenih noćenja.   Inostrani gosti činili su većinu  u Kolašinu i na Žabljaku. Porastao je i broj turista, koji su za odmor odabrali  katune i seoska domaćinstva

 

Nema razloga za nezadovoljstvo- jedinstvena je ocjena protekle turističke sezone na sjeveru države. U  turističkim organizacijama kažu da je  ukoliko nije bila bolja, miinula sezona je, prema broju ostavrenih noćenja,  bar na nivou prošlogodišnje .         Takve tvrdnje, u kolašinskoj Turističkoj organizaciji (TO) , nažalost i dalje ne mogu potkrijepiti konkretnim podacima o broju gostiju.  Razlog je višegodišnja neažurnost u  naplati boravišne takse, pa tako je broj noćenja ostavrenih tokom ljeta, poznat samo za nekoliko većih hotela. No i pored skromnih prihoda, tvrde, uspjeli su da učine mnogo kad je riječ o promociji Kolašina, pa se to odrazilo i na uspješnost sezone.

„ Prema podacima iz hotela „Šeraton“ i „Bjanka“  ovo turističko ljeto bilo je znatno bilje od prošlog. Gosti tih objekata su, uglavnom, strani turisti. Kolašin je prije nekoliko mjeseci dobio još jedan hotel visoke kategorije, tako da smo, računjajući i veliki broj manjih objekata, imali šta da ponudimo turistima različite platežne moći.“- kaže za Monitor direktor TO Aleksandar Vlahović.

Nije falilo, tvrdi, ni manifestacija koje su obogatile vanpansionsku ponudu.  Tokom mula i avgusta na kolašinskim ulicama i u sali Centra za kulturu, podsjeća direktor TO,  bilo je sadržaja koji su, takođe, mogli da zadovolje različite ukuse.  Joga fest, Korifej tatar, veliki broj izložbi, promocija knjiga, Etno kamp, Pazrni dan…., samo su neki od sadržaja namijenjenih turistima.

Kolašin je ove godine, objašnjavaju u TO, imao i „adut više“. Novi Ski centar na Bjelasici otvorio je vrata turistima i tokom ljetnje sezone,,a posjeta je, tvrde, zadovoljavajuća.

Vlahović nije komentarisao hendikep s kojim je Kolašin ušao u ljetnju turističku sezonu. Naime, tokom proljeća organizatori Tango kampa su otkazali tu manifestaciju, koja je godinama  punila smještajne kapacitete tokom avgusta. Nema ni zvaničnih podataka , koliko je nedolazak tangerosa iz cijelog svijeta , štetio bilansu ovog turističkog ljeta.

Prema zvaničnim podacima,  na  Žabljaku je u toko većeg dijela  ljetnje sezone popunjenost smještajnih kapaciteta bila preko 80 odsto.I u tom gradu većinu turista činili su stranci, kojih je bilo i više od dvije trećine od ukupnog broja gostiju. Najviše  iz  Francuske, Njemačke, Češke, Poljske i Slovenije, a porastao je broj gostiju iz KINE.

Posjetioci Žabljaka i ovog ljeta najviše su se zadržavali na prostoru NP Durmitor, ali je bilo velikog interesovanja i za  rafting rijekom Tarom, planinarenje, kao i posjetu Crnom jezeru.

“Imali smo i novoteta ovog ljeta, kako što je  električni autobus Opštine  koji je prošle godine dobijen kao donacija, a sada svakodnevno više puta saobraća od centra grada do Savinog kuka. Za grupe JE organizovana panoramska vožnja do Ribljeg i Vražjeg jezera, kao i posjeta kulturno-istorijskom nasljeđu ili stećcima, koji su ušli na UNESCO-vu listu zaštite.“- kažu u Žabljačkoj TO.

Za razliku od kolega u Kolašinu, na Žabljaku su uveli red i u naplatu boravišne takse. Kampanja, koju su  prošle godine, započeli resorno ministarstvo,   lokalnu samoupravu, Poresku upravu, TO, tvrde, na žabljaku je dala rezultate.  Zbog toga je naplata boravišne takse i prijava i odjava turista za  oko 50 odsto bila  bolja u ljetnjem periodu.

I u Kolašinu i na Žabljaku kažu da je predsezpna bila značajno lošija od prošlogodišnje, pa su tokom druge polovine maja i početkom juna zabilježili osjetan pad broja noćenja  u odnosu na lani. U obje TO nadaju se, međutim, produžetku sezone. Prema najavama, gostiju neće faliti ni tokom septembra i oktobra.

“Već imamo dobar buking za septembar i prvu polovinu oktobra i iskreno očekujemo da će se taj početni gubitak nadoknaditi u periodu, koji je pred nama.”,- kažu na Žabljaku.

Prema broju rezervacija u dva najveća hotela, slično će biti i u Kolašinu. Kako je rekao Vlahović, za  kraj ljeta i početak jeseni, najavljen je veliki broj seminara, ali i grupne posjete, uglavnom, stranih gostiju.

„Međutim, posjetu privatnom smještaju može da pokvari loše vrijeme i to bi bila velika šteta. Slično se desilo i tokom proljeća. Posjeta velikim hotelima je bila standardna, dok su najviše štete od lošeg vremana imali vlasnici malih pansiona“. – objašnjava on.

Dobra vijest za sjever je što je ove godine je osjetan porast broj gostiju i u seoskim domaćinstvima  koja se bave turizmom. Prema zvaničnim podacima, Većina od oko 100 domaćinstava u Crnoj Gori, koji na taj način dopunjavaju kućni budžet,  sa sjevera su. U Regionalnoj razvojnoj  agencija za Bjelasicu, Komove i Prokletije (RDA), koja raznim projektima podspješuje tu vrstu turizma smatrjaju da će , naročito, strani gosti sve česće dolaziti na sela i katune da odmaraju.

RDA je,  prije pet godina, kaže direktorica Jelena Krivčević, vjerujući u potencijale ruralnog sjevera, kao atraktivne turističke destinacije počela da osnažuje pojedine poljoprivrednike  da na svojim domaćinstvima ugoste, turiste.

„Tada je ta ideja djelovala prilično neralno. Ljudi na našim selima nijesu vjerovali da imaju nešto vrijedno da ponude i da će prvući , ali i da će umjeti da udovolje zahtjevima turista. Ispostailo se da je drugačije, pa sada, iako se cijela priča razvijala korak po korak, imamo i zadovoljne domaćine i zadovljne goste. „- kaže ona.

Izmjenama u zakonu, od skoro se za taj vid turiza mogu registrovati i domaćinstva na katunu. Direktorica RDA, smatra da je to donijelo mnogo pogodnosti, a strani turisti su, tvrdi ona, s oduševljeme prihvatii odore na jestima „gdje je vrijeme stalo“ i gdje često nedostaje mnogo onog na šta su u civlizaciji navikli.

                                                                                       Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TREĆINA ZAPOSLENIH U KOLAŠINSKOJ OPŠTINI ANAGAŽOVANA UGOVORIMA: Partijska zapošljavanja pod šifrom „tajno“

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uz obrazloženje da im je neophodan ekspertski kadar, vladajuća kolašinska koalicija zapošljava sugrađane, a od javnosti kriju podatke o njihovim kvalifikacijama, zaradama i poslu koji obavljaju

 

Skoro trećina onih koji trenutno obavljaju poslove u kolašinskoj  lokalnoj upravi su, prema nedavnom priznanju predsjednika Opština Milosava Bulatovića, angažovani prema nekoj vrsti ugovora.  Ni pola godine, od kako su mu novinari i opozicioni odbornici postavili pitanja o razlozima značajnog  povećanja broja zaposlenih u opštinskoj administraciji, on nije precizirao o kakvim je ugovorima riječ. On  smatra da štiti lične podatke svojim službenika, odbijajući da javnosti odgovori koju školsku spremu imaju, koje poslove obavljaju i koliko su za to plaćeni oni koje je ugovorima angažovao.

Bulatović tvrdi i da  lokalnoj administraciji od kako je on na funkciji predsjednika Opštine nema ni volonetara. Prije nekoliko mjeseci je tvrdio da su nekolicina službenika u njegovom kabinetu volonteri. Kad je prestao taj njihov status i kada su počeli da naplaćuju svoj rad nije odgvorio.

Prema zvaničnim podacima iz Opštine, osim šest funkcionera, sedam sekretara, odnosno,  načelnika i komandira službi i 56 zaposlenih na neodređeno vrijeme radi i 23 osobe po ugovorima.    Za njihovo angažovanje nije bilo saglasnosti Ministarstva finansija.

U kolašinskoj opoziciji smatraju da je broj angažovanih ugovorima znatno veći.  Za odbornički kluba Demokrata skrivanje podataka o  svima koji rade u Opštini predstavlja   grubu obmanu  javnosti i pokušaj da se prikriju sve nezakonitosti u radu lokalne samouprave.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 13. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo