Povežite se sa nama

MONITORING

CRNOGORSKE POLITIČKE (NE)PRILIKE: Tu trava ne raste

Objavljeno prije

na

DPS-ova većina je stabilna, izborima po opštinskim odborima i pripremama za Kongres već su blago ušli u izbornu kampanju, pokazaće i dobru volju da formiraju Odbor za sveobuhvatno polijetanje na Mars ako treba. I raditi svoje poslove kako su naučili

 

Dogodine u ovo doba biće raspisani parlamentarni izbori 2020. Kako trenutno stvari stoje, imaju dobre šanse da budu jednako slobodni i demokratski kao i svi prethodni. Nikoliko. Zato što vrijeme neumitno teče i zato što opozicija, iako to nije neumitno, nije u stanju ni oko čega da se dogovori. I, naravno, zato što će vlast i dalje raditi sve ono što oko izbora redovno radi. Jer je tako u mogućnosti.

Gotovo je nestvarno sa kolikom dozom kratkog pamćenja i isto takve pameti većina na političkoj sceni ovih dana razmatra predloge i priloge o načinu na koji će naredni izbori biti održani. Kao da je kolektivna demencija razorila i sjećanja i mentalne sposobnosti ljudi da, dok planiraju naredni, imaju u vidu prethodni korak. Da, recimo, ožive slike sa izbora 16. oktobra 2016. kako bi znali odakle kreću.

Višemjesečno otezanje DPS-a oko formiranja vlade izbornog povjerenja, uobičajeni mehanizmi sabiranja ‘sigurnih glasova’, kupovina, obećanja, zastrašivanja, i oni ljudi koji čuče oko biračkih mjesta i bilježe ko je došao, a ko nije…U vlasti je tada ispravno  procijenjeno – malo je. Na dan izbora desio se “državni udar”. Do dana današnjeg niko, pa ni Specijalni Milivoje Katnić nije objasnio: zašto informacija da je Crna Gora spašena od pokolja, kad je već ,fala taliku, spašena, nije mogla da bude objavljena – sjutra. Specijalni je ranije uz Pajinu pomoć sve raskrinkao, na vrijeme pohapsio koga je htio, osujetio je svaki mračni plan, mogli su crnogorski birači do sljedećeg jutra bez informacija o udaru. Da nije trebalo posijati strah.

Na dan izbora Agencija za elektronske komunikacije je zahtjevala od operatera da isključe komunikaciju putem aplikacija Viber i WhatsApp. Dvije godine i sedam mjeseci kasnije, Ustavni sud je ocijenio da nije po Ustavu da Agencija ima takva ovlaštenja.

Evoropski posmatrači rekli su da je sve bilo fer i demokratski. Državni udar i blokada inretnet aplikacija pomenuti su negdje pod tačkom ‘razno’. Nemaju oni istu vlast tri decenije pa dijelom ne razumiju, a dijelom ih je baš briga ako je glas Marice Perove zavisio od toga hoće li ili neće dobiti tuđu njegu i pomoć. I imaju pravo. To nije njihov, nego posao stanovnika Crne Gore i njihovih političkih predstavnika. Oni ovih dana, malo je reći, blistaju.

Prije nekoliko mjeseci predstavnici Demokratskog fronta i pokreta  “Odupri se – 97.000” za Monitor su kazali da dogovori oko uslova za naredne izbore imaju smisla samo ako budu postignuti godinu prije izbora. To se, očigledno, neće desiti.

Uoči ponoći 31. jula Skupština Crne Gore je glasovima 42 poslanika vladajuće koalicije usvojila izmjene odluke o Odboru za sveobuhvatnu reformu izbornih i drugih zakona, prema kojima će izborne reforme morati da budu predložene do 15. novembra.

Deset mjeseci i koji dan prije izbora, dakle izborne reforme treba da budu predložene. A onda treba da budu sprovedene. Uzmimo, na primjer, odluku o imenovanju novog Savjeta RTCG. Medijske zakone i zakon o javnom servisu, mora da usvoji parlament. Pa dok to stigne na dnevni red, pa dok se objavi u Službenom listu, pa dok se, ukoliko takva procedura bude propisana, a moraće, raspiše konkurs, pa dok se Savjet konstituiše, pa, eventualno uvidi da nešto nije u redu sa uređivačkom politikom, dok odluči o direktorima, urednicima… eto, prođe zima, a i proljeće može biti na izmaku.

Doduše, šef Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Aivo Orav je optimista. Na pitanje Vijesti da li ima vremena da se spreme fer izbori, kazao je kako je “dobra praksa da zakonska rješenja budu spremna šest mjeseci prije izbora”. U tom smislu, kaže, ima dovoljno vremena: “U avgustu su odmori, u septembru će trebati malo vremena da se počne sa svim. Sve partije u Odboru moraju puno da rade, nije sve u jakim izjavama, već treba naći kompromise. Kako se kretati naprijed, kako garantovati da izbore svi poštuju. Vremena ima ako ima političke volje kod svih činilaca”.

Sve ispravno – osiim što političke volje nema.

DPS glumata da hoće da mijenja uslove za izbore, zato što zna da svi i spolja i izvana znaju da nema uslova za slobodno izražavanje volje građana. Savršeno su izvježbani da se prave kao dobri, posebno u situaciji kad nijesu ni pod kakvim direktnim pritiskom. Njihova većina je stabilna, izborima po opštinskim odborima i pripremama za Kongres već su blago ušli u izbornu kampanju, pokazaće i dobru volju da formiraju Odbor za sveobuhvatno polijetanje na Mars ako treba. I raditi svoje poslove kako su naučili.

Na drugoj strani su je politička volja predstavnika opoziciono orjenitisanog naroda. Nestvarna je. Nikad oko saradnje u opoziciji nijesu cvjetale ni bijele rade, a kamoli ruže, ali sad gdje prođu ni trava ne niče. Da su saopštenja meci, niko ne bi pretekao, posebno u Demokratskom frontu i kod Demokrata.

Tekuća bitka počela je kad se u Skupštini, ono što su Demokrate usaglasile sa DPS-om, pojavilo u formi amandmana koje je predložio poslanik vladajuće partije. Front je optužio Demokrate da su se iza leđa ostalih dogovarali sa vladajućom partijom. Demokrate su odgovorile da su zapravo uspjeli da osujete plan DF-a da sa DPS-om u Odboru usvoji gora rješenja od njihovih.

“Dogovor DPS-a i Demokrata izazvao je prezir i ogorčenje u crnogorskoj javnosti, posebno opozicionoj koja je ocijenila da je potez Alekse Bečića veća prodaja opozicije nego ona u režiji Darka Pajovića“, objašnjava Demokratski front.

Demokrate tvrde da je DF prihvatio i bezuslovno ušao u odbor sa DPS-om i da nije bilo njihove doslednosti i upornosti i insistiranja na primjeni Briselskog plana, DPS i DF bi zadržali suštinski iste izborne uslove, uz sitne kozmetičke prepravke. “To je očito bilo rezultat tajnog dogovora kako bi se osigurao status vječite opozicije i vječite vlasti.“

Optužbe da su oni drugi izdajnici nižu se i dalje.

Šef Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Aivo Orav pohvalio je odluke donesene posljednjeg dana skupštinskog zasjedanja, uz očekivanje da će se Demokratska Crna Gora i Građanski pokret URA pridružiti u radu Odbora za sveobuhvatnu reformu izbornih i drugih zakona, nakon što je prihvaćeno da se u potpunosti implementira njihov plan reformi. Kazao je da je Odlukama u parlamentu otvoren put za sve strane da učestvuju u radu Odbora za izbornu reformu i drugu legislativu tako da izbori 2020. budu pripremljeni što je moguće bolje. “Za Evopsku uniju posebno je važno da rezultate tih izbora niko ne ospori”, ocijenio je.

Desilo se čak i to čudo da će se uvaženi predstavnici naroda, mimo svakog običaja i pravila o avgustovskom kolektivnom odmaranju od teškog državničkog rada, sastati već 23. avgusta. Treba da za članove Odbora za reformu izbornog zakonodavstva imenuju kandidate Demokrata Moma Koprivicu i Danila Šaranovića koji 31. jula nijesu izabrani u to tijelo, jer Adminitrativni odbor nije uspio da završi raspravu do ponoći, kada je moralo da se završi proljećnje zasijedanje.

Avaj. Demokratska Crna Gora, kaže, neće učestvovati u radu Odbora za reformu izbornih zakona bez opozicije. Demokratski front neće učestvovati u radu Odbora. Trenutno se, dakle, ne zna ko pije ni ko plaća.

Poslanik Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović u međuvremenu je primijetio da bez tri predstavnika DF i jednog SDP u Odboru nema većine za odlučivanje. “Ako su Demokrate uradile sve da se implementira njihov plan, valjda i DF, SDP i naš posebni klub poslanika, što je 26 opozicionih predstavnika u Skupštini mora uraditi nešto da se prihvati još samo jedan uslov – tehnička vlada odmah nakon što bi Odbor završio svoj rad. To smo dužni građanima kada već od nas zavisi uspješan rad Odbora, odnosno, kada ga bez nas ne može biti”, saopštio je Danilović.

Predsjednik Građanskog pokreta URA Dritan Abazović je ocijenio da ni najidealnije rješenje ne znači ništa, ako se ne obezbijedi puno učešće i konsenzus oko njegove implementacije. “Stoga ili smo u odboru svi ili tražimo bolje rješenje.”

Stvari se mijenjaju iz sata u sat, šta će na kraju od Odbora ispasti niko ne zna.

Uzgred, zanimljivo je da se SDP pravi mrtav. Na raspravu o Odboru u parlamentu nijesu došli, hoće li ili neće učestvovati u njegovom radu nijesu javili. Stvar je u tome što brojke pokazuju da od te partije razne stvari zavise. Osim odlučivanja u Odboru o kojem govori Danilović, bez glasova SDP-a nije moguće mijenjati izborne zakone. Ukoliko bi, recimo, Demokrate izmjene izbornih zakona usaglasile sa DPS-om, za knap dvotrećinsku većinu falio bi im SDP.

Računica je ovakva: za izmjenu izbornih zakona potrebna je dvotrećinska većina. To su 54 glasa. Na izborima 2016. DPS je osvojio 36 mandata, Albanska koalicija i HGI po jedan, Bošnjačka stranka i Socijaldemokrate po dva. Ukupno – 42. Demokrate imaju osam mandata, sa liste “koalicije “Ključ” izabrano je devet poslanika, Demokratski front je dobio 18 mjesta, SDP – četiri.

Pokret “97.000 Odupri se” organizovao je sastanak sa opozicijom koji je završen bez zaključaka jer nijesu prisustvovali svi potpisnici Sporazuma za budućnost. Na sastanku nije bilo partijskih lidera, a iz DF-a i SDP-a niko nije došao.

Lider pokreta “Odupri se 97.000” Džemal Perović najavio je nove proteste. “Na jesen, garantujem da će biti mnogo masovniji nego što su bili na proljeće jer je čitav ovaj period pokazao da vlast priznaje samo građane na ulici inače ih vidi kao robove”, kazao je Perović i naglasio da  ova vlast neće popustiti i neće ispuniti ni jednu tačku iz sporazuma ako ne budu ispunjena dva elementa – jedinstvo opozicije i građani na ulici. On, kako kaže, vjeruje u proteste koji će prisiliti opoziciju da bude jedinstvena.

Slika je, dakle, sumorna. Ljudi u ovoj zemlji sa ulice moraju da proizvedu pritisak na vlast. Sa istog mjesta, dodatno, treba i da tjeraju opoziciju da se uljudi. Težak je to posao.

 

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

SELEKTIVNO PAMĆENJE 1999.: Vide se NATO bombe ali ne i Miloševićevi masovni zločini

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori  i Srbiji obilježen je početak NATO  udara  na SRJ.  Zvaničnici su pominjali žrtve, pale u odbrani SRJ.   Niko nije pomenuo albanske žrtve niti činjenicu da je rat na Kosovu bio četvrti Miloševićev rat devedesetih i da je njegov režim dugo 90-tih prizivao vojnu intervenciju sa strane svojim postupcima i ratnom politikom

 

U nedjelju 24. marta se navršilo 25 godina od intervencije NATO pakta protiv Miloševićeve krnje Jugoslavije koju su činile Srbija i Crna Gora. Do ove godine nijedna zvanična vlast u Crnoj Gori nije obilježavala godišnjice, niti je otvarala vrata kasarni u Danilovgradu , Maslinama i Podgorici, kako bi delegacije Nove srpske demokratije (NSD) i drugih sličnih stranaka položile vijence nastradalima tokom 78-dnevnog sukoba sa Alijansom. Vlada Milojka Spajića takođe nije organizovala zvanične ceremonije, akademije i skupove, ali je napravila malu promjenu. Ovaj put je lider NSD-a Andrija Mandić, sada u svojstvu predsjednika Skupštine Crne Gore, prošao kapiju kasarne u Danilovgradu i položio vijenac u prisustvu garde. Na vijencu je pisalo „Herojskim braniocima Crne Gore 1999. godine“ dok je u saopštenju kabineta navedeno da se predsjednik Mandić poklonio prvoj žrtvi NATO bombardovanja – vojniku Saši Stajiću, i da je ovo prvi put da visoki državni funkcioner Crne Gore odaje poštovanje nevinim žrtvama i herojima odbrane zemlje 1999. god. Vijenac sa malo drugačijim natpisom – „Herojima odbrane naše zemlje 1999. godine“ i bez pominjanja Crne Gore, je položen i u Maslinama. Ova put je to urađeno u „znak sjećanja na nevine žrtve i junake koji su prije 25 godina branili nebo, kopno i more Savezne Republike Jugoslavije“. Mandić je istakao  da se sa ponosom sjeća junaka koji su dali sve, uključujući i vlastiti život „u odbrani naše zajedničke zemlje“.

Vijence u obje kasarne je položio,  u odvojenoj ceremoniji, i ministar odbrane Dragan Krapović. Krapovićeva poruka je bila značajno drugačija od Mandićeve. Rekao je da je Crna Gora , premda kroz bol i patnju, pronašla put ka boljoj budućnosti. „Odbili smo da dozvolimo da nas mržnja i strah parališu, birajući umjesto toga put mira, i put saradnje“ rekao je Krapović uz naglasak da smo „postali kredibilna članica Sjevernoatlantske alijanse, uzimajući u svoje ruke kormilo sudbine“. Za njega je članstvo afirmacija odlučnosti da se gradi „društvo, utemeljeno na univerzalnim vrijednostima, multietničkom skladu, bezbjednosti, miru i prosperitetu za sve“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podgorica, Budva, sukob u Vladi zbog bezbjednosnog sektora, optužbe na relaciji predsjednik države premijer. Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost

 

 

Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost.  Na državnom nivou Spajićev Pokret Evropa Sad (PES)  optužuje svog doskorašnjeg potpredsjednika i predsjednika CG Jakova Milatovića da radi protiv njih.  Sukob oko bezbjednosnog sektora zahladio je odnose između Demokrata i PES-a.  U Budvi se naširoko optužuju dva krila nekadašnjeg DF-a, pa DF i Demokrate. U Podgorici rascjep  PES-a ostavlja posljedice.

Da krenemo od posljednje vijesti. PES je nakon kritike Milatovića na račun ekonomskih reformi, optužio predsjednika države da radi protiv dojučerašnje partije, te da se udružio sa Građanskim pokretom URA i Pokretom za promjene (PzP) .

“Kampanja koju predsjednik države Jakov Milatović nastavlja da vodi protiv izvorne ideje svoje nekadašnje partije vidljivija je svakog dana”, saopštili su iz PES-a. “Nekadašnji zamjenik predsjednika PES-a se sada udružio sa Nebojšom Medojevićem, koji je najviše kritikovao program Evropa Sad 1 i sa Dritanom Abazovićem koji najviše osporava program Evropa Sad 2”.

Milatović je, navode dalje njegovi politički saborci, kritike  usmjerio “isključivo na formalno svoju partiju i 44. Vladu, čak i zbog imenovanja Predraga Drecuna koga je uključio u svoju kampanju i sa kojim je zajedno proslavljao izborne pobjede.”

Milatović je prethodno saopštio da smatra da je, bez dodatnih reformi u administraciji i obrazovanju, kao i smislenih razvojnih politika utemeljenih na sređenoj planskoj dokumentaciji i unaprijeđenom investicionom ambijentu, dugoročni održiv ekonomski razvoj, koji sa sobom donosi povećanje plata i penzija –  upitan.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

USVOJEN BUDŽET ZA 2024. GODINU: Više novca, manje koristi za proizvođače

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poljoprivrednici kažu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova

 

 

Vlada je 14. marta usvojila agrobudžet za 2024. godinu. Konačno, kažu poljoprivrednici navodeći kako je samo jednom, 2001. godine, agrobudžet usvojen kasnije. U julu. Što je značajno doprinijelo da to, po ostvarenim rezultatima, za crnogorsku poljoprivredu bude najgora godina u ovom vijeku.

“Agrobudžet je donešen u zakonskom roku i nije bilo kašnjenja”, odgovara na primjedbe ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković. Ministar insistira da je u pitanju rekordan iznos izdvojen za mjere agrarne politike što bi, po njegovom mišljenju, “trebalo da dodatno unaprijedi ovaj sektor”.

“Ovim budžetom zadovoljni su samo ministri poljoprivrede i finansija”, kaže  za Monitor Budimir Mugoša, inženjer agronomije, proizvođač hrane, bivši ministar (2016.) i državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede. Agrobudžet je usvojen sa velikim zakašnjenjem, u martu umjesto u decembru, dok se predviđene premije i subvencije isplaćuju još kasnije, u novembru i decembru, obrazlaže Mugoša.

Prema njegovom mišljenju, problematičan je i rekordan iznos agrobudžeta. “Tu su uračunata i sredstva koja nijesu dio agrarne nego socijalne, zdravstvene  ili neke treće politike. Na primjer: staračke naknade, bezbjednost hrane i obavezna zdravstvena zaštita životinja, ispunjenje mjerila za zatvaranje pregovaračkog poglavlja 12, projekti razvoja ruralne i putne infrastrukture, program besplatne distribucije voća, povrća i mliječnih prizvoda u školama… Oni, suštinski, nijesu dio agrobudžeta. Ali s njima on izgleda veći…”, navodi Mugoša uz ocjenu da agrobudžet vlastima, sadašnjim i bivšim, služi kao alat za “najjeftinije legalno kupljeni glas u Crnoj Gori”.

Iz Vlade se zaklanjaju iza brojeva. Ukupno, ovogodišnji  agrobudžet iznosi 75 miliona. Iz državne kase opredijeljeno je 51,35 miliona eura (“to je pravi agrobudžet”, tvrde kritičari), donacije donose još 15,55 a krediti 8,15 miliona eura. Samo što se pokazalo kako njih nije tako lako “zaraditi” i iskoristiti.

Imamo primjer programa IPARD II kroz koji je iz budžeta EU 2015. izdvojeno 37 miliona za crnogorsku poljoprivredu. Uz uslov: šta se ne potroši u dogovorenom roku vraća se. Iako je trajanje programa dva puta produžavano, još nije opredijeljeno više od trećine dostupnog novca (14,3 miliona). “Crna Gora će do kraja godine prema projekcijama Ministarstva poljoprivrede, unutar IPARD II programa potrošiti oko 11,7 miliona eura, dok će ostatak vratiti u budžet EU”, saopštio je ministar Joković krajam januara u parlamentu. Sada kaže da će EU biti vraćen “minimalan dio sredstava”, iako program ističe ove godine. Direktor Direktorata za plaćanje u Ministarstvu poljoprivrede Marko Radonjić još je veći optimista, pa očekuje da će do kraja godine biti utrošena sva preostala sredstva.

Kad već pominjemo EU, tamo postoje računice koje kažu da primarna poljoprivredna proizvodnja na svaki euro subvencija njihovoj ekonomiji vraća tri puta više. Naš ministar poljoprivrede je iznio podatak da nam  poljoprivreda donosi  preko 600 miliona godišnje. Tu nije uračunat  kumulativni efekat kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima. Po tome ispada kako, na svaki euro kojim poljoprivreda doprinese crnogorskoj ekonomiji, država kroz subvencije, podsticaje, staračke naknade i sva druga davanja, proizvođače pomogne sa osam centi (12 ako računamo donacije i kredite uključene u agrobudžet). Ili 3-4 puta manje od EU.

Može i ovako: mada poljoprivreda donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, crnogorski proizvođači hrane jedini su u regionu i zemljama EU koji državi plaćaju punu cijenu za gorivo koje pokreće njihovu mehanizaciju. Nije isključeno da tako, plaćajući akcizu na dizel gorivo, državi ne obezbijede najveći dio prihoda koji ona, kasnije, izdvaja za agrobudžet.

“Mislim da nema poljoprivrednika koji vjeruje da će akcize na gorivo biti vraćene za 2024. godinu jer od 2016. godine kada su poslednji put vraćene akcize, iako se svake godine obećava i najavljuje ista mjera”, ubijeđen je Mugoša. Naš sagovornik upozorava kako se, u potpunosti, ne može vjerovati ni onome što je zapisano u agrobudžetu. “Za livade i pašnjake prošle godine je obećano do 60, odnosno, 80 a isplaćeno – četiri eura”.

Jednako je nelogično da je PDV na mliječne proizvode veći od stope koja se naplaćuje na mlijeko. Time se,    zapravo, suprotno proklamovanim ciljevima, destimuliše prerada poljoprivrednih proizvoda. Potrošači se, faktički, primoravaju da kupuju i jedu uvezene proizvode.

Komentarišući ovogodišnji agrobudžet ratari ističu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova. Stočari se nadovezuju na priču. “Nekad sam sa 37 centi otkupne cijene mlijeka i premijom od devet centi mogao da zaradim. Sada, sa otkupnom cijenom od 48 centi i premijom od 20 poslujem sa gubitkom, pošto su troškovi rasli brže i više”, kaže jedan od sagovornika Monitora, vlasnik farme krava. Napominjući kako se u tom poslu “neće zadržati još dugo”. Nema računice.

Ministar Joković i te podatke komentariše iz druge perspektive: “Ovogodišnje premije uvećane su za gotovo sve pojedinačne stočarske kategorije. Tako je sada osnovna naknada za priplodne krave i junice, za one koji najmanje sedam mjeseci drže jedno i više grla te vrste, po grlu 100 eura, dok je prethodno bila 85. Na 150 eura je uvećana premija u sistemu držanja krava-tele…”. Ipak, već u susjednoj Srbiji premije su neuporedivo veće. Za kvalitetnu mliječnu kravu vlasnik od države dobija godišnju premiju veću od 360 eura (40.000 dinara). Farmeri traže da se ona poveća na makar 450 eura (55.000 dinara). U Srbiji su veće i premije po litru mlijeka. Pa, ko izdrži.

Listajući Agrobudžet za 2024. godinu lako je primijetiti da se neke stavke ponavljaju iz godine u godinu iako je riječ o jednokratnim troškovima. To znači da se posao ne završava. Tako opet – drugu, treću ili četvrtu godinu za redom – čitamo o kućama poljoprivrede u Beranama i Pljevljima, pogonu za zbrinjavanje životinjskih konsfikata (hrana isteklog roka trajanja, uginule životinje, nejestivi ostaci zaklanih životinja…) kome se još uvijek traži lokacija, izgradnji dvije ribarske luke na primorju (ulcinjska Porto Milena i Boka).

Iz agrobudžeta, na razočarenje zainteresovanih poljoprivrednika, isključene su makar tri mjere: podrška za preradu na gazdinstvu (mali pogoni za proizvodnju sira, džemova, sokova…); finansijska pomoć za nabavku junica tovnih rasa i podrška za nabavku traktora. Negdje je, nezvanično, razlog slabo interesovanje poljoprivrednika, a negdje zaključak da su pojedinci zloupotrebljavali taj vid pomoći. Pa su kažnjeni svi.

“Farmeri plaćaju nesposobnost države”, zaključuje Mugoša. Crna Gora je prošle godine uvezla hrane u vrijednosti 750 miliona eura. Deset ovogodišnjih agrobudžeta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo