Povežite se sa nama

MONITORING

CRNOGORSKA CRKVA I DALJE STRANAC U SVOJOJ DRŽAVI: Policija zabranila i petu liturgiju 

Objavljeno prije

na

Zahvaljujući crnogorskoj vlasti, a to je dokazao i prošlonedjeljni događaj na Ivanovim Koritima, CPC je već tri decenije ni na nebu ni na zemllji

 

Budite sigurni doći će vrijeme kad će svi manastiri i crkve biti otvoreni za sve ljude i sve sveštenike.

Kada je prije pet godina ovo izgovorio poglavar Crnogorske pravoslavne crkve Mihailo sigurno nije slutio da će i ovogodišnjeg 19. avgusta sveštenstvu CPC i vjernicima policija zabraniti  obavljanje vjerskog obreda u crkvi Svetog Preobraženja na Ivanovim Koritima.  I to po peti put. Neslavan rekord za Riplija.

Skup na Ivanovim Koritima zabranjen je i za Crnogorsku i za Srpsku crkvu, saopštila je Uprava policije.

“Odjeljenje bezbjednosti Cetinje je, jer su se stekli zakonski uslovi za to, zabranilo rješenjem okupljanje – vjerski obred i Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi  i Mitropoliji crnogorsko-primorskoj  Srpske pravoslavne crkve, na istom mjestu – u crkvi na Ivanovim koritima i istog dana – 19.08.2019. godine, iz razloga bezbjednosti. MCP je uložila tužbu Upravnom sudu na rješenje Odjeljenja bezbjednosti Cetinje. Upravni sud je cijenio navode tužbe i presudom je odbio tužbu MCP kao neosnovanu, navodeći da su navodi tužbe bez uticaja na donošenje drugačije sudske odluke”, saopšteno je iz policije.

Očekivano, ovako je na taj događaj reagovao Demokratski front: “Da je crnogorski režim ušao u otvoreni obračun sa pravoslavnim vjernicima i tradicionalnom Crnom Gorom pokazuje i današnja zabrana liturgije na Ivanovim Koritima”. Ima još: “Nakon niza poteza kojima se pokazuje jasna namjera da se vrši tortura nad crkvom i vjernicima, danas je diktatura otišla i korak dalje, sramnom zabranom održavanja liturgije na Preobraženje”.

Cetinjska policija spriječila je i 2014. godine, četvrti put za redom, sveštenstvo Crnogorske pravoslavne crkve da uđe u crkvu na Ivanovim Koritima. Mitrpolit CPC Mihailo liturgiju i krštenje obavio je ispred crkve. Na ledini. U crnogorskoj  vlasti to su propratili mukom. I vjerovatno se niko nije postidio što je zbog njih Crnogorska crkva ni na nebu ni na zemlji.

“Mi idemo hrišćanski, pravoslavnim, ljudskim i crnogorskim putem, a oni će se pred javnošću, našom i međunarodnom, postiđeti svojih današnjih naredbi”, rekao je tada mitropolit Mihailo.

Prije deset godina došlo je na Ivanovim Koritima do sukoba između pristalica CPC i SPC. Tada su povrijeđena tri policajca. Taj slučaj se našao i u Izvještaju o vjerskim slobodama američkog Stejt departmenta za 2010. godinu.  Svaki komentar  je suvišan.

Policija  godinama zabranjuje sveštenstvu Crnogorske crkve da obavi  vjerske obrede u crkvama  i manastirima koje je okupirala Srpska crkva. Evo nekoliko primjera, o kojima je detaljno pisao  naš nedjeljnik.

Uprava policije je prije dvije godine  zabranila sveštenstvu Crnogorske pravoslavne crkve da održi parastos kralju Nikoli, kraljici Mileni i princezama Kseniji i Vjeri u cetinjskoj crkvi na Ćipuru. Takva odluka je, saopštila je Uprava policije, donesena iz bezbjednosnih razloga.  Kod ckrve su se bile okupile pristalice i Crnogorske i Srpske pravoslavne crkve. Policija je između njih napravila kordon, nakon čega su se okupljeni mirno razišli.

Sveštenici CPC održali su parastos pod vedrim nebom na livadi ispred Biljarde pred oko dvije stotine vjernika. Sveštenstvo SPC je nesmetano služilo liturgiju u crkvi na Ćipuru!

,,U toj crkvi počivaju i kralj Nikola i Ivan Crnojević, a Crnogorci ne mogu da uđu u svoju crkvu. I nije to sramota samo Crne Gore. Mi smo ljudi ne druge, nego treće klase koji ne smiju da žive u svojoj državi”, reagovao je na to poglavar  CPC Mihailo.

Posljednji put Crnogorska crkva je služila parastos u crkvi na Ćipuru krajem 1915. godine, pa je zabranjena liturgije trebalo da bude njena prva služba u toj crkvi nakon 103 godine.

Crkva na Ćipuru je u vlasništvu crnogorske države kao i Cetinjski manastir, u koji takođe ne mogu da uđu ni sveštenstvo CPC ni njeni vjernici, jer ih je okupirala Srpska pravoslavna crkva, a nama Crnogorcima kordon policije zabranjuje uredno prijavljen skup, saopšteno je tada iz CPC.

Iz CPC su tada uputili četiri zahtjeva nadležnim državnim organima Crne Gore. Od njih je zatraženo da se njihovim sveštenicima omogući da služe u crkvama i manastirima i po hitnoj proceduri usvoji novi zakon o vjerskim zajednicama i vjerskim slobodama. Zakon ni do danas nije usvojen. Uglavnom  zbog toga što je protiv njega Srpska crkva, jer po svaku cijenu  hoće da zadrži sve bogomolje u Crnoj Gori.

Tog 1. oktobra 2017. godine brojne osobe sa toljagama i motkama okruživale su Cetinjski manastir. Mitropolit SPC Amfilohije likovao je da je policija ispravno postupila kada vjernicima CPC nije dozvolila da služe u crkvi na Ćipuru: ,,Oni imaju pravo da postoje kao vjerska zajednica u ovoj državi, ali oni nisu pravoslavna crkva”.

U avgustu iste godine policija je zabranila sveštenstvu CPC da održi liturgiju u toj crkvi. Bila je to repriza iz 2015. godine.

Kordon policije spriječio je prije nekoliko godina pristalice CPC, predvođene mitropolitom Mihailom, da uđu u Cetinjski manastir, a potom i u Vlašku crkvu na Cetinju. Policija je trenirala strogoću i prije dvije godine. Spriječila je mitropolita CPC Mihaila i vjernike CPC da održe liturgiju u crkvi Sv. Đorđa na Kruševcu u Podgorici.

Sporenja i sukobi između vjernika i pristalica Srpske i Crnogorske crkve traju godinama. U novembru 1999.  poglavara CPC fizički je napao paroh Srpske crkve Dragan Stanišić. Taj događaj, u vjekovnoj crnogorskoj istoriji nezabilježen, desio se na Čevu, kada je pop Stanišić htio da crnogorskog mitropolita spriječi da, po želji mještana, održi liturgiju u crkvi Sv. Arhanđela Mihaila. Stanišić je, na opšte iznenađenje prisutnih, iznenada udario mitropolita Mihaila, a zatim kamenicama demolirao njegov automobil!

“Ovaj incident nije prvi, a vjerovatno ni posljednji od strane sveštenika Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Sve to režira gospodin Amfilohije Radović, koji godinama najbezočnije napada našu crkvu i njene vjernike”, rekao nam je tada, u izjavi za Monitor, mitropolit CPC Mihailo.

Napad na poglavara CPC vjernici i poštovaoci Crnogorske crkve doživjeli su kao napad na svoju državu, naciju i crkvu. Iz Bogoslovije SPC na Cetinju  sveštenike i vjernike Crnogorske crkve častili su izrazima “neofašistička sekta” i “razbojnička grupa”.

Podsjetimo: napadi Srpske pravoslavne crkve na CPC učestali od kako je Crnogorska crkva najavila da će putem suda vratiti svoju imovinu koju decenijama nezakonito koristi Srpska crkva.

Srpski kleronacionalisti  aktivni su i ovih dana. Zvaničnici Srpske pravoslavne crkve i Vlade Srbije u svojim izjavama crnogorsku vlast  optužuju za antisrpstvo, pokušaj otimanja imovine crkve i za zastrašivanje Srba.

Može im i biti. U tome imaju višedecenijsko iskustvo.

 

STEVO VUČINIĆ, POTPREDSJEDNIK SAVJETA MITROPOLIJE CPC
Saradnja crnogorske vlasti sa Beogradskom patrijaršijom

Godinama policija na Preobraženje Crnogorskoj crkvi zabranjuje službu u crkvi na Ivanovim Koritima. Zabranjivala nam je decenijama i službu u kapeli Petrovića na Kruševcu, u Podgorici,  iako za to imamo odobrenje od vlasnika  – Centra savremene umjetnosti, dakle države. Inače, prošle godine, ta crkva na Kruševcu, veleizdajom državne administracije, prepisana je na Beogradsku patrijaršiju i prepis je potvrđen odlukom Vrhovnog suda Crne Gore.

Praksa zabrane liturgije  Crnogorskoj crkvi u pomenutim crkvama nezavisna je od personalnoga rješenja na čelu policije. Jedan dični Crnogorac, koji je bio na njenom čelu, svojevremeno je odbio našu molbu da nam omogući službu u crkvi na Kruševcu riječima: “Asistiraćemo kad dobijete sudsko rješenje”. Šta će nam sudsko rješenje ako nam je vlasnik odobrio da u njoj služimo, osim kao podlački izgovor uperen protiv Crnogorske crkve?

Ne mogu se oteti utisku da u svim ovim slučajevima postoji organska saradnja pojedinaca iz crnogorske vlasti i Beogradske patrijaršije. Nju otkriva i činjenica da je Cetinjska filijala Beogradske patrijaršije uvijek na vrijeme obaviještena da ćemo služiti u crkvi na Ivanovim Koritima. Jer,  Patrijaršija uvijek pravoremeno obavještava našu policiju da će i ona da služi vjerske obrede i to u isto vrijeme kad i CPC! Onda policija, na osnovu procjene bezbjedonosnih rizika, donosi rješenje da se zabranjuje služba objema crkvama. Međutim, pred crkvom se nikada ne nađe svještenstvo i vjerujući SPC, ni prije nas ni poslije nas, tako da ta zabrana važi samo za Crnogorsku crkvu.

Šta da povodom svega toga kažem osim da je to perfidno i podlo ponašanje dijela državne administracije koja o tome odlučuje i koje namjerno nanosi veliku štetu Crnogorskoj crkvi.

Arkan u Cetinjskom manastiru

Na Cetinju su 6. januara 1992. godine, po velikom snijegu, ložena dva badnjaka: crnogorski ispred Dvora kralja Nikole i srpski ispred Cetinjskog manastira. Sve se to dešavalo u vanrednim okolnostima. Tada je  Amfilohije Radović ugostio  Željka Ražnatovića Arkana, uz prisustvo predstavnika srpskih partija iz Crne Gore, pored ostalih Narodne stranke i Šešeljeve Srpske radikalne stranke. Vlast je tada blagonaklono gledala na srpski skup ispred Cetinjskog manastira, a policijskom zabranom pokušala je da spriječi Crnogorski sabor ispred Dvora.Arkan u Cetinjskom manastiru

Skupove prilikom loženja srpskih badnjaka ispred Cetinjskog manastira znali su da uveličaju i crnogorski politički lideri. Tako su se na Badnji dan 1998. godine ispred Cetinjskog manastira našli: Milo Đukanović, i tada predsjednik Crne Gore, Svetozar Marović, predsjednik Skupštine Crne Gore, i Filip Vujanović, predsjednik Vlade Crne Gore. Đukanović i Amfilohije Radović tada nijesu jedan drugom zamjerila ništa iz današnjeg repertoara (nacionalisti, izdajnici, nekrsti…)

Crnogorski suverenisti i pristalice obnavljanja autokefalosti Crnogorske pravoslavne crkve naložili su badnjak na trgu ispred Dvora kralja Nikole, kao i godinu dana ranije, uprkos policijskoj zabrani, medijskoj hajci i napadima Amfilohijevih pristalica. Oni su u znak protesta spalili  policijsko rješenje o zabrani održavanja crnogorske badnje večeri.

Uz prisustvo stotina vjernika i poštovalaca CPC, crnogorski badnjak naložen je uz pjesme  “Oj svijetla majska zoro”, “Kralj Nikola na umoru”, skandiranje “Ovo nije Srbija”, “Mi smo Crnogorci”, “ Risto ovdje nije gazda, Crne Gore biće vazda”…  

Godinu ranije, na Petrovdan 1991. godine, pristalice Amfilohija Radovića ispred Cetinjskog manastira iz vatrenog oružja ranili su dvojicu cetinjskih mladića.

                           Veseljko KOPRIVICA

 

Komentari

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA: Građevinska mafija i dalje jača od države

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine od zabrane eksploatacije, građevinska mafija se dodatno obogatila, uništila rijeke, a ovog ljeta mještane i turiste zbog krađe šljunka iz Morače očekuju restirkcije vode na Primorju. Državne institucije su nesložne, korumpirane i nemoćne, pa se prijeti vojskom

 

Snimak bagera koji nesmetano kradu i odnose šljunak iz razorene Morače, prikazao je u utorak na TV Vijestima novinar i aktivista Vuk Vujisić. Iz Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka i Ministarstva ekologije dobili smo odgovore da oni pokušavaju da to zaustave ali da im loše ide, da je sve to naslijeđen problem iz doba DPS-a, te da građani prijave svaku ovakvu aktivnost…

Od decembra 2020. godine svaki oblik eksploatacije šljunka je zabranjen jer je ugroženo snabdijevanje Regionalnog vodovoda Bolje sestre. No i pored rješenja inspekcija o zabrani eksploatacije šljunka i naredbi o uklanjanju nelegalnih objekata sa državne imovine, građevinske kompanije su nastavile da kradu, a država da žmuri.

Kao rezultat, mamo još uništeniju Moraču, Cijevnu, Taru, Lim i ostale napadnute rijeke, uz dodatne milione koji su se slili na račune građevinskih firmi. Posljedice nerada institucija osjetiće u vidu restrikcija vode ovog ljeta mještani i turisti šest primorskih opština koje se snadbijevaju iz vodovoda Bolje sestre, najavili su iz Regionalnog vodovoda za crnogorsko primorje. Sa nekadašnjih 2.600 litara u sekundi izdašnost izvorišta je tokom posljednjih ljetnih sezona padala na 265 l/s, a ovog ljeta će se dodatno smanjiti.

Regionalni vodovod je građane koštao preko 100 miliona eura, a prema ranijoj računici Centra za zaštitu i proučavanje ptica, pored uništene rijeke i ekosistema, krađom šljunka samo iz Morače izvučeno je 138 miliona eura. Bivši ministar Aleksandar Stijović je kazao da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Premijer Dritan Abazović je ove nedjelje izjavio da je biznis u vezi sa nelegalnom eksploatacijom šljunka u posljednjih 10 do 15 godina bio vrijedan „blizu milijardu eura“.

Ogromne pare koje je građevinska mafija zaradila uništavanjem i krađom zajedničkog resursa donijele su joj i enormnu moć. Nakon što su nove vlasti u decembru 2020. godine zabranile  eksploataciju  šljunka, postalo je jasno da bageri koji izvlače milione iz rijeka neće stati sami od sebe. Godinu kasnije, tadašnji ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović javno je progovorio o zvjerskom uništavanju rijeka. Javašluku poluga sistema čudio se i  tadašnji premijer Zdravko Krivokapić koji je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli: „Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”. Tadašnji potpredsjednik Vlade  Dritan Abazović je izjavio da je „Vlada odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAŠTVO ISPITUJE NAVODNU KORUPCIJU U SUDSKOM SAVJETU: Penzije ili suspenzije?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je odluka o penzionisanju sutkinje Svetlane Vujanović poništena kao nezakonita, što je razljutilo resornog ministra, Sudski savjet je penzionisao jednu od donosilaca te odluke sudiju Hasniju Simonović. Ona je odgovorila tvrdnjama o mogućoj korupciji i zloupotrebama među članovima Savjeta

 

Sutkinja Vrhovnog suda Svetlana Vujanović prisilno je penzionisana u avgustu prethodne godine. Tada je odlukom Sudskog savjeta u penziju ispraćeno 23 crnogorskih sudija. Tužilački savjet je, prije gotovo godinu, na isti način smijenio glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića sa još deset njegovih kolega.

I Sudski i Tužilački savjet pozvali su se na Zakon o penzijskom osiguranju, koji propisuje sa koliko godina starosti i radnog staža funkcioner te grane vlasti može u penziju, i na zakone o sudu i tužilaštvima koji propisuje da ovim službenicima prestaje funkcija čim ispune uslove u penziju. Nova vlast je iskoristila ovaj mehanizam kako bi se obračunala sa dijelom tužilaca i sudija bliskih bivšem režimu, odnosno za dovođenje „svježe krvi“.

Međutim, odluke ovih tijela čekaju izjašnjenje Ustavnog suda, s obzirom na to da dio javnosti smatra da je riječ o diskriminatornom odnosu i pogrešnom tumačenju zakona o penzijskom osiguranju. Nezadovoljne sudije i tužioci u svoju odbranu kažu da je riječ o odredbama zakona koje propisuju beneficirani radni staž u pravosuđu, koji funkcioner tog resora mogu koristiti samo ukoliko to oni žele. Drugi sporni dio odluka je što žene, prema ovom tumačenju, u penziju idu sa navršenih 64 godine, kako kaže zakon, dok muškarci mogu da rade dvije godine duže. Ovo je, smatraju, diskriminatoran odnos prema ženama.

Zbog toga je Upravni, a potom i Vrhovni sud, presudio u korist Svetlane Vujanović, supruge bivšeg predsjendika Crne Gore Filipa Vujanovića, i naložio Sudskom savjetu da je vrati u Vrhovni sud. ,,Konačno sam uspjela u sporu i dokazala da je Sudski savjet donio nezakonite odluke kojima je meni i koleginicama oduzeo sudijske funkcije. Svi navodi moje tužbe prepisani su u presudi. Nažalost, Sudski savjet i neodgovorne sudije meni i mojim koleginicama oduzeli su 18 mjeseci prava na rad i obavljanje sudijske funkcije, ali naša pravna borba nije bila uzaludna”, kazala je Vujanović.

Ova odluka je otvorila Pandorinu kutiju u pravosudnom sektoru, zbog koje je u cijeli slučaj uvedeno i državno tužilaštvo.

Nakon što je Vijeće drugostepenog organa, Vrhovnog suda, potvrdilo odluku Upravnog suda da je Vujanović protivzakonito penzionisana, oglasio se ministar pravde u tehničkom mandatu Marko Kovač. On je obje presude nazvao „skandaloznim“, dok je optužio sutkinju Hasniju Simonović, članicu Vijeća koje je vratilo penzionisanu Vujanović u Vrhovni sud, za konflikt interesa.

,,Vrhovni sud Crne Gore je 14. decembra 2022. godine donio presudu odlučujući o zahtjevu za ispitivanje sudske odluke – presude Upravnog suda Crne Gore. U tom Vijeću, u svojstu sudije izvjestioca, odlučivala je i sutkinja Hasnija Simonović koja je direktno bila zainteresovana za donošenje ovakve presude jer po postojećem zakonu ona stiče uslove za prestanak sudijske funkcije u januaru 2023. godine. Po svim standardima a naročito poštujući načelo nepristrasnosti u radu sudija, sutkinja Simonović nije smjela da bude sudija izvjestilac u konkretnom slučaju, niti da u njemu odlučuje”, naveo je ministar Kovač.

Odlazećem ministru je veliki broj crnogorskih pravnika i relevantnih pravnih organizacija zamjerio na direktnom miješanju u rad pravosuđa. Kovač je, ispred Ministarstva pravde, takođe i član Sudskog savjeta. Ovakve izjave zamjerila mu je i predsjednica Udruženja sudija i bivša sutkinja Vrhovnog suda Hasnija Simonović. Nju je Sudski savjet, na prvoj narednoj sjednici, takođe poslao u penziju. Kovač je bio izuzet iz glasanja.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆEVA PUTOVANJA: Moj je život Švicarska

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. I dalje. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti

 

 

Predsjednik Crne Gore i DPS-a Milo Đukanović je sa suprugom Lidijom i obezbjeđenjem novogodišnje praznike, od 30. decembra do 7. januara, proveo u  luksuznom hotelu Grand Hotel des Bains Kempinski u švajcarskom mondenskom odmaralištu Sent Moric.

Cijena prava sitnica. Na sajtu hotela navodi se da se za datume u kojima je boravio Đukanović, najjeftiniji smještaj mogao naći za oko 1.800 eura za noć u sobi od 25 kvadrata, dok apartmani počinju od 2.500 eura za noć do preko 13 hiljada eura za predsjednički apartman. Hotel nudi i ,,rezidencije” koje počinju od 5.000 eura za noć, a najskuplja opcija košta 20.000 eura.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) su saopštili da su troškovi po osnovu službenog putovanja njihova dva službenika, koji obezbjeđuju Đukanovića, iznosili preko 11 hiljada eura. Troškove obezbjeđenja štićenih ličnosti snosi država. ,,Od ukupnog iznosa, iznos od 8.931,42 eura se odnosi na hotelski smještaj, a troškovi za dnevnice su iznosili 2,209,20 eura”, navodi se u odgovorima MUP-a na pitanja Vijesti.

Portal A-plus je prvi objavio da je Đukanović bio u Sent Moricu i tada su naveli i da se vratio iznajmljenim privatnim avionom. A o tome da je na odmor otišao Vladinim avionom prvi je pisao Portal Press koji je objavio informaciju o letu u Bergamo, a tom portalu bliska NVO Lupa poslala je Specijalnom državnom tužilaštvu obavještenje ,,koje se može smatrati krivičnom prijavom” o ,,mogućem krivičnom djelu” u vezi sa letom Đukanovića.

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti. Njegova predsjednička plata iznosi oko 2.200 eura mjesečno, dok njegova supruga prima oko 900 eura.

Korišćenje državnih resursa se ne računa. Tako se Đukanović u Istanbulu 30. decembra sastao sa turskim predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoganom. Istog dana, popodne, avion Vlade Crne Gore je poletio iz Istanbula, ali nije sletio u Podgoricu, već je oko 20.30 sletio u Bergamo, a nakon pola sata se uputio ka Podgorici gdje je sletio nešto poslije 22 časa.

Iz Vlade Crne Gore je Vijestima rečeno da Đukanović jeste tražio da avion leti rutom Podgorica-Istanbul-Bergamo-Podgorica i da je u zahtjevu navedeno da je tome razlog diplomatski susret. Kabinet predsjednika nije obavijestio javnost o tome sa kojim diplomatom ili stranim zvaničnikom se to Đukanović navodno sreo u Bergamu ili bilo gdje u Italiji, a kamoli Švajcarskoj.

Poznato je da Đukanović voli da uživa u novogodišnjim slavljima u inostranstvu. Tako je 2018. uoči novogodišnjih praznika Vladinim avionom letio u Amsterdam, bez ikakvog zvaničnog objašnjenja. Otputovao je 29. decembra u Amsterdam, državni avion se vratio u Podgoricu, da bi do istog grada državni avion letio i vratio se 8. januara 2019. godine. Nikad nije razjašnjeno da li je Đukanović bio do Amsterdama na par sati u razmaku od desetak dana, ili je ostao u Amsterdamu ili odatle otputovao dalje pa se državnim avionom vratio u Podgoricu nakon završetka odmora.

Đukanović je državni avion koristio i tokom novogodišnjih praznika 2019. za odlazak u Pariz, odakle je sa suprugom i prijateljima otputovao u Majami. Vratio se istim avionom iz Pariza desetak dana kasnije u Podgoricu, utvrdio je MANS u februaru 2020. godine.

Predsjednik je Agenciji za sprječavanje korupcije, objasnio da je u Parizu 29. decembra 2019. imao službene obaveze o kojima nije obavijestio javnost jer su ,,u pitanju sastanci sa odgovarajućim stepenom tajnosti”, nakon čega je o svom trošku otputovao redovnom linijom za Majami, saopštio je ASK u januaru 2021. Tada je, pozivajući se na rješenje Specijalnog državnog tužilaštva kojim je odbačena prijava MANS-a za zlopupotrebu službenog položaja, ASK utvrdio da Đukanović nije prekršio zakon.

Direktor Istraživačkog centra MANS-a, Dejan Milovac rekao je tada da SDT i ASK nisu drugim dokazima provjeravali tvrdnju Đukanovića da je u Parizu bio službeno a tajno, već da su samo konstatovali da je poštovana procedura odobravanja letova. Milovac je rekao da ASK nije cijenila to što je državni avion nakon službenih sastanaka u Parizu vraćen u Crnu Goru, te da je, nakon što se Đukanović vratio iz Majamija, ponovo poslat u Pariz po njega: ,,Sve i da se zaista radilo o službenom putu u Pariz, nesporno je Đukanovićeva odluka da novogodišnje praznike provede u SAD-u, dodatno koštala crnogorske građane u vidu naknadnih letova državnog aviona za Pariz”, rekao je Milovac.

Vijesti su tokom 2021. otkrile da je Đukanović od januara 2019. do decembra 2020. godine 19 puta letio tajno na razne evropske destinacije. Za te letove se ne znaju ni putnici ni razlozi. Bez javnog objašnjenja Đukanović je osam puta letio u Švajcarsku – sedam puta u Ženevu i jednom u Cirih. Mediji su nagađali da je jedina poznata okolnost koja povezuje Đukanovića sa Ženevom bila to što u njoj živi i njegov dugogodišnji prijatelj Stanko Cane Subotić.

A onda su tokom 2021. Pandora papiri, koje je objavio MANS, otkrili još jedan razlog tolikog Đukanovićevog interesovanja za Švajcarsku. MANS je utvrdio da je firma koja je upravljala trastovima koje su Đukanović i njegov sin Blažo formirali 2012. godine – i sakrili to vlasništvo preko pet država – poslovala na adresi u švajcarskom mjestu Nušatel. Ono se nalazi na stotinak kilometara od Ženeve, a u blizini više malih aerodroma oko Ženevskog jezera. Od 2017. godine, firma LJ Management, kod koje se nalazi dokumentacija o poslovanju trastova Đukanovića, preselila se na adresu u Ženevi. Iako su Đukanovići negirali da su imali bilo kakvu imovinu u osnovanim trastovima, MANS je utvrdio da su postojali najmanje do 2014. godine.

Direktorica MANS-a Vanja Ćalović Marković poručila je 2021. da crnogorska policija, tužilaštvo i tajne službe treba da u saradnji sa inostranim partnerima utvrde gdje se i s kim u Švajcarskoj tajno sastajao.

,,Činjenica je da je Đukanović više puta putovao u Ženevu državnim avionom, iako tamo nije imao nikakvih zvaničnih obaveza. Podaci iz Pandora papira pokazuju da se upravo u Švajcarskoj nalazila kompanija koja je upravljala skrivenim trastovima Mila Đukanovića i njegovog sina. Zbog toga bi tužilaštvo i policija, ali i obavještajna služba, trebalo da kroz međunarodnu saradnju utvrde gdje je išao predsjednik države dok je boravio u Švajcarskoj. Posebno je važno utvrditi koja lica su bila sa njim prilikom posjete Ženevi, jer upravo te osobe mogu biti takozvani proksiji, odnosno fiktivni vlasnici njegove imovine”, rekla je ona Vijestima.

Utvrđivanje za sada teče ovako – Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) je u oktobru prošle godine utvrdila da Đukanović nije prekršio Zakon  o sprečavanju korupcije kada je davne 2010. putovao u Dubaji na poziv i o trošku biznismena Duška Kneževića.

Đukanović je priznao da je u glavni grad UAE putovao na privatnu zabavu u organizaciji Duška Kneževića optuženog biznismena i predsjednika Atlas grupe, koji je i sam više puta izjavio da je snosio troškove Đukanovićevog putovanja. ,,Đukanović je istakao da je na putovanje bio pozvan sa suprugom na privatno druženje, te da u konkretnom javna funkcija koju je obavijao u tom momentu ni na koji način nije bila povezana sa putovanjem”, navodi se u obrazloženju Đukanovićevog putovanja koje je objavio ASK.

Iako mu je Knežević 2010. plaćao putovanje, Đukanović je devet godina kasnije izjavio da Knežević nikada nije bio njegov prijatelj: ,,Imam vrlo pažljiv odnos prema prijateljima, imam vrlo strogu selekciju prijatelja i on nikada nije bio dio tog kruga”.

Agencija je, istovjetnu odluku donijela i kada je Đukanović takođe o Kneževićevom trošku putovao na njegovu zabavu u Sen Trope, u junu te iste 2010. godine. Knežević je izjavio da Đukanović u imovinskom kartonu za tu godinu nije prijavio prihod koji je od njega dobio u vidu poklona i koji je kako je precizno izračunao koštao, najmanje 22.763 eura –  za troškove puta i boravka u ljetovalištu San Trope.

Da bi sve bilo bar politički korektno, ASK je istovjetnu odluku donio i povodom sadašnjeg premijera, a tadašnjeg vicepremijera Dritana Abazovića. On je u decembru 2021. putovao takođe u Dubaji na poziv Muhameda Šajbanija, člana tamošnje vladarske porodice. Po tumačenju ASK-a u putovanjima o trošku trećih lica najviših državnih funkcionera nema elemenata korupcije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo