Povežite se sa nama

OKO NAS

INFLUENSER ZANIMANJE 21.VIJEKA: Virtuoz na društvenim mrežama

Objavljeno prije

na

Oni su zvijezde društvenih mreža. Osobe od uticaja. Uz pomoć desetina hiljada pratilaca hobi su pretvorili u biznis, od koga pojedini zarađuju ozbiljan novac. Jedni ga nazivaju poslom budućnosti, a drugi izmišljenim zanimanjem

 

Poslednjih nekoliko godina svijetom je zavladao trend influensera. Oni vladaju društvenim mrežama, na kojima imaju armije pratilaca. Pokretne su reklame velikih kompanija, a hobije poput fotografisanja i snimanja videa pretvorili su u unosan posao. Mnogi zarađuju više od prosječnog građanina. Influenser, prema jednoj od definicija, jeste osoba od uticaja na kupovne odluke drugih na društvenim mrežama.

Milena Pajović je influenserka iz Crne Gore. Na Instagram profilu ima više od 18 hiljada pratilaca. O svom poslu kaže: ,,Biti influenser djeluje kao posao iz snova, sa lakom i brzom zaradom koja donosi popularnost, novac, putovanja. To je lifestyle koji obiluje luksuznim destinacijama, ukusnom hranom, besplatnom garderobom. Influenser treba samo da uživa i slika. Ipak, da bi došli do tog stadijuma, dug je put“.

Ona kaže i da influenser mora da zna kako internet funkcioniše iznutra, kako da doskoči novim trendovima i da bude ispred njih. ,,Najvažniji je tajming – biti na pravom mjestu u pravo vrijeme”, objašnjava.

Influenseri sami postavljaju kriterijume na osnovu kojih reklamiraju klijente ili proizvode. Opredjeljuju se za određene oblasti: ljepote i mode, hrane i treniranja, IT sektora – poput video igara. Nekima je prioritet zarada, a nekima kredibilitet. Milena Pajović je svjedok raznih prevara na društvenim mrežama: ,,Sada su, na primjer, aktuelni tretmani za borbu protiv celulita. Da bi pridobili publiku, influenseri pribjegavaju marketinškim trikovima – smršaćete uz pomoć ovih tretmana ili tableta. Kako bih sačuvala svoju reputaciju, nikada ne bih, ni za kakav novac, reklamirala nešto u šta ne vjerujem”.

Na pitanje šta određuje uspjeh influensera, Milena Pajović kaže da to svakako jeste broj pratilaca: ,,Pratioci jesu presudni, bilo da su stvarni ili kupljeni, jer ni to nije rijetka pojava. Ali, ljudi prepoznaju iskrenost u ovom poslu i cijene nenasilnu dopadljivost i smisao za humor”.

Jedna od marketinških tehnika kojom se influenseri služe kako bi prikupili pratioce jeste giveaway tehnika, odnosno tehnika poklanjanja. Influenser na društvenoj mreži postavi objavu u kojoj navodi šta se poklanja, a poklon varira od kompjutera do garderobe. Obično uslov za učešće u giveaway-u bude da postanete pratilac određenog profila. Influenserka Milena Pajović često nerado organizuje giveaway: ,,Postoje ljudi koji su na društvenim mrežama samo zbog giveaway-a, a često znaju da budu napadni. Kada se ipak odlučim da to uradim, trudim se da barem poklon i uslovi za učešće budu kreativni i zanimljivi”.

Nedavno je influensersku zajednicu na Instagramu uzdrmala vijest da ova mreža ukida vidljivost lajkova, odnosno broja ljudi kojima se dopada neka objava. Broj lajkova je indikator popularnosti na Instagramu. Ova promjena je već stupila na snagu u Australiji, Japanu, Kanadi i Novom Zelandu, a uskoro će zahvatiti i ostatak svijeta. Šef Instagrama Adam Moseri objašnjava da je cilj smanjiti stres korisnika: ,,Studije sugerišu da lajkovi, kao povratna informacija o sadržaju, mogu da povećaju samopoštovanje kod ljudi, ali i da isto sruše ukoliko se ne ostvari željeni broj lajkova. Stalo nam je do mentalnog zdravlja i želimo da naši korisnici manje brinu o lajkovima, a više o povezivanju sa ljudima do kojih im je stalo”.

Na online portalu američkog biznis magazina Forbs nalazi se članak novinarke Nikol Martin posvećen ovoj temi: ,,Mnogi korisnici Instagrama će obrisati fotografije koje ne dobijaju ‘dovoljno’ lajkova. Obavljena su mnoga istraživanja o kulturi društvenih medija i nezdravoj opsesiji lajkovima i poređenju sa drugima na mreži. Nedavni izvještaj britanskog Kraljevskog društva za javno zdravlje (RSPH) i Pokreta za zdravlje mladih (YHM) razmatrao je uticaj različitih platformi društvenih medija na mentalno zdravlje. Sa jedne strane, pozitivni aspekti ovakvih platformi su mogućnost samoizražavanja i osjećaja zajednice, kao i pristup zdravstvenim informacijama. Sa druge, anksioznost, depresija, usamljenost, loš kvalitet spavanja i negativan uticaj na sliku tijela samo su neki od loših uticaja društvenih mreža”.

Reakcije na odluku Instagrama su razne, jedni je kritikuju a drugi podržavaju. Milena Pajović spada u drugu kategoriju: ,,Meni to savršeno odgovara, jer bi moja ‘online sramota’ bila manje vidljiva, ako po broju lajkova budem zaostajala za kolegama. Šalu na stranu, s obzirom na to da se i lajkovi i pregledi danas kupuju, smatram da je to sasvim normalan slijed događaja i vjerujem da će IT stručnjaci naći novi model u mjerenju popularnosti”.

Sagovornicu Monitora smo upitali da li posao influensera, poput manekenstva, ima rok trajanja: ,,Influenseri jesu zamijenili banere i reklame, ali mislim da to nije trajno. Inovacija je sveprisutna i samo je pitanje vremena kada će se izmisliti nešto novo i kada će nas ‘vratiti na fabrička podešavanja’. Ovo nije siguran posao, jer niko od nas ne zna šta budućnost društvenih mreža nosi”.

Pjudipaj, Mišel Fan, Džefri Star, Huda Katan, samo su neka od imena sa milionima pratilaca koja je iznjedrio Instagram ili Youtube. Karijera influensera pomogla im je da dalje razviju biznis. Hudu Katan još nazivaju i Bil Gejtsom među influenserima u oblasti ljepote. Ona je otvorila i sopstvenu kompaniju Huda Beauty koja se bavi proizvodnjom šminke, a njena vrijednost se procjenjuje na više od bilion američkih dolara.

Trend influensera nije zaobišao ni region. Za razliku od Crne Gore, gdje prednost ima Instagram, u Srbiji i Hrvatskoj influenseri preferiraju Youtube platformu gdje kreiraju video sadržaje. Na njoj zarada zavisi od broja pregleda videa ali i od broja ljudi koji kliknu na reklame koje se u toku videa pojave. Studije influenserske marketinške platforme gen.video i marketinške agencije za kupce Geometry Global pokazuju da 33 odsto korisnika društvenih mreža navodi influensere kao pouzdane izvore pri donošenju odluke o kupovini nekog proizvoda. Video, kao najuvjerljiviji način komuniciranja sa potrošačima, navodi 75 odsto korisnika. Zbog ovoga, Youtube je pored Instagrama najpopularnija mreža za influensere.

Milena Pajović tvrdi da su, u odnosu na region i svijet, položaj i zarada influensera u Crnoj Gori daleko skromniji: ,,Malo je klijenata koji vjeruju da ovakav vid promocije može da donese više benefita od reklame u novinama. Moje Instagram objave pogleda po četiri ili pet hiljada ljudi, a nisam sigurna da li pojedine novine i imaju toliki tiraž. U svijetu je računica jasna”.

Društvene mreže imaju dobre i loše strane, a ni influenseri nisu na njih imuni. Neki su, poput Mišel Fan, iskusili obije strane. Ona je preko svoje kompanije Ipsy zaradila velike sume novca. Sve je ipak začudio njen video pod nazivom Zašto sam otišla koji je iznenada postavila na Youtubu. U njemu je govorila sa kakvim se sve pritiscima susrela kao influenserka.

Jedni kažu da je influenser posao budućnosti. Drugi ga nazivaju izmišljenim zanimanjem. Biti influenser znači imati uticaj, a kako i na koga, odlučuje publika 21. vijeka.

 Andrea JELIĆ

Komentari

OKO NAS

SEZONA NA ULCINJSKOJ RIVIJERI U PUNOM JEKU: Presudni kvalitet i lokacija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sudeći po zvaničnim podacima ova sezona na ulcinjskoj rivijeri je uspješna. Kvalitetni apartmani s visokim standardom usluge, uz normalnu cijenu, su puniji duže nego ranijih godina.Nakon nekoliko decenija, Ulcinj je, uz Budvu, najvažniji turistički centar Crne Gore. Nekontrolisani nastavak izgradnje stanova za izdavanje, ipak, prijeti

 

Na ulcinjskoj rivijeri u prvoj sedmici avgusta boravi za četvrtinu više evidentiranih turista nego u istom periodu prošle godine, saopšteno je iz lokalne Turističke organizacije (TO).

Broj registrovanih gostiju je nešto manji od 60 hiljada, a isto toliko je neregistrovanih. To znači da je polovina gostiju koja odmara u Crnoj Gori, smještena u Ulcinju.

U TO navode i da je naplata boravišne takse čak dva puta bolja nego 2018. Procjenjuje se da će se do kraja ove godine u kasu te institucije sliti oko milion eura, ali je to izuzetno skromno u poređenju sa Budvom đe će se, po toj osnovi, prikupiti oko 3,5 miliona eura.

Podaci sa međunarodnog prijelaza Sukobin-Murićan sa Republikom Albanijom pokazuju da on ostaje i dalje najfrekventniji granični prijelaz u državi. Naime, samo u julu granicu je prešlo oko 460 hiljada putnika, ili oko pet odsto više nego u istom mjesecu prošle godine.

Podsjetimo se da je ovaj prvi zajednički granični prijelaz u jugoistočnoj Evropi otvoren prije 17 godina i da je bilo planirano da njime prolazi oko pola miliona putnika godišnje. Upravo onoliko koliko je prošlo u julu i u prva dva dana avgusta!? Očekuje se da će u ovoj godini Sukobin preći 2,5 miliona putnika, pa je neophodno što prije krenuti u proširenje tog prijelaza, te otvaranje novih na potezu od Ade Bojane do Skadarskog jezera.

Dobra okolnost je svakako što je konačno završena rekonstrukcija treće dionice na putu od Ulcinja prema Sukobinu, pa turisti koji dolaze sa Kosova, Albanije ili Makedonije stižu do ulcinjske rivijere veoma dobrom saobraćajnicom.

Istovremeno je u Ulcinju proradilo preduzeće Parking servis, pa su gužve u saobraćaju u užem dijelu grada mnogo manje nego ranijih godina.

,,Dosta je urađeno na poboljšanju ponude, podignut je kvalitet usluga, samo na globalnim platformama za iznajmljivanje ima preko hiljadu objekata iz Ulcinja, pa je došlo i do promjene strukture gostiju”, kaže za Monitor direktor TO Fatmir Đeka.

Podaci TO pokazuju da gosti iz Zapadne i Centralne Evrope čine oko 30 odsto od ukupnog broja. ,,Njemaca, na primjer, ima 2,5 puta više nego u istom periodu prošle godine, što bi trebalo da znači da se vraćamo na turističku kartu Evrope, đe nam je po svim potencijalima i mjesto”, smatra Đeka i ističe da je prosječan boravak gostiju u hotelima u Ulcinju najveći u Crnoj Gori.

On dodaje da je i problema mnogo, ali da se lokalna vlast uz podršku državnih organa i institucija trudi da ih rješava.

,,Ono što već sada možemo zaključiti jeste da će svaka naredna sezona biti izazovnija i da će profitirati samo oni koji nude kvalitet uz prihvatljive cijene i imaju dobru lokaciju. Turizam prestaje da bude izvor brze i lake zarade. Mi smo na svjetskom tržištu i sve se tu mjeri drugačije. Svi traže sve bolju uslugu i upoređuju je sa drugima. Zato će trebati mnogo više znanja, rada i napora da se ulaže od strane svih u turističkom lancu, te državnih i opštinskih organa i institucija kako bi nam sezone bile uspješne”, kaže za Monitor stari turistički poslenik Ismet Karamanaga.

On ističe da se to najbolje može vidjeti na primjeru ulcinjskog Starog grada koji, kako tvrdi, doživljava pravu renesansu.

S druge strane, najgore će proći oni koji su turistima iznajmljivali neudobne sobe, krevete na spratove, tri ili četiri sobe na jedno kupatilo, te oni koji nemaju prostor za parkiranje vozila. Za njih je i najmanji minus u špicu sezone poziv na uzbunu. Kvalitetni apartmani s visokim standardom usluge, uz normalnu cijenu, su puniji duže nego ranijih godina.

Inače, na početku sezone najviše su negodovali oni koji su olako ušli u turistički biznis i uzeli skupe kredite koje su uglavnom ulagali u nekretnine. Samo za posljednje tri godine u Ulcinju je dograđeno oko 10 hiljada kreveta, a ukupan broj smještajnih kapaciteta niko sa sigurnošću ne može da navede. Procjene variraju od 120.000 do čak 250.000!? Samo u Štoju, u neposrednom zaleđu Velike plaže, ima oko 7.000 kuća. A rijetko koja ima manje od 15 ležaja, pa je računicu lako izvesti.

No, događaji na terenu pokazuju da se apartmanski balon nastavlja puniti iako Ulcinj ima izrazito lošu strakturu smještajnih kapaciteta. Jer, u hotelima je manje od tri odsto ležaja, što je neslavni rekord na nivou čitavog Mediterana.

Ono što je još gore i što dugoročno može da ugrozi ovu najvažniju privrednu granu jeste gradnja stanova za tržište koja je od prošle godine, uz blagoslov vlasti, ušla u ekspanziju u Ulcinju. Kao da trenutni stanovnici te opštine ništa nijesu naučili od Budve. A morali bi, ukoliko žele dobro sebi i budućim generacijama.

Sudeći po intenzitetu nelegalne gradnje u stoljetnom maslinjaku, u zoni morskog dobra ili na obalama Bojane, o činjenici da erozija uništava najveći resurs – ulcinjske plaže, o tome se ni ne razmišlja. Savezništvo kratkovidosti i pohlepe predstavlja najveći rizik po budućnost ovog grada.

,,Ciljevi koje smo sami sebi postavili Strateškim planom razvoja Opštine Ulcinj su održivi turizam, očuvanje destinacije i zadovoljstvo lokalnog stanovništva koje mora osjetiti dobrobiti od turizma. Mislim da na tome moramo istrajati”, kaže Đeka i najavljuje znatno veća ulaganja u infrastrukturne projekte koje će narednih godina podići ukupni nivo kvaliteta ponude u Ulcinju. To su, prije svega, novi hoteli, zatim konferencijski centar u kompleksu Holiday Village Montenegro sa oko 800 mjesta, rekonstrukcija vodovodne i kanalizacione mreže u koju će biti uloženo preko 20 miliona eura, te oko šest miliona u putnu infrastrukturu samo tokom 2020. godine.

Đeka je istakao da će krajem ovog mjeseca biti obavljena prezentacija virtuelne ture Ulcinja koja će biti vidljiva sa svake on-line platforme.

,,Na ovaj, savremen način biće mnogo bolje predstavljena ponuda ove opštine. Virtuelna prezentacija imaće za početak 100 tačaka koje obuhvataju najatraktivnije prirodne, istorijske, kulturne i turističke lokacije Ulcinja. Laganom i spontanom šetnjom, turistima se pruža mogućnost da u najboljoj rezoluciji dožive Ulcinj i ono što ga čini prepoznatljivim i atraktivnim”, kaže direktor TO zaključujući da će ovim događajem praktično biti označen početak naredne turističke sezone.

 

                                                                                                                  Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

KO TURISTE VODI PO CRNOGORSKIM PLANINAMA: Ni licenci,  ni odgovornosti  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Protekle dvije godine nije bilo moguće proći obuku i dobiti licencu za planinskog vodiča u Crnoj Gori. Zbog toga je stanje u toj oblasti, ocjenjuju profesionalci, prilično  zabrinjavajuć, a turiste često kroz “divlju ljepotu” vode nedovoljno edukovane i nevješte osobe

 

To je vrlo problematična i neuređena oblast, kaže dugogodišnji planinski vodič Željko Pejović kada govori o regulativi i uslovima u kojima obavlja svoj posao. Iza tog zanimanja,  objašnjava, trebalo bi da stoji mnogo znanja, vještina, ali  i zvaničan dokaz da sve to posjeduje onaj ko se odluči da grupe turista povede kroz izazove crnogorskih planina. Takođe, sve to podrazumjeva i predhodnu obuku, koja, prema propisaima, nije jednostavna.

Nacionalni savjet za obrazovanje , je još u aprilu 2012. godine je usvojio Program za osposobljavanje za zanimanje planinski vodič/ vodičkinja.  Time je, objašnjeno je, Crna Gora konačno dobila zvaničan obrazovni program za sticanje te  stručne kvalifikacije.  Optimistično je najavljeno  je da su, usvajanjem Porgramastvoreni uslovi da se obrazuju planinski vodiči i da se uvede red u  tu oblast.  Program je, navodno,  urađen po savremenim standardima EU, uzimajući u obzir specifičnosti crnogorskih prilika.

Od tada do sada red nije uspostavljen, a samo u dva navrata vodiči su mogli da prođu obuku i dobiju licence.  Prema nekim procjenama,  u našoj državi sada je oko 30-ak licenciranih planinskih vodiča. Pejović kaže da to možda i nije precizna informacija, jer ne postoji registar osoba tog zanimanja.  Mnogo više ih je, objašnjava on,  koji, često bez potrebnog znanja  i licence zarađuju od tog posla.

“Ništa nije regulisano kako treba da bude. Mislim da već dvije – tri godine nije organizovana obuka niti je iko dobio licencu. Međutim, vodiča je sve više. Na sreću, nijesu prečesto dovodili grupe u opasnost, pa je to možda i dokaz da , ipak, značajan broj kolega dobro radi svoj posao. Istina je da ih mnogo radi i bez licence I bez neophodng znanja, što je velika opsanost.”- kaže Pejović za Monitor.

Trenutno jedina institucija koja ima licencu za obučavanje budućih vodiča Nacionalna crnogorska planinska akademija, objašnjava predsjednik Planinarskog saveza dr Dragan Bulatović. Međutim,  on se nada da će od septembra to moći da radi i savez na čijem je čelu. Blatović je i jedan od ukpno pet-  šest licenciranih ispitivača.

I on potvrđuje da tokom minulih nekoliko godina nije bilo obuka ili mogućnosti da se dobiju licence za planinskog vodiča.

“Milsim da od 2017. godine nije bilo novih licenci. Planinarski savez ispunio je sve uslove da od sljedeće jeseni organizuje obuke za tu vrstu zanimanja. Da podsjeti, zakon daje mogućnost kandidatima da polažu ispit za planinskog vodiča, nakon završenog programa osposobljavanja (sastoji se od devet modula, koliko ima i kategorija planinskih vodiča) ili direktnom provjerom znanja.”- objašnjava sagovornik Monitora.

Prema Programu za osposobljavanje planinskih vodiča, spisak onog što polaznik treba da zna je podugačak. Tako, na primjer, onaj koji predvodi grupu turista preko planine, trebalo bi da zna da procijeni  vremenske uslove, zahtjevnost ture i karakteristike grupe, odredi neophodnu opremu, postavlja osiguranja u kratkim penjačkim smjerovima, koristi međunarpodnu signalizaciju za pomoć u planini…

“Takođe, tebalo bi da zna i da ukaže prvu pomoć,  osnove orjentisanja u planini, način planiranja jednodnevnih i višednevnih planinskih tura,  poznaje međunarodne standarde i propise iz te oblasti,  osnove propisa o zaštiti životne sredine… Naravno, planinski vodič trebalo bi i da zna i da  informiše grupu o pravilima ponašanja u zaštićenim područjima, da poznaje zaštićene biljne i životinjske vrste, kao i način pravilnog sortiranja i odlaganja otpada.  Još mnogo toga je neophodno znati da biste bili uspješan planinski vodič, a najvažnije za bezbjednost grupe je besprekorno poznavanje terena. “- kaže Pejović.

Sagvornici Monitora se slažu da se mnogi neodgvorno i bez dijela tog znanja usude da turistima pokažu čari planine.  Pejovića i Bulatovića brine i neodgvornost turista, koji često u planinu kreću sami, osnjajući se na karte i GPS. Tada nastaju veliki prblemi, o čemu svjedoče česte informacije o zalutalim, uglavnom, inostranim gostima.

“Skoro je isti broj onih koji u planinu kreću sami, kao onih koji se odlučuju za vodiča. To zabrinjava i taj broj se iz godine u godinu ne smanjuje. U tom slučaju opasnosti su višestruke. Poznato je d asuneek  naše planine, kad je , na primjer, magla ili nevrijeme veliki izaivo i za mještane, kji su cijeli život proveli u tim krajevima. Dešavalo se i da oni zalutaju. “- priča planinski vodič.

On podsjeća da su, tokom prošle godine, u dva navrata spasilačke službe intervenisale samo u jednom dijelu Nacionalnog parka (NP) Biogradska gora.  Turisti su tada koristili  karte  na kojima su podaci bili netačni.

“Ne znam kako su se u prodaju našle te stare mape, na kojima je bila ucrtana staza kroz Barnik, dio NP. Međutim, te staze odavno nema, zarasla je i jako opasna. Na planinama često i postojeća signalizacija nije baš najbolja, turisti neupoznati sa ćudima prirode, neadekvatno opremljeni…Tako se dešavaju nezgode i nesreće. U svakom slučaju, bez obzira na problem o kojima govorimo, preporučujem da se , naročito, prilikom dugih i zahtjevnih tura angažuju vodiči.”- zaključuje Pejović.

A na uvođenje reda ćemo očito još pričekati

                                                                                                                        Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ISELJAVANJE, GLOBALNI I LOKALNI PROBLEM: U potrazi za izgubljenom nadom 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zemlje iz kojih mladi masovno odlaze, moraju uvoziti radnu snagu iz drugih, država i  kontinenata. Masovno se iseljavaju i satanovnici država  koje su primljene u EU od 2004.  Situacija u balkanskim zemljama kandidatima za EU članstvo je još gora  Ako stvari ostanu ovakve,  EU procjenjuje da će u naredne tri decenije istočno-evropske zemlje izgubiti između 10-23 posto stanovništva.  Zajednička svim ovim zemljama  je prožetost beznađem, korupcijom i nevjerovanjem u bolje sutra

 

Jedino doba kada varošice na sjeveru Crne Gore vrve od ljudi je tokom kratkih ljetnih mjeseci jula i prve polovine avgusta. Ne radi se o inostranim turistima, već o našim ljudima koji dođu na kratak odmor da posjete rodbinu i stari kraj. Berane je u ovo doba prepuno automobila sa danskim tablicama. U Petnjici preovladavaju luksemburške tablice, u Rožaju njemačke, dok u Plavu i Gusinju se može vidjeti ne mali broj auta sa američkim tablicama za čije vlasnike je stvar prestiža da dovedu auto preko Atlantika. To je i dobra prilika da se sklopi i poneki brak, makar i formalan, ili da se dogovori drugi način da se rodbina i prijatelji „povuku“ u Evropu ili Ameriku. Interesovanje za odlazak je izuzetno veliko uprkos „liderstvu“ Crne Gore u evroatlatskim intergracijama i nezabilježenom ekonomskom preporodu i rastu Dži-Di-Pija kako crnogorski vlastodržci zovu bruto društveni proizvod u izjavama za domaću javnost.

Stanje na terenu je vidljivo golim okom. Ovog septembra će u prvi razred osnovne škole na Žabljaku krenuti samo 12 đaka. Škole se osipaju i na drugim mjestima na sjeveru dok jedino raste potražnja za kursevima njemačkog jezika i agencijama  koje nude zaposlenja u zapadnoj Evropi i na kruzerima. Oni koji hoće da idu regularnim putem moraju predati zahtjev za radnu vizu u nekoj od ambasada u Podgorici. Odgovor za Njemačku se čeka i po nekoliko mjeseci. U posljednje tri godine, do 2019, njemačka ambasada je izdala blizu 4000 radnih viza dok je skoro 1200 odbijeno. Međutim, puno je veći broj onih koji idu „na crno“ ili se „prijavljuje na azil“. Od 2014. do kraja 2018. za azil se prijavilo preko 7600 državljana Crne Gore, što je preko 1 posto  stanovništva. Broj onih koji rade na crno je neuporedivo veći i za sada nema pouzdane statistike. Takođe su vidljivi veliki redovi pred američkim konzulatom radnim danima. Nakon legalizacije proizvodnje marihuane u Kaliforniji i Koloradu naglo je poraslo interesovanje za tzv. trimovanje kanabisa koje se plaća po učinku. Prijavljuju se i mnogi očajni doktori i inžinjeri koji se pod vidom turističkog putovanja žele dokopati vize i bilo kakvog posla, pa i uzgajanja i trimovanja „trave“. Postoji i ogromno interesovanje za odlazak na kruzere.

Sa druge strane mnogi restorani i klubovi na primorju su u jeku „uspješne“ turističke sezone oblijepljeni oglasima da traže osoblje.  Već je proslavljena najava a direktora Splenida Žarka Radulovića  da će  on  hotelsko osoblje tražiti na Filipinima dok će se za građevinske radnike investitori morati snalaziti u Pakistanu i Indiji. Za tako nešto se  Rumunija već snašla. Po objavi Associated Press-a, ta zemlja će do kraja 2020 primiti 500 hiljada radnika iz Pakistana. Citirana je i izjava rumunskog ambasadora u Islamabadu kako njegovoj zemlji nedostaje oko milion radnika u građevinarstvu, transportu, zdravstvu…

Rumunija je jedna od zemalja sa najvećim padom stanovništva od kada je ušla u EU. Sa 23.5 miliona koliko je imala nakon svrgavanja komunističkog diktatora Nikolaja Čaušeskua spala je na zvaničnih 19.5 a nezvanično na realnijih 17.5 miliona. Pad je od preko 25  ukupnog stanovništva. Sličan pad bilježi i Bugarska koja je sa 9 spala na 7 miliona. Iseljavanje iz Hrvatske je takođe intezivno. Procjenjuje se da je preko 300 hiljada, mahom mladih i stručnih ljudi napustilo zemlju po ulasku u EU 2013. U iseljavanju prednjače nekada bogati a sada bankrotirani predjeli Zagorja i Slavonije koji su u staroj Jugoslaviji bili jedni od motora razvoja čitave zemlje.

Situacija u balkanskim zemljama kandidatima za EU članstvo je još gora. Za razliku od Hrvata, Litvanaca, Bugara i Rumuna, kojima nisu potrebne radne vize za bijeg prema zapadnim zemljama, ostali jugo narodi i istočni Evropljani se snalaze na razne načine a proces potrage za boljim životom samo dobija na intenzitetu. OEBS je ove godine objavio podatak da je Srbiju od 2000 na ovamo napustilo preko 650 hiljada, uglavnom mladih i obrazovanih. Brojke za BiH, Kosovo, Albaniju i Makedoniju se takođe mjere u stotinama hiljada.

Zajednička svim ovim zemljama (uključujući i one koje se ušle u EU od 2004) je prožetost beznađem, korupcijom i nevjerovanjem u bolje sutra koje im političke elite obećavaju kao u doba komunizma. Pod uslovom da stvari ostanu tako, EU procjenjuje da će u naredne tri decenije istočno-evropske zemlje izgubiti između 10-23 posto stanovništva. Narod će biti znatno stariji i u nemogućnosti reprodukcije postati totalno zavisne od radne snage iz Azije i Afrike. Stope nataliteta su odavno pale ispod granice minimalne biološke reprodukcije od 2.1 djeteta po ženi. Zemlje kojima priraštaj padne ispod 2.1 ulaze u fazu depopulacije, tj. smanjivanja stanovništva i njegovog starenja. Time se smanjuje i radno sposobno stanovništvo na koje pada teret izdžavanja rastuće populacije penzionera. Ako se uzme u obzir i velika stopa nezaposlenosti u istočno-evropskim i balkanskim zemljama onda teret izdržavanja društva je daleko veći.

Crna Gora je pala ispod granice biološke reprodukcije već daleke 1989. godine a naknadni ratovi, sankcije i tranzicija su samo ubrzali pad nataliteta, propadanje društva i iseljavanje. Zadnja dostupna stopa priraštaja je za 2017. i iznosi 1.66 djeteta po ženi. U Srbiji iznosi 1.46, Hrvatskoj 1.42, Albaniji 1.7, BiH 1.37 i Makedonija 1.54. Najbolje se kotira Kosovo koje je na samoj granici neophodne reprodukcije od 2.1 ali sa tendencijom stalnog pada od 2005.

Sa druge strane nekadašnje Gvozdene zavjese situacija sa natalitetom je slična a negdje i gora. Njemačko, francusko, mađarsko i druga domicilna stanovništva decenijama bilježe negativan prirodni priraštaj. Kada je sadašnja predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen postala ministar za porodicu, stare, žene i omladinu u njemačkoj vladi krajem 2005. zatekla je sumorna statistika- 30 posto njemačkih žena nikada nije rađalo dok je procenat nerotkinja sa visokim obrazovanjem prešao 40 posto. Kao majka sedmoro djece sa konzervativnim hrišćanskim ubjeđenjem pokušala je pokrenuti niz podsticaja kako bi usporila bijelu kugu. Predloženi su veći porezi za samce i podsticaji za parove koji žele više djece uključujući i obavezno porodiljsko odsustvo za očeve. Naišla je na veliki otpor liberalnih krugova.  Oni su podsticaje za više beba shvatili kao „ograničenje ličnih sloboda“. Prošle godine savezni ministar zdravlja Jens Spahn je sublimirao debatu oko toga.   „Kako možemo održati naš sistem humanosti i očuvati institucije društva ako je svaki treća osoba u Njemčkoj starija od 60 godina a osobe mlađe od 20 godina čine manje od petine stanovništva“, rekao je.

Nedostatak radne snage i biološka vitalnost se nadoknađuje imigracijom i visokim stopama nataliteta među afričkim i azijskim imigrantima. Njemačka kao najveća ekonomska sila Evrope  bori se sa  nedostatkom radne snage iako je tokom migrantske krize 2015. i 2016. širom otvorila granice za preko milion imigranata iz Sirije i Bliskog Istoka uopšte. Nakon migrantskog naleta najviše pridošlica je iz istočnih EU država i sa Balkana.

Nedavno je švajcarski Neue Zurcher Zeitung objavio da autohtoni Njemci više nisu većina u Frankfurtu na Majni. Stranci i državljani sa migracionom pozadinom čine 53.1 posto stanovništva. Takođe Njemci su pali ispod 50 posto  u Ofenbahu, Hejlbornu, Zidelfingenu… U Minhenu, Berlinu, Dizeldorfu itd. procenat stranaca je uglavnom preko 40 posto  Slična statistika postoji za Brisel, Roterdam, Pariz, London. Školska statistika je još interesantnija jer niski priraštaj se najbolje vidi po školskim klupama. U Amsterdamu je svega jedno od troje djece do 15 godina čisto holandskog porijekla. Broj njemačke djece do 10 godina na saveznom nivou iznosi oko 60 posto. U velikim gradovima su manjina. Skoro je Tajfun Keltek, njemački političar turskog porijekla i predsjednik Integracionog savjeta najmnogoljudnije države Sjeverna Rajna-Vestfalija službeno predložio saveznoj vladi da se u njemačkim osnovnim školama ukine nastava engleskog i da se kao obavezno uvede učenje turskog jezika jer je za njemačku djecu puno bitnije da uče turski ne bi li se lakše sporazumijevala sa ostalom djecom u školi.

Osim koristi, neki migranti donose i probleme. Za razliku od Jugoslovena, Grka, Italijana i drugih sa evropskog Mediterana, čija se druga generacija potpuno adaptirala na Zapadu i prihvatila tamošnji sistem vrijednosti, integracija afričkih, arapskih i azijskih pridošlica ide puno teže, a nekad nikako. Još kad se tome dodaju terorizam i islamiski radikalizam slika postaje mnogo kompleksnija. Sa druge strane vidljiv je rast ksenofobije i rasizma koji pogoduje desnim populističkim partijama koje rado lansiraju teorije zavjera i računaju na strah od ugroženosti domaćeg stanovništva. Rado citiraju statistiku o kriminalu među imigrantima i rezultate referenduma u Turskoj gdje je turska dijaspora u EU ubjedljivo glasala politiku Tajipa Erdogana (63-75 posto zavisno od države) i time pokazala da EU sistemi vrijednosti i sloboda ljudi nemaju puno uticaja na njih. Desne partije su ojačale u Francuskoj, Holandiji, Mađarskoj, u istočnom dijelu Njemačke (nekadašnji DDR), Italiji….

Na zapadnom Balkanu su imigranti „samo u prolazu“ ka Šengenu dok populizam i teorije zavjera nisu odlika ekstremne desnice kao na Zapadu, već dobro ukotvljenih i korumpiranih oportunističkih državnih elita. One u odbrani svojih privilegija po potrebi aktiviraju nacionalizme i sve podjele iz 90ih. Za sve nedaće su krivi drugi a masovni odlazak nezadovoljnog stanovništva je dobro došao kao ispusni ventil. Manje je nezadovoljstva i potencijalnih birača protiv njih.

 

                Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo