Povežite se sa nama

MONITORING

DANAK NEZDRAVOM ŽIVOTU I SIROMAŠTVU: Svaki peti dječak i svaka deseta djevojčica – GOJAZNI

Objavljeno prije

na

Najviše gojazne djece ima u prigradskim naseljima, tamo kod nas živi sirotinja. Roditelji koji jedva sastavljaju kraj s krajem često nemaju mogućnosti da za svoju djecu biraju zdravu hranu. Priganice, popara, palačinke, kiflice, brašno i šećer na sto načina – na jelovniku siromašnih su zato da djeca ne bi bila gladna

 

Repovi gladnih vremena opstaju, pa se i dalje često računa, naročito kad je riječ o maloj djeci, da koji kilogram više znači da su “napredna”. Prazne kalorije, nedostatak fizičke aktivnosti, malo vitamina, sjedjenje za kompjuterima, ali i siromaštvo u međuvremenu su doveli Crnu Goru u vrh evropske ljestvice po broju gojazne djce.

Ovih dana je objavljeno da su posljednji podaci istraživanja Evropska inicijativa za praćenje dječje gojaznosti, koje je rađeno među djecom od sedam godina, pokazali kako su svaki peti dječak i svaka deseta djevojčica gojazni. Istraživanje je, kako je objasnila specijalista higijene u Institutu za javno zdravlje  dr Enisa Kujundžić, urađeno uz podršku i po metodologiji Svjetske zdravstvene organizacije.

Po njenim riječima, najčešći uzrok gojaznosti kod djece je neadekvatna ishrana, u smislu nepravilnog ritma obroka, posebno preskakanje doručka.„Konzumiranja hrane visoke energetske gustine, a nutritivno siromašne, kao što su slatkiši, grickalice, bezalkoholni zašećereni napici, nedovoljno fizičke aktivnosti i sna, provođenje više od dva sata ispred tv-a, kompjutera i drugih medija takođe uzrokuju gojaznost“, precizirala je Kujundžić.

Rezultati istraživanja su pokazali da je u urbanim djelovima Crne Gore duplo više djece sa prekomjernom težinom nego u ruralnim, odnosno da je takve djece u prigradskim naseljima za 50 odsto više nego na selu.

Da prekomjernu tjelesnu težinu ima svako šesto dijete u Crnoj Gori, piše i u Programu mjera za unapređenje stanja uhranjenosti i ishrane u Crnoj Gori sa Akcionim planom 2019-2020. godine.

Crna Gora se, piše u tom dokumentu, 2015. godine pridružila Evropskoj inicijativi za praćenje gojaznosti kod djece, a već 2016. Institut za javno zdravlje sproveo je prva mjerenja na uzorku od 1.900 djece uzrasta sedam godina. “Rezultati su pokazali da je 18,1 odsto dječaka pregojazno, dok je 22,8 odsto gojazno. Slično kao kod dječaka isti procenat djevojčica 18,1 odsto ima prekomjernu tjelesnu težinu, dok je 11,9 odsto djevojčica gojazno”, piše u Programu mjera za unapređenje ishrane.

“Gojaznost i predgojaznost se danas smatraju najčešćim poremećajem zdravlja u dječijem uzrastu u Evropi”, istakla je prof. dr Milica Martinović, u martu ove godine  na naučnoj tribini u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti, gdje je održala predavanje na temu: Gojaznost školske djece u Crnoj Gori – spoznaje i izazovi.

Prof. Martinović je ukazala da su prekomjerna težina – predgojaznost i gojaznost definisane kao neuobičajeno ili prekomjerno nagomilavanje masti, koje može da ugrozi zdravlje i predstavlja kompleksan metabolički poremećaj. Gojaznost povećava rizik od pojave raznih oboljenja, naročito metaboličkog sindroma, hipertenzije, srčanih oboljenja, dijabetesa tipa 2, određenih vrsta kancera, astme i brojnih drugih bolesti. Broj predgojazne/gojazne djece i adolescenata uzrasta od pet do 19 godina u svijetu je 2016. iznosio je oko 340 miliona, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije.

Po podacima Medicinskog fakulteta Univerziteta Crne Gore stanje je još gore nego prema podacima koje je sada objavio Institut za javno zdravlje. Nihovo istraživanje u 40 osnovnih škola iz svih djelova Crne Gore. koje je obuhvatilo 4.097-oro djece uzrasta od sedam do 12 godina. pokazalo je da je svako četvto dijete gojazno.

Da gojaznost djece uzima epidemiološke razmjere, konstatovano je i u aprilu prošle godine na nacionalnoj konferenciji Gojaznost djece u Crnoj Gori, prilike i izazovi. “Prevalenca prekomjerne kilaže, uključujući i gojaznost, iznosi 37 odsto u populaciji dječaka i 29 procenata u populaciji djevojčica. Što se tiče Evrope, Crna Gora se nalazi na nezavidnom četvrtom mjestu, nakon Španije, Grčke i Italije“, kazala je Mina Brajović, šefica kancelarije SZO u Crnoj Gori.

“U statističke podatke i istrazivanja ne bih se miješao, vjerujem da su podaci rađeni po njihovim metodama tačni. Definitivno postoji problem gojaznosti kod djece, usled smanjene fizičke aktivnosti, brze hrane, grickalica… Ali, ako pođemo od slučajnog uzorka, populacije koja dolazi u domove zdravlja na pregled, brojka mi se čini pretjerana“,  kaže za Monitor dr Slobodan Vukotić specijalista pedijatrije u Domu zdravlja u Podgorici. On primjećuje da više nema dječijih igara na otvorenom, ali i da znatan broj djece ide na plivanje,  fudbal i druge sportove koji su danas organizovani drugačije. “Ima roditelja koji puno ulazu u djecu i i to daje rezultate”, kaže dr Vukotić.

On napominje da je gojaznost možda izraženija kod djece u pubertetu, često kao posljedica stanja u porodici, svađa među roditeljima, razvoda, odlazaka na školovanje van zemlje. “Djeca su često sama u kući, roditelji rade i po nekoliko smjena i poslova, prepuštena su sebi, upadaju u depresije, ansioznosti… To utiče na ponašanje djece koja se povlače u sebe, ne žele da se druže, ne izlaze iz kuće, traže rješenje u hrani. Stres ih tjera da prekomjerno konzumiraju hranu”, objašnjava dr Vukotić, naglašavajući da je riječ o veoma kompleksnoj temi.

Koliko traženje rješenja za dječiju gojaznost može da bude teško i delikatno dr Vukotić ilustruje primjerom iz svoje ordinacije: “Danas mi, na primjer, majka gojazne tinejdžerke kaže: ‘Ja joj ne mogu ništa, osim da joj ukinem hranu, a tada je agresivna’.  Onda slijedi odbijanje  uputa za psihologa…“

Iako je   najviše gojazne djece u prigradskim naseljima, ni na jednom skupu na kojem je razmatran ovaj problem, ta činjenica nije posebno razmatrana. Za razliku od zapada, kod nas u predgrađima uglavnom ne žive bogati, nego siromašni. Roditelji koji jedva sastavljaju kraj s krajem često nemaju mogućnosti da za svoju djecu biraju zdravu hranu. Priganice, popara, palačinke, kiflice, brašno i šećer na sto načina – na jelovniku siromašnih su zato da djeca ne bi bila gladna. Lagane supice su za druge, kod njih se sprema jelo sa teškom zaprškom, da zasiti. Kad se tome doda fakat da i djeca iz siromašnih porodica pripadaju generaciji koja živi ne ispuštajući mobilni telefon iz ruke – višak kilograma je neminovan.

Prema podacima od prije nekoliko godina, osamsto miliona ljudi u svijetu gladuje zato što nema dovoljno hrane, dok dvije milijarde gladuju, jer ne dobijaju dovoljno hranjivih sastojaka.  U svijetu, prema podacima UN-a, ima oko 150 miliona neuhranjene djece i 50 miliona djece koja imaju problema s gojaznošću.

Svjetska zdravstvena organizacija “skrivenu glad” definiše kao nedostatak ključnih vitamina i minerala, kao i nekih drugih važnih nutrijenata. Ona se javlja kada hrana koju ljudi jedu, iako može da napuni želudac, ne zadovoljava njihove prehrambene potrebe, odnosno nema dovoljno hranljivih sastojaka koji su ključni za rast, razvoj i optimalno funkcionisanje organizma. Najčešći su nedostaci gvožđa, vitamina A i joda. Vremenom to može da dovede do brojnih ozbiljnih zdravstvenih problema kao što je oštećenje vida, narušavanje imunog sistema i anemija.

Ovih dana britanski The Guardian je pisao o istraživanju koje je pokazalo da djeca mlađa od dvije godine u Nepalu dobijaju četvrtinu kalorija iz bezvrijedne hrane. Ljekari upozoravaju da je takva ishrana povezana sa zaostajanjem u razvoju i pothranjenošću. Istovremeno, Svjetska zdravstvena organizacija je pozvala na zabranu visokog nivoa šećera od voćnog pirea u hrani za bebe . Komercijalna hrana za bebe sadrži previše šećera, a visok sadržaj šećera, upozorili su, može predstavljati opasnost za prve zube i uticati na preferencije hrane u odraslom dobu. “Pire od jagode, maline i banane koji se prodaje za bebe od četiri mjeseca u Velikoj Britaniji nema glavni sastojak u imenu. To bi trebalo nazvati koncentrisanim pireom od jabuka (79 posto)  sa bananama (8 posto9 i malinom (5 posto) “, objasnili  su istraživači.

To što se veliki dio svijeta suočava sa nevoljama oko ishrane, nama ne može da olakša. “Problem je kompleksan i, pored  relevantnih institucija sistema, u ovu problematiku treba da se uključi svaki roditelj, svako dijete i svaki građanin”, kazala je dr Martinović na skupu u CANU.

„Na individialnom nivou, redovan ritam obroka, pravilan izbor namirnica, najmanje 60 minuta fizičke aktivnosti dnevno, dovoljno sna su najvažnije mjere u prevenciji dječije gojaznosti“, objasnila je dr Kujundžić iz Instituta za javno zdravlje. Doktorka Milica Martinović, međutim, smatra da je napredak u borbi protiv gojaznosti spor i nekonzistentan, što, kako kaže, predstavlja izazov za zdravstvene sisteme i društvo u cjelini.

Nažalost, znamo kakvi su rezultati suočavanja našeg društva sa ozbiljnim iskušenjima.  Konzistentno nikakvi.

 

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

18. GODIŠNJICA NEZAVISNOSTI CRNE GORE: Bilans punoljetstva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Država je proslavila punoljetsvo ali je još daleko od ekonomske samostalnosti. Pa joj i djeca tridesetu dočekuju živeći kod roditelja.  Kako  i ne bi kada je prosječna cijena stana u Crnoj Gori od 2006. godine porasla makar za 80 odsto

 

Za osamnaest godina državne samostalnosti, crnogorska ekonomija je značajno porasla. Ipak, nedovoljno za ocjenu da smo period od maja 2006. iskoristili na valjan način, u skladu sa željama i  (prirodnim) potencijalima.

Prema lanjskim podacima Eurostata, BDP po stanovniku u Crnoj Gori, računat prema standardu kupovne moći (tako se ujednačavaju postojeće razlike u cijenama) iznosi polovinu prosjeka članica EU. Nešto smo bolji od regionalne konkurencije. Srbija ima 44 odsto EU prosjeka, Sjeverna Makedonija 42, Bosna i Hercegovina 35 a Albanija 34 odsto. Podaci za Kosovo nijesu objavljeni. Nama najbliža članica EU je Bugarska sa BDP-em po stanovniku, prema standard  kupovne moći, od 62 odsto prosjeka EU. Dok je Hrvatska bolja od nas za približno polovinu (73 odsto EU prosjeka).

Koliko je to ozbiljna razlika pokazuje podatak iz 2008, kada smo, po istoj računici, dobacili do 43 odsto tadašnjeg prosjeka EU. To znači da smo za 15 godina osvojili sedam procentnih poena, odnosno, za toliko je naš BDP po stanovniku prema standard kupovne moći – ali sa daleko niže polazne pozicije – rastao brže od prosjeka zemalja EU. Tom dinamikom, prosječan EU standard mogli bi dostići početkom narednog vijeka.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

APELACIONI SUD SILOVATELJU MALOLJETNICE DUPLO SMANJIO KAZNU: Nasilje u produženom trajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je u ranijim presudama izrečeno da ne postoje olakšavajuće okolnosti te da je B.B. i ranije osuđivan, Apelacioni sud je naveo da je Viši sud ,,prestrogo odmjerio” kaznu, te je sa maksimalne od 15 smanjio na osam godina.  Odluka je izazvala bijes javnosti, brojne reakcije i proteste

 

Maloljetnicu od 15 godina je pod prinudom početkom 2020. u svoju kuću odveo 50-godišnji  komšija B.B. ,,Ako ne dođe kod njega da ga nešto posluša” roditelji će joj ostati bez posla. Prijetnje su pojačavane, zaprijetio je i da će joj oca ubiti.

Djevojčica je krila od roditelja šta joj se dešava, dok otac nije primijetio promjene u njenom ponašanju, pregledao njen telefon i pronašao poruke komšije. Potom je djevojčica bratu ispričala o nasilnim seksualnim odnosima koje je mjesecima trpjela. Porodica je slučaj prijavila policiji nakon čega je silovatelj uhapšen i pritvoren.

Viši sud je, u dva navrata u julu 2022. i novembru 2023, B.B. osudio na maksimalnu kaznu zatvora od 15 godina. Sud je utvrdio da je B.B. od januara do juna 2020, upotrebom sile i prijetnje, u više navrata silovao djevojčicu, prijeteći joj da će joj ubiti oca ako nekome kaže.

Apelacioni sud je u februaru prošle godine ukinuo prvostepenu presudu Višeg suda koju je potpisala i jula 2022. godine donijela sutkinja Vesna Kovačević. Ona je B. B. osudila na 15 godina zatvora, ali je tadašnjom odlukom Apelacionog suda silovatelj vraćen na ponovno suđenje. Nakon toga, u novembru prošle godine sudija Višeg suda Veljko Radovanović donosi istovjetnu presudu kao i sutkinja Kovačević.

Apelacioni sud je sada preinačio odluku i smanjio kaznu sa 15 na osam godina.

Iako je u ranijim presudama izrečeno da ne postoje olakšavajuće okolnosti te da je B.B. i ranije osuđivan, Apelacioni sud je naveo da je Viši sud ,,prestrogo odmjerio” kaznu. Posljednja odluka Apelacionog suda je pravosnažna.  Ako ona ostane na snazi B.B, koji je već četiri godine u pritvoru izaći će iz zatvora tokom 20**08.????

Odluka Apelacinog suda izazvala je bijes javnosti i brojne reakcije. U srijedu je ispred ovog suda održan protest više desetina građana.  ,,Strože kazne za zločine nad djecom”, ,,Smanjite silovanje, ne kaznu”, ,,Osam godina zatvora za doživotnu traumu”, ,,Produženo silovanje nema prenaglašen značaj”, neki su od transparenata koji su se mogli vidjeti na protestu.

Iz Apelacionog suda su, nakon burnih reakcija javnosti, u saopštenju za javnost naveli da je izrečena kazna u granicama zakonom propisane.
Vijeće sudija Apelacionog suda koje čine Predrag Tabaš, Srđan Vujović i Vesna Moštrokol je u obrazloženju navelo da umanjuje kaznu koju je dosudio Radovanović, jer je Viši sud dao višestrukom silovanju i ranijoj osuđivanosti okrivljenog prenaglašen značaj, koji nije takvog karaktera da bi se izrekla maksimalna kazna. Smatraju, takođe, da je osam godina zatvora srazmjerno težini učinjenog krivičnog djela.

Crnogorski ženski lobi je poručio da je Apelacioni sud presudom poslao poruku počiniocima da će kazne biti blage, ali i žrtvama silovanja da se ne žale i ćute. ,,Nasilni akt silovanja od strane silovatelja nije jedini akt silovanja nad žrtvom ovog sadističkog, neljudskog čina seksualnog nasilja. Nakon njega dolaze na red ostala silovanja žrtve u vidu: izostanka podrške, traume do kraja života; stigmatizacija i doživotno žigosanje žrtve, žene, đevojke ili đeteta na osnovu donošenja zaključaka o moralnosti osobe koja je preživjela ovozemaljski pakao u vidu zločina višestrukog silovanja; relativizacija i negiranja istog kroz minimiziranje zločina silovanja i njegovih trajnih posljedica po žrtvu u vidu blagih ili smanjenih sankcija prema zločincu silovatelju”, poručili su iz Crnogorskog ženskog lobija.

Organizacije Prima, Sigurna ženska kuća i SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Nikšić u reakciji na presudu navode da zbog ove i ovakvih odluka žrtve silovanja nemaju povjerenja u institucije, da će u najdubljoj tišini i najskrivenijem kutku svog bića uporno tražiti gdje su to pogriješile pa su ,,zaslužile“ da njihov silovatelj bude mnogostruko više shvaćen, opravdan, zaštićen i amnestiran i da će im svakodnevna misao biti samopovređivanje i suicid, a ne odluka da preživljeno nasilje prijave nadležnim instancama.

Centar za ženska prava (CŽP) i Akcija za ljudska prava ( HRA) uputili su protest zbog drastičnog, a neobrazloženog smanjivanja kazne izvršiocu višestrukog silovanja djeteta.

Zbog bijesa javnosti i nemuštog obrazloženja presude Apelacionog suda, reagovali su i iz Vrhovnog suda. Iz ovog suda tvrde da je ovakvu presudu moralo pratiti obrazloženje –  u predmetima, koji su od interesovanja za javnost, naročito u predmetima nasilja nad ženama i maloljetnim licima, sudovi su dužni da sačine saopštenje za javnost koje će sadržati kratke razloge presude u dijelu obrazloženja o vrsti i visini izrečene kazne, saopšteno je, između ostalog, nakon sastanka predsjednika svih crnogorskih sudova.

Da je ovaj predmet percipiran kao alarm potvrdili su iz Vrhovnog suda za Radio slobodnu Evropu: ,, Vrhovni sud  će razmotriti pravosnažnu presudu u ovom predmetu i sagledati efekte preporuka u konkretnom slučaju u skladu sa zakonom”.

Mirela Radić iz pokreta Mi možemo zatražila je na ovonedjeljnom protestu strožije kazne za počinitelje: ,,Zahtijevamo pod hitno promjenu kaznene politike. Ne komentarišemo sudske odluke, ali smatramo da je nešto pogrešno kada je u pitanju kaznena politika Crne Gore”.

O kaznenoj politici govore i dvije presude Apelacionog suda tokom ovog mjeseca. Početkom maja Apelacioni sud preinačio je presudu B.A., osuđenom za krivično djelo silovanje, i smanjio mu kaznu sa pet na četiri godine zatvora. Usvojena je žalba kojom se ukazuje da je optuženom izrečena prevelika kazna, jer je optuženi u vrijeme događaja bio u stanju bitno smanjene uračunljivosti, koja je izazvana njegovom psihičkom bolešću. Ove sedmice objavljena je odluka Apelacionog suda kojom je J.Lj. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i dva mjeseca zatvora zbog krivičnog djela silovanje i produženog krivičnog djela nasilje u porodici.

Pored sudova ni ostale institucije nemaju valjan odgovor na ovaj problem. Skupština je još 2022.godine  usvojila izmjene Krivičnog zakonika koji propisuje strožije kazne za seksualno nasilje nad djecom.One se neprimjenjuju zbog nedostatka propisa za njihovo sprovođenje koje Skupština nije donijela.

U Izvještaju Evropske komisije o Crnoj Gori za 2023. godinu se konstatuje: ,,Ne postoji zadovoljavajući nivo zaštite djece od počinilaca seksualnih krivičnih djela i još uvijek ne postoje sistematski prikupljeni podaci o seksualnom zlostavljanju djece i seksualnom iskorišćavanju”.

Predviđeno je i formiranje registra prestupnika i mjere nadzora počinilaca nakon boravka u zatvoru. Konvenciju o zaštiti djece od seksualnog iskorišćavanja i seksualnog zlostavljanja Savjeta Evrope, Crna Gora je potpisala još 2009. Tada su se obavezali da će napraviti bazu osuđenih za krivična dela protiv polne slobode učinjenih nad djecom.Da je takav dokument neophodan upozoravao je i ombudsman. Registar još ne postoji.

Građanski pokret Mi možemo pokrenuo je prošle godine peticiju kojom se traži povećanje kazni koje se izriču za krivična djela protiv polnih i seksualnih sloboda. Oni  smatraju da kazna ne može biti manja od osam godina. Zalažu se i da se najteža krivična djela iz ove oblasti – obljuba nad djetetom i oljuba nad nemoćnim licem kazne sa najvećom zatvorskom kaznom koju poznaje crnogorski pravosudni sistem.

Peticiju je potpisalo šest hiljada građana i predata je u oktobru Skupštini. Još nije došla na dnevni red.

,,Pitamo Apelacioni sud i vijeće suda zbog čega je nagradilo silovatelja. Ukoliko nije bilo jedne olakšavajuće okolnosti, ako se radi o maloljetnom djetetu, ako se radi o povratniku, zašto su kaznili djevojčicu? “, pitala je Aida Petrović iz nevladine organizacije Prima na protestu 15.maja. I ona i javnost su ostali bez odgovora.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SRPSKI REVIZIONIZAM O SREBRENICI KAO POKRIĆE KORUMPIRANIM POLITIČARIMA: Ponovno guranje Crne Gore u kandže mitomanija i zavjera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić  je juče( četvrtak)  rekao da će Vlada glasati za rezoluciju UN o genocidu u Srebrenici . No, otvaranje ovih bolnih tema očito stvara  nelagodu Spajiću koji se koalicionim sporazumom obavezao na rekonstrukciju Vlade i uvođenje vučićevskih DNP-a i NSD.  Srbijanski režimski mediji neprestano vrte revizionističke priče o ratu u i oko Srebrenice  po kojima na kraju  ispada da je genocid zapravo izvršen nad Srbima. Istina je, naravno, drugačija

 

 

Ko prati vučićevsku štampu i njegove marionete u Srbiji, BiH i Crnoj Gori lako stiče utisak da je UN-ova rezolucija o genocidu u Srebrenici jula 1995. pitanje života i smrti za sav srpski narod, Srbiju i Republiku Srpsku (RS). Predsjednik Aleksandar Vučić govori kako će Srbi  biti proglašeni za genocidni narod, rezolucija će dovesti do ukidanje Republike Srpske, dok će Srbiji biti nametnuto plaćanje ratne odštete. I Vaskršnji sabor Srbije i Srpske je pomjeren jer se čeka glasanje u UN-u. U samom tekstu rezolucije se ni Srbi kao narod, niti vojska, niti bilo koja osoba spominje, a još manje etiketira kao „genocidan“. Uprkos tome, crnogorski podržavaoci Prve familije Srbije su se uključili u beogradsku propagandu. Jovan Vučurović, poslanik Nove srpske demokratije (NSD) i predsjednik parlamentarnog Odbora za ljudska prava i slobode je pozvao Vladu da ne podrži rezoluciju jer je „usmjerena protiv srpskog naroda“. Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije (DNP) je rekao da Njemačka (kosponzor rezolucije) je „država koja je svijetu podarila Hitlera, Himlera, Gebelsa, Aušvic proglašava nas Srbe genocidnim a najstradalniji smo narod Balkana“. Pri tome zgodno zaboravlja da sadašnja Njemačka priznaje holokaust čije negiranje, nacistički simboli i pozdravi su zabranjeni zakonom. SNP-ov Dragoslav Šćekić, jedan od potpredsjednika Vlade Milojka Spajića kaže da će glasati protiv ako rezolucija dođe na Vladu jer „nećemo dozvoliti da bilo koji narod u ovom momentu nazivamo genocidnim“.

Demokratska partija socijalista (DPS) je tražila da Vlada bude kosponzor rezolucije zgodno zaboravljajući svoju i bivšeg lidera Mila Đukanovića ratnu prošlost. Bivši ministar u vladi RS-a Momčilo Mandić je još 2012. pohvalio ulogu Đukanovića za „pomoć koju su on i njegova vlada 1994. upućivali VRS-u i srpskom narodu“ u vremenu kad je Milošević uveo sankcije RS-u. „Gorivo za naše tenkove koji su se borili od Foče preko Srebrenice do Bihaća i dalje slao je upravo Đukanović i ko zna šta bi bilo sa RS da te pomoći nije bilo“ rekao je Mandić. Na Youtube-u postoji snimak u kome se Đukanović hvali da Momir Bulatović „ne treba da štiti srpstvo“ od njega, jer vlada koju on vodi je „morala godinama kriomice od Slobodana Miloševića i Bulatovića da pomaže srpski narod u Hercegovini i Republici Srpskoj, kad su joj oni odlučno i bezdušno spustili rampu“.

Oglasile su se prije dva dana i Majke Srebrenice, tj. njihovo, po mnogima komercijalizirano, rukovodstvo. Ranije su zdušno tvrdile da je „Crna Gora učestvovala u genocidu u Srebrenici“ ali su prije dva dana rekle da „nikad i nigdje nismo našle dokument koji upućuje da je Đukanović bio učesnik ili imao bilo kakve veze sa genocidom u Srebrenici“. One su mu i „zahvalne na svemu što čini za žrtve i njihove porodice“.

Državno tužilaštvo nikada nije ispitalo Đukanovića oko njegove uloge u tom zločinu koji zakonski ne zastarijeva. Kada se tome doda i deportacija bošnjačkih izbjeglica na nož vlastima RS-a i razne druge pomoći za „srpsku stvar“ vjerovatno bi bilo dosta toga što bi on morao objasniti.

Premijer je juče( četvrtak) o rekao da će Vlada glasati za rezoluciju. No očito je da otvranje ovih bolnih tema stvara  nelagodu Vladi i Spajiću koji se koalicionim sporazumom obavezao na rekonstrukciju Vlade i uvođenje vučićevskih DNP-a i NSD-a. Vlada je predložila i amandmane na rezoluciju kojima bi se dodatno individualizirala krivica za genocid i da se skine etiketiranje srpskom narodu koje ionako ne postoji u prijedlogu rezolucije.

Srbijanski režimski mediji vrte revizionističke priče o ratu u i oko Srebrenice.Narativ ima dva smjera. Prvim se potenciraju zločini Armije BiH nad srpskim civilima i konstantni teror koji su u Podrinju trpili od snaga Nasera Orića sve do kraja rata. Orić, kome se kasnije neuspješno sudilo u Hagu je, po srbijanskim medijima, prije „osvete“ u Srebrenici pobio do tri i po hiljade Srba, „uglavnom žena, dece i staraca“, što je , tvrde,  izazvalo razumljivu odmazdu nad muslimanskim dželatima krajem rata. To je ponovio i predsjednik RS-a Milorad Dodik na skupu u Banja Luci 18. aprila ove godine u znak protesta zbog rezolucije. Dodik je rekao da „3.5 hiljade Srba koji su ubijeni u Srebrenici i Bratuncu niko ne spominje” i da je „to bio zločin na kraju rata, nakon zamora, mržnje i stradanja, osveta, ali to nije bio genocid”. I Ana Brnabić, predsjednica srbijanske Skupštine je optužila „one koji sponzorišu rezoluciju da ne pokazuju ni žaljenje ni pijetet“ već „diskvalifikaciju za celi srpski narod“.

Drugi smjer narativa potencira teorije zavjera i da zapravo nije ubijeno osam hiljada muškaraca i dječaka već da su zapadne službe, prije svega britanska i američka, organizovale preko srpskih izdajnika u Vojsci Republike Srpske (VRS) strijeljanje do hiljadu zarobljenih suparničkih vojnika. Tako da na kraju ispada da je genocid zapravo izvršen nad Srbima.

Činjenice kažu ovako. Kada je uz američku podršku i pomoć Dodik došao na vlast u RS (koja je spašena od vojnog sloma upravo od istih Amerikanaca), on je tada javno koristio riječ „genocid“ u opisu dešavanja u Srebrenici jula 1995.  Komisija Vlade RS koja je ustanovljena pod premijerom Draganom Mikerevićem je od decembra 2003. do jula 2004. izvršila rekonstrukciju događaja na osnovu vojnih i policijskih dokumenata RS-a. U Komisiji je bilo pet Srba, jedan Bošnjak i jedan Britanac iz međunarodne zajednice. Zaključci Komisije da su od 10. od 19. jula 1995. snage RS-a zarobile i pogubile između 7,800 i 8,000 Bošnjaka su usvojeni jednoglasno. Usvojila ih je i kasnija Vlada premijera RS-a Pera Bukejlovića. Naknadno će Dodikova vlast reći da su zaključci doneseni pod pritiskom međunarodne zajednice pa je 2019. godine formirana nova Nezavisna međunarodna komisija za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu 1992-1995. godine. „Nezavisna“ komisija je rekla da nije bilo genocida i da „pogubljenje 2.500 do 3.000 vojnih zatvorenika, uključujući nekoliko stotina muških civila iz baze Potočari…predstavlja ratni zločin“. Svi ostali su stradali u borbama prilikom proboja ili umrli od drugih uzroka.

Sadašnje srbijanske narative o paljenju 50 srpskih sela oko Srebrenice, masakre civila (ravno 3.267 ubijenih) od strane Orićevih vojnika najbolje negiraju izvještaji institucija i vojnih komandanata Srba. Prema podacima RS-ovog Odjeljenja za istraživanje rata, ratnih zločina i obradu dokumentacije od početka do kraja rata u BiH (1992-1995) godine na širokoj teritoriji opština Zvornik, Srebrenica, Bratunac, Vlasenica sa opštinom Milići, Kalesija sa opštinom Osmaci i Šekovići poginulo je ukupno 2,385 Srba. Žrtve su određene prema mjestu stradanja. To je 882 osobe manje u odnosu na propagandističke brojke. Do 3,267 stradala se stiglo dodavanjem stradalih sa teritorija oko Sarajeva i drugih mjesta koje su Srbi morali predati nakon Dejtonskog sporazuma. Mrtvi sa tih teritorija su kasnije ponovo sahranjeni u istočnoj Bosni u gorepomenutim opštinama. Od 2,385 stvarno poginulih iz tih opština su 1,974 bili vojnici, 387 civili a 24 su u kategoriji „nepoznat status“.

Najviše Srba je poginulo na početku agresije na BiH 1992.  – 1,489 – od toga 273 civila, 1,201 vojnika i 15 imaju nepoznat status. U ostalim godinama rata (od 1993. do 1995.) je poginulo 896 Srba od čega su 114 bili civili. Ovo se u velikoj mjeri slaže sa pismom generala Ratka Mladića od 10. jula 1995. godine poslatom komadantu UNPROFOR-a  generalu Rupertu Smitu. U pismu Mladić navodi da je „VRS pokrenula ofanzivu na Srebrenicu“ između ostalog jer su prije toga “muslimanske snage ubile 100 i ranile preko 200 Srba”. Mladić navodi stradanja „mnogih srpskih sela duž granice zone i… odvratne zločine protiv civila… spalili su sela Višnjica i Banja Lučica, ubivši njihove stanovnike“. Ove brojke su u ogromnoj koliziji sa navodnih preko 3 hiljada masakriranih Srba. Nesporno je da je nekoliko dana prije napada na Srebrenicu napadnuto selo Višnjica i da su ubijene 4 starije osobe. Poginuo je i jedan vojnik VRS-a.

Snage 28. divizije Armije BiH i/ili oni koji su ih pratili u stopu radi pljačke  ( pretežno hrane jer je u opkoljenjoj Srebrenici  harala glad)  počinili su i druge dokazane zločine protiv srpskih civila. Desetine civila su ubijeni u Skelanima u januaru 1993. (uključujući i majku sa dvoje maloljetne djece od 5 i 12 godina dok su pokušavali pobjeći u Srbiju), Zalazju (na Petrovdan 12.jula 1992. – uključujući i pogubljenje 30-tak zarobljenih vojnika), Bjelovac i druga mjesta što su nesporno urtvrdili i BiH sudovi i Hag. Nekoliko civila je stradalo i u Kravicama na julijanski Božić 1993. što se u Srbiji potencira. Međutim, Kravice su bila legitimna vojna meta zbog skladišta municije i artiljerijske baze VRS-a odakle je gađana Srebrenica. Najveći dio  ubijenih –  46 Srba po jednom, ili 49 po drugom izvještaju – su bili pripadnici VRS-a, seoskih straža i vojnih lica iz Srbije.

Domaća tužilaštva i Hag su uradili loš posao u procesuiranju tih zločina za koje Srbi imaju pravo biti ogorčeni. Međutim, podrinjski  Bošnjaci imaju i te kako  pravo biti ogorčeni na ista tužilaštva zbog zločina iz 1992. (Preko 3 hiljade ubijenih Bošnjaka) i čišćenja Bratunca, Višegrada, Zvornika i drugih mjesta gdje su bili većina prije rata. Do tada će se balkanske prljavštine i kriminal pokrivati Srebrenicom i drugim stratištima.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo