Povežite se sa nama

MONITORING

CRNOGORSKE POLITIČKE (NE)PRILIKE: Tu trava ne raste

Objavljeno prije

na

DPS-ova većina je stabilna, izborima po opštinskim odborima i pripremama za Kongres već su blago ušli u izbornu kampanju, pokazaće i dobru volju da formiraju Odbor za sveobuhvatno polijetanje na Mars ako treba. I raditi svoje poslove kako su naučili

 

Dogodine u ovo doba biće raspisani parlamentarni izbori 2020. Kako trenutno stvari stoje, imaju dobre šanse da budu jednako slobodni i demokratski kao i svi prethodni. Nikoliko. Zato što vrijeme neumitno teče i zato što opozicija, iako to nije neumitno, nije u stanju ni oko čega da se dogovori. I, naravno, zato što će vlast i dalje raditi sve ono što oko izbora redovno radi. Jer je tako u mogućnosti.

Gotovo je nestvarno sa kolikom dozom kratkog pamćenja i isto takve pameti većina na političkoj sceni ovih dana razmatra predloge i priloge o načinu na koji će naredni izbori biti održani. Kao da je kolektivna demencija razorila i sjećanja i mentalne sposobnosti ljudi da, dok planiraju naredni, imaju u vidu prethodni korak. Da, recimo, ožive slike sa izbora 16. oktobra 2016. kako bi znali odakle kreću.

Višemjesečno otezanje DPS-a oko formiranja vlade izbornog povjerenja, uobičajeni mehanizmi sabiranja ‘sigurnih glasova’, kupovina, obećanja, zastrašivanja, i oni ljudi koji čuče oko biračkih mjesta i bilježe ko je došao, a ko nije…U vlasti je tada ispravno  procijenjeno – malo je. Na dan izbora desio se “državni udar”. Do dana današnjeg niko, pa ni Specijalni Milivoje Katnić nije objasnio: zašto informacija da je Crna Gora spašena od pokolja, kad je već ,fala taliku, spašena, nije mogla da bude objavljena – sjutra. Specijalni je ranije uz Pajinu pomoć sve raskrinkao, na vrijeme pohapsio koga je htio, osujetio je svaki mračni plan, mogli su crnogorski birači do sljedećeg jutra bez informacija o udaru. Da nije trebalo posijati strah.

Na dan izbora Agencija za elektronske komunikacije je zahtjevala od operatera da isključe komunikaciju putem aplikacija Viber i WhatsApp. Dvije godine i sedam mjeseci kasnije, Ustavni sud je ocijenio da nije po Ustavu da Agencija ima takva ovlaštenja.

Evoropski posmatrači rekli su da je sve bilo fer i demokratski. Državni udar i blokada inretnet aplikacija pomenuti su negdje pod tačkom ‘razno’. Nemaju oni istu vlast tri decenije pa dijelom ne razumiju, a dijelom ih je baš briga ako je glas Marice Perove zavisio od toga hoće li ili neće dobiti tuđu njegu i pomoć. I imaju pravo. To nije njihov, nego posao stanovnika Crne Gore i njihovih političkih predstavnika. Oni ovih dana, malo je reći, blistaju.

Prije nekoliko mjeseci predstavnici Demokratskog fronta i pokreta  “Odupri se – 97.000” za Monitor su kazali da dogovori oko uslova za naredne izbore imaju smisla samo ako budu postignuti godinu prije izbora. To se, očigledno, neće desiti.

Uoči ponoći 31. jula Skupština Crne Gore je glasovima 42 poslanika vladajuće koalicije usvojila izmjene odluke o Odboru za sveobuhvatnu reformu izbornih i drugih zakona, prema kojima će izborne reforme morati da budu predložene do 15. novembra.

Deset mjeseci i koji dan prije izbora, dakle izborne reforme treba da budu predložene. A onda treba da budu sprovedene. Uzmimo, na primjer, odluku o imenovanju novog Savjeta RTCG. Medijske zakone i zakon o javnom servisu, mora da usvoji parlament. Pa dok to stigne na dnevni red, pa dok se objavi u Službenom listu, pa dok se, ukoliko takva procedura bude propisana, a moraće, raspiše konkurs, pa dok se Savjet konstituiše, pa, eventualno uvidi da nešto nije u redu sa uređivačkom politikom, dok odluči o direktorima, urednicima… eto, prođe zima, a i proljeće može biti na izmaku.

Doduše, šef Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Aivo Orav je optimista. Na pitanje Vijesti da li ima vremena da se spreme fer izbori, kazao je kako je “dobra praksa da zakonska rješenja budu spremna šest mjeseci prije izbora”. U tom smislu, kaže, ima dovoljno vremena: “U avgustu su odmori, u septembru će trebati malo vremena da se počne sa svim. Sve partije u Odboru moraju puno da rade, nije sve u jakim izjavama, već treba naći kompromise. Kako se kretati naprijed, kako garantovati da izbore svi poštuju. Vremena ima ako ima političke volje kod svih činilaca”.

Sve ispravno – osiim što političke volje nema.

DPS glumata da hoće da mijenja uslove za izbore, zato što zna da svi i spolja i izvana znaju da nema uslova za slobodno izražavanje volje građana. Savršeno su izvježbani da se prave kao dobri, posebno u situaciji kad nijesu ni pod kakvim direktnim pritiskom. Njihova većina je stabilna, izborima po opštinskim odborima i pripremama za Kongres već su blago ušli u izbornu kampanju, pokazaće i dobru volju da formiraju Odbor za sveobuhvatno polijetanje na Mars ako treba. I raditi svoje poslove kako su naučili.

Na drugoj strani su je politička volja predstavnika opoziciono orjenitisanog naroda. Nestvarna je. Nikad oko saradnje u opoziciji nijesu cvjetale ni bijele rade, a kamoli ruže, ali sad gdje prođu ni trava ne niče. Da su saopštenja meci, niko ne bi pretekao, posebno u Demokratskom frontu i kod Demokrata.

Tekuća bitka počela je kad se u Skupštini, ono što su Demokrate usaglasile sa DPS-om, pojavilo u formi amandmana koje je predložio poslanik vladajuće partije. Front je optužio Demokrate da su se iza leđa ostalih dogovarali sa vladajućom partijom. Demokrate su odgovorile da su zapravo uspjeli da osujete plan DF-a da sa DPS-om u Odboru usvoji gora rješenja od njihovih.

“Dogovor DPS-a i Demokrata izazvao je prezir i ogorčenje u crnogorskoj javnosti, posebno opozicionoj koja je ocijenila da je potez Alekse Bečića veća prodaja opozicije nego ona u režiji Darka Pajovića“, objašnjava Demokratski front.

Demokrate tvrde da je DF prihvatio i bezuslovno ušao u odbor sa DPS-om i da nije bilo njihove doslednosti i upornosti i insistiranja na primjeni Briselskog plana, DPS i DF bi zadržali suštinski iste izborne uslove, uz sitne kozmetičke prepravke. “To je očito bilo rezultat tajnog dogovora kako bi se osigurao status vječite opozicije i vječite vlasti.“

Optužbe da su oni drugi izdajnici nižu se i dalje.

Šef Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Aivo Orav pohvalio je odluke donesene posljednjeg dana skupštinskog zasjedanja, uz očekivanje da će se Demokratska Crna Gora i Građanski pokret URA pridružiti u radu Odbora za sveobuhvatnu reformu izbornih i drugih zakona, nakon što je prihvaćeno da se u potpunosti implementira njihov plan reformi. Kazao je da je Odlukama u parlamentu otvoren put za sve strane da učestvuju u radu Odbora za izbornu reformu i drugu legislativu tako da izbori 2020. budu pripremljeni što je moguće bolje. “Za Evopsku uniju posebno je važno da rezultate tih izbora niko ne ospori”, ocijenio je.

Desilo se čak i to čudo da će se uvaženi predstavnici naroda, mimo svakog običaja i pravila o avgustovskom kolektivnom odmaranju od teškog državničkog rada, sastati već 23. avgusta. Treba da za članove Odbora za reformu izbornog zakonodavstva imenuju kandidate Demokrata Moma Koprivicu i Danila Šaranovića koji 31. jula nijesu izabrani u to tijelo, jer Adminitrativni odbor nije uspio da završi raspravu do ponoći, kada je moralo da se završi proljećnje zasijedanje.

Avaj. Demokratska Crna Gora, kaže, neće učestvovati u radu Odbora za reformu izbornih zakona bez opozicije. Demokratski front neće učestvovati u radu Odbora. Trenutno se, dakle, ne zna ko pije ni ko plaća.

Poslanik Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović u međuvremenu je primijetio da bez tri predstavnika DF i jednog SDP u Odboru nema većine za odlučivanje. “Ako su Demokrate uradile sve da se implementira njihov plan, valjda i DF, SDP i naš posebni klub poslanika, što je 26 opozicionih predstavnika u Skupštini mora uraditi nešto da se prihvati još samo jedan uslov – tehnička vlada odmah nakon što bi Odbor završio svoj rad. To smo dužni građanima kada već od nas zavisi uspješan rad Odbora, odnosno, kada ga bez nas ne može biti”, saopštio je Danilović.

Predsjednik Građanskog pokreta URA Dritan Abazović je ocijenio da ni najidealnije rješenje ne znači ništa, ako se ne obezbijedi puno učešće i konsenzus oko njegove implementacije. “Stoga ili smo u odboru svi ili tražimo bolje rješenje.”

Stvari se mijenjaju iz sata u sat, šta će na kraju od Odbora ispasti niko ne zna.

Uzgred, zanimljivo je da se SDP pravi mrtav. Na raspravu o Odboru u parlamentu nijesu došli, hoće li ili neće učestvovati u njegovom radu nijesu javili. Stvar je u tome što brojke pokazuju da od te partije razne stvari zavise. Osim odlučivanja u Odboru o kojem govori Danilović, bez glasova SDP-a nije moguće mijenjati izborne zakone. Ukoliko bi, recimo, Demokrate izmjene izbornih zakona usaglasile sa DPS-om, za knap dvotrećinsku većinu falio bi im SDP.

Računica je ovakva: za izmjenu izbornih zakona potrebna je dvotrećinska većina. To su 54 glasa. Na izborima 2016. DPS je osvojio 36 mandata, Albanska koalicija i HGI po jedan, Bošnjačka stranka i Socijaldemokrate po dva. Ukupno – 42. Demokrate imaju osam mandata, sa liste “koalicije “Ključ” izabrano je devet poslanika, Demokratski front je dobio 18 mjesta, SDP – četiri.

Pokret “97.000 Odupri se” organizovao je sastanak sa opozicijom koji je završen bez zaključaka jer nijesu prisustvovali svi potpisnici Sporazuma za budućnost. Na sastanku nije bilo partijskih lidera, a iz DF-a i SDP-a niko nije došao.

Lider pokreta “Odupri se 97.000” Džemal Perović najavio je nove proteste. “Na jesen, garantujem da će biti mnogo masovniji nego što su bili na proljeće jer je čitav ovaj period pokazao da vlast priznaje samo građane na ulici inače ih vidi kao robove”, kazao je Perović i naglasio da  ova vlast neće popustiti i neće ispuniti ni jednu tačku iz sporazuma ako ne budu ispunjena dva elementa – jedinstvo opozicije i građani na ulici. On, kako kaže, vjeruje u proteste koji će prisiliti opoziciju da bude jedinstvena.

Slika je, dakle, sumorna. Ljudi u ovoj zemlji sa ulice moraju da proizvedu pritisak na vlast. Sa istog mjesta, dodatno, treba i da tjeraju opoziciju da se uljudi. Težak je to posao.

 

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

BUDVA: PROCJENA NEPOKRETNOSTI PO ŽELJI NARUČIOCA: Skuplja livada nego Marovićeva zgrada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Specijalni tužilac voli da naglasi da je samo u slučaju oduzimanja poslovnog i stambenog prostora u TQ Plazi, Opštini vraćeno 19 miliona eura na ime milionske štete koju su gradskoj kasi napravili članovi OKG. Sada te luksuzne Marovićeve kvadrate, predsjednik Marko Carević trampi tako što Opština ustupa 4.891 kvadrat izgrađenog stambeno-poslovnog prostora u luksuznom zdanju za 2.947 kvadrata livade u susjedstvu

 

Ako je neko sumnjao da među investitorima koji nemilosrdno betoniraju crnogorsku obalu nema  dobročinitelja i filantropa, taj se prevario. U Budvi se pojavio tajni ruski investitor, pravi filantrop, kojem je interes građana Budve i njihova potreba za zelenim površinama koje nestaju pred mnogobrojnim soliterima, važniji od sopstvenih interesa.

Anonimni Rus, odnosno „jedan Rus“ , kako je na konferenciji za medije predstavljen,većinski je vlasnik atraktivne parcele u srcu Budve, neizgrađene zelene livade, pravog malog parka ispred poslovnog centra TQ Plaza, površine nepunih 3.000 metara kvadratnih. Pored njegove prostire se i parcela u vlasništvu Opštine od nekih 2.000 kvadrata. Nova vlast u Budvi lansirala je ideju da se na toj objedinjenoj lokaciji izgradi park među neboderima, zelena oaza kojima turistička metropola zaista oskudijeva. Ideja o formiranju parka potekla je od Demokrata CG, ali se putevi i metode njene realizacije veoma razlikuju među članovima koalicije koja obnaša vlast.  Bivši predsjednik Opštine Dragan Krapović zalagao se za postupak utvrđivanja javnog interesa za izgradnju parka i izuzimanja zemljišta po tom osnovu, uz odgovarajuću nadoknadu vlasniku. Ideja nije realizovana tokom njegovog predsjedničkog mandata a predlog o utvrđivanju javnog interesa nije stigao na dnevni red skupštinskih zasijedanja.

Njegov naslednik iz redova DF-a, Marko Bato Carević imao je drugačiji stav o načinu rješavanja parkovskog problema. Favorizovao je postupak razmjene imovine između Opštine i vlasnika parcele, koji je realizovan do nivoa potpisivanja Protokola o razmjeni nepokretnosti među zainteresovanim stranama. Carević se dosjetio da u zamjenu za zemljište ponudi stanove i poslovne prostore u kompleksu TQ Plaza koji se nalaze u Lameli C, ove ogromne zgrade. U pitanju su prostrani stanovi i poslovni prostori koji su, navodno, bili izgrađeni za Svetozara Marovića, tadašnjeg potpredsjednika DPS-a, a koji su pripali Opštini nakon procesuiranja budvanske kriminalne grupe od strane Specijalnog tužilaštva. Specijalni tužilac Milivoje Katnić voli da naglasi da je samo u slučaju oduzimanja poslovnog i stambenog prostora u TQ Plazi, Opštini vraćeno 19 miliona eura na ime milionske štete koju su gradskoj kasi napravili članovi OKG. Sada te luksuzne Marovićeve kvadrate, predsjednik Bato Carević trampi za livadu ispred Lamele C.  Ovom  nesvakidašnjom trgovačkom razmjenomdo bara Opština ustupa 4.891 kvadrat izgrađenog stambeno-poslovnog prostora u luksuznom zdanju za 2.947 kvadrata livade u neposrednom susjedstvu. Zanimljivo je takođe da o sudbini Lamele C u različitim vremenskim periodima i pod različitim okolnostima, odlučuju dva Grbljanina, Marović i Carević, komšije iz sela Krimovice.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 11. OKTOBRA

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

NAŠE EKONOMSKO DRŽAVLJANSTVO: Pala potražnja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada je u januaru ozvaničila početak projekta ekonomskog državljanstva. Do sada je najavljeno samo jedno ulaganje u Kolašinu, i opet biznismena u poslovnim vezama sa familijom Đukanović. Iz Vlade najavlju da navalicu očekuju od sljedećeg mjeseca

 

Kontraverzni Vladin projekat ekonomskog državljanstva, kroz koji će  2.000 investitora u naredne tri godine moći da ulaganjem u neki od razvojnih projekata steknu državljanstvo Crne Gore, počeo je da se primjenjuje 1. januara ove godine.

Nakon više od devet mjeseci iz Sekretarijata za razvojne projekte, koji je zadužen za ovaj posao, a na čijem je čelu Dejan Medojević, ove nedjelje najvaljuju prve prijave  za početak sljedećeg mjeseca. Medojević je više puta ponovio da je ovaj Vladin projekat  odgovoran, transparentan i ozbiljan.

Do sada je u okviru ovog projekta Vlada u junu dala saglasnost da se kondo hotel u Kolašinu, firme Kolašin rizort i spa, uvrsti  u ,,listu razvojnih projekata u oblasti turizma”, što je osnov za dobijanje ,crnogorskog državljanstva. Iako su, poput Medojevića, iz Vlade tvrdili da nema razloga da imena onih koji na ovaj način steknu državljanstvo budu tajna, u pomenutoj Vladinoj odluci nijesu  navedena imena predstavnika kompanije i potencijalnih novih državljana Crne Gore.

Prema podacima iz Centralnog registra privrednih subjekata, osnivač ove kompanije je of-šor firma Orijental manadžment INC iz Malezije, a predstavnik vlasnika u bordu direktora su Salim Kovduri Nirjhor i Mohamed Abdul Alim Kovduri. Posljednji je vlasnik i kompanije Silk rizort i spa, koja je prije tri godine kupila kolašinski hotel Lipka za 6,9 miliona eura od Prve banke.

Iz Vlade su najavili da novo ekonomsko državljanstvo neće biti nastavak ranije prakse kada su pasoš kao počast dobijala i lica sa potjernice kao Taksin Šinavatra i Muhamed Dahlan. Mnogi iz civilnog sektora i opozicije izrazili su bojazan da će biti po starom. Utisku o prevashodnosti ličnog interesa doprinosi i nedavna svadba sina predsjednika Mila Đukanovića organizovana na Svetom Stefanu kojim gazduje Petros Statis počasni državljanin Crne Gore, a među zvanicama je bio i počasni Šinavatra.

,,Taj strah postoji zbog ranijih dešavanja, ali nadam se da ćemo ubijediti ’nevjerne tome’ da ovaj program donosi dobro Crnoj Gori’’, izjavio je Dejan Medojević. On je na mjesto sekretara Sekretarijata došao nakon što je bio gradonačelnik Mojkovca. Mandat mu je obilježio i snimak uoči izbora 2012. Na snimku se čuje kako govori da je mojkovačka opština u prethodnom periodu imala dosta elementarnih nepogoda i da bi ukoliko postoji mogućnost da se šteta namiri članstvu DPS-a to  dobro pomoglo stranci na terenu.

Vlada je izabrala tri agenta za posredovanje kao i dva agenta za ocjenu međunarodne podobnosti u okviru ovog projekta. Agenti za posredovanje su Apex Capital Partners Podgorica, Arton Group Austrija i Henley & Partners Jersey, dok su izabrani agenti za ocjenu međunarodne podobnosti Exiger Kanada i S-RM Intelligence and Risk Consulting, Velika Britanija. I pored provjera inostranih agencija, iz Vlade su istakli da su zadržali pravo da diskreciono provjerava aplikante. Predviđeno je i da za državljanstvo ne mogu aplicirati  pravosnažno osuđene osobe. Čuju se glasovi onih koji sumnjaju u Vladine namjere , da lica sa međunarodnih potjernica koja su pod istragama mogu aplicirati bez problema kao i do sada.

Kakva god praksa bude, Vlada ozbiljno računa na priliv novca od ovog projekta. U dokumentu Smjernice fiskalne i makroekonomske politike za period 2019–2022, kao jedan od važnih faktora rasta BDP-a navodi se i ,,očekivani rast investicija po osnovu ekonomskog državljanstva’’.

Najviše investicija očekuje se u turizmu, pa je ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović objasnio: ,,Uvođenjem ekonomskog državljanstva želimo da kupimo odličnost, a ne da ’prodamo’ pasoše. Ovaj projekat namijenjen je pojedincima i njihovim porodicama koji su novac stekli legalno, a njime želimo da uvezemo znanje i novac u našu zemlju’’.

Evo kako bi to trebalo da izgleda. U naredne tri godine 2.000 milionera bi trebalo da ulože novac i dobiju pasoš Crne Gore. Oni moraju biti spremni da doniraju najmanje 100.000 eura za razvoj manje razvijenih područja lokalne samouprave. Iz Vlade su već napravili računicu da će biti najmanje 200 miliona eura donacija!

Drugi dio programa, odnosno investicije, odnose se na novac namijenjen za ulaganje u jedan od projekata sa liste koju utvrđuje Vlada na predlog resornih ministarstava. Za tu namjenu, aplikant mora uplatiti najmanje 450.000 eura za projekat u Podgorici ili primorskom regionu, dok je za ulaganja u sjevernom i središnjem regionu minimalni iznos 250.000 eura.

Očekuje se da će najviše zainteresovanih biti za ulaganja u turizam, gradnju hotela visoke kategorije.  U julu je Vlada donijela pravilnik o  uslovima koje treba da ispunjavaju razvojni projekti iz poljoprivrede i drvoprerade u postupku izbora investitora koji mogu steći crnogorsko državljanstvo prema projektu ekonomskog državljanstva. Njime je predviđeno da stranac koji uloži dva miliona eura u primarnu poljoprivrednu proizvodnju, 3,5 miliona u preradu poljoprivrednih i ribljih proizvoda ili četiri miliona u drvopreradu, može konkurisati za crnogorsko državljanstvo.

Ekonomski analitičar Mladen Bojanić za Monitor kaže: ,,Niko do sada nije objasnio koje benefite dobija stranac koji uloži tolike pare. Nije jasan motiv za ulaganje, ako se ne radi o nekim skrivenim motivima’’.

Državni analitičari, poput Predraga Drecuna i turističkog poslenika Žarka Radulovića, tvrde da je ekonomsko državljanstvo trebalo uvesti još prije deset godina. Pozivaju se na iskustvo Malte, koja je na taj način, kaže Radulović, privukla milijarde eura.

Iz opozicije i civilnog sektora podsjećaju na negativno iskustvo sa počasnim državljanstvom i sumnjaju u odlučnost Vlade da sprovede rigorozne kontrole budućih ekonomskih državljana.

Skepsu dijele i u Briselu. Crna Gora je 2010. uslišivši sugestiju EU obustavila program ekonomskog državljanstva.  Početkom ove godine, kada je startovao novi crnogorski program, Evropska komisija je objavila Izvještaj o rizicima programa za državljanstvo i prebivalište stranim investitorima u EU. U izvještaju se pominje i Crna Gora i navodi da će EK do završetka pregovora o pristupanju pratiti kako će se sprovoditi proces dodjele ekonomskog državljanstva.

Iz Vlade su odgovorili da ovaj program „ne može i neće negativno uticati na proces evropskih integracija naše države’’.

Malta i Kipar su jedine države EU koje prodaju državljanstvo. Početkom godine Bugarska je odsutala od ovog programa uz obrazloženje da taj sistem nije funkcionisao i nije donio očekivane finansijske benefite. ,,Podaci ukazuju da nije postignut cilj povećanja realnih stranih investicija i ekonomskog razvoja. Nisu otvorena nova radna mjesta niti je zabilježen privredni rast’’, sopšteno je tada iz bugarskog Ministarstva pravde.

U isto vrijeme, početkom ove godine, odbjegli tajkun Duško Knežević je u saopštenjima upozoravao institucije da  investitori osjećaju nesigurnost,  da namjeravaju da povuku kapital iz Crne Gore, a ne da bilo šta više ulažu.:  ,,Upozoravam da će Crna Gora pretrpjeti veliku štetu ako otjera strane investitore, posebno sada kada promovišemo ekonomsko državljanstvo na kojem smo ja i Atlas Grupa intenzivno radili u posljednjih pet godina. I zbog toga sam bio meta napada i pritisaka, sa obrazloženjem da ekonomsko džavljanstvo nije dobar potez za Crnu Goru’’.

Narednih mjeseci vidjećemo da li će projekat ekonomskog državljanstva zaživjeti. Ili će biti još jedan propagandni trik vlasti.

 

Počasni državljani

Počasno državljanstvo dijeljeno je od 2008, najviše ih je podijelio Milo Đukanović. bivši tajlandski premijer Taksin Šinavatra dobio je 2010. godine crnogorsko državljanstvo i pasoš u zamjenu za obećane investicije, iako Crna Gora tada nije imala program ekonomskog državljanstva. Šinavatra koji je pobjegao iz svoje zemlje 2008. godine i kasnije osuđen za korupciju, uplatio je 15 miliona eura na račun kod Prve banke u većinskom vlasništvu Aca Đukanovića, brata tadašnjeg premijera Mila Đukanovića, aktuelnog predsjednika države. Ta banka je očajnički tražila gotovinu u vrijeme kada je Šinavatra položio svoj depozit. Tek u aprilu 2017. Šinavatra je napravio stvarnu investiciju, kupovnom zemljišta na ostrvu Sv. Nikola u Budvi. Prodavac je bio Stanko Cane Subotić, prijatelj Mila Đukanovića.

Taksinova sestra Jingluk Šinavatra, koja je u svojoj zemlji osuđena na pet godina zatvora zbog korupcije, postala je državljanka Srbije na sjednici Vlade Srbije 27. juna ove godine.

Kontraverzni Mohamed Dahlan je državljanin Crne Gore od kraja 2010. Za bivšeg palestinskog ministra bezbjednosti, koji se sumnjiči za stomilionske prevare i kršenje ljudskih prava, Đukanović u predlogu za VIP državljanstvo MUP-u kaže da je ,,najvažniji promoter naših interesa na Bliskom istoku”. Pored naših, Dahlan promoviše i interese Srbije.

Crnogorski državljanin od 2013. je i Malezijac Vejn Seng Pu, koji je u ljeto 2014. uhapšen u Las Vegasu zbog organizovanja ilegalnog klađenja, kojim je nelegalno stekao oko 300 miliona dolara.  Uz obrazloženje da se radi o ekonomskom osnovu, crnogorsko državljanstvo su stekli nasljednik bankarske dinastije Nataniel Rotšild, koji ima udjela u Porto Montenegru, Petros Statis,  koje imaju svoje razvijene poslove u oblasti turizma, medija, kao i vlasnik Oraskoma koji gradi luksuzno naselje na Luštici Samih Saviris.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

STIGAO PISANI OTPRAVAK PRESUDE ZA DRŽAVNI UDAR: A gdje je pravda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svi događaji i susreti provjereni su u svakom segmentu u kome je to bilo moguće, stoji u presudi. A da li je moguće zaista bilo i dovoljno za  osuđujuću presudu  – o tome će se tek odlučivati

 

Četiri mjeseca i 678 gusto kucanih stranica trebala su sudskom vijeću Višeg suda u Podgorici, koje je predvodila sutkinja Suzana Mugoša da objasne i obrazlože osuđujuću presudu za 17 članova organizovane kriminalne grupe koju su, prema prasudi, u februaru 2016. godine, u Moskvi, formirali Eduard Šišmakov i Vladimir Popov. Sa motivom da (pisani otpravak presude, strana 612) „smijene vlast sa ciljem da spriječe ulazak Crne Gore u NATO“.

Izbori iz oktobra 2016. godine bili su poslednja prilika da politički protivnici ulaska u NATO zaustave Crnu Goru u namjeri da postane članica ovog saveza, navedeno je u presudi. „To posebno dokazuje činjenica da su organizatori kriminalne organizacije, a kako ih je opisao i upoznao svjedok saradnik, bliski nacionalističkim strukturama u Rusiji, koja nije članica NATO saveza, te da su za dolazak ljudi na skup koji je pripreman bile uključene nacionalističke strukture iz Srbije, koje su u osnovi ideološki protivnici NATO saveza, dok su  u Crnoj Gori te zadatke imali dva od tri lidera Demokratskog fronta koji u takođe ideološki suprotstavljeni NATO savezu“.

Šta, zaista, dokazuje navedeni citat?

Dio presude dostupan Monitoru – nekih 70-tak stranica koje su medijima ustupili advokati osuđenih (ista još nije objavljena na sajtu sudovi.me) – prepun je sličnih vratolomija i zaključaka zasnovanih uglavnom na iskazu svjedoka saradnika. Koji je pouzdan do te mjere da se na kraju suđenja, poslije nekih 180 ročišta i približno 2.000 pitanja koja su mu postavljena, i dalje problematizuje čak i njegovo ime.

Tako u presudi piše da je sud identitet svjedoka saradnika, koji je na glavnom pretresu izjavio da mu je pravo ime Saša Sinđelić, utvrdio iz njegovog pasoša. Pa,  ipak: “Pored toga, svjedok saradnik je pred sudom objasnio da mu je kršteno ime Aleksandar, da ga tako mnogi nazivaju, a utvrđeno je da je isti na društvenim mrežama bio upisan kao Aleksandar, Vuk ili srpski Vuk. Identitet Saše Sinđelića je utvrđen i u postupku dobijanja statusa svjedoka saradnika a ime Aleksandar, koje se nalazilo u rješenju, kojim mu je određen taj status, ispravljeno je rješenjem o ispravci”.

Sinđelić je, dakle, svoj nastup kao svjedok saradnik započeo kao Aleksandar a završio kao Saša.  U međuvremenu, sud je advokate odbrane, ali i kompletnu javnost koja ima pravo da sazna punu istinu a aferi državni udar, spriječio da saznaju da li je Sinđelić saradnik službi bezbjednosti i kojih. Da li je svjestan svoje kriminalne prošlosti? Zašto je nekoliko puta mijenjao iskaz tvrdeći da nije, jeste, pa opet nije imao jednu od ključnih uloga u aferi državni udar. Sud je advokatima zabranio i da koriste poruke iz Sinđelićevog telefona tvrdeći da su one „lične prirode“. Dok optuženi nijesu imali ni približno sličan tretman.

A onda je sud, na osnovu iskaza tog i takvog svjedoka utvrđivao istinu. Od toga da li je i kada formirana organizovana kriminalna grupa (OKG) koja je namjeravala da u izbornoj noći na nezakonit način preotme vlast u Crnoj Gori (a da to neko već nije uradio tokom dana?), pa do toga kakva je rukovodeća struktura DF.

U prvom slučaju, za sudsko vijeće je dovoljan materijalni dokaz bila činjenica da su članovi DF Andrija Mandić i Milan Knežević u nekoliko navrata putovali u Moskvu tokom 2016. godine. Što, zaključio je sud uvidom u njihove putne isprave, nijesu radili tokom 2014. i 2015. godine.

“Putovanja sama za sebe, da nije drugih okolnosti, naravno da ne bi mogla da se tumače na ovaj način, niti su inkriminisana, ali kada se posmatraju u kontekstu svih dešavanja 2016. godine, upućuju na jedini mogući zaključak da su bila usmjerena u cilju kriminalne organizacije koju su formirali državljani Ruske Federacije, što potvrđuje iskaz svjedoka saradnika Saše Sinđelića“.

Slični detalji  jačaju utisak da je presuda zasnovana na pretpostavkama  i mogućnostima na kojima je insistiralo tužilaštvo, a ne na dokazanim činjenicama, dovoljno jasnim i nedvosmislenim da oslobode crnogorsko društvo teškog bremena s kojim se nosi skoro tri godine.

Zato u presudi piše kako su Mandić i Knežević “po utvrđenju suda, s obzirom na vrijeme koje su provodili u Rusiji, na tim putovanjima dogovarali aktivnosti kriminalne organizacije sa organizatorima”. Dokaz – Sinđelićeva izjava da mu je “Edi” rekao kako neke stvari dogovara direktno sa “liderima DF”. Koji, inače, često dolaze u Moskvu i dosađuju mu (Ediju, odnosno Eduardu Šišmakovu, prim. autora).

Onda su, sredinom 2016., političari – nepravosnažno osuđeni članovi OKG prestali da putuju za Rusiju. A presudom je obrazloženo da je to bio dio “konspirativnosti, tajnosti i prikrivanja” u postupanju pripadnika OKG “radi stvaranja utiska da isti ne idu u Rusiju nekoliko mjeseci prije izbora”.

Iako oni u to vrijeme zaista nijesu išli u Rusiju. Vodili su izbornu kampanju. Sud, ipak, tvrdi drugačije. “To upravo znači da je do ovog perioda sve dogovoreno sa Mandićem i Kneževićem”.

Sud, sa druge strane, nije prihvatio tezu odbrane da je predsjedništvo DF kolektivno donosilo sve odluke i zajednički radilo na njihovom provođenju. To je, piše u presudi, rečeno “ne bi li na taj način prenijeli subjektivnu odgovornost optuženih Mandića i Kneževića na kolektivno tijelo”. Sud se nije dao smesti na tako prost način. U čemu im je, tvrde, ponovo pomogao Sinđelić. “Naime, svjedok saradnik je tokom svojeg svjedočenja govorio o liderima DF-a, što je jasna razlika u odnosu na predsjedništvo DF”.

Koliko nas pamćenje služi, Sinđelić čelnicima DF nije znao ni imena (“onaj brkica Radulović”) a kamo li organizacionu strukturu.

Vratimo se na početak ove priče. “Za ukazati je da nije nezakonito biti protivnik NATO saveza, niti je taj ideološki concept zabranjen, naprotiv isti je legitiman. Međutim,  ukoliko se za ostvarenje te ideologije formira kriminalna organizacija koja ima za cilj vršenje krivičnih djela, između ostalog i terorizma na dan izbora, te radnje kriminalne organizacije su naravno inkriminisane”, stoji u presudi.

Važi li  isto i za, recimo, zagovornika NATO, ne znamo. Ili za druge ovdašnje političare koji su nekada boravili u Moskvi (“jebasmo majku Srbiji i Crnoj Gori”, kazivao je nekadašnji ambasador Milan Roćen Vuku Jeremiću).

To nećemo znati dok nas isti tuže i presuđuju.

 

Kako se vaga pravda

 

Sudsko vijeće Suzane Mugoše nije prihvatilo prijedlog specijalnog tužoca Saše Čađenovića da se Milanu Kneževiću izrekne blaža kazna, pošto je njegovo navodno ućešće u zavjeri bilo „ideološki motivisano i nije stekao nikakvu materijalnu korist“.  Možda i zbog toga što Tužilaštvo nije ni pokazalo ni dokazalo da su druga dvojica članova DF –a, Andrija Mandić i Mihailo Čađenović, imali bilo kakve materijalne koristi od navodnog članstva u organizovanoj kriminalnoj grupi. Ili da su njihovi motivi za to bili neke druge, a ne ideološke, prirode.

Umjesto predloženog, sud je „u odnosu na optužene Mandića i Kneževića cijenio da je istima potrebno izreći iste kazne zatvora, budući da sud nalazi da su izvršili krivično djelo sa istom količinom kriminalne djelatnosti“.

Šta je, tačno, količina kriminalne djelatnosti i kako se ona mjeri? To nećemo saznati iz  nepunih 700 stranica ove presude. Umjesto toga, dobili smo nekoliko podataka o tome kako je sudsko vijeće vagalo olakšavajuće i otežavajuće okolnosti za Mandića i Kneževića:

„U odnosu na optuženog Mandića sud je cijenio kao olakšavajuću okolnost raniju neosuđivanost i lične prilike, budući da je oženjen i otac dvoje djece, dok je u odnosu na oba optužena sud cijenio kao otežavajuću okolnost količinu kriminalne djelatnosti“ (ne znamo šta je, ali eto ga opet – pismeni podnesak presude, strana 667).

„Pored toga, sud je na strani optuženog Kneževića cijenio kao otežavajuću okolnost raniju osuđivanost,a u odnosu na oba optužena ponašanje tokom postupka, koje se ogledalo u velikom broju izgovorenih neprimjerenih riječi i uvreda prema sudu, tužilaštvu, akterima postupka generalno, koje riječi nisu opravdane ni za jedno mjesto, a posebno ne za sudnicu, što je cijenjeno kao sagledavanje ličnosti optuženih koji ne poštuju društvene vrijednosti, odnosno sud kao državni organ koji vodi postupak, kao i činjenicu da se radi o poslanicima, …, koji imaju zadatak da rade za opšti društveni interes,…, a ne da u ostvarenju svojih političkih ciljeva postaju pripadnici kriminalne organizacije, što ih čini posebno odgovornim…“.


Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo