Povežite se sa nama

OKO NAS

KO TURISTE VODI PO CRNOGORSKIM PLANINAMA: Ni licenci,  ni odgovornosti  

Objavljeno prije

na

Protekle dvije godine nije bilo moguće proći obuku i dobiti licencu za planinskog vodiča u Crnoj Gori. Zbog toga je stanje u toj oblasti, ocjenjuju profesionalci, prilično  zabrinjavajuć, a turiste često kroz “divlju ljepotu” vode nedovoljno edukovane i nevješte osobe

 

To je vrlo problematična i neuređena oblast, kaže dugogodišnji planinski vodič Željko Pejović kada govori o regulativi i uslovima u kojima obavlja svoj posao. Iza tog zanimanja,  objašnjava, trebalo bi da stoji mnogo znanja, vještina, ali  i zvaničan dokaz da sve to posjeduje onaj ko se odluči da grupe turista povede kroz izazove crnogorskih planina. Takođe, sve to podrazumjeva i predhodnu obuku, koja, prema propisaima, nije jednostavna.

Nacionalni savjet za obrazovanje , je još u aprilu 2012. godine je usvojio Program za osposobljavanje za zanimanje planinski vodič/ vodičkinja.  Time je, objašnjeno je, Crna Gora konačno dobila zvaničan obrazovni program za sticanje te  stručne kvalifikacije.  Optimistično je najavljeno  je da su, usvajanjem Porgramastvoreni uslovi da se obrazuju planinski vodiči i da se uvede red u  tu oblast.  Program je, navodno,  urađen po savremenim standardima EU, uzimajući u obzir specifičnosti crnogorskih prilika.

Od tada do sada red nije uspostavljen, a samo u dva navrata vodiči su mogli da prođu obuku i dobiju licence.  Prema nekim procjenama,  u našoj državi sada je oko 30-ak licenciranih planinskih vodiča. Pejović kaže da to možda i nije precizna informacija, jer ne postoji registar osoba tog zanimanja.  Mnogo više ih je, objašnjava on,  koji, često bez potrebnog znanja  i licence zarađuju od tog posla.

“Ništa nije regulisano kako treba da bude. Mislim da već dvije – tri godine nije organizovana obuka niti je iko dobio licencu. Međutim, vodiča je sve više. Na sreću, nijesu prečesto dovodili grupe u opasnost, pa je to možda i dokaz da , ipak, značajan broj kolega dobro radi svoj posao. Istina je da ih mnogo radi i bez licence I bez neophodng znanja, što je velika opsanost.”- kaže Pejović za Monitor.

Trenutno jedina institucija koja ima licencu za obučavanje budućih vodiča Nacionalna crnogorska planinska akademija, objašnjava predsjednik Planinarskog saveza dr Dragan Bulatović. Međutim,  on se nada da će od septembra to moći da radi i savez na čijem je čelu. Blatović je i jedan od ukpno pet-  šest licenciranih ispitivača.

I on potvrđuje da tokom minulih nekoliko godina nije bilo obuka ili mogućnosti da se dobiju licence za planinskog vodiča.

“Milsim da od 2017. godine nije bilo novih licenci. Planinarski savez ispunio je sve uslove da od sljedeće jeseni organizuje obuke za tu vrstu zanimanja. Da podsjeti, zakon daje mogućnost kandidatima da polažu ispit za planinskog vodiča, nakon završenog programa osposobljavanja (sastoji se od devet modula, koliko ima i kategorija planinskih vodiča) ili direktnom provjerom znanja.”- objašnjava sagovornik Monitora.

Prema Programu za osposobljavanje planinskih vodiča, spisak onog što polaznik treba da zna je podugačak. Tako, na primjer, onaj koji predvodi grupu turista preko planine, trebalo bi da zna da procijeni  vremenske uslove, zahtjevnost ture i karakteristike grupe, odredi neophodnu opremu, postavlja osiguranja u kratkim penjačkim smjerovima, koristi međunarpodnu signalizaciju za pomoć u planini…

“Takođe, tebalo bi da zna i da ukaže prvu pomoć,  osnove orjentisanja u planini, način planiranja jednodnevnih i višednevnih planinskih tura,  poznaje međunarodne standarde i propise iz te oblasti,  osnove propisa o zaštiti životne sredine… Naravno, planinski vodič trebalo bi i da zna i da  informiše grupu o pravilima ponašanja u zaštićenim područjima, da poznaje zaštićene biljne i životinjske vrste, kao i način pravilnog sortiranja i odlaganja otpada.  Još mnogo toga je neophodno znati da biste bili uspješan planinski vodič, a najvažnije za bezbjednost grupe je besprekorno poznavanje terena. “- kaže Pejović.

Sagvornici Monitora se slažu da se mnogi neodgvorno i bez dijela tog znanja usude da turistima pokažu čari planine.  Pejovića i Bulatovića brine i neodgvornost turista, koji često u planinu kreću sami, osnjajući se na karte i GPS. Tada nastaju veliki prblemi, o čemu svjedoče česte informacije o zalutalim, uglavnom, inostranim gostima.

“Skoro je isti broj onih koji u planinu kreću sami, kao onih koji se odlučuju za vodiča. To zabrinjava i taj broj se iz godine u godinu ne smanjuje. U tom slučaju opasnosti su višestruke. Poznato je d asuneek  naše planine, kad je , na primjer, magla ili nevrijeme veliki izaivo i za mještane, kji su cijeli život proveli u tim krajevima. Dešavalo se i da oni zalutaju. “- priča planinski vodič.

On podsjeća da su, tokom prošle godine, u dva navrata spasilačke službe intervenisale samo u jednom dijelu Nacionalnog parka (NP) Biogradska gora.  Turisti su tada koristili  karte  na kojima su podaci bili netačni.

“Ne znam kako su se u prodaju našle te stare mape, na kojima je bila ucrtana staza kroz Barnik, dio NP. Međutim, te staze odavno nema, zarasla je i jako opasna. Na planinama često i postojeća signalizacija nije baš najbolja, turisti neupoznati sa ćudima prirode, neadekvatno opremljeni…Tako se dešavaju nezgode i nesreće. U svakom slučaju, bez obzira na problem o kojima govorimo, preporučujem da se , naročito, prilikom dugih i zahtjevnih tura angažuju vodiči.”- zaključuje Pejović.

A na uvođenje reda ćemo očito još pričekati

                                                                                                                        Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo