Povežite se sa nama

OKO NAS

INFLUENSER ZANIMANJE 21.VIJEKA: Virtuoz na društvenim mrežama

Objavljeno prije

na

Oni su zvijezde društvenih mreža. Osobe od uticaja. Uz pomoć desetina hiljada pratilaca hobi su pretvorili u biznis, od koga pojedini zarađuju ozbiljan novac. Jedni ga nazivaju poslom budućnosti, a drugi izmišljenim zanimanjem

 

Poslednjih nekoliko godina svijetom je zavladao trend influensera. Oni vladaju društvenim mrežama, na kojima imaju armije pratilaca. Pokretne su reklame velikih kompanija, a hobije poput fotografisanja i snimanja videa pretvorili su u unosan posao. Mnogi zarađuju više od prosječnog građanina. Influenser, prema jednoj od definicija, jeste osoba od uticaja na kupovne odluke drugih na društvenim mrežama.

Milena Pajović je influenserka iz Crne Gore. Na Instagram profilu ima više od 18 hiljada pratilaca. O svom poslu kaže: ,,Biti influenser djeluje kao posao iz snova, sa lakom i brzom zaradom koja donosi popularnost, novac, putovanja. To je lifestyle koji obiluje luksuznim destinacijama, ukusnom hranom, besplatnom garderobom. Influenser treba samo da uživa i slika. Ipak, da bi došli do tog stadijuma, dug je put“.

Ona kaže i da influenser mora da zna kako internet funkcioniše iznutra, kako da doskoči novim trendovima i da bude ispred njih. ,,Najvažniji je tajming – biti na pravom mjestu u pravo vrijeme”, objašnjava.

Influenseri sami postavljaju kriterijume na osnovu kojih reklamiraju klijente ili proizvode. Opredjeljuju se za određene oblasti: ljepote i mode, hrane i treniranja, IT sektora – poput video igara. Nekima je prioritet zarada, a nekima kredibilitet. Milena Pajović je svjedok raznih prevara na društvenim mrežama: ,,Sada su, na primjer, aktuelni tretmani za borbu protiv celulita. Da bi pridobili publiku, influenseri pribjegavaju marketinškim trikovima – smršaćete uz pomoć ovih tretmana ili tableta. Kako bih sačuvala svoju reputaciju, nikada ne bih, ni za kakav novac, reklamirala nešto u šta ne vjerujem”.

Na pitanje šta određuje uspjeh influensera, Milena Pajović kaže da to svakako jeste broj pratilaca: ,,Pratioci jesu presudni, bilo da su stvarni ili kupljeni, jer ni to nije rijetka pojava. Ali, ljudi prepoznaju iskrenost u ovom poslu i cijene nenasilnu dopadljivost i smisao za humor”.

Jedna od marketinških tehnika kojom se influenseri služe kako bi prikupili pratioce jeste giveaway tehnika, odnosno tehnika poklanjanja. Influenser na društvenoj mreži postavi objavu u kojoj navodi šta se poklanja, a poklon varira od kompjutera do garderobe. Obično uslov za učešće u giveaway-u bude da postanete pratilac određenog profila. Influenserka Milena Pajović često nerado organizuje giveaway: ,,Postoje ljudi koji su na društvenim mrežama samo zbog giveaway-a, a često znaju da budu napadni. Kada se ipak odlučim da to uradim, trudim se da barem poklon i uslovi za učešće budu kreativni i zanimljivi”.

Nedavno je influensersku zajednicu na Instagramu uzdrmala vijest da ova mreža ukida vidljivost lajkova, odnosno broja ljudi kojima se dopada neka objava. Broj lajkova je indikator popularnosti na Instagramu. Ova promjena je već stupila na snagu u Australiji, Japanu, Kanadi i Novom Zelandu, a uskoro će zahvatiti i ostatak svijeta. Šef Instagrama Adam Moseri objašnjava da je cilj smanjiti stres korisnika: ,,Studije sugerišu da lajkovi, kao povratna informacija o sadržaju, mogu da povećaju samopoštovanje kod ljudi, ali i da isto sruše ukoliko se ne ostvari željeni broj lajkova. Stalo nam je do mentalnog zdravlja i želimo da naši korisnici manje brinu o lajkovima, a više o povezivanju sa ljudima do kojih im je stalo”.

Na online portalu američkog biznis magazina Forbs nalazi se članak novinarke Nikol Martin posvećen ovoj temi: ,,Mnogi korisnici Instagrama će obrisati fotografije koje ne dobijaju ‘dovoljno’ lajkova. Obavljena su mnoga istraživanja o kulturi društvenih medija i nezdravoj opsesiji lajkovima i poređenju sa drugima na mreži. Nedavni izvještaj britanskog Kraljevskog društva za javno zdravlje (RSPH) i Pokreta za zdravlje mladih (YHM) razmatrao je uticaj različitih platformi društvenih medija na mentalno zdravlje. Sa jedne strane, pozitivni aspekti ovakvih platformi su mogućnost samoizražavanja i osjećaja zajednice, kao i pristup zdravstvenim informacijama. Sa druge, anksioznost, depresija, usamljenost, loš kvalitet spavanja i negativan uticaj na sliku tijela samo su neki od loših uticaja društvenih mreža”.

Reakcije na odluku Instagrama su razne, jedni je kritikuju a drugi podržavaju. Milena Pajović spada u drugu kategoriju: ,,Meni to savršeno odgovara, jer bi moja ‘online sramota’ bila manje vidljiva, ako po broju lajkova budem zaostajala za kolegama. Šalu na stranu, s obzirom na to da se i lajkovi i pregledi danas kupuju, smatram da je to sasvim normalan slijed događaja i vjerujem da će IT stručnjaci naći novi model u mjerenju popularnosti”.

Sagovornicu Monitora smo upitali da li posao influensera, poput manekenstva, ima rok trajanja: ,,Influenseri jesu zamijenili banere i reklame, ali mislim da to nije trajno. Inovacija je sveprisutna i samo je pitanje vremena kada će se izmisliti nešto novo i kada će nas ‘vratiti na fabrička podešavanja’. Ovo nije siguran posao, jer niko od nas ne zna šta budućnost društvenih mreža nosi”.

Pjudipaj, Mišel Fan, Džefri Star, Huda Katan, samo su neka od imena sa milionima pratilaca koja je iznjedrio Instagram ili Youtube. Karijera influensera pomogla im je da dalje razviju biznis. Hudu Katan još nazivaju i Bil Gejtsom među influenserima u oblasti ljepote. Ona je otvorila i sopstvenu kompaniju Huda Beauty koja se bavi proizvodnjom šminke, a njena vrijednost se procjenjuje na više od bilion američkih dolara.

Trend influensera nije zaobišao ni region. Za razliku od Crne Gore, gdje prednost ima Instagram, u Srbiji i Hrvatskoj influenseri preferiraju Youtube platformu gdje kreiraju video sadržaje. Na njoj zarada zavisi od broja pregleda videa ali i od broja ljudi koji kliknu na reklame koje se u toku videa pojave. Studije influenserske marketinške platforme gen.video i marketinške agencije za kupce Geometry Global pokazuju da 33 odsto korisnika društvenih mreža navodi influensere kao pouzdane izvore pri donošenju odluke o kupovini nekog proizvoda. Video, kao najuvjerljiviji način komuniciranja sa potrošačima, navodi 75 odsto korisnika. Zbog ovoga, Youtube je pored Instagrama najpopularnija mreža za influensere.

Milena Pajović tvrdi da su, u odnosu na region i svijet, položaj i zarada influensera u Crnoj Gori daleko skromniji: ,,Malo je klijenata koji vjeruju da ovakav vid promocije može da donese više benefita od reklame u novinama. Moje Instagram objave pogleda po četiri ili pet hiljada ljudi, a nisam sigurna da li pojedine novine i imaju toliki tiraž. U svijetu je računica jasna”.

Društvene mreže imaju dobre i loše strane, a ni influenseri nisu na njih imuni. Neki su, poput Mišel Fan, iskusili obije strane. Ona je preko svoje kompanije Ipsy zaradila velike sume novca. Sve je ipak začudio njen video pod nazivom Zašto sam otišla koji je iznenada postavila na Youtubu. U njemu je govorila sa kakvim se sve pritiscima susrela kao influenserka.

Jedni kažu da je influenser posao budućnosti. Drugi ga nazivaju izmišljenim zanimanjem. Biti influenser znači imati uticaj, a kako i na koga, odlučuje publika 21. vijeka.

 Andrea JELIĆ

Komentari

OKO NAS

BALKANSKA RUTA – PUT MIGRANATA KA EVROPI: U raljama neizvjesnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bježeći od strahota rata, migranti sa Bliskog Istoka našli su se na Balkanu.   Poslednjoj prepreci ka Evropi, ka slobodi. Ovo su njihove priče iz  kampova u Makedoniji i Srbiji

 

,,Bombe su padale neprestano. Kada mi je postalo jasno da neće biti bolje, otišao sam. Ostavio sam j dom, prijatelje, uspomene. Do kampa Tabanovce sam pješačio danima, gladan. Spavao sam po šumama. Krio se u planinama. Bila je to borba za goli život“, kaže o svom životu, nakon odlaska iz ratom pogođenog  Avganistana, osamnaestogodišnji Roman Agha.

On je jedan od mnogih koji su se odlučili da sa Bliskog Istoka do Evrope stignu Balkanskom rutom. Jedan od mnogih koji je morao naglo da odraste.

Od početka izbjegličke krize, te 2015. godine, samo kroz Sjevernu Makedoniju prošlo je preko milion ljudi. U tranzitnom migrantskom kampu Tabanovce tada je boravilo oko četiri hiljade migranata. Danas, nakon što je naizgled najgore prošlo, tu boravi samo 16 migranata.

,,Ovdje sam sa bratom.  Do sada smo putovali pješke. Hranu smo nalazili u šumi, a pomagali su nam i dobri ljudi širom Sjeverne Makedonije. Cilj nam je Njemačka. Samo želimo siguran život, daleko od rata, bombi i smrti“, kaže Ahmed Yassin iz Libije.

Iako u Sjevernoj Makedoniji migranti mogu da obavljaju pojedine poslove nakon devet mjeseci boravka, ne planiraju da se tu zadrže. Svoju budućnost vide  na Zapadu.

,,Brat me čeka u Francuskoj. Želim da završim školu, da radim“, kaže Roman Agha. Ne skida osmijeh sa lica. Na pitanje kako je, odgovara: ,,Ovdje imam hranu, čistu vodu, ljudi su u kampu prijatni. To me hrabri, da dolaze bolji dani“.

Prema riječima direktora Centra za tražioce azila Vizbegovo Vladimira Bislimovskog  vlasti u Sjevernoj Makedoniji nerado daju dozvole za azil. Pravdaju se da se radi uglavnom o ekonomskim migrantima. Od početka krize dodijeljeno je tek 10 supsidijarnih zaštita, koje predstavljaju niži nivo azila.

Dva tranzitna migrantska centra koja trenutno postoje u Sjevernoj Makedoniji, danas su gotovo prazna. Prazni kampovi ne oslikavaju realnost u Sjevernoj Makedoniji. Otkad su granice za migrante zatvorene u martu 2016. godine, na stotine njih ostalo je zarobljeno u ovoj državi. Mnogo je ilegalnih kampova. Otkako su im Mađarska i Hrvatska okrenule bodljikava leđa, migrantima nije ostalo ništa drugo nego da pokušaju da se oporave od surovog puta dok čekaju odluke o svojoj sudbini.

,,Problema u kampu Vizbegovo nema. U okolini žive ljudi iz drugih manjinskih grupa, različitosti se poštuju. Djeca iz kampa idu u osnovnu školu. Mnogi od migranata su za vrlo kratko vrijeme  naučili makedonski jezik“, kaže Vladimir Bislimovski.

U  Srbiji situacija je nešto drugačija. Prema nezvaničnim podacima, migranata je u avgustu 2019. godine bilo preko tri hiljade. Teško je precizno odrediti koliko ih ima, jer se stalno kreću a postoji i veliki broj ilegalnih kampova. Migrantiu Srbiji nemaju mogućnost da rade, a uslovi života u kampovima variraju. Oni koji su od nekadašnjih motela preuređeni u kampove uglavnom služe za smještaj porodica, dok samci borave u neuglednijim kampovima.

U Prihvatnom centru Vranje za razgovor je raspoložena 21-ogodišnja Sonia Hadari, babica po struci. Ona je iz Avganistana, odakle je sa kompletnom porodicom krenula na put za Mađarsku.

,,Više nisam bila sigurna da ću do škole stići živa. Stalno se nadate, prestaće ratovanje. Kada vidite nekadašnje prijatelje mrtve, i nada umire sa njima. Nazad se neću vratiti, a kako ću naprijed ne znam. Od boljeg života ne odustajem. Niko ne želi da bude na teret drugima, pa tako ni ja“, kaže za Monitor ova hrabra djevojka.

Ovdje živi i Ahmed iz Irana. Kaže da je svoju zemlju napustio jer nije bezbjedna za one koji imaju drugačije mišljenje. Ahmed je IT stručnjak, sa završenim fakultetom: ,,Plašio sam se za život svoje porodice i sebe. Niste sigurni u Iranu ako ne mogu da utiču na vaše mišljenje. Jedini izlaz bio je odlazak. Nedostaje mi moja zemlja, ali takav je život. Počećemo ispočetka negdje drugo, gdje postoji sloboda mišljenja“. U glasu mu se osjeća neizreciva tuga.

Dvadesetdvogodišnji Iračanin Ahmedabdul Al Karrem razočaran je kako Hrvati tretiraju migrante na granici sa Srbijom. ,,Oni ne znaju za ljudska prava. To za mene nije Evropska unija. Sa granice nas ne vraćaju deportacijom, već nas tuku, uzimaju stvari i novac. Mom prijatelju, koji je putovao sa porodicom i malom djecom, granični policajci polomili su ruku, razbili mu dva mobilna telefona i uzeli 800 eura koliko je imao kod sebe“, ogorčeno priča. Razgovoru se pridružuje taj prijatelj, pokazuje svoje povrede. I plače.

Da u Hrvatskoj postupaju nehumano sa migrantima potvrđuje i Vladimir Šulović, šef smjene u Prihvatnom centru Šid. ,,Bilo je slučajeva kada su se sa granice vraćali sa teškim povredama, pokradeni. Od tada, pokušavaju da pronađu alternativne načine kako da nastave dalje. Trudimo se da im olakšamo koliko možemo. Ovaj kamp broji najviše djece od svih drugih kampova u Srbiji. Obezbijedili smo im svu opremu za školu, a pomoć dobijamo od brojnih nevladinih organizacija. Svi su se uključili da pomognu“, objašnjava on.

U opštini Šid za sada postoje tri prihvatna centra u kojima trenutno boravi više od hiljadu migranata.

Tridesetjednogodišnja učiteljica engleskog jezika Maždulin Suher, živi u jednom od kampova u Šidu. Iz Sirije je pobjegla sama sa djecom, dvogodišnjim dječakom i šestogodišnjom djevojčicom. O svom mužu koji je u Siriji zarobljen u zatvoru, ne zna ništa. ,,Teško mi je. Sjećam se kako smo nekada srećno živjeli. Sada nema ni radosti ni života. Svi nam govore da se vratimo odakle smo došli. Ne želim da mi djeca odrastaju u Siriji, da gledaju ono što sam ja gledala. Za njih ću učiniti sve“, odlučna je ova majka.

Nazad ne smiju, naprijed ne mogu. Zaglavljene u raljama neizvjesnosti, tužne ljudske priče čekaju rasplet.

 

Jedne zimske večeri

Zima je, 2015. godine. Sve je smrzlo. Temperature dostižu do – 10 stepeni. Jek je izbjegličke krize na Balkanskoj ruti.

U tranzitnom migrantskom kampu Tabanovce u Sjevernoj Makedoniji, blizu granice sa Srbijom, policajac na dužnosti pronalazi dječaka. Sam i uplašen, stoji u unezvijerenoj gomili ljudi. Policajac shvata da se dječak, u opštem metežu, razdvojio od porodice.

,,U tom trenutku ne mislite na pravila. Preovlada ljudsko u vama“, kaže čovjek u uniformi.

Uzima dječaka i odvodi ga kod sebe kući. Devetogodišnjak je iz Sirije. Porodica mu se zaputila ka Šidu, pa preko Hrvatske i Slovenije ka Njemačkoj. Kod policajca boravi 11 mjeseci. U njegovoj kući pružene su mu ljubav i njega.

,,Imam ćerku njegovih godina. Nisam mogao da okrenem glavu“, objašnjava svoju odluku ovaj čovjek.

Priča sirijskog dječaka ima srećan kraj. Mukotrpna potraga za roditeljima bila je uspješna. Policajac ih pronalazi u Hamburgu, gdje im se, nakon prikupljene papirologije pridružuje sin.

,,Bilo je suza. Zavoli čovjek. Ostaćemo prijatelji za čitav život“, kaže policajac.

U Njemačkoj je bio do sada već tri puta. Ide im u posjetu i često se čuju.

Velika djela malih ljudi. U teškim vremenima.

 

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BIJELO POLJE,  EKOLOŠKI INCIDENT NA LIMU: Misteriozni zagađivač

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ekološki incidenti na Limu na području bjelopoljske optine dešavaju se godinama, a ovih dana su ponovo aktueliziovani. Euromost je saopštio da se   ogromna crna mrlja nalazi u Industrijskoj zoni. To se dešava nakon incidenta sa ispuštanjem misteriozne bijele tečnosti u Lim. Prema informacijama te NVO ima čak pet hiljada kanalizacionih izliva u Lim

 

Evropski komesar za životnu sredinu Karmenu Vella pokrenuo je pitanje zagađivanja rijeke Lim, na sastanku sa ministrom poljoprivrede i ruralnog razvoja Milutinom Simovićem, čime je konačno skrenuta pažnja međunarodne javnosi na učestale ekološke incidente na ovoj rijeci.

Iz nevladine organizacije Euromost kažu da im je Vella odgovorio na pismo koje su mu ranije uputili u vezi sa teškim incidentima na Limu, posebno na području Bijelog Polja, pa sve do granice sa Srbijom, što je potkrijepljeno obimnom foto i video dokumentacijom.

“Komesar Vella je  podržao i sve naše aktivnosti u cilju zaštite ove rijeke” – kažu iz Euromosta.

Oni su, kao i građani Bijelog Polja, ali i cijelog Polimlja, zabrinuti zbog konstantnog zagađivanja Lima.
Kako je saopšteno iz ove nevladine organizacije, u  odgovoru koji je stigao od komsara Velle ističe se da Evropska komisija za životnu sredinu redovno ističe pitanja životne sredine u kontekstu zajedničkog pododbora za bavljenje životnom sredinom, koji je utvrđen Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju. Posljednji put o tome je raspravljano 28. juna.  Takođe, napomenuto je da bi se Crna Gora pridružila EU moraće, nakon pristupanja, dostići potpunu usklađenost sa EU ekološkim zakonodavstvom, jer trenutno zakon EU još nije obavezujući za Crnu Goru, jer nije država članica EU.

“U odgovoru komesara se navodi da je u sklopu pregovora o pristupanju, Komisija trenutno u procesu diskusije o usklađivanju crnogorskog zakonodavstva sa zakonodavstvom EU, uključujući i područja EU za upravljanje otpadom i otpadnim vodama, odnosno da će Komisija nastaviti da prati situaciju i raspravlja stvari sa crnogorskim vlastima” – kažu iz ove bjelopoljske nevladine organizacije.

Oni tvrde da je Brisel prepoznao Lim kao rijeku od značaja ne samo za Crnu Goru, već za čitav region pa i Evopsku uniju.

„Evidentno je da je Lim najugroženiji na području opštine Bijelo Polje. Nijesmo zadovoljni dinamikom izgradnje prečišćivača. Koalicija organizacija iz Crne Gore, Srbije i BiH, koja se bori da zaštiti Lim, zatražiće da se uklone i sva privremena odlagališta otpada, koja se nalaze pored rijeke i u Crnoj Gori i u Srbiji” – kažu iz Euromosta.

Oni očekuju od mesnih prerađivača u Bijelom Polju da poštuju Zakon o veterinarstvu, s obzirom na to da su dobili vodne dozvole, ali iskazuju nezadovoljstvo  i radom veterinarske inspekcije.

“Na posljednjem  sastanku od predstavnika Uprave za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove dobili smo uvjeravanja da će preduzeti  sve mjere u njihovoj nadležnosti da se spriječe incidenti. Nažalost, i dalje se razni otpad životinjskog porijekla  odlaže u Lim. To se sada najviše dešava kasno noću. Mi smo spremni i danju i noću da dežuramo i sprečavamo uništavanje rijeke. To što neko misli da će mu od pomoći biti dojave o našem prisustvu na rijeci, od ljudi čiji posao je da sprečavaju divljanje na Limu, loša je računica” – poručuju iz Euromosta, ohrabreni odgovorom iz EU.

Nijesu oni bez razloga pisali Briselu. Ekološki incidenti na Limu na području bjelopoljske optine dešavaju se godinama, a upravo ovih dana su ponovo aktueliziovani. Euromost je saopštio  da je na Limu otkriven novi ekološki indident – pojavljivanje ogromne crne mrlje u Industrijskoj zoni. Sve to se dešava nakon incidenta sa ispuštanjem misteriozne bijele tečnosti u Lim.

“I pored masovnog trovanja ribe, prijavljivanja više puta, aktivisti nevladine organizacije Euromost, su dronom,  uživo, preko fejsbuk stranice, na istom mjestu i iz iste cijevi, ponovo snimili ispuštanje bijele tečnosti u Lim. U toku snimanja pozivali smo sve inspekcije. Pozvali smo inspektora za vode kojem smo prijavili slučaj, pa na linku i snimku možete čuti, šta je on i odgovorio i šta su preduzeli” – kazali su iz Euromosta.

Oni su naveli da su inspektoru, prije snimanja kazali da je snimanje javno preko fejsbuk stranice NVO Sjever CG.

“Cijeli slučaj smo prijavili i komunalnoj policiji opštine Bijelo Polje, obavijestili Sportsko ribolovno društvo Sinjavac, koji su  postupili prema drugim inspekcijama i u sklopu svojih nadležnosti preuzeli dalje korake. Ovu akciju smo dogovorili na osnovu prijava ribolovaca od 19.10.2019. godine, koji su nas u ranim jutarnjim časovima obavijestili da se na Limu pojavila bjela pjena u mjestu Kumanica. Proslijedili su nam  fotografije na kojim se vidi ta  pjena.  NVO Euromost je, pojačala kontrolu Lima, sa svojim aktivistima, na mjestima gdje smo sumnjali da se sa iste cijevi pušta bijela tečnost” – rekli su iz Euromosta.

Oni svima poručuju  da neće odustati i da će štititi Lim i sa kopna i iz vazduha i sa rijeke.

“Lim je trenutno u takvom stanju, da zbog niskog vodostaja i velikog broja kanalizacionih cijevi, koje se nalaze najviše u gradskom dijelu, može doći do zaraze. O tome smo obavijestili i lično predsjednika opštine Bijelo Polje, kao i sve opštinske službe. Svaka cijev visi zbog niskog vodostaja i sve se kanalizacije  zadržavaju na obali, posebno pored naseljenih mjesta, gdje se osjeća i nepodnošljiv miris” – saopštili su iz Euromosta. “Zato upućujemo apel i opštinskim i državnim institucijama – preduzmite nešto da ne bi došlo do epidemije širih razmjera, “ – apeluju iz Euromosta.

Čak pet hiljada kanalizacionih i drugih priključaka otpadnih voda ide direktno u Lim samo na području Bijelog Polja. Taj grad je najveći zagađivač rijeke Lim na njenom toku kroz Crnu Goru.

Nešto manji zagađivači su Gusinje, Plav i Andrijevica. Da je Evopska unija preko svoje misije u Crnoj Gori prepoznala ovaj problem, jasno je i po tome što su sa skoro petnaest miliona finasnirali izgradnju kolektora u Beranama. Tako je u slivu Lima kroz našu državu, ova međunarodna rijeka zaštićena od zagađenja jedino u Beranama.

Da li je nemoguće doznati ko u Bijelom Polju ispušta otrove u Lim? Vjerovatno nije. Prije može biti da država štiti zagađivače i  da  zbrog toga sve prolazi mirno i bez uzbune.  Za Lim ostaje nada da će EU nekoga udariti  prstom po uvu. Bez toga  naši neće mrdnuti.

                                                 Tufik SOFTIĆ  

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BALKANSKA RUTA, PUT MIGRANATA KA EVROPI (II) –  KAMPOVI U BOSNI I HERCEGOVINI: Zaglavljeni u beznađu

Objavljeno prije

na

Objavio:

U kampovima Sedra i Bira u Bihaću trenutno boravi više od 2500 migranata. Zima dolazi, a sa njom i strepnja kako nastaviti dalje ka Evropi

 

,,U Siriji sam izgubila muža. Ostala sam sama sa dvoje djece, bez posla i doma. To čini rat. Napustila sam zemlju. Odluka je bila teška, ali znala sam da je tako najbolje. Prošla sam kroz Tursku, Grčku, Albaniju, Kosovo i Srbiju pješke, sve dok nisam stigla do Sedre. Onaj ko ne doživi rat, ne može znati koliko je velika bol koju on ostavlja“, kaže Sirijka Amira Šams.

Nekada je imala skladan život. Radila je u banci, a sa mužem i djecom planirala budućnost. Planove su prekinuli oružani sukobi u Siriji, a onda se odjednom, sa stotinama drugih koji dijele sličnu sudbinu, našla u Bosni i Hercegovini, u migrantskom kampu Sedra. Ćerku, koja inače ne može da hoda, morala je da ostavi u Grčkoj. ,,Nije imala sva potrebna dokumenta, nisu joj dozvolili da pređe granicu. Tamo je sa mojom majkom, jedino mi to i uliva tračak sigurnosti. Ponekad se čujemo telefonom, tek toliko da znam da je živa i da je dobro. Mnogo mi je teško“. Suze joj kreću niz lice dok govori.

Uz samu obalu rijeke Une, kod Bihaća, kamp Sedra trenutno je dom za 335 migranata. Uglavnom dolaze iz Avganistana, Iraka, Irana i Sirije. Namijenjen je porodicama, jer je nekada bio hotel, pa su uslovi života u njemu bolji nego u drugim kampovima za migrante širom Bosne i Hercegovine.

U holu Sedre nalazi se dnevni boravak. Kauč je stari, pocijepan. Na zidovima vise dječji crteži. Na mnogima su nacrtane kuće. Na recepciji se nalaze aktivisti organizacija koji migrantima pomažu tokom njihovog boravka u ovom kampu. U Sedri postoji čak i frizerski salon, gdje pojedini migranti rade. Tu su i kuhinja, vešeraj i sportsko igralište.

,,Ovdje, osim porodica, žive i žene koje putuju same, ali i maloljetnici bez pratnje. Broj stanara Sedre je vrlo promjenljiv. Većina želi da pređe granicu sa Hrvatskom i da nastavi dalje ka Evropi. Ovo im je samo usputna stanica. S obzirom na veliki broj djece u Sedri, obezbijedili smo kutak za majke i djecu, kutak za djecu od tri do 12 godina i kutak za tinejdžere. Doktori su na raspolaganju svakoga dana. Nagledao sam se svega. Zato se trudimo se da im olakšamo život, barem dok su ovdje“, kaže Mite Cilkovski, upravnik Sedre.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 15. NOVEMBRA

ILI ONLINE NA
https://www.novinarnica.net/

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo