Povežite se sa nama

INTERVJU

NEBOJŠA B. VUČINIĆ, PROFESOR PRAVA I BIVŠI SUDIJA SUDA U STRAZBURU: Ekstremni tzv. neoliberalni koncept je generalni uzrok kršenja većine ljudskih prava

Objavljeno prije

na

Crna Gora je ostvarila određene pomake i rezultate ali situacija nikako nije zadovoljavajuća, a posebno u kontekstu ekonomskih i socijalnih prava. Rigidni, ekstremni tzv. neoliberalni polit-ekonomski koncept, koji je sustinski antiliberalan i antikonstitucionalan, predstavlja po meni uzrok kršenja većine ljudskih prava i negativnih pojava u društvu

 

MONITOR: Grupa nevladinih organizacija predložila Vas je za ombudsmana. Da li na tu poziciju dolaze ljudi koje civilno društvo prepozna kao one koji bi štitili ljudska prava ili ipak o takvim izborima odlučuje vlast i bira kandidate po svojoj mjeri?
VUČINIĆ: Nije na to pitanje baš lako dati decidan odgovor, posebno ako ste kandidat za tu poziciju I to ne jedini predložen od strane civilnog sektora, jer stara rimska maksima kaže da „niko ne može biti sudija u sopstvenom sporu”. Ipak vjerujem da je i dosadašnja praksa bila da na tu poziciju dolaze ljudi koji su oprijedjeljeni da štite ljudska prava i koji uživaju bar djelimičnu podršku civilnog sektora i građanskog društva. Normalno, na predsjedniku države je da odluči koga će predložiti, ali mislim da se tu svakako mora uzeti u obzir da onaj ko štiti ljudska prava građana mora biti itekako povezan sa građanskim društvom, jer je jedna od osnovnih funkcija nevladinog sektora upravo da štite osnovna ljudska prava. Dakle, ostaje da se vidi. Istorijsko-politički gledano, institut zaštitnika je specifična rezultanta djelovanja i uzajamnog odnosa države i građanskog društva, tako da je zaštitnik i državno-ustavna institucija i institucija civilnog društva. Ovo kažem i rukovodeći se i dosadašnjim iskustvom i radom ombudsmana koji je postigao dosta značajne rezultate u tom kontekstu. Uostalom, to je potvrdio i Izvještaj Skupštine Crne Gore o radu ombudsmana u protekloj godini.

MONITOR: Šta biste uradili ako budete izabrani? Da li biste promijenili nešto u dosadašnjem načinu rada i funkcionisanja ove institucije?
VUČINIĆ: Nema nikakve dileme da se ta institucija u proteklom periodu znacajno afirmisala na polju zaštite ljudskih prava. Ono što bih ja, ako bih bio izabran, uradio i na čemu bih insistirao je da se pojača autoritet te institucije u odnosu na druge grane vlasti, naročito na izvršnu, a i u odnosu na društvo u cjelini. Jer ljudska prava, osim države, mogu da krše i moćne korporacije, privatne institucije. S druge strane, autoritet će se pojačati samo tako što će odluke institucije ombudsmana biti vrlo pravnički utemeljene i zasnovane na najvišim međunarodnim standardima o zaštiti ljudskih prava. To su dva zadatka koja su kompatibilna jedan sa drugim. Takođe, unutrašnja konsolidacija i stabilizacija institucije, dodatno, jačanje stručnih i kadrovskih potencijala bi bio moj prioritet, jer institucija ombudsmana mora da bude ne samo primjer drugim organima vlasti u državi nego i čitavom društvu.

MONITOR: Kad smo već kod ljudskih prava, kakva je situacija u Crnoj Gori? Često čujemo konstataciju da u našoj zemlji nema sistemskog kršenja ljudskih prava, dok se, čini se, većina građana osjeća obespravljeno?
VUČINIĆ : To što nema sistemskih kršenja ljudskih prava ne znači da je situacija dovoljno dobra. Ima dosta nepravde, diskriminacije i nejednakog tretmana. Imamo nekih pitanja koja su vrlo blizu sistemskog problema, kao što je problem torture i ponašanje policije. Imamo mi dosta problema kad su u pitanju ljudska prava, kao uostalom i sve države u tranziciji. Ono što je interesantno za ljudska prava: i najdemokratskija država, država zasnovana na najvišim standarima ljudskih prava može i da ih krši, jer je priroda ljudskih prava takva. To je politički determinizam ljudskih prava. Ona se ostvaruju u odnosu državna vlast – pojedinac. Svake godine u Strazburu imali smo barem po jedan slučaj na Velikom vijeću iz Velike Britanije i skandinavskih država. Na Veliko vijeće idu oni najteži slučajevi, oni sistemski problemi tumačenja i primjene Konvencije. Dakle, to je prirodna posljedica svake vlasti.

MONITOR: Pomenuli ste da Crna Gora ima problema sa torturom.
VUČINIĆ: Prije dva mjeseca održana je i konferencija tim povodom u Podgorici u organizaciji Savjeta Evrope, gdje su prvi put došli i predstavnici policije, veoma organizovano i pripremljeno. I na toj  konferenciji su konstatovani ti problemi. Mi smo mala država, pa je desetak slučajeva prekoračenja upotrebe sile kod nas veoma sporna situacija. U Strazburu takođe imamo nekoliko slučajeva, uključujući i slučaj Mija Martinovića. To je jedan od problema na koji se ubuduće itekako mora obratiti pažnja. Takođe, položaj osoba na izdržavanju kazne je još jedan veliki problem. Sjećate se slučaja sukoba u ZIKS-u između osuđenika i zatvorskog osoblja. Osuđenici su vrlo brzo procesuirani, a još nemamo adekvatan odgovor suda na ponašanje zatvorskih službenika, što je veoma simptomatično.

MONITOR: U Strazburu smo izgubli i jedan broj slučajeva zbog određivanja pritvora. Šta to govori o pravosuđu?
VUČINIĆ: Po pitanju pritvora, da, tačno je, i sud u Strazburu, ali i ovdašnji Ustavni sud je našao kršenja, ali mislim da se tu polako naše sudstvo prilagođava standardima. Ranije se zaista olako određivao pritvor, često, nažalost, po sistemu kopi pejst. Ima još uvijek slučajeva gdje se krši to pravo, a naročito u dijelu razloga za produženje pritvora.

MONITOR: Kad smo već kod pravosuđa, ovih dana je u žiži javnosti bio izbor Vesne Medenice za predsjednicu Vrhovnog suda po treći put. Da li je moguće da je pravo tako relativna kategorija da se mora tumačiti da li je Medenica imala pravo na treći mandat, odnosno da li je zakonito izabrana?
VUČINIĆ: Nijesam se o tome izjašnjavao do sada. Postoji podijeljenost o tom pitanju između pravosudne zajednice na jednoj i intelektualne i naučne zajednice na drugoj strani, što me kao profesora i ranijeg sudiju Evropskog suda posebno brine. Ja zastupam teoriju konstitucionalne demokratije i po meni Ustav, kao osnovni akt ustanovljenja, kontrole i ograničenja vlasti – „Društveni ugovor” se tumači jezički, sistematski i ciljno. U ovom slučaju se radi o odnosu između dva pitanja, pitanja načina izbora i pitanja mandata. Pitanje mandata je regulisano Ustavom. Po meni, prioritet ima Ustav, a on je u ovom slučaju vrlo decidan, i jezički i sistematski i ciljno. Biće interesantno šta će sudovi reći na ovu temu jer se jedan od kandidata za predsjednika osnovnog suda žalio na proceduru i rezultat izbora.

MONITOR : Kako vidite situaciju u pravosuđu?
VUČINIĆ: Da budemo iskreni, neki su rezultati postignuti, posebno na planu ubrzanja suđenja i prava na suđenje u razumnom roku. Takođe, poboljšan je i kvalitet presuda. Počeli su naši sudovi, doduše stidljivo, da primjenjuju standarde iz Evropske konvencije, ali je to tek izazov koji nas čeka. Sada su na dnevnom redu pitanja suštinskog kvaliteta i bolje obrazloženosti presuda, usklađenosti i konzisentnosti sudske prakse i punoporavnije primjene međunarodnih standarda. Taj član 6, koji se tiče prava na pravično suđenje u razumnom roku, je posebno materijalno pravo, ali to je i procesno pravna pretpostavka za ostvarenje svih ostalih ljudskih prava. Dakle, ako postoji sistem nezavisnih sudova onda je stepen zaštite ljudskih prava mnogo djelotvorniji i efikasniji.

MONITOR: Vjerujete li da su naši sudovi nezavisni ili ste bliži često iznešenim ocjenama da su ovdašnje institucije, pa i pravosuđe – zarobljene?
VUČINIĆ: Pazite, taj institut nezavisnosti je jedna fundamentalna kategorija kada je riječ o pravu. Bićemo članica Evropske unije kada budemo mogli to da garantujemo, bez obzira ko se s kime i protiv koga sudi. Nije lako to globalno procijeniti, ali ima slučajeva, pokazuje to i praksa suda u Strazburu, da naši sudovi nijesu djelovali i funkcionisali ni kao nepristrasni ni kao nezavisni.

MONITOR: Skoro smo slavili još jednu godišinjicu nezavisnosti. Gdje je Crna Gora danas u odnosu na 2006. godinu?
VUČINIĆ: Crna Gora je ostvarila određene pomake i rezultate, ali situacija nikako nije zadovoljavajuća, a posebno u kontekstu ekonomskih i socijalnih prava. To je takođe jedna od tema kojom bi zaštitnik trebao mnogo djelotvornije da se bavi. Rigidni, ekstremni tzv. neoliberalni pristup odnosno koncept predstavlja, po meni, uzrok svih kršenja ljudskih prava i negativnih pojava u društvu. Ja sam o tome još prije dvadeset godina govorio i upozoravao, ali se uz određene promjene danas insistira i dalje na tom tzv. rigidnom neoliberalnom konceptu, koji je u suštini i neliberalan i antikonstitucionalan. Po meni je tu rješenje za Crnu Goru. I na globalnom nivou taj se koncept pokazao kao apsolutno neodrživ. I kao uzrok diskriminacije, korupcije, organizovanog kriminala i svih drugih negativnih društvenih pojava.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da su tri decenije nakon ratnih devedesetih neka identitetska pitanja i dalje aktuelna?
VUČINIĆ: To su vječna, apsolutna pitanja. Nije to samo karakteristično za našu zajednicu, mnogi pate od sličnih boljki. Samo je problem što se te razlike, koje su djelimično i objektivno uslovljene, često zloupotrebljavaju u dnevno političke svrhe. Istorija Crne Gore je takva da postoji objektivna esencijalno politička podijeljenost po nekim suštinskim pitanjima, među kojima je i pitanje državno pravnog statusa. I nije tu ništa sporno. Problematično je to što se te podjele s vremena na vrijeme zloupotrebljavaju i namjerno podstiču, odnosno služe da se suštinska ekonomska i socijalna pitanja stave u stranu, u cilju zadovoljenja dnevno-političkih i ekonomskih interesa određenih grupa i pojedinaca, umjesto da se mudrom i promišljenom politikom pomiruju i ublažavaju.

MONITOR: Mislite li da se aktuelno crkveno pitanje na isti način koristi i zloupotrebljava? I gdje nas sve to može odvesti?
VUČINIĆ: Crkveno pitanje objektivno postoji kao problem, ali je činjenica da se taj problem s vremena na vrijeme namjerno potencira. Treba biti oprezan, veoma mudar, treba na svaki mogući način sa predstavnicima SPC napraviti dogovor, ali uz odlučan stav države zasnovan prije svega na jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava, da bi se zadovoljili legitimni interesi zastupnika Crnogorske autokefalne crkve. Država je dužna da svima garantuje jednaku slobodu vjeroispovjesti bez ikakve diskriminacije, i da omogući uslove za ispoljavanje te slobode. U tom kontekstu ja vidim odnos SPC i CPC.

MONITOR: Da li ste optimista kad je u pitanju pravac i evropski put kojim Crna Gora ide? Da li smo lideri u regionu i je li to dovoljno?
VUČINIĆ: To je jedna fraza koja se koristi u dnevno političke svrhe. Nijesmo mi još blizu ispunjavanja onih fundamentalnih uslova.

MONITOR: Možda bi nam Evropa mogla progledati kroz prste?
VUČINIĆ: Nakon prijema Rumunije i Bugarske, teško će više Evropa bilo kome gledati kroz prste. Zbog određenih geopolitičkih razloga ubrzan je prijem tih država, i ušle su u EU preko reda, da se tako izrazim. Ali to se više neće desiti, posebno imajući u vidu strukturne reforme koje treba da napravi sama EU da bi se prilagodila novonastalim promjenama u svijetu.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA:  Nije bilo lustracije budžeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana

 

MONITOR: Prva ekonomska tema koja je u ovoj godini zainteresovala političare je rebalans budžeta. Šta mislite o tom predlogu?

SOŠIĆ: Najviše zabrinjava stalni trend rasta tekućeg budžeta – razni troškovi administracije se samo povećavaju, a ne vidimo nikakav ozbiljan pokušaj štednje i racionalizacije koji bi išao mimo praznih obećanja.

U tom smislu, mnogo veći izazov će biti budžet za 2023. godinu. Sve su prilike da će ga spremati ova vlada koja je izgubila povjerenje Skupštine. Ne smije se ponoviti scenario iz 2020. godine nepredlaganja budžeta i ulaska u privremeno finansiranje – sa postojećim finansijskim problemima, taj režim bi tek sada donio probleme.

MONITOR: Koliko je rebalans iznuđen, a koliko predizborni?

SOŠIĆ: Brojke nam govore da je rebalans neophodan. Upravo smo u Monitoru prošle godine, kada se usvajao budžet koji se sada krpi, upozoravali na ishitrenost određenih Vladinih reformi, kao i na neodgovorno ponašanje poslanika koji su čašćavali građane iz džepa građana, pokušavajući da na tome politički profitiraju.

Kako se godina primiče kraju, polako saznajemo koliko nas zapravo koštaju neki od zakona koje su poslanici predložili i usvojili prošle godine, kao i neki ovogodišnji. Uglavnom ukazuju da se loše planiralo i da su obrazloženja o fiskalnom uticaju bila površna i netačna.

Na primjer, rebalans pokazuje da će nas naknade za majke koštati makar sedam miliona više nego što je bilo opredijeljeno za 9 mjeseci ove godine (25 miliona). Zbog nesistemskih izmjena Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, trošak za zarade se morao povećati za oko 30 miliona eura.

Nisu samo poslanici nove većine velikodušni, poslanici su u julu jednoglasno usvojili prijedlog DPS – SDP – SD kojim se opštinama daje gotovo 50 miliona više na godišnjem nivou. U obrazloženju ovog zakona poslanici kažu da neće imati uticaj na budžet, a više niko ne pominje probleme neracionalnog poslovanja i povećanja broja zaposlenih na lokalnom nivou. Da ne govorimo i o nekim odlukama prethodne Vlade koje su poptuno zaboravljene u planiranju budžeta, pa se sada moraju plaćati iz budžetske rezerve.

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana.

Neke partije koje su danas dio vlasti ovih dana peru ruke od programa Evropa sad, prošle godine su ga zdušno podržavali i branili čak i od dobronamjerne kritike i pokušavali da preuzmu zasluge za njegovo sprovođenje. Srećom, nemamo svi tako kratko pamćenje kako se nadaju.

MONITOR: Kako vidite kritiku rebalansa u kontekstu odustajanja od kapitalnih projekata?

SOŠIĆ: Mislim da su promjene kapitalnog budžeta vjerovatno najkorisnija stvar u ovom rebalansu, a da su kritičari promašili poentu. Sve i da se rebalans ne usvoji, ti projekti neće biti ni započeti ove godine. Po priznanju same Vlade, u posljednjem smo kvartalu ove godine, a radovi nisu ni počeli. Po našim podacima, do sada se nešto uradilo na tek 70 projekata, od gotovo 350 koliko je planirano za ovu godinu. Razlog je u lošem planiranju i programu „Crna Gora odmah”, koji u jakoj konkurenciji loše osmišljenih programa te Vlade nosi najgore mjesto, upravo zbog očekivanja javnosti koja su neodgovorno podignuta.

Neodgovorni plan prošle Vlade je bio da se kapitalni budžet napuni nezrelim projektima, nekim samo na nivou blago definisanih ideja, kako bi se svima „izašlo u susret”. Onda su se probudili i poslanici i u posljednjem trenutku predložili sopstvene grube ideje i stigli smo do gotovo 350 projekata u kapitalnom budžetu, gotovo tri puta više nego u prethodnoj godini.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR HUSNIJA KAMBEROVIĆ, ISTORIČAR, REDOVNI PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U SARAJEVU: Katastrofalno bi bilo da od devedesetih nismo ništa naučili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što se dešava u Ukrajini upozorava da bi Rusija mogla zapaliti fitilj i na Zapadnom Balkanu. Od snage i odlučnosti Zapada zavisiće da li će se taj fitilj zapaliti. A na svima nama je da prepoznamo te opasnosti prije nego što bude kasno

 

MONITOR: Za nekoliko dana održaće se opšti izbori u BiH. Njima prethodi dramatično nadgornjavanje nacionalnih stranaka i visokog predstavnika Kristijana Šmita u vezi sa izmjenama Izbornog zakona. Ima li pobjednika u ovom malom „ratu“?

KAMBEROVIĆ: Izbori će se definitivno održati po postojećem Izbornom zakonu, ali bi moglo biti problema u vezi s implementacijom rezultata izbora, zbog mogućih blokada HDZ. Kako bi otklonio blokade, Šmit će morati nametnuti rješenja s kojima HDZ neće biti zadovoljan, ali i ponuditi nešto što bi bilo u njihovom interesu, tako da ćemo, vjerovatno, tek za naredne izbore imati nova izborna pravila.

Ipak, Izborni zakon sâm po sebi nije problem, ali je problem zloupotreba zakona, posebno kada je u pitanju manipulacija nacionalnim identitetima, što stvara određene frustracije, posebno kod Hrvata u Bosni i Hercegovini. U tom smislu mislim da HDZ nema nikakvo pravo da tjera birače da glasaju isključivo za kandidate iz svoje nacije za članove Predsjedništva, jer nacionalni identitet i političko opredjeljenje se ne mogu izjednačavati. Ali, sigurno treba onemogućiti da se nacionalni identitet zloupotrebljava od pojedinaca i skupina kako bi se dobili poslanički mandati. Zato mislim da ima dovoljno argumenata da se kroz domove naroda i adekvatnu zastupljenost obezbijedi pravedna i odgovarajuća zaštita nacionalnog identiteta.

Ovo što Šmit radi sada je prilično kompromitirajuće za međunarodnu zajednicu. Činjenica da smo saznali da je on izmjene izbornog zakona dogovarao sa Vladom Republike Hrvatske je kompromitirajuće i mislim da je Plenković to objavio upravo da bi kompromitirao Šmita jer nije nametnuo izmjene zakona onako kako je to Hrvatska željela. O tome bi u buduće morali voditi računa u međunarodnoj zajednici.

MONITOR: Podijeljena su mišljenja u vezi sa tim da li će poslije ovih izbora pojaviti nova lica u Predsjedništvu BiH i na čelu entiteta, posebno kada se radi o Denisu Bećiroviću kao kandidatu za Predsjedništvo BiH i Jeleni Trivić kao protivkandidatkinji Miloradu Dodiku za mesto predsjednika-ce RS. Kakve bi promjene mogle doći sa njihovim izborom?

KAMBEROVIĆ: Nadmetanje za izbor Predsjedništva BiH je prilično izjednačeno, mada, po mom mišljenju, Bećirović ima više šansi da pobijedi Izetbegovića nego što je Jelena Trivić u stanju pobijediti Milorada Dodika. Osim toga, tu je i nadmetanje za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, gdje Šarović, izgleda, ima više šansi od Željke Cvijanović, dok ostali kandidati ipak nemaju velikih izgleda. Izbor člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda također se komplicira zbog činjenice da će veliki dio građanski orijentiranih birača podijeliti glasove između Bećirovića i Komšića, što bi moglo otvoriti male šanse za prolazak Borjane Krišto, iako to nije baš izvjesno.

Ali, ukoliko bi se desilo da u Predsjednštvu BiH imamo Bećirovića i Šarovića, to bi moglo voditi smirivanju tenzija u zemlji, ponovo uozbiljiti rad Predsjedništva, vratiti dostojanstvo državi i ponuditi neku bolju perspektivu, i stvarno i simbolički. Izetbegović bi mogao u (političku) mirovinu, a Dodik bi vjerovatno morao strahovati da bi, ukoliko bi izgubio od Jelene Trivić, mogao završiti iza rešetaka.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOMIR KRAČKOVIĆ, NOVI PREDJSEDNIK SINDIKATA MEDIJA CG: Za bolje sjutra profesije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu

 

MONITOR: U kakvom stanju preuzimate Sindikat medija?

KRAČKOVIĆ: Izabran sam jednoglasno za predsjednika najveće organizacije u oblasti medija u cijeloj državi koja okuplja skoro 600 članova, što je velika čast i obaveza. Dosadašnje rukovodstvo na čelu sa predsjednicom Marijanom Camović – Veličković je predano radilo na razvoju organizacije pa je Sindikat medija u posljednjih nekoliko godina duplirao broj članova. Važno je istaći da  SMCG okuplja novinare i medijske radnike sa oba pola suprotstavljene medijske scene. Naši članovi su novinari i medijski radnici iz 12 pojedinačnih medija a tu je i nekoliko desetina pojedinačnih članova iz drugih medija.

Već imamo najave da će nam se pridružiti novinari i medijski radnici iz još nekih medija. Nastojaćemo da u članstvo i rad SMCG uključimo i frilensere koji su u specifičnoj poziciji jer im je radno-pravni status prilično slab ali ih je sve više u Crnoj Gori, iz raznih razloga, a najviše zbog krize u medijima koja je bila izazvana epidemijom koronavirusa.

SMCG se nametnuo kao glavna adresa za rješavanje ekonomsko-socijalnog položaja i radnih prava novinara i medijskih radnika i to su prepoznali i tzv. donosioci odluka u ovoj državi. SMCG je istovremeno za posljednje četiri godine pružio besplatnu pravnu pomoć novinarima i medijskim radnicima u preko 200 slučajeva, predložio je niz rješenje za poboljšanje medijskih zakona i propisa u Crnoj Gori i organizovao veliki broj značajnih konferencija i skupova o raznim medijskim pitanjima.

Dakle, SMCG je sada u dobrom stanju ali postoji veliki potencijal za dalji rast. Cilj nam je da što više uključimo članstvo u naše aktivnosti a naša poruka je jasna: novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se svojim radom bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu.

MONITOR: Kako ocjenjujete položaj članova Sindikata i ostalih zaposlenih u medijima? Koji su problemi sa kojima se medijski radnici najčešće susreću?

KRAČKOVIĆ: Najveći problem članova SMCG ali i velikog dijela novinara i medijskih radnika su niske plate, koje ne održavaju značaj novinarstva kao profesije.

Oko polovine novinara i medijskih radnika u Crnoj Gori prima platu nižu ili negdje na nivou prosječne u državi. Po našim podacima, svega 20-30 posto zaposlenih u medijima može se pohvaliti normalnim zaradama ali uz veliki rad. Poseban i najveći problem je kašnjenje zarada u dijelu lokalnih javnih emitera na sjeveru i jugu države gdje su pojedine kolege u zaostatku od čak godinu dana a najteže stanje u tom smislu je u Radiju Ulcinj. Takođe, u dijelu medija ne plaća se prekovremeni rad, niti isplaćuju praznične dnevnice a novinari i medijski radnici u posljednje tri godine rade mnogo više nego ranije zbog dinamične političke i ekonomske situacije u državi ali i cijelom svijetu.

Takođe, rijetki su mediji koji imaju kolektivne ugovore kojima se zaposlenima obezbjeđuje nešto veći obim prava. Dakle, situacija se ne mijenja godinama iako istraživanja SMCG pokazuju da dobar dio medija u Crnoj Gori pozitivno posluje a neki imaju i veliku dobit iz godine u godinu.

MONITOR: Nije bez značaja ni pomoć koju dobijaju mediji?

KRAČKOVIĆ: Tako je. Mediji su zbog epidemije kovida primili višemilionsku pomoć od države, država sada, osim javnim servisima, daje novac iz budžeta i privatnim medijima preko Fonda za medijski pluralizam. Mi samo tražimo da se od svega toga pravedno nagrade zaposleni jer su oni ti koji proizvode medijske sadržaje za koje njihovi mediji dobijaju sav taj novac. Pojedini mediji su to uradili ali su oni rijetki.

Nastavićemo da insistiramo da se poboljša položaj novinara i medijskih radnika u cijeloj državi jer možda nismo najvažnija profesija ali je značaj novinarstva i medija potvrđen tokom svih posljednjih burnih godina a naročito je važno podržati odgovorno i profesionalno novinarstvo u svoj ovoj poplavi lažnih vijesti, dezinformacija, hibridnih ratova i ,,zaglupljivanja masa” preko društvenih mreža. Ako ne budemo imali tačne informacije, jasno je kuda sve to vodi.

Međutim, da bismo to imali, potrebno je da imamo slobodne novinare i medijske radnike, koji su zadovoljni svojim ekonomsko-socijalnim statusom i čija se radna prava poštuju i koji mogu da izraze mišljenje o svim pitanjima unutar redakcija ali i da odbiju bilo koji radni zadatak koji znači kršenje Kodeksa novinara. SMCG je svojim predlozima koji su inkorporirani u Zakon o medijima iz 2020. obezbijedio veću nezavisnost novinara i medijskih radnika a nastavićemo da i dalje radimo na tom polju.

MONITOR: Pored radnih prava Sindikat se bavi i pitanjem bezjednosti novinara, kakvo je stanje na tom polju?

KRAČKOVIĆ: Obeshrabrujuće. SMCG od 2015. prati sve slučajeve napada na novinare, reaguje na njih i insistira kod nadležnih da se što prije riješe. Za razliku od političara koji selektivno reaguju na napade u zavisnosti od toga da li im se sviđa uređivačka politika medija iz kojeg je napadnuti novinar, SMCG je veoma konzistentan po tom pitanju i reaguje na sve napade.

U posljednje dvije godine imamo porast broja napada i prijetnji novinarima i medijskim radnicima, kao i slučajeva ometanja na radnim zadacima. Zabilježeno je skoro 50 takvih slučajeva koji su dobrim dijelom bili rezultat povećanih društveno-političkih tenzija u državi. Zahvaljujući zalaganju SMCG i NVO Akcija za ljudska prava, koje je podržalo još sedam organizacija, krajem prošle godine Skupština je jednoglasno usvojila izmjene Krivičnog zakonika kojim su povećane kazne za napade na novinare. SMCG pruža i besplatnu pravnu pomoć napadnutim novinarima u skladu sa svojim mogućnostima i nadamo se da će napada biti što manje ali i da će konačno biti rasvijetljeni i do kraja procesuirani neki od starih slučajeva napada kao što su ubistvo Duška Jovanovića, ranjavanje Olivere Lakić, paljenja vozila Vijesti, napadi na Tufika Softića…

MONITOR: Koja su glavna pitanja na čije rješavanje ćete se usmjeriti tokom svog mandata na čelu Sindikata?

KRAČKOVIĆ: Glavni cilj ostaje usvajanje novog Granskog kolektivnog ugovora u oblasti medija kojim će biti povećani koeficijenti a samim tim i zarade najvećeg mogućeg dijela naših članova ali i najvećeg mogućeg broja medijskih radnika u Crnoj Gori. Sa Unijom poslodavaca je dogovoreno da počnu pregovori i to će se uskoro desiti a nadamo se da ugovor na kraju biti i potpisan i da će biti na zadovoljstvo najvećeg dijela zaposlenih u medijima.

I dalje ćemo se boriti za veću bezbjednost zaposlenih u medijima.

Cilj nam je i povećanje broja članova SMCG i zato pozivamo novinare i medijske radnike da nam se pridruže jer kad smo zajedno – onda smo sila, a ako smo razdvojeni i posvađani – ne možemo uraditi puno na poboljšanju našeg položaja. Veliki izazov u narednom periodu ostaje nam i obezbjeđivanje finansijske održivosti Sindikata medija i dalje jačanje kapaciteta Stručne službe SMCG koja svake godine objavi nekoliko istraživanja o svim aspektima slobode medija u Crnoj Gori i dragocjen je izvor relevantnih podataka koje citiraju mnoge domaće i međunarodne organizacije.

Vjerujem da ovi ciljevi nisu nedostižni. Jasno je da će za njih biti potreban veliki rad, čvrst stav prema poslodavcima i donosiocima odluka ali i sposobnost da se kroz razgovore i pregovore nametnu rješenja koja će obezbijediti bolji položaj naših članova i medijskih radnika. Sindikat medija će, kao i do sada, beskompromisno biti uz svoje članove u borbi za bolje sjutra naše profesije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo