Povežite se sa nama

MONITORING

CRNOGORSKA CRKVA I DALJE STRANAC U SVOJOJ DRŽAVI: Policija zabranila i petu liturgiju 

Objavljeno prije

na

Zahvaljujući crnogorskoj vlasti, a to je dokazao i prošlonedjeljni događaj na Ivanovim Koritima, CPC je već tri decenije ni na nebu ni na zemllji

 

Budite sigurni doći će vrijeme kad će svi manastiri i crkve biti otvoreni za sve ljude i sve sveštenike.

Kada je prije pet godina ovo izgovorio poglavar Crnogorske pravoslavne crkve Mihailo sigurno nije slutio da će i ovogodišnjeg 19. avgusta sveštenstvu CPC i vjernicima policija zabraniti  obavljanje vjerskog obreda u crkvi Svetog Preobraženja na Ivanovim Koritima.  I to po peti put. Neslavan rekord za Riplija.

Skup na Ivanovim Koritima zabranjen je i za Crnogorsku i za Srpsku crkvu, saopštila je Uprava policije.

“Odjeljenje bezbjednosti Cetinje je, jer su se stekli zakonski uslovi za to, zabranilo rješenjem okupljanje – vjerski obred i Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi  i Mitropoliji crnogorsko-primorskoj  Srpske pravoslavne crkve, na istom mjestu – u crkvi na Ivanovim koritima i istog dana – 19.08.2019. godine, iz razloga bezbjednosti. MCP je uložila tužbu Upravnom sudu na rješenje Odjeljenja bezbjednosti Cetinje. Upravni sud je cijenio navode tužbe i presudom je odbio tužbu MCP kao neosnovanu, navodeći da su navodi tužbe bez uticaja na donošenje drugačije sudske odluke”, saopšteno je iz policije.

Očekivano, ovako je na taj događaj reagovao Demokratski front: “Da je crnogorski režim ušao u otvoreni obračun sa pravoslavnim vjernicima i tradicionalnom Crnom Gorom pokazuje i današnja zabrana liturgije na Ivanovim Koritima”. Ima još: “Nakon niza poteza kojima se pokazuje jasna namjera da se vrši tortura nad crkvom i vjernicima, danas je diktatura otišla i korak dalje, sramnom zabranom održavanja liturgije na Preobraženje”.

Cetinjska policija spriječila je i 2014. godine, četvrti put za redom, sveštenstvo Crnogorske pravoslavne crkve da uđe u crkvu na Ivanovim Koritima. Mitrpolit CPC Mihailo liturgiju i krštenje obavio je ispred crkve. Na ledini. U crnogorskoj  vlasti to su propratili mukom. I vjerovatno se niko nije postidio što je zbog njih Crnogorska crkva ni na nebu ni na zemlji.

“Mi idemo hrišćanski, pravoslavnim, ljudskim i crnogorskim putem, a oni će se pred javnošću, našom i međunarodnom, postiđeti svojih današnjih naredbi”, rekao je tada mitropolit Mihailo.

Prije deset godina došlo je na Ivanovim Koritima do sukoba između pristalica CPC i SPC. Tada su povrijeđena tri policajca. Taj slučaj se našao i u Izvještaju o vjerskim slobodama američkog Stejt departmenta za 2010. godinu.  Svaki komentar  je suvišan.

Policija  godinama zabranjuje sveštenstvu Crnogorske crkve da obavi  vjerske obrede u crkvama  i manastirima koje je okupirala Srpska crkva. Evo nekoliko primjera, o kojima je detaljno pisao  naš nedjeljnik.

Uprava policije je prije dvije godine  zabranila sveštenstvu Crnogorske pravoslavne crkve da održi parastos kralju Nikoli, kraljici Mileni i princezama Kseniji i Vjeri u cetinjskoj crkvi na Ćipuru. Takva odluka je, saopštila je Uprava policije, donesena iz bezbjednosnih razloga.  Kod ckrve su se bile okupile pristalice i Crnogorske i Srpske pravoslavne crkve. Policija je između njih napravila kordon, nakon čega su se okupljeni mirno razišli.

Sveštenici CPC održali su parastos pod vedrim nebom na livadi ispred Biljarde pred oko dvije stotine vjernika. Sveštenstvo SPC je nesmetano služilo liturgiju u crkvi na Ćipuru!

,,U toj crkvi počivaju i kralj Nikola i Ivan Crnojević, a Crnogorci ne mogu da uđu u svoju crkvu. I nije to sramota samo Crne Gore. Mi smo ljudi ne druge, nego treće klase koji ne smiju da žive u svojoj državi”, reagovao je na to poglavar  CPC Mihailo.

Posljednji put Crnogorska crkva je služila parastos u crkvi na Ćipuru krajem 1915. godine, pa je zabranjena liturgije trebalo da bude njena prva služba u toj crkvi nakon 103 godine.

Crkva na Ćipuru je u vlasništvu crnogorske države kao i Cetinjski manastir, u koji takođe ne mogu da uđu ni sveštenstvo CPC ni njeni vjernici, jer ih je okupirala Srpska pravoslavna crkva, a nama Crnogorcima kordon policije zabranjuje uredno prijavljen skup, saopšteno je tada iz CPC.

Iz CPC su tada uputili četiri zahtjeva nadležnim državnim organima Crne Gore. Od njih je zatraženo da se njihovim sveštenicima omogući da služe u crkvama i manastirima i po hitnoj proceduri usvoji novi zakon o vjerskim zajednicama i vjerskim slobodama. Zakon ni do danas nije usvojen. Uglavnom  zbog toga što je protiv njega Srpska crkva, jer po svaku cijenu  hoće da zadrži sve bogomolje u Crnoj Gori.

Tog 1. oktobra 2017. godine brojne osobe sa toljagama i motkama okruživale su Cetinjski manastir. Mitropolit SPC Amfilohije likovao je da je policija ispravno postupila kada vjernicima CPC nije dozvolila da služe u crkvi na Ćipuru: ,,Oni imaju pravo da postoje kao vjerska zajednica u ovoj državi, ali oni nisu pravoslavna crkva”.

U avgustu iste godine policija je zabranila sveštenstvu CPC da održi liturgiju u toj crkvi. Bila je to repriza iz 2015. godine.

Kordon policije spriječio je prije nekoliko godina pristalice CPC, predvođene mitropolitom Mihailom, da uđu u Cetinjski manastir, a potom i u Vlašku crkvu na Cetinju. Policija je trenirala strogoću i prije dvije godine. Spriječila je mitropolita CPC Mihaila i vjernike CPC da održe liturgiju u crkvi Sv. Đorđa na Kruševcu u Podgorici.

Sporenja i sukobi između vjernika i pristalica Srpske i Crnogorske crkve traju godinama. U novembru 1999.  poglavara CPC fizički je napao paroh Srpske crkve Dragan Stanišić. Taj događaj, u vjekovnoj crnogorskoj istoriji nezabilježen, desio se na Čevu, kada je pop Stanišić htio da crnogorskog mitropolita spriječi da, po želji mještana, održi liturgiju u crkvi Sv. Arhanđela Mihaila. Stanišić je, na opšte iznenađenje prisutnih, iznenada udario mitropolita Mihaila, a zatim kamenicama demolirao njegov automobil!

“Ovaj incident nije prvi, a vjerovatno ni posljednji od strane sveštenika Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Sve to režira gospodin Amfilohije Radović, koji godinama najbezočnije napada našu crkvu i njene vjernike”, rekao nam je tada, u izjavi za Monitor, mitropolit CPC Mihailo.

Napad na poglavara CPC vjernici i poštovaoci Crnogorske crkve doživjeli su kao napad na svoju državu, naciju i crkvu. Iz Bogoslovije SPC na Cetinju  sveštenike i vjernike Crnogorske crkve častili su izrazima “neofašistička sekta” i “razbojnička grupa”.

Podsjetimo: napadi Srpske pravoslavne crkve na CPC učestali od kako je Crnogorska crkva najavila da će putem suda vratiti svoju imovinu koju decenijama nezakonito koristi Srpska crkva.

Srpski kleronacionalisti  aktivni su i ovih dana. Zvaničnici Srpske pravoslavne crkve i Vlade Srbije u svojim izjavama crnogorsku vlast  optužuju za antisrpstvo, pokušaj otimanja imovine crkve i za zastrašivanje Srba.

Može im i biti. U tome imaju višedecenijsko iskustvo.

 

STEVO VUČINIĆ, POTPREDSJEDNIK SAVJETA MITROPOLIJE CPC
Saradnja crnogorske vlasti sa Beogradskom patrijaršijom

Godinama policija na Preobraženje Crnogorskoj crkvi zabranjuje službu u crkvi na Ivanovim Koritima. Zabranjivala nam je decenijama i službu u kapeli Petrovića na Kruševcu, u Podgorici,  iako za to imamo odobrenje od vlasnika  – Centra savremene umjetnosti, dakle države. Inače, prošle godine, ta crkva na Kruševcu, veleizdajom državne administracije, prepisana je na Beogradsku patrijaršiju i prepis je potvrđen odlukom Vrhovnog suda Crne Gore.

Praksa zabrane liturgije  Crnogorskoj crkvi u pomenutim crkvama nezavisna je od personalnoga rješenja na čelu policije. Jedan dični Crnogorac, koji je bio na njenom čelu, svojevremeno je odbio našu molbu da nam omogući službu u crkvi na Kruševcu riječima: “Asistiraćemo kad dobijete sudsko rješenje”. Šta će nam sudsko rješenje ako nam je vlasnik odobrio da u njoj služimo, osim kao podlački izgovor uperen protiv Crnogorske crkve?

Ne mogu se oteti utisku da u svim ovim slučajevima postoji organska saradnja pojedinaca iz crnogorske vlasti i Beogradske patrijaršije. Nju otkriva i činjenica da je Cetinjska filijala Beogradske patrijaršije uvijek na vrijeme obaviještena da ćemo služiti u crkvi na Ivanovim Koritima. Jer,  Patrijaršija uvijek pravoremeno obavještava našu policiju da će i ona da služi vjerske obrede i to u isto vrijeme kad i CPC! Onda policija, na osnovu procjene bezbjedonosnih rizika, donosi rješenje da se zabranjuje služba objema crkvama. Međutim, pred crkvom se nikada ne nađe svještenstvo i vjerujući SPC, ni prije nas ni poslije nas, tako da ta zabrana važi samo za Crnogorsku crkvu.

Šta da povodom svega toga kažem osim da je to perfidno i podlo ponašanje dijela državne administracije koja o tome odlučuje i koje namjerno nanosi veliku štetu Crnogorskoj crkvi.

Arkan u Cetinjskom manastiru

Na Cetinju su 6. januara 1992. godine, po velikom snijegu, ložena dva badnjaka: crnogorski ispred Dvora kralja Nikole i srpski ispred Cetinjskog manastira. Sve se to dešavalo u vanrednim okolnostima. Tada je  Amfilohije Radović ugostio  Željka Ražnatovića Arkana, uz prisustvo predstavnika srpskih partija iz Crne Gore, pored ostalih Narodne stranke i Šešeljeve Srpske radikalne stranke. Vlast je tada blagonaklono gledala na srpski skup ispred Cetinjskog manastira, a policijskom zabranom pokušala je da spriječi Crnogorski sabor ispred Dvora.Arkan u Cetinjskom manastiru

Skupove prilikom loženja srpskih badnjaka ispred Cetinjskog manastira znali su da uveličaju i crnogorski politički lideri. Tako su se na Badnji dan 1998. godine ispred Cetinjskog manastira našli: Milo Đukanović, i tada predsjednik Crne Gore, Svetozar Marović, predsjednik Skupštine Crne Gore, i Filip Vujanović, predsjednik Vlade Crne Gore. Đukanović i Amfilohije Radović tada nijesu jedan drugom zamjerila ništa iz današnjeg repertoara (nacionalisti, izdajnici, nekrsti…)

Crnogorski suverenisti i pristalice obnavljanja autokefalosti Crnogorske pravoslavne crkve naložili su badnjak na trgu ispred Dvora kralja Nikole, kao i godinu dana ranije, uprkos policijskoj zabrani, medijskoj hajci i napadima Amfilohijevih pristalica. Oni su u znak protesta spalili  policijsko rješenje o zabrani održavanja crnogorske badnje večeri.

Uz prisustvo stotina vjernika i poštovalaca CPC, crnogorski badnjak naložen je uz pjesme  “Oj svijetla majska zoro”, “Kralj Nikola na umoru”, skandiranje “Ovo nije Srbija”, “Mi smo Crnogorci”, “ Risto ovdje nije gazda, Crne Gore biće vazda”…  

Godinu ranije, na Petrovdan 1991. godine, pristalice Amfilohija Radovića ispred Cetinjskog manastira iz vatrenog oružja ranili su dvojicu cetinjskih mladića.

                           Veseljko KOPRIVICA

 

Komentari

Izdvojeno

MJERE VLADE U VRIJEME KORONE: Restrikcije ne liječe društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sračuna, ispada kako je država, u prvom paketu pomoći stanovništvu i privredi, izdvojila milion eura za minimalnu pomoć najsiromašnijima. Ostalo su samo odložena plaćanja i nove pozajmice. Koje će i te kako koštati njihove korisnike

 

Krajem prošle nedjelje predočena je računica o gubicima trgovaca i ugostitelja koje je proizvela pandemija i preduzete mjere na suzbijanju korona virusa. Podaci se, doduše, odnose na Njemačku. I govore kako oni tamo, svakodnevno, gube milijardu eura prometa.

Niko nadležan u Crnoj Gori se nije pozabavio istim problemom niti javnosti na uvid ponudio rezultate. Eto, saznali smo kako se šefu Vladinog biroa za informisanje Srđanu Kusovcu na društvenim mrežama mnogo dopala objava: „Da nismo na vrime uništili gospodarstvo sada bi imali ogromne gubitke“. Lajovao. Možda je premijeru Dušku Markoviću, čiji je savjetnik, preporučio da uradi isto. Prije ili poslije predstavljanja Vladinog paketa mjera donijetih sa ciljem „olakšavanja života građana i pomoći privredi u vrijeme pandemije koronavirusa“.

Obaviješteni ste kako su Vlada, Centralna banka (CBCG) i Investiciono- razvojni fond (IRF) građanima i privredi ponudili: tromjesečno odlaganje otplate kredita, poreza i doprinosa na zarade i plaćanje zakupa na nekretnine u državnom vlasništvu; obećali kreiranje nove kreditne linije IRF namijenjene za poboljšanje likvidnosti preduzetnika, mikro, malih, srednjih i velikih preduzeća; i obavijestili da će korisnici materijalnog obezbjeđenja porodice (njih 8.583) i penzioneri koji primaju minimalnu penziju od 128 eura (11.957 penzionera) od vlade dobiti jednokratnu pomoć od 50 eura.

Kad se sračuna, ispada kako je država, u prvom paketu pomoći stanovništvu i privredi, izdvojila milion eura za minimalnu pomoć najsiromašnijima. Ostalo su  odložena plaćanja i nove pozajmice. Koje će i te kako koštati njihove korisnike. Pokazalo se, na primjeru koji je ponudila CBCG, da tromjesečno odlaganje plaćanja kreditnih obaveza, uz naknadno dogovoreni obračun kamata koje će biti pridodate postojećem dugu, korisnika kredita može koštati više od jedne mjesečne rate. Banke će (ponovo) ostvariti ekstra profit.

Prisjetimo se, kada je ono trebalo pomoći bankarski biznis Aca i Mila Đukanovića, država je iz cuga izdvojila 44 miliona eura. Do danas nijesu odagnate sumnje da je makar dio tog novca vraćala sama sebi, umjesto povlašćenog zajmoprimca – Prve banke.  A probleme Prve nije proizvela  pandemija.

Mogli bi se u nedogled nabrajati primjeri arčenja državne imovine kroz tzv. burazersku privatizaciju ili nerazriješene privredne afere teške jedan (prvi kredit kojim je Đukanović legalizovao bogatstvo), deset (afera Limenka – državna naknada Acu Đukanoviću za izgubljenu dobit u nerealizovanom poslu sa vladama koje je predvodio i kontrolisao njegov brat) ili sto miliona (koliko su, u najboljem slučaju nebrigom CBCG, izgubili deponenti propalih banaka Duška Kneževića, nekadašnjeg saradnika, sufinansijera vladajuće klase i njenog vođe).

Koliko je tu bilo zaštitnih maski i rukavica, respiratora i sanitetskih vozila, bolnica i kliničkih centara? Koliko plata, naknada, subvencija za zapošljene na prinudnim odmorima, za roditelje prinuđene da čuvaju djecu mlađu od 11 godina nakon zatvaranja škola i vrtića, radnike koji ne mogu da odu na posao zbog samoizolacije ili boravka u karantinu.

Hoće li  sav trošak pasti na njih i njihova preduzeća  stavljena u  stanje mirovanja. U kojem se troškovi gomilaju a prihoda nema.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD SAMOPOSLUGE DO RADNOG MJESTA – KAKO PREŽIVJETI PANDEMIJU: Halapljivog niko nenahrani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je jedna od rijetkih zemalja koja nema robne rezerve osnovnih životnih namirnica, lijekova i naftnih derivata u državnom vlasništvu koje bi mogla iskoristiti u slučaju potrebe – nestašice ili nekontrolisanog rasta cijena. Baš onog sa čime se sada suočavamo. I ne samo mi

 

U Crnoj Gori ima dovoljna količina osnovnih životnih namirnica i lijekova da zadovolji višemjesečne potrebe njenih građana. Nevolja bi mogla biti to što su postojeće zalihe nepravilno raspoređene, nakon što se dobar dio njih u minulih desetak dana preselio sa rafova i iz veletrgovačkih magacina u podrume i špajze domaćina i domaćica koji su, u strahu od nadolazeće pandemije, napravili višenedjeljne, a ponegdje, i višemjesečne zalihe.

Zvanični podaci nijesu dostupni, ali se čini kako je dosta toga još ostalo i u magacinima. „Crnogorski trgovinski lanci poručuju da su im magacini puni“, objavila je Vlada krajem prošle nedjelje na svom tviter nalogu. „To potvrđuje i naš večerašnji snimak distributivnog centra vodećeg crnogorskog maloprodajnog lanca Voli“. Onda je, sredinom ove nedjelje, iz  Volija potrošačima upućen apel da racionalizuju kupovinu, kako ne bi došlo do, makar privremenih,  problema u snabdijevanju.

Nije običaj da država  građane hrabri tv snimcima iz privatnih magacina. Pa makar to bili i, za naše prilike, veliki trgovački lanci. Crna Gora je, međutim, jedna od rijetkih zemalja koja nema robne rezerve osnovnih životnih namirnica, lijekova i naftnih derivata u državnom vlasništvu koje bi mogla iskoristiti u slučaju potrebe – nestašice ili nekontrolisanog rasta cijena. Baš onog sa čime se sada suočavamo. I ne samo mi.

Samo nekoliko dana bilo je dovoljno da od relativno normalnog stanja na međunarodnim tržištima stignemo u situaciju u kojoj pare ne pomažu. Prvo je Srbija objavila zabranu izvoza hrane i lijekova. Pošto se približno trećina hrane potrošene u Crnoj Gori uveze iz Srbije, postalo je jasno da se, nalik na period 1999-2000., moraju tražiti alternativni snabdjevači i dobavljači. Onda je slična zabrana uvedena na nivou EU, što je manevarski prostor za hitnu dopunu zaliha prehrambenih proizvoda svelo na Albaniju i Bosnu i Hercegovinu. Makar u nekom kraćem vremenskom periodu, pošto je u ovom trenutku, zbog zatvorenih granica i usvojenih ograničenja, hranu teško i kupiti i dopremiti u Crnu Goru.

Jedan od naših sagovornika se požalio, za ilustraciju aktuelnih problema sa prekograničnim transportom, da je kamion sa robom koju je poručio i platio,  još prošlog petka prošao kroz Ljubljanu ali bi u Crnu Goru mogao stići tek po zaključenju ovog broja Monitora, u četvrtak poslije podne. I to pod uslovom da se „ponovo nešto ne zakomplikuje“. Naredne porudžbine biće još komplikovanije pošto je troškove transporta nemoguće predvidjeti i ukalkulisati u cijenu, kaže naš sagovornik.

Pravi posao za državu. Ali…

Nekadašnja Direkcija za robne rezerve ukinuta je prije više od 15 godina (2004.) nakon donošenja Zakona o interventnim nabavkama. Vlast je tada, prema riječima nekadašnjeg ministra a aktuelnog ambasadora u Beogradu Tarzana Miloševića,  „pravila računicu“da li je isplativije nabavljati i čuvati određene količine brašna, žita, ulja, šećera, soli, deterdženata… ili finansijski pomagati one koji se bave nekom proizvodnjom i preradom. „Mislimo da je veći efekat ovo drugo“, objasnio je Milošević. Kome to nije bilo jasno ranije, sada vidi da su tada u vladi sabirali babe i žabe.

Uglavnom, crnogorske robne rezerve prestale su da postoje nakon stupanja na snagu Zakona o interventnim nabavkama (usvojen krajem 2003.). Tim propisom od samo 12 članova uređuje se „postupak obezbjeđenja kontinuiteta snabdijevanja tržišta proizvodima koji su neophodni za zadovoljenje osnovnih potreba stanovništva u uslovima ozbiljnih poremećaja na tržištu“ (član 1). Postupak je sledeći: na početku godine, a naše vlade to obično rade u martu, donosi se Plan interventnih nabavki u uslovima ozbiljnih poremećaja na tržištu. On podrazumijeva: vrstu robe (od 2015. do prošle godine spisak je proširen za negaziranu flaširanu vodu za piće i prirodni gas), količine (prema podacima Monstata o prosječnoj potrošnji), cijene koje se izračunavaju na osnovu prosječne nabavne cijene sa uračunatim PDV- om i spisak privatnih preduzeća kojima će biti povjerena nabavka i distribucija potrebne robe po opštinama.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. marta ili na
www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

IZMEĐU LITIJA: Ni pregovora, ni žalbe Ustavnom sudu

Objavljeno prije

na

Objavio:

To što Vlada odlaže dijalog sa Mitropolijom, a Mitropolija odlaže inicijativu Ustavnom sudu, ide u prilog tezi da je Zakon bio tek povod za nešto drugo, te da kriza koju je usvajanje ovog dokumenta izazvalo, za sada odgovara i Đukanoviću i Amfilohiju

 

Teče treći mjesec, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovjesti, koji je produbio krizu u zemlji i podjele, te  mobilisao desetine hiljada ljudi na ulice, a izlaz se – ne nazire. Dodatno, čini se kao da se rješenje  i ne traži. Kako vrijeme odmiče, sve jači je utisak da je cijela stvar izašla iz okvira samog Zakona, i da se akteri koji vode ovu priču, vlast s jedne i crkva s druge strane, u stvari nadmeću oko nečeg drugog. Da je stvar samo Zakona, i njegovih spornih rješenja, te da postoji volja da se kriza koju je njegovo usvajanje izazvalo  zaustavi, do sada bi se to i učinilo. Ili bar krenulo u traženje rješenja.

Predstavnici vlasti  nedjeljama ponavljaju da je „dijalog“ sa Crkvom neophodan, dok ne čine baš ništa da se on stvarno i uspostavi. Klimaju glavama tokom susreta sa zvaničnicima iz Brisela i Vašingtona, potvrđuju da je dijalog jedino rješenje, ali ga ne vode.  Ili, kao što to čini predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, vatrenim govorima, dodatno zaoštravaju podjele.

Dijalog između SPC i Vlade, koji je otpočeo nakon dolaska evropskog komesara za proširenje, sveo se na jedan sastanak na kom su obje strane ponovile dosadašnje stavove po pitanju Zakona. Vlada i dalje stoji na poziciji da će razgovarati o modelima primjene Zakona, a Mitropolija isključivo o njegovom povlačenju.Termin novog sastanka određen je tek krajem ove sedmice, a nakon pritisaka spolja, i pošto se mitropolit Amfilohije požalio da iz Vlade još nema poziva na razgovor. Premijer Duško Marković saopštio je potom da će novi sastanak biti održan 11. marta. To što je utvrđen datum drugog sastanka jeste nešto, ali ne znači puno, ukoliko se i tada bude stajalo na istim tačkama. Za sada sve ide u tom smjeru.

Advokati Mitropolije crnogorsko primorske (MCP) potvrdili su ove sedmice da Mitropolija još nije podnijela inicijativu Ustavnom sudu Crne Gore za ispitivanje ustavnosti i zakonitosti spornog Zakona, iako je to jedini legalan put da se Zakon stavi van snage, što je i zvanični zahtjev MCP.  Crkva, uz prilično čudne argumente, čeka da to uradi sama država, i insistira na tome da Vlada povuče Zakon prije nego što ga Ustavni sud ocjeni neustavnim, iako bi moralo biti obratno.

“Zabrinjava me to što je Vlada Crne Gore povukla zakon za majke, a nijesu smjeli. Mada to znači da mogu da povuku zakone, a Zakon o slobodi vjeroispovjesti, koji treba da povuku i promjene ne žele, već ga se drže kao pijan plota”, prokomentarisao je mitropolit Amfilohije. Stigao je odgovor iz Vlade: “Netačna je tvrdnja mitropolita Amfilohija da je Vlada povukla tzv. zakon o majkama, Vlada je sprovela Odluku Ustavnog suda”. Dodali su i ovo: “Baš kao što je pokrenuta inicijativa za ocjenu zakona u tom slučaju, i Mitropolija danas ima mogućnost da podnese inicijativu za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Zakona o slobodi vjeroispovijesti, što je premijer Marković predložio”.

Advokati Mitropolije, komentarišući stav da Crkva  ne pokušava da pokrene rješavanje ovog pitanja u okviru institucija, odgovaraju da takvu inicijativu može da pokrene i sam Ustavni sud, po službenoj dužnosti.

“Slab je izgovor nekih koji postavljaju pitanje zašto Mitropolija još nije podnijela inicijativu s obzirom na to da Ustavni sud to može uvijek da uradi po službenoj dužnosti, ali zašto to ne čini, to je stvar njihove procjene”, kazao je advokat Velibor Marković.

Advokat Marković je u pravu da sud može sam pokrenuti to pitanje, no on i dalje nije objasnio zašto to ne učini i Mitropolija. Navodno, čeka se da se tekst inicijative usaglasi u okviru Crkve i njihovih ekspertskih tijela. Još znakovitije je to što su inicijative koje su ranije stigle Ustavnom sudu, negdje na predlog Mitropolije – povučene.

Nakon Sinoda i Patrijaršije Srpske pravoslavne crkve, i beogradska advokatska kancelarija Radić povukla je početkom februara inicijativu za ocjenu ustavnosti Zakona, navodeći da su to učinili kako ne bi omeli dijalog MCP sa Vladom i jer ne vjeruju u objektivnost Ustavnog suda. Dijalog MPC s Vladom se ne može omesti, jer nije ni počeo, a povjerenje u Ustavni sud neće se promijeniti ni u slučaju da inicijativa dođe od strane države.   To što inicijativu po službenoj dužnosti ne pokreće sam Ustavni sud, koji je mnogo puta pokazao da je pod političkom kontrolom vlasti, dodatno pokazuje da ni vlast nije voljna da svoj Zakon, u koji se kune, stavi na test. I možda tako dobije dodatni argument u okviru dijaloga. Kad ga zaista  počne.

Sve to ide u prilog tezi da je Zakon bio tek povod za nešto drugo, te da kriza koju je usvajanje ovog dokumenta izazvalo za sada odgovara i vlasti i Mitropoliji.  U javnim međusobnim optužbama, već neko vrijeme  u drugi plan se stavlja Zakon, a vlast i crkva okrivljuju jrdni druge za mnogo ozbiljnije stvari. Đukanović Amfilohija za rušenje “države” , uz pomoć Beograda i Moskve, a mitropolit Đukanovića za atak na identitet Crne Gore, Crkvu i vjeru, te miješanje u unutrašnje crkvene stvari.

“Novoizglasani crnogorski Zakon o slobodi vjeroispovijesti nije donijet sa ciljem da uređuje oblast iz sopstvenog naslova, već da ”utjeruje” duhovni identitet slobodnim građanima, i da vrši pritisak u pravcu reorganizacije crkvenog ustrojstva”, konstatovao je protekle sedmice u autorskom tekstu I rektor Cetinjske bogoslovije Gojko Perović.

Na žalost, i jedni i drugi imaju  argumente za svoje tvrdnje. Dok Đukanović optužuje mitropolita da pomaže Moskvi i Beogradu da realizuje “velikosrpski državnog projekta u našem regionu i da je meta tog projekta i Crna Gora, ” te da se “Amfilohije definisao kao politički subjekt koji aktivno zastupa velikosrpske, ruske i antizapadne stavove na Balkanu”, Mitropolit organizuje litije na koje poziva ruskog mitropolita u Ukrajini, prenosi ovdje tamošnje podjele.  Mnogima je promakao završni govor  na litiji  protojereja Stavrofora( Darka Đoga) citat  Pjesme Slovenima ukrajinskog pjesnika Borisa Olejnika, napsane 1992 u Republici Srpskoj .. Ako nas sav svijet zaboravi  bijedno / nek nam je svejedno/ s nama je Gospod/. Živjeli. Mimo svijeta.

Mitropolit uredno  poziva vjernike da ne glasaju za vladajuću partiju, izjašnjava se o političkom pitanju,  Kosovu… Mimo očiju javnosti održava sastanke sa prosrpskim opozicionim partijama i blagosilja izbore. Tu ima zanimljivih detalja.  DF se trudi da se javno predstavi kao političko krilo litija/ protesta. No crkva je više puta pozvala DF da ne pokušava da preuzme njihove litije. Istovremeno, za Amfilohijev ukus Andrija Mandić  demonstrira preveliku bliskost i,  što ne reći,  zavisinost od Aleksandra Vučića.  Mitropolit je ove sedmice biranim riječima pohvalio lidera URE   Dritana Abazovića, oglašavajući da bi on, ugledni  musliman  puvukao zakon. Ne izgleda da je to slučajno.   Primijetno je da od početka bezrezervnu podršku MCP i litijama pružaju Demokrate i njihov lider Aleksa Bečić. Pri tom  u javnim nastupima  mitropolita Amfilohija predstavljaju u  bajkovito hrišćanskom izdanju, kao da nikad nije bilo ni ratnih godina ni njegovog zlokobnih poruka. Mitropolit se od Bečićevih izjava ne ograđuje, za razliku od onih iz DF. Amfilohije je minula dva mjeseca dokazao da nije zdravo potcijeniti njegovu političku spretnost. Priprema li teren  da podrži one opozcione snage u Crnoj Gori koje nemaju teret specijalnih odnosa sa službenim Beogradom? Niti se u tu mogućnost treba kladiti niti je isključiti. Pitanje  naravno ima i drugi kraj:  da li bi i koje bi partije prihvatile njegovu podršku?

Đukanović se redovno i neprimjereno miješa u crkvena pitanja.  Obnavljanje autokefalne crnogorske crkve  ugradio je  u program Demokratske partije socijalista. Sada svaki govor na temu spornog Zakona,  vodi u pravcu utemeljenosti autokefalnosti crnogorske crkve, a ne o valjanosti tog dokumenta.

Hoće li se mitropolit Amfilophije predsjednik  Đukanović i ovoga puta pružiti jedan drugom ruku, kao što su to znali kroz decenije,  da bi ustoličili svoju vlast i monopole, otvoreno je pitanje.  Momenti približavanja i udaljavanja se smjenjuju.  Često i jedan i drugi spominju istorijski nespornu autokefalnost CPC.  Amfilohijevo blagosiljanje izbora, sigurno nije mrsko Đukanoviću.  Ali tu je istovremeno  i demonstracija snage.  Mitropolitu kao ispomoć je došao ruski partrijah u Ukrajini.  Sa druge strane ove sedmice su se oglasili  neki članovi Pokreta za nezavisnost. Oni su u litije nazvali “  antidržavnim uličnim pohodom maskiranim u liku tzv. molebana i litija koje, bez ijednog crnogorskog državnog simbola uz snažnu propagandnu podršku od strane Srbije i uz zakulisno prisustvo Moskve, terenski organizuju velikosrpske eparhije u Crnoj Gori na čelu sa stožernim episkopom Amfilohijem”. U pismu je Đukanović tek uzgred i  više drugarski kritikovan.  Ni riječi o onome što je njegova vlast sve ove godine činila  da iznutra uništi i obesmisli crnogorsku državu. Da osujeti izgradnju  evropskog društva u koje se kune.

Svaki dan Đukanovićeve vlasti čini Crnu Goru ranjivijom i smanjuje njene šanse da nadživi njegov politički kraj.  Crnu Goru od velikosrpskog i bilo kojeg drugog velikodržavnog projekta,  ne može spasiti nikakakav crnogorski nacionalizam, već njeno najbolje izdanje demokratske zajednice. Samo ako je dom svih svojih različitosti ona ima šansu da pobijedi.  Pod Đukanovićem smo vidjeli njeno najgore izdanje.   Amfilohije u društvu koje ima standarde koji važe za svakoga ne može biti alternativa. Dug i mukotrpan će biti njegov put do katarze, ako ikad krene da ga traži. Negdje na tom putu morao bi vidjeti  zločin paljenja Konavla, i srebrenička polja smrti-  ne kao osvetu nego kao gneocid. Njegova današnja moć da okupi hiljade pristalica je možda najočitiji znak koliko su u ovoj zemlji osujećene njene drugačije mogućnosti. Na tome  su,  svako  svom sektoru, često udruženo, predano radili i Predsjednik i Prvosveštenik. Zato je posao tako temljeno obavljen. Zato će biti teško u Crnoj Gori odbraniti normalnost. U ovom namračenom svijetu, gdje se na globalnom planu sukobljavaju I mire slični tandemi, nemamo puno vremena. Ova zemlja čeka bolje nas. Dokle?

Milena PEROVIĆ KORAĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo