Povežite se sa nama

MONITORING

CRNOGORSKA CRKVA I DALJE STRANAC U SVOJOJ DRŽAVI: Policija zabranila i petu liturgiju 

Objavljeno prije

na

Zahvaljujući crnogorskoj vlasti, a to je dokazao i prošlonedjeljni događaj na Ivanovim Koritima, CPC je već tri decenije ni na nebu ni na zemllji

 

Budite sigurni doći će vrijeme kad će svi manastiri i crkve biti otvoreni za sve ljude i sve sveštenike.

Kada je prije pet godina ovo izgovorio poglavar Crnogorske pravoslavne crkve Mihailo sigurno nije slutio da će i ovogodišnjeg 19. avgusta sveštenstvu CPC i vjernicima policija zabraniti  obavljanje vjerskog obreda u crkvi Svetog Preobraženja na Ivanovim Koritima.  I to po peti put. Neslavan rekord za Riplija.

Skup na Ivanovim Koritima zabranjen je i za Crnogorsku i za Srpsku crkvu, saopštila je Uprava policije.

“Odjeljenje bezbjednosti Cetinje je, jer su se stekli zakonski uslovi za to, zabranilo rješenjem okupljanje – vjerski obred i Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi  i Mitropoliji crnogorsko-primorskoj  Srpske pravoslavne crkve, na istom mjestu – u crkvi na Ivanovim koritima i istog dana – 19.08.2019. godine, iz razloga bezbjednosti. MCP je uložila tužbu Upravnom sudu na rješenje Odjeljenja bezbjednosti Cetinje. Upravni sud je cijenio navode tužbe i presudom je odbio tužbu MCP kao neosnovanu, navodeći da su navodi tužbe bez uticaja na donošenje drugačije sudske odluke”, saopšteno je iz policije.

Očekivano, ovako je na taj događaj reagovao Demokratski front: “Da je crnogorski režim ušao u otvoreni obračun sa pravoslavnim vjernicima i tradicionalnom Crnom Gorom pokazuje i današnja zabrana liturgije na Ivanovim Koritima”. Ima još: “Nakon niza poteza kojima se pokazuje jasna namjera da se vrši tortura nad crkvom i vjernicima, danas je diktatura otišla i korak dalje, sramnom zabranom održavanja liturgije na Preobraženje”.

Cetinjska policija spriječila je i 2014. godine, četvrti put za redom, sveštenstvo Crnogorske pravoslavne crkve da uđe u crkvu na Ivanovim Koritima. Mitrpolit CPC Mihailo liturgiju i krštenje obavio je ispred crkve. Na ledini. U crnogorskoj  vlasti to su propratili mukom. I vjerovatno se niko nije postidio što je zbog njih Crnogorska crkva ni na nebu ni na zemlji.

“Mi idemo hrišćanski, pravoslavnim, ljudskim i crnogorskim putem, a oni će se pred javnošću, našom i međunarodnom, postiđeti svojih današnjih naredbi”, rekao je tada mitropolit Mihailo.

Prije deset godina došlo je na Ivanovim Koritima do sukoba između pristalica CPC i SPC. Tada su povrijeđena tri policajca. Taj slučaj se našao i u Izvještaju o vjerskim slobodama američkog Stejt departmenta za 2010. godinu.  Svaki komentar  je suvišan.

Policija  godinama zabranjuje sveštenstvu Crnogorske crkve da obavi  vjerske obrede u crkvama  i manastirima koje je okupirala Srpska crkva. Evo nekoliko primjera, o kojima je detaljno pisao  naš nedjeljnik.

Uprava policije je prije dvije godine  zabranila sveštenstvu Crnogorske pravoslavne crkve da održi parastos kralju Nikoli, kraljici Mileni i princezama Kseniji i Vjeri u cetinjskoj crkvi na Ćipuru. Takva odluka je, saopštila je Uprava policije, donesena iz bezbjednosnih razloga.  Kod ckrve su se bile okupile pristalice i Crnogorske i Srpske pravoslavne crkve. Policija je između njih napravila kordon, nakon čega su se okupljeni mirno razišli.

Sveštenici CPC održali su parastos pod vedrim nebom na livadi ispred Biljarde pred oko dvije stotine vjernika. Sveštenstvo SPC je nesmetano služilo liturgiju u crkvi na Ćipuru!

,,U toj crkvi počivaju i kralj Nikola i Ivan Crnojević, a Crnogorci ne mogu da uđu u svoju crkvu. I nije to sramota samo Crne Gore. Mi smo ljudi ne druge, nego treće klase koji ne smiju da žive u svojoj državi”, reagovao je na to poglavar  CPC Mihailo.

Posljednji put Crnogorska crkva je služila parastos u crkvi na Ćipuru krajem 1915. godine, pa je zabranjena liturgije trebalo da bude njena prva služba u toj crkvi nakon 103 godine.

Crkva na Ćipuru je u vlasništvu crnogorske države kao i Cetinjski manastir, u koji takođe ne mogu da uđu ni sveštenstvo CPC ni njeni vjernici, jer ih je okupirala Srpska pravoslavna crkva, a nama Crnogorcima kordon policije zabranjuje uredno prijavljen skup, saopšteno je tada iz CPC.

Iz CPC su tada uputili četiri zahtjeva nadležnim državnim organima Crne Gore. Od njih je zatraženo da se njihovim sveštenicima omogući da služe u crkvama i manastirima i po hitnoj proceduri usvoji novi zakon o vjerskim zajednicama i vjerskim slobodama. Zakon ni do danas nije usvojen. Uglavnom  zbog toga što je protiv njega Srpska crkva, jer po svaku cijenu  hoće da zadrži sve bogomolje u Crnoj Gori.

Tog 1. oktobra 2017. godine brojne osobe sa toljagama i motkama okruživale su Cetinjski manastir. Mitropolit SPC Amfilohije likovao je da je policija ispravno postupila kada vjernicima CPC nije dozvolila da služe u crkvi na Ćipuru: ,,Oni imaju pravo da postoje kao vjerska zajednica u ovoj državi, ali oni nisu pravoslavna crkva”.

U avgustu iste godine policija je zabranila sveštenstvu CPC da održi liturgiju u toj crkvi. Bila je to repriza iz 2015. godine.

Kordon policije spriječio je prije nekoliko godina pristalice CPC, predvođene mitropolitom Mihailom, da uđu u Cetinjski manastir, a potom i u Vlašku crkvu na Cetinju. Policija je trenirala strogoću i prije dvije godine. Spriječila je mitropolita CPC Mihaila i vjernike CPC da održe liturgiju u crkvi Sv. Đorđa na Kruševcu u Podgorici.

Sporenja i sukobi između vjernika i pristalica Srpske i Crnogorske crkve traju godinama. U novembru 1999.  poglavara CPC fizički je napao paroh Srpske crkve Dragan Stanišić. Taj događaj, u vjekovnoj crnogorskoj istoriji nezabilježen, desio se na Čevu, kada je pop Stanišić htio da crnogorskog mitropolita spriječi da, po želji mještana, održi liturgiju u crkvi Sv. Arhanđela Mihaila. Stanišić je, na opšte iznenađenje prisutnih, iznenada udario mitropolita Mihaila, a zatim kamenicama demolirao njegov automobil!

“Ovaj incident nije prvi, a vjerovatno ni posljednji od strane sveštenika Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Sve to režira gospodin Amfilohije Radović, koji godinama najbezočnije napada našu crkvu i njene vjernike”, rekao nam je tada, u izjavi za Monitor, mitropolit CPC Mihailo.

Napad na poglavara CPC vjernici i poštovaoci Crnogorske crkve doživjeli su kao napad na svoju državu, naciju i crkvu. Iz Bogoslovije SPC na Cetinju  sveštenike i vjernike Crnogorske crkve častili su izrazima “neofašistička sekta” i “razbojnička grupa”.

Podsjetimo: napadi Srpske pravoslavne crkve na CPC učestali od kako je Crnogorska crkva najavila da će putem suda vratiti svoju imovinu koju decenijama nezakonito koristi Srpska crkva.

Srpski kleronacionalisti  aktivni su i ovih dana. Zvaničnici Srpske pravoslavne crkve i Vlade Srbije u svojim izjavama crnogorsku vlast  optužuju za antisrpstvo, pokušaj otimanja imovine crkve i za zastrašivanje Srba.

Može im i biti. U tome imaju višedecenijsko iskustvo.

 

STEVO VUČINIĆ, POTPREDSJEDNIK SAVJETA MITROPOLIJE CPC
Saradnja crnogorske vlasti sa Beogradskom patrijaršijom

Godinama policija na Preobraženje Crnogorskoj crkvi zabranjuje službu u crkvi na Ivanovim Koritima. Zabranjivala nam je decenijama i službu u kapeli Petrovića na Kruševcu, u Podgorici,  iako za to imamo odobrenje od vlasnika  – Centra savremene umjetnosti, dakle države. Inače, prošle godine, ta crkva na Kruševcu, veleizdajom državne administracije, prepisana je na Beogradsku patrijaršiju i prepis je potvrđen odlukom Vrhovnog suda Crne Gore.

Praksa zabrane liturgije  Crnogorskoj crkvi u pomenutim crkvama nezavisna je od personalnoga rješenja na čelu policije. Jedan dični Crnogorac, koji je bio na njenom čelu, svojevremeno je odbio našu molbu da nam omogući službu u crkvi na Kruševcu riječima: “Asistiraćemo kad dobijete sudsko rješenje”. Šta će nam sudsko rješenje ako nam je vlasnik odobrio da u njoj služimo, osim kao podlački izgovor uperen protiv Crnogorske crkve?

Ne mogu se oteti utisku da u svim ovim slučajevima postoji organska saradnja pojedinaca iz crnogorske vlasti i Beogradske patrijaršije. Nju otkriva i činjenica da je Cetinjska filijala Beogradske patrijaršije uvijek na vrijeme obaviještena da ćemo služiti u crkvi na Ivanovim Koritima. Jer,  Patrijaršija uvijek pravoremeno obavještava našu policiju da će i ona da služi vjerske obrede i to u isto vrijeme kad i CPC! Onda policija, na osnovu procjene bezbjedonosnih rizika, donosi rješenje da se zabranjuje služba objema crkvama. Međutim, pred crkvom se nikada ne nađe svještenstvo i vjerujući SPC, ni prije nas ni poslije nas, tako da ta zabrana važi samo za Crnogorsku crkvu.

Šta da povodom svega toga kažem osim da je to perfidno i podlo ponašanje dijela državne administracije koja o tome odlučuje i koje namjerno nanosi veliku štetu Crnogorskoj crkvi.

Arkan u Cetinjskom manastiru

Na Cetinju su 6. januara 1992. godine, po velikom snijegu, ložena dva badnjaka: crnogorski ispred Dvora kralja Nikole i srpski ispred Cetinjskog manastira. Sve se to dešavalo u vanrednim okolnostima. Tada je  Amfilohije Radović ugostio  Željka Ražnatovića Arkana, uz prisustvo predstavnika srpskih partija iz Crne Gore, pored ostalih Narodne stranke i Šešeljeve Srpske radikalne stranke. Vlast je tada blagonaklono gledala na srpski skup ispred Cetinjskog manastira, a policijskom zabranom pokušala je da spriječi Crnogorski sabor ispred Dvora.Arkan u Cetinjskom manastiru

Skupove prilikom loženja srpskih badnjaka ispred Cetinjskog manastira znali su da uveličaju i crnogorski politički lideri. Tako su se na Badnji dan 1998. godine ispred Cetinjskog manastira našli: Milo Đukanović, i tada predsjednik Crne Gore, Svetozar Marović, predsjednik Skupštine Crne Gore, i Filip Vujanović, predsjednik Vlade Crne Gore. Đukanović i Amfilohije Radović tada nijesu jedan drugom zamjerila ništa iz današnjeg repertoara (nacionalisti, izdajnici, nekrsti…)

Crnogorski suverenisti i pristalice obnavljanja autokefalosti Crnogorske pravoslavne crkve naložili su badnjak na trgu ispred Dvora kralja Nikole, kao i godinu dana ranije, uprkos policijskoj zabrani, medijskoj hajci i napadima Amfilohijevih pristalica. Oni su u znak protesta spalili  policijsko rješenje o zabrani održavanja crnogorske badnje večeri.

Uz prisustvo stotina vjernika i poštovalaca CPC, crnogorski badnjak naložen je uz pjesme  “Oj svijetla majska zoro”, “Kralj Nikola na umoru”, skandiranje “Ovo nije Srbija”, “Mi smo Crnogorci”, “ Risto ovdje nije gazda, Crne Gore biće vazda”…  

Godinu ranije, na Petrovdan 1991. godine, pristalice Amfilohija Radovića ispred Cetinjskog manastira iz vatrenog oružja ranili su dvojicu cetinjskih mladića.

                           Veseljko KOPRIVICA

 

Komentari

Izdvojeno

GRADNJA STANOVA U MILOČERU U PUNOM JEKU: Ljetovalište oronulo i zapušteno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posjetioce Miločera ovih dana dočekuje veliko gradilište na kome teške građevinske mašine  pripremaju temelje za gradnju novog hotela Kraljičina plaža, na mjestu starog  koji je porušen. Pored hotela gradi se stambeni blok sa destinama luksuznih stanova, svaki ponaosob površine oko 120 kvadrata. Na parceli od 12.255 m2 planirana je izgradnja objekata ukupne površine od 22.000 kvadrata.

 

Krajem januara isteklo je 13 godina od kada je poznato crnogorsko ljetovalište sa hotelima Sveti Stefan I Miločer dato u zakup na 30 godina. Ugovor o zakupu i menadžmentu hotela potpisali su predstavnici dvije kompanije, jedne of-šor statusa, Aidwey Investment LTD, nepoznate vlasničke strukture i druge, poznate singapurske hotelske kuće Aman resorts. Zakupac, Aidwey Investment osnivač je  kompanije Adriatic properties Doo, za upravljanje hotelima, kojom rukovodi grčki biznismen Petros Statis. Prije Statisa tu ulogu obavljao je grčki brodovlasnik I milijarder Viktor Restis.

Tokom proteklih 13 godina ništa se epohalno nije dogodilo što bi opravdalo višegodišnji zakup bisera turističke privrede Crne Gore osim drastične promjene uslova zakupa u korist nepoznatog zakupca sa Britanskih Djevičanskih Ostrva. Zakupac Sveca I Miločera uspio je da produži rok zakupa na 42 godine I smanji iznos zakupnine za dva hotela sa pripadajućim zemljištem, restoranima I kafeima, na 1,2 miliona godišnje. Zakupac je obezbijedio I glavni zgoditak, dozvolu da u Miločeru gradi stanove za prodaju. Ko je mogao I sanjati da će doći vrijeme u kome će prostor miločerskog parka, jedinstvenog prirodnog ambijenta sa gustom šumom mediteranskog drveća I rastinja, postati građevinsko zemljište na kojem će stranci za svoj račun graditi I prodavati stanove.Da bi to mogli, dobili su još jedan ustupak mimo ugovorom predviđenih uslova, da za zemljište u Miločeru produže  zakup na 90 godina. Dakle, bez promjene ugovora I bez tendera, nepoznati vlasnici kompanije Aidwey uzeli su nam Miločer na dugih 90 godina. Po isteku tog roka, daleke 2097. godine vratiće ga, betoniranog i urbaniziranog u potpunosti,sa izgrađenim nekretninama, stanovima i vilama, u vlasništvu nekih drugih lica.

Posjetioce Miločera ovih zimskih dana dočekuje veliko gradilište na kome teške građevinske mašine  pripremaju temelje za gradnju novog hotela Kraljičina plaža, na mjestu starog  koji je porušen. Na parceli od 12.255 m2 planirana je izgradnja objekata ukupne površine od 22.000 kvadrata. Pored hotela gradi sestambeni blok sa destinama luksuznih stanova, svaki ponaosob površine oko 120 kvadrata.Mozda su ti luksuzni stanovi u miločerskoj šumi, na najekskluzivnijoj lokaciji na Crnogorskom primorju, nadomak male Kraljičine plaže,  unaprijed našli svoje bogate kupce. Građani licitiraju sa mogućom cijenom kvadratameđu kapijama kraljevskog Miločera. Ako se na lokacijama Porto Montenegro I Luštica Bay pominju cijene od 5-6 hiljada eura po metru kvadratnom, u srcu Miločera biće svakako višestruko veće.Da li su budući vlasnici dijela Miločera bogataši sa neke Forbs liste ili će biti naših ljudi koji su se u životu lijepo snašli.Gradnja napreduje, brzo će iuseljenje pa će se sretnici možda znati.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na
www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

CRNA GORA LIDER U REGIONU PO PREDSTAVKAMA U STRAZBURU: Masovno nepovjerenje u domaće pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je po osnovu presuda Suda u Strazburu od 2009. do ove godine isplatila  1.282.227 eura. Na osnovu presuda 751.249 eura, za isti period po osnovu prijateljskog poravnjanja je isplaćeno  490.215 eura, a po osnovu jednostranih deklaracija  40.762 eura

 

Crna Gora je i dalje rekorder po  broju tužbi podnijetih Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu. Ne radi se naravno o  najvećem ukupnom broju podnijetih predstavki, već broju podnijetih predstavki na deset hiljada stanovnika.

Prema godišnjem izvještaju o radu i statistici Evropskog suda, državljani Crne Gore predali su lani 427 tužbi, što je za 25 odsto više u odnosu na 2018.  To je 6,86 tužbi na 10.000 stanovnika, što je 13 puta više u odnosu na evropski prosjek, a u najvećem broju država zapadne Evrope prosječni koeficijent je ispod jedne podnijete predstavke na isti broj građana.

O ovoj vrsti liderstva advokat Siniša Gazivoda za Monitor kaže: ,, Sve dok nadležni ne urade ozbiljne i opsežne analize možemo samo da nagađamo što su uzroci ovakve statistike. Moja pretpostavka je da je prije svega u pitanju nepovjerenje u domaće pravosuđe”.

O neophodnosti dubinske analize stanja u pravosuđu za Monitor govori i advokat Sergej Sekulović: ,,Ovakav podatak sigurno treba da predstavlja znak za uzbunu. Sam po sebi, bez dodatnih informacija, jasno govori da veliki broj građana i građanki Crne Gore smatra da nisu dobili pravdu pred nacionalnim organima”.

On ističe da je potrebno doći do uzorka, poraditi na edukaciji i uspostaviti  jasan sistem odgovornosti tamo gdje se pokazuju slabosti: ,,Koliko su građani u pravu, to je drugo pitanje. Sigurno da se predstavke Suda u Strazburu podnose jer on  ima autotitet među našim građanima, ali nerijetko je to i posljedica neznanja načina na koji ovaj sud funkcioniše”.

O nepoznavanju funkcionisanja suda govore podaci Kancelarije zastupnika Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava. ,,Iako je riječ o velikom broju predstavki u odnosu na broj stanovnika, potrebno je naglasiti da veliki procenat ovih predstavki, preko 90 odsto, bude odbačen u inicijalnoj fazi ispitivanja od strane Evropsko suda. Poređenja radi, neke države imaju znatno niži indeks, ali je procenat predstavki koje prođu inicijalnu fazu znatno veći. Samim tim, ovaj broj ni u kojoj mjeri nije pokazatelj postojanja velikog broja povreda Konvencije u nekoj državi. Relevantan pokazatelj može biti samo broj donijetih presuda u kojima je utvrđena povreda Konvencije, u kom dijelu Crna Gora ima pozitivne rezultate”, kaže za Monitor Zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava Valentina Pavličić.

Tokom protekle godine građani Crne Gore su podnijeli 427 predstavki, a čak 442 ih odbačeno i proglašeno neprihvatljivim u inicijalnoj fazi.

,,Ova statistika ukazuje da bi, prvenstveno zbog strogo formalnog postupka pred Sudom u Strazburu, građani predstavke trebali podnositi uz stručnu pomoć advokata ali i da bi advokati morali više da se edukuju za takve postupke”, kaže Gazivoda.

Advokat Budislav Minić smatra da je nepovjerenje javnosti u domaće pravosuđe nesporno, kontinuirano i izraženo u mjeri koja ukazuje da je pravosuđe zarobljeno i nefunkcionalno. On  posebno slabosti sudstva.  ,,Očigledno je da su sve tri grane vlasti pod kontrolom političkih i finansijskih centara moći ali je naročito zabrinjavajuća kontrola sudske od strane izvršne vlasti, odnosno struktura koje nju kontrolišu. Porast broja predmeta iz Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava, uprkos drastičnom ograničavanju prava građana na pristup sudu izmjenama zakonodavstva na štetu dostupnosti pravde građanima, izvršenim na inicijativu izvršne vlasti i uz podršku vrha sudske vlasti, prvenstveno govori o nepodnošljivom  prisustvu neprava u Crnoj Gori”.

On upozorava na ono što je građanima i njihovim pravnim zastupnicima postalo očigledno – dugi i skupi, a po pravilu, nepravični sudski postupci. ,,Najintezivniji sunovrat prava, profesionalnih standarda i sudijske etike je u izigravanju pravde od strane sudova u predmetima protiv zarobljene i nefunkcionalne države. Nesloboda sudija u tim predmetima je bolna do suza. To su faktori koji uzrokuju porast broja predmeta iz Crne Gore u Strazburu i visoke štete koju godinama plaćaju građani kao poreski obveznici – bez ičije odgovornosti i sankcija”.

Crna Gora je po osnovu presuda Suda u Strazburu od 2009. do ove godine isplatila 1.282.227 eura, kaže Pavličić. Na osnovu presuda 751.249 eura, za isti period po osnovu prijateljskog poravnjanja je isplaćeno 490.215 eura, a po osnovu jednostranih deklaracija 40.762 eura.

U odnosu na Crnu Goru Evropski sud je do sada odlučio u 118 predmeta. ,,Stanovištva Evropskog suda iskazana u predmetima protiv Crne Gore imaju veliki značaj za nacionalni pravni poredak, jer su one najbolji pokazatelj u kom pravcu treba da se unapređuje nacionalni mehanizam zaštite ljudskih prava i osnovnih sloboda i koje mjere država mora da preuzme kako bi se taj mehanizam uskladio sa traženim standardima Konvencije”, kaže Pavličić.

Evropski sud je tokom prošle godine donio tri presude protiv Crne Gore. Dvije su pravosnažne Šaranović protiv Crne Gore i Bigović protiv Crne Gore. Evropski sud je u obje presude utvrdio povredu Konvencije zbog propusta nadležnih sudova da vrše kontrolu pritvora u skladu sa relevantnim odredbama ZKP-a.

Treća presuda je KIPS i Drekalović protiv Crne Gore iz oktobra prošle godine, a zastupnica Pavličić je ocjenjuje kao jednu od najznačajnijih u odnosu na Crnu Goru. Podsjetimo, zahvaljujući bivšem gradonačelniku Podgorice Miomiru Mugoši koji je stopirao plan biznismena Rista Drekalovića, građani će morati da plate presuđeni iznos od 4,5 miliona eura. A možda i više. Drekalovićev punomoćnik je nezadovoljan dosuđenim iznosom podnio zahtjev Sudu za preispitivanje presude o pravičnom zadovoljenju, pa ova presuda još uvijek nije pravosnažna.

,,Mnogo je važno da,  kada se u nekom predmetu utvrdi povreda ljudskih prava,  država preduzme sve moguće mjere da se takve povrede ne ponavljaju. Činjenica da je u nekom slučaju utvrđeno kršenje ljudskih prava signifikantnija je od eventualne štete po budžet”, kaže advokat Gazivoda.

Naši sagovornici očekuju da će i ova godina biti rekordna po broju prestavki, budući da će  predmeti u vezi tzv. naknada za majke značajno povećati priliv predmeta  za odlučivanje.

Minić, koji je uključen u ove predmete ističe da bi šteta po građane u ovim predmetima, bila umanjena da stvarno imamo Ustavni sud:  ,,Većina u Ustavnom sudu čini taj sud produženom rukom izvršne vlasti i selektivno postupa. Tokom prethodne godine Sud je rješavao isključivo predmete umanjenja naknada a nijedan predmet ukidanja prava nije riješen. To će, naravno, doprinijeti porastu broja predmeta u Strazburu iako vlast očekuje da će ovakvim selektivnim postupanjem Ustavnog suda splasnuti energija i istrajnost majki da do kraja dovedu postupke povodom ukidanja prava na naknadu, gdje je pozicija majki znatno povoljnija od pozicije države, za razliku od situacije kod umanjenja zarada”.

Milioni će jednog dana doći na naplatu.  Platićemo debelo greške moćnika i pravosuđa.

 

Broj predstavki

 

Predstavke prema podacima Kancelarije zastupnika Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava.

  1. godina:
  2. a) broj podnijetih predstavki (138)
  3. b) predstavke koje su proglašene neprihvatljivim u inicijalnoj fazi i odbačene (154)
  4. c) predstavke koje su komunicirane Kancelariji zastupnika (13)
  5. d) predstavke u kojima je donijeta presuda ili odluka o prijateljskom poravnanju/jednostranoj deklaraciji (24)
  6. e) predstavke u kojima je donijeta odluka o neprihvatljivosti (6)
  7. godina:
  8. a) broj podnijetih predstavki (318)
  9. b) predstavke koje su proglašene neprihvatljivim u inicijalnoj fazi i odbačene (264)
  10. c) predstavke koje su komunicirane Kancelariji zastupnika (10)
  11. d) predstavke u kojima je donijeta presuda ili odluka o prijateljskom poravnanju/jednostranoj deklaraciji (16)
  12. e) predstavke u kojima je donijeta odluka o neprihvatljivosti (7)
  13. godina:
  14. a) broj podnijetih predstavki (427)
  15. b) predstavke koje su proglašene neprihvatljivim u inicijalnoj fazi i odbačene (442)
  16. c) predstavke koje su komunicirane Kancelariji zastupnika (7)
  17. d) predstavke u kojima je donijeta presuda ili odluka o prijateljskom poravnanju/jednostranoj deklaraciji (4)
  18. e) predstavke u kojima je donijeta odluka o neprihvatljivosti (3)

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GRABEŽ EKONOMIJA: Kuda lete Aerodromi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina u Vladi nema dilemu – kakav takav novac u izbornoj godini bolji je od velikih očekivanja u budućnosti. A, dok letite Vladinim avionom o trošku poreskih obveznika, svi aerodromi ovoga svijeta su vam na dohvat

 

Suprotno januarskim najavama ministra saobraćaja Osmana Nurkovića, da će „početkom februara“ biti objavljen Predlog koncesionog ugovora za višedecenijski zakup (30 godina) aerodroma u Tivtu i Podgorici, Vlada još nije objelodanila taj dokument. Nema, ipak, indicija da će u kabinetu Duška Markovića, zbog protivljenja javnosti, odustati od nauma da u ovom mandatu Vlade ulazna vrata Crne Gore preda na upravljanje onome ko ponudi najviše novca.

Nurković je objasnio da će, nakon što Vlada predloži svoju verziju ugovora, kvalifikovani ponuđači (vidi boks) imato 60 dana da dostave konačnu ponudu. Na zahtjev ponuđača taj rok može biti produžen za dodatnih 30 dana. Mjesec-dva potom, nakon izbora najbolje ponude, počeće pregovori oko konačnog izgleda koncesionog ugovora. Vlada u ovogodišnjem budžetu već računa na novac od jednokratne koncesione naknade.

A kako ti pregovori mogu izgledati?

Neke naznake mogu nam dati iskustva zemalja iz regije. Među zainteresovanim kompanijama za zakup zagrebačkog Aerodroma Franjo Tuđman, početkom decenije, našla se i kompanija Incheon. Dok su pripremali ponudu  Korejci su kod hrvatskih vlasti provjerili da li će koncesionar imati pravo da, poveća aerodromske takse. Ne, odgovorili su iz Zagreba.  Incheon nije jedini, nakon te informacije, odustao od  postupka.  Najbolji ponuđač za zakup aerodroma u Zagrebu bio je  konzorcijum ZAIC. Tokom direktnih pregovora sa hrvatskim vlastima Francuzi su u ponuđeni koncesioni ugovor unijeli skoro dvadesetak aneksa. Jedan od njih omogućio im je znatno poskupljenje aerodromskih taksi!?

I članice konzorcijuma ZAIC i Incheon našle su se  među četiri kvalifikovana ponuđača za višedecenijski zakup oba crnogorska aerodroma. Prema nezvaničnim pričama TAV,  tursko-francuski konzorcijum, slovi za favorita još od početka potrage za koncesionarom.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo