Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KAKO SE GAZDUJE IMOVINOM DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Igranje milionima

Objavljeno prije

na

Usvoji li Skupština akcionara EPCG prijedlog Odbora direktora., 50 miliona eura postaće gorivo za vjetroelektrane o kojima u toj kompaniji sve glasnije maštaju

 

Jedni izgube milion, drugi deset, treći pedeset. A svi su „u plusu“,  ponosni na svoja poslovna dostignuća. I adekvatno nagrađeni od strane većinskog vlasnika.  Države.

Može vama izgledati kako je ovdje sve jedno te isto, ali vremena su se ozbiljno promijenila. Prije trideset  i nešto godina ovu zemlju su, doduše u drugim – poprilično većim – gabaritima, raspoznavali i po opšteprihvaćenoj mantri samoupravnog socijalizma: ne mogu me malo platiti koliko ja mogu malo raditi.

Onda smo dobili, redom: antibirokratsku revoluciju, burazersku privatizaciju i tajkunski kapitalizam.

Sve skupa, to nam je donijelo i novu poslovno-životnu filozofiju vladajuće elite. Mada to više nijesu radnici, seljaci i poštena inteligencija.  Iako ponekad liče. Uglavnom, njih koliko god da platimo, a plaćamo ih dobro, ne možemo platiti onoliko mnogo koliko oni mogu napraviti štete. I prave je.

Kao što smo u Monitoru već najavili , koji broj unazad, manjinski akcionari Plantaža podnijeli su Privrednom sudu tužbu zahtijevajući poništenje odluka donijetih na ljetošnjoj Skupštini akcionara, održanoj u Šipčaniku.

Kao jedan od razloga za taj zahtjev navodi se i to što manjinskim akcionarima do održavanja Skupštine ( pa čak ni tokom nje) nije bio dostupan izvještaj revizora o reviziji finansijskih izvještaja za 2018.godinu, iako zakon nalaže da taj dokument bude javan i dostupan akcionarima najmanje 30 dana prije održavanja Skupštine.

Umjesto toga, manjinskim akcionarima Plantaža je na samoj Skupštini  dostavljen skraćeni revizorski izvještaj, na svega tri stranice, odnosno, samo mišljenje revizora bez finansijskih iskaza i napomena.

„Obzirom da je tužiocu povrijeđeno pravo da bude informisan o poslovanju društva, budući da mu nije bio dostupan revizorski izvještaj, to isti nije bio u mogućnosti da na bazi valjanih finansijskih pokazatelja glasa o tački 3. dnevnog reda (odluka o isplati dividende)“, navodi su u tužbi nezadovoljnog akcionara. U njoj se podsjeća na član 63 Zakona o privrednim društvima (ZOPD) koji propisuje da će akcionarsko društvo isplatiti dividendu „samo ako neto vrijednost aktive nije manja od vrijednosti osnivačkog kapitala i pod uslovom da isplata dividende neće smanjiti neto vrijednost imovine ispod osnivačkog kapitala“. I otud je  jasno, navodi su u tužbi u koju je Monitor imao uvid, da je tužilac morao biti upoznat sa revizorskim izvještajem kako bi mogao glasati o predloženoj odluci o isplati dividende.

„Jasno je da povreda ovog prava predstavlja osnov za prekršajnu odgovornost uprave društva, kao i osnov za poništenje odluka skupštine akcionara“, navedeno je u tužbi predatoj Privrednom sudu krajem jula.

U međuvremenu je stigla vijest da gubitak Plantaža za prvih šest mjeseci ove godine iznosi 4,3 miliona aura. I da je za nekih 1,12 miliona (ili 35 odsto) veći nego u istom periodu prošle godine.

Uprava tvrdi da je lošiji finansijski rezultat posljedica povećanog obima posla i  vremenskih neprilika. Njihovi oponenti iz reda manjinskih akcionara, sa druge strane, kao glavne krivce vide – upravu. Tako je i Valerija Saveljić, bivša finansijska direktorka Plantaža, Vijestima kazala da je „očigledno ponovo namještanje poslovnog rezultata za više od 1,1 milion eura. Da nije tako, ovaj pologudišnji gubitak bi iznosio 5,5 miliona i bio bi najgori poslovni rezultat u istoriji Plantaža”.

Kako na zemlji, tako i u vazduhu – problemi se samo gomilaju.

Gubitak Montenegro airlinesa (MNA) u 2017. godini nije 4,5 miliona, kao što je to tvrdila njegova uprava, nego skoro 16 miliona eura, obznanili su iz Fidelity consultinga pozivajući se na podatke iz revizorskog izvještaja koji je radila  Ernst & Young Montenegro. Inače, Vlada podatke o poslovnim (ne)uspjesima MNA krije od poreskih obveznika koji te gubitke peglaju kao najveću vojnu tajnu.

„Procjenjivač je pregledao osnovna sredstava nacionalnog avio prevoznika i umanjio ih za čak 9,2 miliona eura, sa 31,3 na 22,5 miliona eura. Preciznije, umanjena je vrijednost opreme za 8.774.630 eura kao i građevinskih objekata za 469.854 eura; umanjena je vrijednost osnovnih sredstava za čak oko 30 odsto“, navodi se u tekstu objavljenom na sajtu Miloša Vukovića Finomen.me. 

Bilo bi dobro da odbor direktora Montenegro airlinesa, umjesto što zatrpava javni prostor infomacijama o najboljem rezultatu poslovanja, iako zapravo redovno ostvaruju gubitak, objavi ovu procjenu, kako bi znali o kojim tačno greškama se radi, kao i koja je to oprema precijenjena za preko osam miliona eura, navodi se u citiranom tekstu pod nasovom (Re)procjena. „Valjalo bi da to saznamo obzirom na veličinu greške kao i na činjenicu da ovu kompaniju uredno decenijama unazad finansiraju svi građani naše države Crne Gore, a poslednjih godina, prema priznanju nadležnih institucija, i potpuno nezakonito“.

Poslije Plantaža i Montenegro airlinesa – slijedeći gradaciju loši, gori, najgori – stižemo i do Elektroprivrede Crne Gore.

Redovna Skupština akcionara najvećeg i najbogatijeg privrednog društva u većinskom vlasništvu države Crne Gore zakazana je za 30. avgust. Moglo bi se sada raspravljati na temu da li je zakazivanje Skupštine za poslednji radni dan u osmom mjesecu u godini u skladu sa normama Zakona o privrednim društvima koje propisuju da „Odbor direktora saziva redovnu godišnju skupštinu akcionara u roku od tri mjeseca nakon završetka svake finansijske godine…“ , ali je to u ovom slučaju možda i najmanji problem.

U nekim redovnim okolnostima pažnju bi privukla treća tačka dnevnog reda, prijedlog odluke da se prošlogodišnja dobit kompanije u neto iznosu od 44,1 miliona eura ne dijeli akcionarima kroz dividendu, već da se sva „usmjerava na neraspoređenu dobit Društva“.

Nema sumnje da će se o toj škrtosti govoriti i na predstojećoj Skupštini. Tim prije što je ista uprava EPCG prošle godine, demonstrirajući zapanjujuću širokogrudost, ispucala 150-200 miliona na isplatu dividende, otkup sopstvenih akcija od italijanske A2A, kupovinu većinskog paketa akcija Rudnika uglja u stečaju od privilegovanih akcionara : A2A, Aca Đukanovića i Vlade (državne akcije).

I tada će, valjda,  biti jasnije da li je odluka da se prošlogodišnji profit ostavi u preduzeću kao neraspoređena dobit, najava kursa štednje ili prvi znak dolazeće nemaštine.  Do tada neophodno je makar u nekoliko redaka pomenuti odluke pripremljene za dolazeću Skupštinu u tačkama 5, 6 i 14 ponuđenog dnevnog reda.

Pod naslovom Odluka o poništenju sopstvenih akcija, Odbor direktora EPCG predvođen predsjednikom Đokom Krivokapićem, od akcionara traži saglasnost da baci, zapali ili potopi  akcije preduzeća koje je EPCG u septembru prošle godine platila preko 50 miliona eura.

Riječ je o 13 miliona i 50 hiljada akcija EPCG koje je Elektroprivreda, po nalogu većinskog vlasnika – Vlade Crne Gore – u septembru prošle godine kupila od A2A. U blok trgovini, po cijeni većoj od važeće na tržištu ali i bitno manjoj od nominalne i one po kojoj su Italijani 2009. kupovali iste akcije (8,3 eura).

Zakon nalaže da se te akcije prodaju („otuđe“) u roku od godinu dana. Ili bace („ponište“) i izbrišu iz bilansa, ukoliko otuđenje ne uspije. Odbor EPCG , međutim, nije uradio ništa kako bi makar pokušao da akcije plaćene više od 50 miliona stvarnog novca proda ili barem pokloni/podijeli. Recimo urednim platišama, manjinskim akcionarima, glasačima DPS-a ili nekoj drugoj interesnoj grupi…

Ovako će 50 miliona eura postati gorivo za vjetroelektrane o kojima u EPCG sve glasnije maštaju. Da nije riječ o fiktivnom novcu i poslu svjedoči i sledeća tačka dnevnog reda Skupštine – Odluka o smanjenju osnovnog kapitala EPCG po osnovu poništenja sopstvenih akcija.

Iz tog prijedloga saznajemo da će osnovni kapital EPCG biti umanjen za 85,4 miliona eura (nominalna vrijednost otpisanih akcija). A to je deset odsto sadašnje vrijednosti kompanije. „Promjena će se knjižiti tek nakon što Komisija za tržište kapitala odobri ovu Odluku i nakon što se registruju u Centralnom registru privrednih subjekata odgovarajuće Izmjene Statuta EPCG“, stoji u ponuđenom obrazloženju odluke.

Ni tu nije kraj. Pošto će se bacanje novca u vjetar nastaviti. Uprava EPCG, naime, od svojih akcionara traži saglasnost da, u skladu sa dogovorom Vlade i A2A, nastavi kupovinu akcija koje su u vlasništvu Italijana. Prema tom planu ove godine kupujemo više akcija (15,6 miliona) po većoj cijeni (4,48 spram prošlogodišnjih 3,96 za akciju). Tako će EPCG potrošiti više od 70 miliona.

Zašto su italijanske akcije ove godine skuplje to možda znaju Milo Đukanović, Vujica Lazović i Branimir Gvozdenović. A možda ih i nije briga za te detalje. I onako će i one biti poništene naredne godine. Na novoj Skupštini akcionara. Koji minut prije nego su osvoji odluka o kupovini trećeg paketa akcija od A2A. Pošto se Vladina ne poriče.

I da se vratimo na početak priče o novim pravilima funkcionisanja elite na državnim jaslama. Verica Maraš, izvršna direktorica Plantaža prijavila je prošlogodišnju neto platu u iznosu  5.167 eura.  Izvršni direktor MNA Živko Banjević je prošle godine imao platu nešto manju od 3.600 eura mjesečno. Plus nekih 1,9 hiljada eura „dodatka“ koje je dobio za jul, avgust i spetembar.  Đoko Krivokapić, predsjednik Odbora direktora EPCG prijavio je zaradu koja se kretala u rasponu od 3.100 do 3.800 eura mjesečno. Plus 15 hiljada eura godišnjeg prihoda po osnovu članstva u drugim upravnim odborima.

Nije malo. A, opet, šteta je mnogo veća od zarade.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

PORODILJSKO ODSUSTVO: Ćuti, radi i ne rađaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Greška je sistemska i odavno je uočena. Naime, Zakon o radu zabranjuje raskid ugovora o radu sa zaposlenom koja ostane u drugom stanju ili planira trudnoću, ali ne štiti one koje su ugovor zaključile na određeno vrijeme, što poslodavci u velikom broju slučajeva koriste da ga ne produže

 

,,Svaka tri mjeseca produžavali su mi ugovor na određeno vrijeme. Nakon godinu i po takvog rada, kada sam poslodavca obavijestila da sam trudna odmah mi je rečeno da nema više posla za mene u toj firmi”, priča za Monitor Podgoričanka kojoj dijete sada ima dvije godine i koja mjesecima ne može da nađe posao jer jedno od glavnih pitanja na tzv. intervjuima za zaposlenje je da li planira da ima još djece.

,,Šta da odgovorim na takvo pitanje? Uvijek me bude stid i njih i sebe. Prinude te da biraš između majčinstva i zaposlenja. Ne bi se odrekla materinstva, pa da mi nude platu od 3.000, a ne bijednih 300 eura. I da te mršnu kad im se prohtije”, priča.

Poslodavac je otpustio 53 odsto ispitanica zbog trudnoće, pokazalo je istraživanje Centra za ženska prava koje je obuhvatilo 143 ispitanice koje su bile trudne barem jednom od 2008. Ovo istraživanje, koje je prezentovano prije nekoliko mjeseci, pokazalo je i da svaka treća žena koja je u prethodnih deset godina bila trudna nije bila plaćena tokom porodiljskog odustva, odnosno nije primala državne beneficije.

Greška je sistemska i odavno je uočena. Naime, Zakon o radu zabranjuje raskid ugovora o radu sa zaposlenom koja ostane u drugom stanju ili planira trudnoću, ali ne štiti one koje su ugovor zaključile na određeno vrijeme, što poslodavci u velikom broju slučajeva koriste da ga ne produže.

,,Jedna od najčešćih pritužbi naših koleginica, koja je u potpunosti opravdana, odnosi na činjenicu da Zakonom o radu nije propisana apsolutna zabrana davanja otkaza zaposlenoj ženi dok je trudna, ukoliko je zaposlena na određeno vrijeme’’, kaže za Monitor  Ivana Mihajlović, savjetnica za pravna pitanja u Uniji slobodnih sindikata CG.

Objašnjava da ,,samo žena kojoj u toku trajanja ugovora o radu na određeno vrijeme otpočne porodiljsko bolovanje, ima privremenu zaštitu od otkaza do povratka sa porodiljskog bolovanja, dok zaposlena žena koja otpočne trudiničko bolovanje u toku trajanja ugovora o radu ne uživa ovakav tretman. Ovaj i ovakav izuzetak govori kako o odnosu zakonodavca prema materinstvu i natalitetu, tako i o činjenici da ugovor o radu na određeno vrijeme predstavlja klasičan primjer prekarnog ugovora koji u potpunosti zaposlene stavlja u podređen i nesiuran položaj’’.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 11. OKTOBRA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAPAD NA DUBROVNIK 28 GODINA POSLIJE: Omerta vlasti i većine opozicije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Skoro tri decenije kasnije, na djelu je kolektivna amnezija vlasti, većine opozicije i medija o napadu na Dubrovnik. U udžbenicima se ovaj zločin skoro i ne pominje. Lažna istina DPS-a da su samo čuvali mir postala je zvanična

 

Da je Crna Gora postigla koncenzus u žmurenju na jednu od najsramnijih stranica  u novijoj istoriji – napad na Dubrovnik, pokazuje ovaj 1. oktobar. Ni prisjećanja, ma ni slova u crnogorskim medijima o godišnjici napada, niti saopštenja koje političke parije, nevladine organizacije…

Izuzetak je izjava Radana Nikolića, predsjednika Udruženja boraca ratova od 1990, koji za Večernje Novosti govori o terorističkom napadu hrvatske paravojske 1. oktobra 1991. O tome da su u zoru tog dana pale prve granate na grad pod Srđem, ispaljene iz topova JNA i rezervista Hercegovačkog korpusa sa položaja oko Trebinja, ni riječi. Nema ni opomene da je u osvajački pohod na Konavle i Dubrovnik učestvovalo sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Tokom agresije na Dubrovnik poginulo je 116 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. Ta ratna avantura života koštala je života 166 građana Crne Gore.

Ćutanje je prekrilo i zločin i žrtve. Dobar dio opozicije baštini scenario iz Večernjih Novosti, dok vlast i njihovi tribuni manipulišu i ovom nesrećom. Javni servis RTCG koji je bio u obavezi da podsjeti na godišnjicu napada na Dubrovnik, to nije učinio, ali je  dva dana ranije objavio informaciju da je prije 28 godina adrmiral JNA Vladimir Barović izvršio samoubistvo na ostrvu Vis jer nije želio da puca na hrvatske gradove. Zgodno sjećanje.  U kratkoj informaciji je bilo bitno da se istakne da je Barović bio Crnogorac. Konteksta nema, niti upozorenja na neslavnu ulogu tadašnje Crne Gore u ratovima ‘90-ih. A i kako bi bilo kada je savremeni epilog priče o časnom admiralu Baroviću taj što je admirala prije tri godine posthumno odlikovao tadašnji predsjednik Crne Gore Filip Vujanović. Političar koji je o svojim kolegama akterima dubrovačke sramne epopeje ovako govorio: „Marović i Đukanović nijesu nosili vojnu uniformu, nijesu se ogriješili o pravila i običaje ratovanja, nijesu u bilo kojem smislu uticali na ono što je bila zbilja Dubrovačkog ratišta i stranice crnogorske istorije koju svi zajedno želimo da zatvorimo”.

Posthumni orden za admirala Barovića primio je komandant Mornarice CG, jer je njegova supruga Radmila to odbila uz obrazloženje ,,da je sve davno rečeno”. Po admiralu Baroviću se ne zove ni jedna ulica u Crnoj Gori, nema biste niti obilježja, a o njegovom činu ne uči se ni u školama.

U stvari u školama je, programom predviđeno, da se o napadu na Dubrovnik ćuti. Maturanti gimnazija iz važećeg udžbenika istorije ne mogu saznati skoro ništa o napadu na Dubrovnik. Šturo se navodi da je Dubrovnik napala JNA, i ističe se ,,da vlast u Podgorici za vrijeme oružanih sukoba u bivšoj SFRJ nije imala uticaj na politiku Slobodana Miloševića”. Kao da slušate DPS rječnik o nevoljnim saučesnicima.

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 4. OKTOBRA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ĐUKANOVIĆ BIRA IZMEĐU OSAM KANDIDATA ZA OMBUDSMANA: Ko je rekao zaštitnica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poslije konsultacija sa podnosiocima kandidatura Predsjednik će Skupštini predložiti jednog od kandidata. Očekuje sa da će taj neko, odnosno neka, imati dovoljnu podršku vladajuće koalicije. Makar se u ovom trenutke činilo kako oni još uvijek nemaju zajedničkog kandidata

 

Deset obrazloženih predloga za izbor novog kandidata za zaštitnika ljudskih prava i sloboda (ombudsmana) stiglo je do prošlog petka u kabinet Predsjednika Crne Gore. Pošto dvije kandidature nijesu razmatrana zbog, kako je saopšteno, nepotpune dokumentacije, na zvaničnoj listi mogućih zaštitnika/ca preostalo je osam imena.

Četiri žene i četiri muškarca čiji je profesionalni angažman, uglavnom, dobro poznat stručnoj pa i laičkoj javnosti u Crnoj Gori.

Neke od njih predstavili smo prije dvadesetak dana, kada su objelodanjene prve kandidature za nasljednika Šućka Bakovića. Zato o njima samo u najkraćem. Na drugoj strani, saradnici Predsjednika Mila Đukanovića nijesu našli za shodno da sadržaj prispjelih kandidatura učine javnim. Otud bojazan da kod nekih od predloženih kandidata nećemo prepoznati vrline koje znaju oni što su ih predložili.

Profesor Nebojša Vučnić bio je deset godina sudija Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. „Pored nesporne stručnosti, njegova spremnost da javno iznese mišljenje i kritiku rada državnih organa je karakteristika koja ga posebno preporučuje za funkciju Zaštitnika”, navodi se u  inicijativi koju je podržalo više od 20 NVO.

Radenka Lacmanovića smo upoznali kao člana Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama. Na toj funkciji daje snažan doprinos razvoju ljudskih prava i sloboda. Inicijatori njegove kandidature, uz navedeno, ističu kako je Lacmanović „pozitivan primjer, a brojnima iz populacije kojoj i sam pripada motivacija da se ne osvrćući  na prepreke koje mu pored života i ljudi postavljaju, hrabro, odvažno i sigurno korača prema cilju koji sam bira, a koji je na korist mnogima“.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 4. OKTOBRA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo