Povežite se sa nama

OKO NAS

KO TURISTE VODI PO CRNOGORSKIM PLANINAMA: Ni licenci,  ni odgovornosti  

Objavljeno prije

na

Protekle dvije godine nije bilo moguće proći obuku i dobiti licencu za planinskog vodiča u Crnoj Gori. Zbog toga je stanje u toj oblasti, ocjenjuju profesionalci, prilično  zabrinjavajuć, a turiste često kroz “divlju ljepotu” vode nedovoljno edukovane i nevješte osobe

 

To je vrlo problematična i neuređena oblast, kaže dugogodišnji planinski vodič Željko Pejović kada govori o regulativi i uslovima u kojima obavlja svoj posao. Iza tog zanimanja,  objašnjava, trebalo bi da stoji mnogo znanja, vještina, ali  i zvaničan dokaz da sve to posjeduje onaj ko se odluči da grupe turista povede kroz izazove crnogorskih planina. Takođe, sve to podrazumjeva i predhodnu obuku, koja, prema propisaima, nije jednostavna.

Nacionalni savjet za obrazovanje , je još u aprilu 2012. godine je usvojio Program za osposobljavanje za zanimanje planinski vodič/ vodičkinja.  Time je, objašnjeno je, Crna Gora konačno dobila zvaničan obrazovni program za sticanje te  stručne kvalifikacije.  Optimistično je najavljeno  je da su, usvajanjem Porgramastvoreni uslovi da se obrazuju planinski vodiči i da se uvede red u  tu oblast.  Program je, navodno,  urađen po savremenim standardima EU, uzimajući u obzir specifičnosti crnogorskih prilika.

Od tada do sada red nije uspostavljen, a samo u dva navrata vodiči su mogli da prođu obuku i dobiju licence.  Prema nekim procjenama,  u našoj državi sada je oko 30-ak licenciranih planinskih vodiča. Pejović kaže da to možda i nije precizna informacija, jer ne postoji registar osoba tog zanimanja.  Mnogo više ih je, objašnjava on,  koji, često bez potrebnog znanja  i licence zarađuju od tog posla.

“Ništa nije regulisano kako treba da bude. Mislim da već dvije – tri godine nije organizovana obuka niti je iko dobio licencu. Međutim, vodiča je sve više. Na sreću, nijesu prečesto dovodili grupe u opasnost, pa je to možda i dokaz da , ipak, značajan broj kolega dobro radi svoj posao. Istina je da ih mnogo radi i bez licence I bez neophodng znanja, što je velika opsanost.”- kaže Pejović za Monitor.

Trenutno jedina institucija koja ima licencu za obučavanje budućih vodiča Nacionalna crnogorska planinska akademija, objašnjava predsjednik Planinarskog saveza dr Dragan Bulatović. Međutim,  on se nada da će od septembra to moći da radi i savez na čijem je čelu. Blatović je i jedan od ukpno pet-  šest licenciranih ispitivača.

I on potvrđuje da tokom minulih nekoliko godina nije bilo obuka ili mogućnosti da se dobiju licence za planinskog vodiča.

“Milsim da od 2017. godine nije bilo novih licenci. Planinarski savez ispunio je sve uslove da od sljedeće jeseni organizuje obuke za tu vrstu zanimanja. Da podsjeti, zakon daje mogućnost kandidatima da polažu ispit za planinskog vodiča, nakon završenog programa osposobljavanja (sastoji se od devet modula, koliko ima i kategorija planinskih vodiča) ili direktnom provjerom znanja.”- objašnjava sagovornik Monitora.

Prema Programu za osposobljavanje planinskih vodiča, spisak onog što polaznik treba da zna je podugačak. Tako, na primjer, onaj koji predvodi grupu turista preko planine, trebalo bi da zna da procijeni  vremenske uslove, zahtjevnost ture i karakteristike grupe, odredi neophodnu opremu, postavlja osiguranja u kratkim penjačkim smjerovima, koristi međunarpodnu signalizaciju za pomoć u planini…

“Takođe, tebalo bi da zna i da ukaže prvu pomoć,  osnove orjentisanja u planini, način planiranja jednodnevnih i višednevnih planinskih tura,  poznaje međunarodne standarde i propise iz te oblasti,  osnove propisa o zaštiti životne sredine… Naravno, planinski vodič trebalo bi i da zna i da  informiše grupu o pravilima ponašanja u zaštićenim područjima, da poznaje zaštićene biljne i životinjske vrste, kao i način pravilnog sortiranja i odlaganja otpada.  Još mnogo toga je neophodno znati da biste bili uspješan planinski vodič, a najvažnije za bezbjednost grupe je besprekorno poznavanje terena. “- kaže Pejović.

Sagvornici Monitora se slažu da se mnogi neodgvorno i bez dijela tog znanja usude da turistima pokažu čari planine.  Pejovića i Bulatovića brine i neodgvornost turista, koji često u planinu kreću sami, osnjajući se na karte i GPS. Tada nastaju veliki prblemi, o čemu svjedoče česte informacije o zalutalim, uglavnom, inostranim gostima.

“Skoro je isti broj onih koji u planinu kreću sami, kao onih koji se odlučuju za vodiča. To zabrinjava i taj broj se iz godine u godinu ne smanjuje. U tom slučaju opasnosti su višestruke. Poznato je d asuneek  naše planine, kad je , na primjer, magla ili nevrijeme veliki izaivo i za mještane, kji su cijeli život proveli u tim krajevima. Dešavalo se i da oni zalutaju. “- priča planinski vodič.

On podsjeća da su, tokom prošle godine, u dva navrata spasilačke službe intervenisale samo u jednom dijelu Nacionalnog parka (NP) Biogradska gora.  Turisti su tada koristili  karte  na kojima su podaci bili netačni.

“Ne znam kako su se u prodaju našle te stare mape, na kojima je bila ucrtana staza kroz Barnik, dio NP. Međutim, te staze odavno nema, zarasla je i jako opasna. Na planinama često i postojeća signalizacija nije baš najbolja, turisti neupoznati sa ćudima prirode, neadekvatno opremljeni…Tako se dešavaju nezgode i nesreće. U svakom slučaju, bez obzira na problem o kojima govorimo, preporučujem da se , naročito, prilikom dugih i zahtjevnih tura angažuju vodiči.”- zaključuje Pejović.

A na uvođenje reda ćemo očito još pričekati

                                                                                                                        Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

MUTNE RIJEKE: Tara opet pretvorena u kaljugu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Informacije o novom ekološkom zlodjelu na Tari obišle su region, ekološki aktivisti zahtijevali hitnu reakciju i pisali UNESKO-u, rijetki turisti razočarano odustajali od raftinga… Nadležni su za  sudbinu Tare saznali iz medija

 

Inspekcija za vode utvrdila je da je do najnovijeg  zamućenja rijeke Tare, posljednjeg dana jula,  došlo zbog radova na Bjelojevićkoj rijeci – pritoci Tare, i to na izgradnji regionalnog puta, čiji je investitor Direkcija za saobraćaj, a izvođač kompanija Bemaks. Iz Uprave za inspekcijske poslove su pojasnili i da je rijeka  zamućena od zemljanih radova, koji se izvode na dionici puta Mojkovac – Vragodo.

Kažu i da za te radove nije potrebno sprovoditi postupak procjene na životnu sredinu,  jer se radi o putu dužine od nešto preko jedanaest kilometara. Kako objašnjavaju,  „uredbom o projektima za koje se vrši procjena uticaja na životnu sredinu propisano je da se takva procjena može tražiti jedino za magistralne i regionalne puteve u dužini od preko 20 kilometara“.

Najvećim dijelom toka kroz Crnu Goru, od  Mojkovca do Šćepan Polja, rijeka je u petak 31. jula tekla potpuno mutna, a kako tvrde ekološki aktivisti, sedmicama prije toga  prilično zamućena.

Krajem jula mutna Tara, kažu u turističkim agencijama, obesmislila je  reklame kojima se ljubitelji raftinga pozivaju na tu rijeku.  Rijetki turisti nijesu htjeli da se spuste niz „rijeku koju su zatekli u užasnom stanju“. Na primjer,  grupa  turista iz Belgije, kako je novinarima ispričao predsjednik Udruženja raftera i stanovništva NP Durmitor, Veljko Ostojić, otišli su u ubjeđenju da su prevareni.

„Reklamiramo Taru kao rijeku čija se voda može piti. Takođe, turistima kažemo i da je pod dvostrukom zaštitom – kao svjetska kulturna i prirodna baština UNESCO-a i  pod zaštitom programa Man of biosphere (čovjek i biosfera). Na našim reklamnim fotografijama je plavozelena rijeka… Sreća u nesreći je što ovih dana nemamo najavljene grupe za rafting, inače,  ode i obraz i poslovni ugled. Ovo je užasno“, kazali su Monitoru u jednoj od kolašinskih turističkih agencija.

Ispod mojkovačkog starog mosta, umjesto bistre  vode, i 5. avgusta,  tekla je kaljuga. Nadležni su za  mutnu Taru, priznaju, saznali iz medija.

,,Ministarstvo održivog razvoja i turizma je danas odmah  povodom informacija,  koje smo dobili putem medija,  o zamućenju rijeke Tare na potezu od Mojkovca do Šćepan Polja, poslalo pisani zahtjev Upravi za inspekcijske poslove da u najhitnijem roku uputi nadležne inspekcije na teren, u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja”, sopštili su iz tog ministarstva 31. jula Radiju Slobodna Evropa (RSE).

Iz civilnog sektora su za  ekocid na Tari, prije inspekcijskog nalaza,  optužvali uglavnom  investitore malih hidroelektrana (mHE). Kažu da  izgradnja pristupnih puteva do mHE dovodi do ispiranja hiljada tona šljunka, zemlje i otpada u samo korito Tare.

O najnovijem ubijanju rijeke  nevladina Koalicija za održivi razvoj (KOR)  obavijestila je i  UNESCO.  Fotografije  i video zapisi uništavanja Tare  biće poslati i   Delegaciji Evropske unije u Crnoj Gori.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO ZORAN ĐIKANOVIĆ TESTIRA OZBILJNOST STRANIH INVESTITORA: Reket kao dobrodošlica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đikanović je svjesno pokušao da zloupotrijebi svoju funkciju predsjednika KTK, kako bi stekao nezakonitu imovinsku korist, navodi se u krivičnoj prijavi, a kako bi s druge strane iskoristio i svoju javnu funkciju i pomogao postupak licenciranja Komisiji ili isti odmogao ako se ipak Gedik Yatirim odluči da ne plati traženi novčani iznos

 

Prošle su dvije nedjelje kako je Zoran Đikanović, predsjednik Komisije za tržište kapitala (KTK), saznao da je protiv njega podnijeta krivična prijava zbog pokušaja iznude mita. Ako ne na drugi način, tu je informaciju dobio od medija koji su zatražili da prokomentariše prijavu koju je podnio Mladen Bojanić, ekonomski konsultant i bivši poslanik.

Đikanović je tada, na upit Vijesti, odgovorio kako on ne zna za prijavu  i da prvi put čuje za  tursku kompaniju Gedik Yatirim i priču o navodnom mitu, odnosno reketiranju. Nema naznaka da je predsjednik Komisije za tržište kapitala i potpredsjednik NVO Društvo ekonomista i menadžera Crne Gore, u međuvremenu, osvježio sjećanje. Baš kao što nema ni informacija da su nadležni iz tužilaštva pokušali da Đikanovića podstaknu (čitaj saslušaju) na taj napor. Kako bi saznali i njegovu interpretaciju priče koja, prema navodima iz krivične prijave, počinje u ljeto prošle godine.

Tada je kompanija Gedik Yetirim objelodanila odluku da svoj posao proširi i na Crnu Goru. U pitanju je privredno društvo koje se blizu tri decenije bavi berzanskim poslovima u Turskoj i na međunarodnom tržištu pa je, iz njihove perspektive, bilo prirodno da slične aktivnosti nastave i „u predivnoj Crnoj Gori“. Slijedeći brojne turske firme koje su to već uradile. Planirani posao je podrazumijevao da Gedik Yetrim, ili njena lokalna ćerka firma, dobiju neophodne licence Komisije u čijoj je nadležnosti „izdavanje i oduzima dozvola, odobrenja, licenci i saglasnosti“ za rad na tržištu kapitala, osnivanje i upravljanje investicionim, penzionim i drugim fondovima.

Zato je, u avgustu 2019,  u prostorijama KTK održan sastanak kome su, u ime Komisije, prisustvovali službenica Ilda Šabović i član Komisije Asmir Pepić, dok su tursku kompaniju predstavljali Anil Abbak, direktor za inostrana ulaganja  i advokat Pavle Tripković. Prema navodima iz krivične prijave, na tom sastanku su razmjenjeni kontakti i osnovne informacije oko postupka licenciranja, a Anil Abbak je najavio da će Gedik Yatirim „u skoroj budućnosti“ preko zavisnog društva Beta-Investments uplatiti osnovni novčani kapital u iznosu od 125.000 eura i pokrenuti sve postupke radi dobijanja licence za osnivanje, odnosno dozvole za rad investicionog društva od Komisije.

Potom se u priču uključuje i predsjednik KTK. Đikanović je 3. avgusta 2019. sa mejl adrese, koju koristi kao predavač na Univerzitetu Donja Gorica, Amilu Abaku, na njegovu službenu mejl adresu, poslao prijedlog da kompanija Gedik Yatirim učestvuje na „istaknutom i važnom regionalnom i međunarodnom događaju“ – Miločerskom razvojnom forumu 2019 u organizaciji NVO Društvo ekonomista i menadžera Crne Gore.

„Interes koji ste iskazali ukazuje na Vašu ozbiljnost. To je razlog zbog kojeg želimo da Vam omogućimo da svoju kompaniju predstavite na Miločerskom razvojnom forumu“, piše Đikanović kompaniji za koju, navodno, nikada nije čuo. A čiji zahtjev za izdavanje licence čeka u njegovom radnom stolu. Slijede detalji ponude: „Prema cjenovniku Miločerskog razvojnog foruma, prezentacija kompanije do 10 minuta iznosi 4.000 eura, a do 15 minuta 5.000 eura koja se plaća Društvu ekonomista, organizatoru Foruma“. Đikanović potom potencijalnog učesnika Foruma obavještava da osim prezentacije „ovo“ (misli na uplatu od četiri, odnosno, pet hiljada eura) uključuje niz drugih aktivnosti, među kojima je i „kratak susret“ sa crnogorskim premijerom.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEIZVJESNA SUDBINA NJEGOŠEVOG PARKA I KASARNE MORAČA: Vapaji podgoričkih pluća

Objavljeno prije

na

Objavio:

Njegoševom parku i kasarni Morača prijeti još jedna „valorizacija” planirana iz Glavnog grada. Još jedan betonski blok. Prema zvaničnim podacima GUP-a, Podgorica u periodu od 2012. do 2025. godine ostaje bez više od milion i po kvadrata zelenih površina

 

Zapuštena trava, oronule zgrade, nezaštićeno drveće. Pivske flaše pored polomljenih klupa koje u zoru dočekaju prve prolaznike… Njegošev park i prostor kasarne Morača, epicentar Podgorice, godinama neprimjetno boluju. Od nebrige.

„Skoro svakodnevno obilazim Njegošev park. Pored obale Morače i kod bivše Kasarne šetam pse. To je moj način izražavanja građanskog prkosa, ali i posjeta bolesnom članu porodice“, kaže za Monitor građanski aktivista Dragan Sošić.

Planove nadležnih iz Glavnog grada da valorizuju ovaj dio Podgorice nedavno su osporili iz Savjeta za reviziju planskih dokumenata. Valorizacija podrazumijeva izgradnju novog betonskog bloka u jednoj od posljednjih podgoričkih zelenih oaza.

U analizi nacrta izmijenjenog Prostorno-urbanističkog plana Podgorice (PUP),  Savjet navodi se da nije jasno zbog kog tržišta i za koje potrebe treba valorizovati lokaciju Kasarne. Precizira se: Nedopustivo je prekrajanje jedne od najstarijih zelenih površina u Podgorici. Nacrtom Urbanističkog projekta Kasarna Morača bila je planirana gradnja skoro 150.000 kvadratnih metara na svega osam hektara zemljišta, rušenje svih 15 zgrada nekadašnje Kasarne, izgradnja dvoetažnih podzemnih garaža duž 80 odsto ovog prostora, zboga čega bi moglo doći do sječe većine čempresa i drugog drveća, starog i do pedeset godina, koje krasi ovaj predio.

„Nehumano je i nepatriotski tako se odnositi prema mjestu gdje možemo odvesti one koji sa strane dođu da osjete dušu Podgorice. Jedina ispravna valorizacija bila bi da se sve postojeće sačuva, očisti od otpada, da se naprave pješačke staze, zaštiti drveće, a ruinirane zgrade pretvore u objekte kulture. Sve drugo je zločin”, kaže Sošić.

U Crnoj Gori upravljanje prostorom jedan je od najvećih izazova, ističe za Monitor inženjer građevinstva i REV – Evropski prepoznati procjenitelj Predrag Nikolić. „Svetlana Kana Radević je projektom hotela Podgorica pokazala kako se stapaju priroda i građevinski objekat. Sada je zelena gradnja apsolutni trend, a nas na nju obavezuje i Ustav jer smo ekološka država. Na dijelu kasarne Morača bi mogli da se izgrade objekti na mjestima trenutnih ruševina koje su i ekonomski i funkcionalno beskorisne. Sve to može da se uradi po standardima zelene gradnje, sa uklanjanjem parkinga i ozeljenjavanjem cijele površine. Svako drugo rješenje bi vodilo ka ruženju grada”, objašnjava Nikolić.

Prema njegovim riječima, ništa ne može da opravda bilo kakvu betonizaciju Njegoševog parka i Kasarne. „Zelene površine pripadaju svim građanima Podgorice i u njima jedino mogu da budu sadržaji od javnog interesa. Dva kiklopa od objekata kod mosta Milenijum, koji arhitektonski vrište koliko se ne uklapaju, primjeri su kako ne treba graditi”, kaže Nikolić.

Andrea JELIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinrnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo