Najviše gojazne djece ima u prigradskim naseljima, tamo kod nas živi sirotinja. Roditelji koji jedva sastavljaju kraj s krajem često nemaju mogućnosti da za svoju djecu biraju zdravu hranu. Priganice, popara, palačinke, kiflice, brašno i šećer na sto načina – na jelovniku siromašnih su zato da djeca ne bi bila gladna
Repovi gladnih vremena opstaju, pa se i dalje često računa, naročito kad je riječ o maloj djeci, da koji kilogram više znači da su “napredna”. Prazne kalorije, nedostatak fizičke aktivnosti, malo vitamina, sjedjenje za kompjuterima, ali i siromaštvo u međuvremenu su doveli Crnu Goru u vrh evropske ljestvice po broju gojazne djce.
Ovih dana je objavljeno da su posljednji podaci istraživanja Evropska inicijativa za praćenje dječje gojaznosti, koje je rađeno među djecom od sedam godina, pokazali kako su svaki peti dječak i svaka deseta djevojčica gojazni. Istraživanje je, kako je objasnila specijalista higijene u Institutu za javno zdravlje dr Enisa Kujundžić, urađeno uz podršku i po metodologiji Svjetske zdravstvene organizacije.
Po njenim riječima, najčešći uzrok gojaznosti kod djece je neadekvatna ishrana, u smislu nepravilnog ritma obroka, posebno preskakanje doručka.„Konzumiranja hrane visoke energetske gustine, a nutritivno siromašne, kao što su slatkiši, grickalice, bezalkoholni zašećereni napici, nedovoljno fizičke aktivnosti i sna, provođenje više od dva sata ispred tv-a, kompjutera i drugih medija takođe uzrokuju gojaznost“, precizirala je Kujundžić.
Rezultati istraživanja su pokazali da je u urbanim djelovima Crne Gore duplo više djece sa prekomjernom težinom nego u ruralnim, odnosno da je takve djece u prigradskim naseljima za 50 odsto više nego na selu.
Da prekomjernu tjelesnu težinu ima svako šesto dijete u Crnoj Gori, piše i u Programu mjera za unapređenje stanja uhranjenosti i ishrane u Crnoj Gori sa Akcionim planom 2019-2020. godine.
Crna Gora se, piše u tom dokumentu, 2015. godine pridružila Evropskoj inicijativi za praćenje gojaznosti kod djece, a već 2016. Institut za javno zdravlje sproveo je prva mjerenja na uzorku od 1.900 djece uzrasta sedam godina. “Rezultati su pokazali da je 18,1 odsto dječaka pregojazno, dok je 22,8 odsto gojazno. Slično kao kod dječaka isti procenat djevojčica 18,1 odsto ima prekomjernu tjelesnu težinu, dok je 11,9 odsto djevojčica gojazno”, piše u Programu mjera za unapređenje ishrane.
“Gojaznost i predgojaznost se danas smatraju najčešćim poremećajem zdravlja u dječijem uzrastu u Evropi”, istakla je prof. dr Milica Martinović, u martu ove godine na naučnoj tribini u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti, gdje je održala predavanje na temu: Gojaznost školske djece u Crnoj Gori – spoznaje i izazovi.
Prof. Martinović je ukazala da su prekomjerna težina – predgojaznost i gojaznost definisane kao neuobičajeno ili prekomjerno nagomilavanje masti, koje može da ugrozi zdravlje i predstavlja kompleksan metabolički poremećaj. Gojaznost povećava rizik od pojave raznih oboljenja, naročito metaboličkog sindroma, hipertenzije, srčanih oboljenja, dijabetesa tipa 2, određenih vrsta kancera, astme i brojnih drugih bolesti. Broj predgojazne/gojazne djece i adolescenata uzrasta od pet do 19 godina u svijetu je 2016. iznosio je oko 340 miliona, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije.
Po podacima Medicinskog fakulteta Univerziteta Crne Gore stanje je još gore nego prema podacima koje je sada objavio Institut za javno zdravlje. Nihovo istraživanje u 40 osnovnih škola iz svih djelova Crne Gore. koje je obuhvatilo 4.097-oro djece uzrasta od sedam do 12 godina. pokazalo je da je svako četvto dijete gojazno.
Da gojaznost djece uzima epidemiološke razmjere, konstatovano je i u aprilu prošle godine na nacionalnoj konferenciji Gojaznost djece u Crnoj Gori, prilike i izazovi. “Prevalenca prekomjerne kilaže, uključujući i gojaznost, iznosi 37 odsto u populaciji dječaka i 29 procenata u populaciji djevojčica. Što se tiče Evrope, Crna Gora se nalazi na nezavidnom četvrtom mjestu, nakon Španije, Grčke i Italije“, kazala je Mina Brajović, šefica kancelarije SZO u Crnoj Gori.
“U statističke podatke i istrazivanja ne bih se miješao, vjerujem da su podaci rađeni po njihovim metodama tačni. Definitivno postoji problem gojaznosti kod djece, usled smanjene fizičke aktivnosti, brze hrane, grickalica… Ali, ako pođemo od slučajnog uzorka, populacije koja dolazi u domove zdravlja na pregled, brojka mi se čini pretjerana“, kaže za Monitor dr Slobodan Vukotić specijalista pedijatrije u Domu zdravlja u Podgorici. On primjećuje da više nema dječijih igara na otvorenom, ali i da znatan broj djece ide na plivanje, fudbal i druge sportove koji su danas organizovani drugačije. “Ima roditelja koji puno ulazu u djecu i i to daje rezultate”, kaže dr Vukotić.
On napominje da je gojaznost možda izraženija kod djece u pubertetu, često kao posljedica stanja u porodici, svađa među roditeljima, razvoda, odlazaka na školovanje van zemlje. “Djeca su često sama u kući, roditelji rade i po nekoliko smjena i poslova, prepuštena su sebi, upadaju u depresije, ansioznosti… To utiče na ponašanje djece koja se povlače u sebe, ne žele da se druže, ne izlaze iz kuće, traže rješenje u hrani. Stres ih tjera da prekomjerno konzumiraju hranu”, objašnjava dr Vukotić, naglašavajući da je riječ o veoma kompleksnoj temi.
Koliko traženje rješenja za dječiju gojaznost može da bude teško i delikatno dr Vukotić ilustruje primjerom iz svoje ordinacije: “Danas mi, na primjer, majka gojazne tinejdžerke kaže: ‘Ja joj ne mogu ništa, osim da joj ukinem hranu, a tada je agresivna’. Onda slijedi odbijanje uputa za psihologa…“
Iako je najviše gojazne djece u prigradskim naseljima, ni na jednom skupu na kojem je razmatran ovaj problem, ta činjenica nije posebno razmatrana. Za razliku od zapada, kod nas u predgrađima uglavnom ne žive bogati, nego siromašni. Roditelji koji jedva sastavljaju kraj s krajem često nemaju mogućnosti da za svoju djecu biraju zdravu hranu. Priganice, popara, palačinke, kiflice, brašno i šećer na sto načina – na jelovniku siromašnih su zato da djeca ne bi bila gladna. Lagane supice su za druge, kod njih se sprema jelo sa teškom zaprškom, da zasiti. Kad se tome doda fakat da i djeca iz siromašnih porodica pripadaju generaciji koja živi ne ispuštajući mobilni telefon iz ruke – višak kilograma je neminovan.
Prema podacima od prije nekoliko godina, osamsto miliona ljudi u svijetu gladuje zato što nema dovoljno hrane, dok dvije milijarde gladuju, jer ne dobijaju dovoljno hranjivih sastojaka. U svijetu, prema podacima UN-a, ima oko 150 miliona neuhranjene djece i 50 miliona djece koja imaju problema s gojaznošću.
Svjetska zdravstvena organizacija “skrivenu glad” definiše kao nedostatak ključnih vitamina i minerala, kao i nekih drugih važnih nutrijenata. Ona se javlja kada hrana koju ljudi jedu, iako može da napuni želudac, ne zadovoljava njihove prehrambene potrebe, odnosno nema dovoljno hranljivih sastojaka koji su ključni za rast, razvoj i optimalno funkcionisanje organizma. Najčešći su nedostaci gvožđa, vitamina A i joda. Vremenom to može da dovede do brojnih ozbiljnih zdravstvenih problema kao što je oštećenje vida, narušavanje imunog sistema i anemija.
Ovih dana britanski The Guardian je pisao o istraživanju koje je pokazalo da djeca mlađa od dvije godine u Nepalu dobijaju četvrtinu kalorija iz bezvrijedne hrane. Ljekari upozoravaju da je takva ishrana povezana sa zaostajanjem u razvoju i pothranjenošću. Istovremeno, Svjetska zdravstvena organizacija je pozvala na zabranu visokog nivoa šećera od voćnog pirea u hrani za bebe . Komercijalna hrana za bebe sadrži previše šećera, a visok sadržaj šećera, upozorili su, može predstavljati opasnost za prve zube i uticati na preferencije hrane u odraslom dobu. “Pire od jagode, maline i banane koji se prodaje za bebe od četiri mjeseca u Velikoj Britaniji nema glavni sastojak u imenu. To bi trebalo nazvati koncentrisanim pireom od jabuka (79 posto) sa bananama (8 posto9 i malinom (5 posto) “, objasnili su istraživači.
To što se veliki dio svijeta suočava sa nevoljama oko ishrane, nama ne može da olakša. “Problem je kompleksan i, pored relevantnih institucija sistema, u ovu problematiku treba da se uključi svaki roditelj, svako dijete i svaki građanin”, kazala je dr Martinović na skupu u CANU.
„Na individialnom nivou, redovan ritam obroka, pravilan izbor namirnica, najmanje 60 minuta fizičke aktivnosti dnevno, dovoljno sna su najvažnije mjere u prevenciji dječije gojaznosti“, objasnila je dr Kujundžić iz Instituta za javno zdravlje. Doktorka Milica Martinović, međutim, smatra da je napredak u borbi protiv gojaznosti spor i nekonzistentan, što, kako kaže, predstavlja izazov za zdravstvene sisteme i društvo u cjelini.
Nažalost, znamo kakvi su rezultati suočavanja našeg društva sa ozbiljnim iskušenjima. Konzistentno nikakvi.
Miloš BAKIĆ
HORIZONTI4 sedmice
FOKUS4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice