Povežite se sa nama

MONITORING

ILEGALNI PUTEVI CIGARETA PREKO CRNE GORE: Šverc ispod dima

Objavljeno prije

na

Policija se redovno hvali uspješnim pretresima i krivičnim prijavama protiv švercera duvana. To bi lijepo zvučalo kad se ne bi znalo da se svake godine  iz Luke Bar prošvercuje šest stotina kontejnera cigareta i da je Crna Gora lider regiona u švercu

 

 

Uprava policije je ove sedmice  ponosno saopštila: „Pljevljima pretresom kuće i pomoćnih objekata koje koristi G.P. pronađeno je 7.830 paklica cigareta bez akciznih markica, vrijednosti 11.700 eura, za koje se sumnja da su bile namijenjene nedozvoljenoj trgovini“.

Zatim su sumirali rezultate za prvih šest mjeseci ove godine, i konstatovali kako su sprovodeći aktivnosti u borbi protiv nedozvoljene trgovine cigaretama i krijumčarenja cigareta, nadležnim tužiocima podnijeli krivične prijave protiv 42 osobe i zaplijenili skoro 25.000 šteka cigareta vrijednosti oko 400.000 eura.

To bi lijepo zvučalo kada se ne bi znalo da se svake godine iz Luke Bar prošvercuje šest stotina kontejnera cigareta i da je Crna Gora lider u u regionu kada se radi o tom poslu.

Prema zvaničnim podatacima Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala, Crna Gora je u središtu šverca duvana  koji je glavni oblik organizovanog kriminala na Balkanu  gdje se prave i lažne marke cigareta proizvode i zatim krijumčare preko Luke Bar u različite zemlje EU, na Bliski istok i u Afriku.

Ovaj izvještaj Globalne inicijative tretira žarišta organizovanog kriminala u  Albaniji, Srbiji, Bosni i Hercegovini,  Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji. U njemu se navodi da se crnogorske cigarete  švercuju širom regiona. Nelegalno se proizvode i u Bosni i Hercegovini, Srbiji, i posebno Kosovu. Zatim se krijumčare u Crnu Goru, odakle nastavljaju, sa crnogorskim cigaretama, ka Evropskoj uniji i dalje.

Kosovo je  regionalni centar distribucije cigareta. Velike količine se dalje švercuju odatle u centralnu Srbiju, Sjevernu Makedoniju i Bugarsku, a zatim transportuju kroz porozni prelaz ka Crnoj Gori, navodi se u tekstu organizacije čije je sjedište u Ženevi.

Naglašava se da je Bar poznat kao žarište šverca cigareta. Inostrane marke navodno stižu preko Bara za reeksport, dok se cigarete proizvedene u Crnoj Gori transportuju iz grada pod Rumijom.

Tokom prošle godine bilo je zaplijenjeno više od 43 miliona cigareta koje su ušle u Luku Bar. Teško je, kako kažu, iznijeti procjenu količine falsifikovanih cigareta, navodno proizvedenih u fabrikama u Podgorici i Mojkovcu, koje se otpremaju iz Bara.

Izvor blizak službenicima Luke  rekao je da je izvoz cigareta toliko veliki i povezan sa uticajnim ljudima, da u Luci navodno postoje skladišta koja su isključivo namijenjena za čuvanje švercovanih cigareta, dok se privatne kompanje bave punjenjem i pražnjenjem kontejnera.

Navodno je posao toliko razrađen da ga je moguće ostvariti jedino u dosluhu sa Lukom i carinskim službenicima i policijom, stoji u izvještaju Globalne inicijative.

U tom dokumentu piše da su, navodno, klanovi „Mojkovac“ i „Grand“  najveće grupe umiješane u šverc cigareta iz Bara. „I pretpostavlja se da ostvaruju bliske kontakte sa važnim ličnostima u Vladi i bezbjednosnim službama“ – piše u izvještaju GI koji su prenijeli mediji.

Cigarete koje se utovaruju u Baru odlaze uglavnom u Libiju, Egipat, Liban i na Kipar.

Prema podacima iz istrage koju je provela Evropska služba za suzbijanje prevara, brodovi stižu prazni na predviđena odredišta, dok cigarete najvjerovatnije završe preusmjerene na crnom tržištu EU.

Cigarete bivaju ili ilegalno istovarene na teritoriji EU ili se prebacuju na druge brodove na otvorenom moru, van domašaja carina ili obalskih patrola, odakle se švercuju nazad u EU.

Od početka 2015. presretnuto je osam brodova sa važnim teretom cigareta natovarenih u Baru zbog krijumčarenja u Grčku i Španiju. Na šest brodova pronađene su cigarete čije je odredište bila Libija, jedan je plovio ka Kipru a jedan ka Libanu. Sveukupno, konfiskovano je gotovo 350 miliona cigareta koje su prevozili ti brodovi, što iznosi skoro 70 miliona eura, kada se uračunaju carinjenje, taksa i porez na dodatu vrijednost.

Monitor je ranije pisao o kakvim međunarodnim razmjerama šverca se radi, kao i da o tome najbolje svjedoči dokumentarni film koji je snimila britanska obavještajna služba MI 6.

U tom filmu se govori o najvećim ilegalnim fabrikama duvana u Bugarskoj, Rumuniji, Ukrajini, Moldaviji, Rusiji. U tim fabrikama kontejner cigareta šverceri nabavljaju po cijeni od svega dvjesta hiljada eura, dok na tržištu Velike Britanije dostiže cijenu od dva miliona.

Naš nedjeljnik je u serijalu tekstova o prekograničnom švercu došao do saznanja da promet ilegalnih cigareta kroz Crnu Goru nikada nije prestao. Naravno, ne u onom obimu kao devedesetih godina, kada je to bio najjači mafijaški posao na Balkanu.

Još je  neispričana priča ko je sve bio u toj velikoj balkanskoj mreži, koliko spletki, intriga, ubistava i krvi je bilo. Crna Gora je nezaobilazni dio te priče. Prema procjenama njemačkih istražitelja, najveći šverc duvana preko Crne Gore odvijao se od 1993. do 2001. godine. Za to vrijeme u Crnu Goru je, prema našem dobro obaviještenom izvoru,  ušlo deset hiljada šlepera sa cigarama, koje su kasnije iz naše države nastavljale put prema zemljama Evropske unije. Ne računajući šverc cigareta avionskim putem, preko aerodroma u Podgorici.

Naš izvor iz policije tvrdi da je posao šverca cigareta preko Crne Gore, bio najveći posao koji je italijanska mafija odradila u posljednjih trideset godina. Kako objašnja, ako bi razlika u nabavnoj  i prodajnoj cijeni jedne kutije marlbora bila samo dva dolara, organizatori šverca su samo na jednom kamionu, zarađivali milion i po dolara.

Razlika je bila mnogo veća. Marlboro je, na primjer,  u Velikoj Britaniji prodavan za šest eura i osamdeset centi, dok mu je nabavna cijena kod švercera bila svega pedeset centi. Naš obaviješteni izvor kaže da je preko Crne Gore prometovano cigareta u vrijednosti od oko jedanaest milijardi eura, od čega je tri milijarde pripalo italijanskoj mafiji.

Ovaj izvor je vrlo detaljno opisao kako je novac stečen od prodaje cigatreta iznošen diplomatskom poštom iz Crne Gore na Kipar i u Grčku, i kako se preko Engleske i Beliza prao i vraćao u Crnu Goru.

Prema poslednjim informacijama iz sjedišta Evropske unije u Briselu, Crna Gora u tome i dalje prednjači. Uprava policije je na nedavnoj konferenciji, pritisnuta međunarodnim istragama i činjenicama, kao i imperativom da se ispunjavaju zahtjevi iz pregovaračkih poglavlja 23 i 24, saopštila da šverc cigareta i dalje predstavlja veliki problem u Crnoj Gori.

Na  novinarsko pitanje da li je država Crna Gora umiješana u taj šverc, odgovorili su da nemaju takva saznanja. Tih saznaja nije bilo ni kada su o švercu cigareta progovorili rožajski policajci, koje su zbog toga otpustili sa posla, pa su, pod međunarodnim pritiskom, poslije morali sve da ih vrate na posao.

Naša država nije izuzetak. Naš izvor tvrdi da većina balkanskih država svoje budžete u dobroj mjeri puni na taj način što učestvuje u organizovanju šverca cigareta i švercerskih puteva raznih drugih roba. To  ukazuje na dubinu sprege kriminalnih organizacija i vladajućih struktura u državama na Balkanu.

                                                                                                          Tufik SOFTIĆ

Komentari

MONITORING

PROSLAVA JUBILEJA RTCG: Rijaliti jedne državne televizije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veče u Hiltonu u stvari je najistinitije stanje RTCG danas.  Sva silna upozorenja domaćih i međunarodnih organizacija, i Evropske komisije, da je DPS izvršio udar na javni servis,  govore mnogo manje o toj istini od ovonedeljne proslave. Niko tu nije krio da je RTCG državna, odnosno servis DPS.  Ni depeesovci, a ni ovi sa RTCG

 

Izgledalo je kao da se u hotelu Hilton održava kongres vladajuće DPS. Dobro, možda je pomalo ličilo i na proslavu Dana državnosti. Pokatkad, doduše,   i na gostovanje Crne Gore na Evroviziji.  Bilo je i onih kojima se  moglo učiniti i da se vremeplovom pošlo u prošlost, i da tek treba izmisliti medijski pluralizam i slobodne medije. I digitalni signal. Moguće da se  nekom priviđalo i  da u prvom redu u Hiltonu sjedi Josip Broz, i raduje se poprilično zakašnjeloj modernizaciji  državne televizije.  Svakako bi neupućenome bilo gotovo nemoguće da pogodi da je to bila proslava jubileja takozvanog crnogorskog javnog servisa – svečana akademija povodom 27. novembra –  Dana RTCG i prelaska na HD signal. Ne baš uspješnog, i zakašnjelog decenijicu, ali dobro sad.

Jedno je sigurno –  veče u Hiltonu u stvari je najistinitije stanje RTCG danas.  Sva silna upozorenja domaćih i međunarodnih organizacija, i Evropske komisije, da je DPS izvršio udar na javni servis, zaustavivši i onako sporu i mučnu transformaciju bivše državne televizije u servis svih građana, govore mnogo manje o toj istini, od proslave u Hiltonu. Niko tu nije krio da je RTCG državna, odnosno servis DPS.  Ni depeesovci, ni ovi sa RTCG.

,,Mislim da iznosim stav velike većine građana kada kažem da RTCG kroz istinite, pouzdane i pravovremene informacije značajno utiče na poboljšanje života zajednice i stvaranje pozitivne atmosfere u društvu”, ocijenio je predsjednik države Milo Đukanović u uvodnom govoru na proslavi. ,,Time RTCG postaje partner i oslonac državnim organima, političkim i društvenim subjektima, stvaralačkoj zajednici i građanima u izgradnji boljeg društva”, dodao je Predsjednik. Oslonac, nego šta. Posebno pred izbore.

Generalni direktor RTCG Božidar Šundić imao je još bolje pojašnjenje: „RTCG ima zadatak da sačuva mentalno zdravlje nacije“.  A ružičaste naočare, poznato je, majka su mentalnog zdravlja. Šundić je inicirao i promjenu zvaničnog naziva iz RTCG u Crnogorska Radio televizija. E to će tek da popravi mentalno zdravlje nacije.

Kako god, otkako je Šundić došao na čelo RTCG, nakon što je vladajuća partija preko institucija koje kontroliše, smijenila prethodni menadžment i dio Savjeta koji se trudio da sprovede proces transformacije državne televizije u javni servis, povjerenje u tu televiziju pada.

Goran Đurović, jedan od nezakonito smijenjenih članova Savjeta, podsjeća  za Monitor, komentarišući ovonedjeljni prelazak na HD signal i proslavu jubileja RTCG, da je za svega nekoliko mjeseci od smjene prethodnog menadžmenta povjerenje građana u RTCG palo za 11 posto.

,,RTCG je danas dalji od svoje javne funkcje nego što je bio 2012 godine. Rezultati istraživanja iz novembra 2018. godine ukazuju na činjenicu da je povjerenje u TVCG palo na 22% samo za nekoliko mjeseci od kako je Šundić imenovan za generalnog direktora iako je početkom 2018. godine, dok su na čelu RTCG bili Andrijana Kadija i Vladan Mićunović, povjerenje bilo na 33%“, kaže Đurović.

„ Podaci o povjerenju građana u RTCG za 2019. godinu još nisu objavljeni. Ukoliko građani nemaju povjerenje u RTCG, što je mjerljiva kategorija, onda ni proces digitalizacije neće doprinijeti ostvarenju svrhe javnog servisa. O povjerenju građana treba da brine Savjet RTCG, a očigledno da aktuelni Savjet RTCG o tome ne brine. Neka gledaoci sami uporede kvalitet programa iz 2017 (i prve polovine 2018)  i  ove godine  i neka razmisle u kojoj od dvije referentne godine su mogli da čuju i vide na RTCG više suprotstavljenih stavova, dobiju više izbalansiranih i objektivnih informacija o životnim temama“ , zaključuje on.

Crnogorski građani  su 17 godina nakon što je 2002. godine donešen prvi medijski zakon kojim je započet proces transformacije, dobili ono što su imali još tada – državnu televiziju. Paralelno sa pokušajem da se RTCG transformiše u servis građana, na čemu su radili pojedinci izabrani u rukovodeća tijela zadužena za tu transformaciju, tekao je i proces pokušaja vlasti da tu transformaciju onemogući. Najprije je u parlamentu počeo da se krši zakon i da se glasa za članove Savjeta, umjesto da se samo verifikuje njihov izbor od strane civilnog društva i Univerziteta. Tako je vlast počela da utiče  na izbor rukovodećeg tijela RTCG. A samim tim i da kontroliše program, odnosno proces transformacije. Ubrzo je ova nezakonita praksa u parlamentu ozakonjena izmjenama zakona iz 2002, a izmjene od dobrih ka gorim rješenjima medijskih zakona nastavila su se  i posle toga.

Do onoga da je RTCG postala i finansijski zavisna od vladajuće partije, odnosno Vlade. Pokušaj da joj se obezbijedi finansijska nezavisnost, te da je finansiraju direktno građani preko računa za sruju, propao je, da bi konačno zakon bio izmijenjen, a RTCG počela da se finansira direktno iz budžeta.

Pokušaj kontrole od strane DPS poljuljan je nakon formiranja vlade izbornog povjerenja, kada je jedan od zahtjeva opozicije bio i smjena DPS-u lojalnog menadžmenta i urednika.  No, vladajuća partija je uzvratila udarac, kada je prije dvije godine preko Agencije za sprečavanje korupcije pokrenula smjene u Savjetu RTCG pojedinaca koji su joj ometali stavljanje  javnog servisa pod punu kontrolu. Ubrzo je smijenjen i tadašnji menadžment, Andrijana Kadija i Vladan Mićunović, za čije je vrijeme RTCG počela da liči na ono što treba da bude. Iako su sudovi presudili da su smjene u RTCG bile nezakonite, smijenjeni nijesu vraćeni natrag. A oni koji su ih zamijenili, od Božidara Šundića, do članova Savjeta,  pomogli su vladajućoj partiji da preuzme RTCG.

Sada svi skupa slave u Hiltonu. Na naš račun.

 

Milu Svečana akademija, Dušku HD signal

Đukanović je možda dobio glavnu ulogu na Svečanoj akademiji, ali je i premijer imao važno mjesto u proslavi  jubileja RTCG.  Njemu je pripala čast da se pojavi u prvoj sekundi prelaska RTCG na digitalni signal. Trenutak je svakako istorijski. Kad je stari sistem državne, sa decenijskim zakašnjenjem od ostatka svijeta, prešao na digitalno emitovanje, u programu se pojavio premijer Duško Marković, sa menadžmentom RTCG. Izgledalo je kao da lebde u nekom zelenom praznom prostoru, ili da su se iskrcali na Mjesec. Sljedeća slika: Marković i drugovi lebde iznad vode, možda i zatvorenog bazena u Sportskom centru u Podgorici.

Možda se nekom čini da nema napretka. Ili mu dođe da se grohotom nasmije.  Ipak, prelaskom na HD signal, crnogorski građani mogli su jasno da vide čiji je servis RTCG. Klikneš na dugme, ono – premijer.

Ili, kako to Marković lijepo reče u HD izdanju: ,,RTCG ima državne atribute”.

,,Javni servis ima svetu misiju, ne samo da obavještava građane, nego da svaku informaciju stavi u realan kontekst”, dodao je premijer. Koliko je Marković stručan za realni kontekst možda najbolje govori njegovo viđenje sebe i onoga što je njegova Vlada napravila u protekle tri godine. Premijer je sebi dao „čistu peticu“, a njegova realnost izgleda ovako: nema javnog duga, plate rastu, otvaraju se fabrike na sjeveru, nezaposlenost se smanjuje… To će se valjda i gledati na RTCG.

Kako god, digitalizacija će građane koštati više od 17 miliona eura.  Strategiju digitalizacije RTCG donijela je daleke 2010. godine, kada je ponosno saopšteno da je zbog toga bila „u ovom procesu među prvima u regionu“. Par godina kasnije našla se na začelju. Trenutno, puštanje digitalnog signala, sa aspekta modernizacije, izgleda kao kad natjerate penzionera da sa fiksnog pređe na mobilni telefon.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

JOŠ JEDAN NAPAD NA NOVINARE: Tajkun, zaštitar i tužilac – ogledalo sistema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šta biva kada se u tužilaštvu, policiji, parlamentu ili TC Delti ugase kamere

 

Mladen Mijatović, službenik MUP CG raspoređen u Direktoratu za vanredne situacije i tjelohranitelj Zorana Bećirovića napao je, ovog utorak u Tržnom centru Delta, novinara Dana Vladimira Otaševića.

Mijatović je, kako prenose mediji na osnovu svjedočenja i snimaka nadzornih kamera, Otaševića vukao, čupao, psovao i prijetio mu pokušavajući da ga primora da sa svog mobilnog telefona izbriše zajedničke fotografije njegovog poslodavca (privatnog a ne državnog) i višeg državnog tužioca Miloša Šoškića.

Otašević priča kako je Bećirovića i Šoškića primijetio u jednoj od prodavnica mobilnih telefona. „Smatrao sam interesantnim da propratim činjenicu da je Bećirović, protiv kog je ranije podnijeta prijava tužilaštvu, u društvu tužioca.Sačekao sam da izađu i napravio par fotografija. Tada je na mene nasrnuo čovjek, obezbjeđenje Zorana Bećirovića“, objašnjava novinar, „Ja sam im se odmah predstavio… međutim, ovaj čovjek se na to nije obazirao, već me je uhvatio za zadnji dio vrata i privukao me sebi i počeo da me vrijeđa „bubašvabo, p….a ti materina, izbriši te slike”. Na to mu je Bećirović rekao: „Nemoj ovdje, kamere su, riješićemo to”. Ovaj me je pustio, pa su se sva trojica, Bećirović, Šoškić i ovaj čovjek, udaljili. Sve ovo je vidio i čuo Miloš Šoškić”.

Nemoj ovdje, kamere su…?! Kolegu su, dakle, od ozbiljnijih (fizičkih) posljedica spasile nadzorne kamere. U prisustvu  tužioca. A  da nije bilo dotičnog policajca ne bi bilo ni problema. Makar ne u tom trenutku. Riješićemo to, kako reče čovjek koji godinama medije krivi za (još uvijek ne razjašnjeno) ubistvo njegovog brata Dragana Bećirovića.

Vijest o bliskom susretu tajkuna, tužioca i policajca sa novinarom stigla je u momentu kada se Bećirović (ponovo) našao u žiži interesovanja javnosti zbog nedavnog privođenja i saslušanja, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva.

Iz medija bliskih Tužilaštvu mogli smo saznati da se Bećirović tereti zbog SMS prijetnji sudskom vještaku ekonomske struke iz Kolašina (naknadno smo doznali kako je riječ o Aleksandru Rakočeviću). Pobjeda citira prijavu: “Bećirović je vještaku poslao više prijetećih poruka u kojima je u prijetećem tonu pominjao imena nekih istaknutih tužioca, ali i nekih ljudi iz vlasti”.

Bećirovićje saslušan zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo pokušaj sprječavanja dokazivanja. Intrigirala je činjenica da se ni SDT ni Osnovno državno tužilaštvo (ODT) nijesu potrudili da pojasne sporna mjesta u ovoj priči: osumnjičeni je priveden po nalogu SDT, predmet je proslijeđen na postupanje u ODT, a određivanje pritvora zahtijevao je glavni SDT Milivoje Katnić… Jednako, čudilo je i odsustvo volje čelnika tužilaštva da se pohvale hvatanjem u koštac sa jednim od reprezentativnih predstavnika onog dijela ovdašnje biznis elite čiji su poslovi „neuobičajeno bliski vlastima“.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 6. decembra
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTARSTVO PROSVJETE I REZULTATI PISA TESTIRANJA: Gore je bolje

Objavljeno prije

na

Objavio:

PISA testiranje je opet potvrdilo da je skoro svaki drugi učenik u Crnoj Gori funkcionalno nepismen. Dok se u okruženju, i oni bolje rangirani od Crne Gore hvataju za glavu zbog loših rezultata, u Ministarstvu prosvjete Crne Gore pominju i radost

 

Crna Gora je na PISA testiranju koje je sprovedeno 2018. zauzela 52. mjesto, objavljeno je ove nedjelje na sajtu Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) koja sprovodi ovaj program. Kao i prilikom prošlog testiranja 2015, potvrđeno je da je skoro svaki drugi učenik u Crnoj Gori funkcionalno nepismen.

Na listi je rangirano 79 država a prva dva mjesta zauzimaju Kina i Singapur, slijede kineski Makao i Hong Kong, a najbolje plasirana evropska država, na petom mjestu  je Estonija. Od zemalja bivše Jugoslavije od Crne Gore su slabije plasirani BiH (62), Sjeverna Makedonija (67) i Kosovo (75). Slovenija je zauzela 21, Hrvatska 29, a Srbija 45. mjesto.

Dok se u okruženju, i oni bolje rangirani od Crne Gore hvataju za glavu zbog rezultata, u saopštenju Ministarstva prosvjete pominju i radovanje.  ,,Posebno nas raduje napredak iz matematičke pismenosti, bolji smo za 12 bodova, a statistički posmatrano bilježimo trend rasta od početka učešća u PISA testiranju za 31 bod. Rezultati iz naučne pismenosti su za nijansu bolji od prethodnog ciklusa. U ciklusu PISA 2018 fokus je bio na čitalačkoj pismenosti, gdje je novina bila uvođenje digitalnog čitanja. Neznatna razlika u rezultatima i na nivou OECD-a i na nivou Crne Gore u odnosu na prethodni ciklus je zenemarljiva upravo zbog uvođenja digitalnog čitanja, pa možemo reći da su rezultati iz čitalačke pismenosti na nivou prethodnog ciklusa. Takođe, i iz čitalačke pismenosti napredak je u odnosu na 2006. godinu 29 bodova’’.

Ponavlja se priča s testiranja 2015. godine kada su petnaestogodišnjaci iz Crne Gore bili u drugom dijelu liste. Daleko ispod traženog prosjeka zauzeli su 56. mjesto od 70 zemalja u kojima je obavljeno testiranje. Ministarstvo prosvjete je i tada hvalilo napredak u procentima u odnosu na stanje od prije deset godina (2006), iako je taj napredak i tada i sada bio mali.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 6. decembra
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo