Povežite se sa nama

INTERVJU

NEBOJŠA B. VUČINIĆ, PROFESOR PRAVA I BIVŠI SUDIJA SUDA U STRAZBURU: Ekstremni tzv. neoliberalni koncept je generalni uzrok kršenja većine ljudskih prava

Objavljeno prije

na

Crna Gora je ostvarila određene pomake i rezultate ali situacija nikako nije zadovoljavajuća, a posebno u kontekstu ekonomskih i socijalnih prava. Rigidni, ekstremni tzv. neoliberalni polit-ekonomski koncept, koji je sustinski antiliberalan i antikonstitucionalan, predstavlja po meni uzrok kršenja većine ljudskih prava i negativnih pojava u društvu

 

MONITOR: Grupa nevladinih organizacija predložila Vas je za ombudsmana. Da li na tu poziciju dolaze ljudi koje civilno društvo prepozna kao one koji bi štitili ljudska prava ili ipak o takvim izborima odlučuje vlast i bira kandidate po svojoj mjeri?
VUČINIĆ: Nije na to pitanje baš lako dati decidan odgovor, posebno ako ste kandidat za tu poziciju I to ne jedini predložen od strane civilnog sektora, jer stara rimska maksima kaže da „niko ne može biti sudija u sopstvenom sporu”. Ipak vjerujem da je i dosadašnja praksa bila da na tu poziciju dolaze ljudi koji su oprijedjeljeni da štite ljudska prava i koji uživaju bar djelimičnu podršku civilnog sektora i građanskog društva. Normalno, na predsjedniku države je da odluči koga će predložiti, ali mislim da se tu svakako mora uzeti u obzir da onaj ko štiti ljudska prava građana mora biti itekako povezan sa građanskim društvom, jer je jedna od osnovnih funkcija nevladinog sektora upravo da štite osnovna ljudska prava. Dakle, ostaje da se vidi. Istorijsko-politički gledano, institut zaštitnika je specifična rezultanta djelovanja i uzajamnog odnosa države i građanskog društva, tako da je zaštitnik i državno-ustavna institucija i institucija civilnog društva. Ovo kažem i rukovodeći se i dosadašnjim iskustvom i radom ombudsmana koji je postigao dosta značajne rezultate u tom kontekstu. Uostalom, to je potvrdio i Izvještaj Skupštine Crne Gore o radu ombudsmana u protekloj godini.

MONITOR: Šta biste uradili ako budete izabrani? Da li biste promijenili nešto u dosadašnjem načinu rada i funkcionisanja ove institucije?
VUČINIĆ: Nema nikakve dileme da se ta institucija u proteklom periodu znacajno afirmisala na polju zaštite ljudskih prava. Ono što bih ja, ako bih bio izabran, uradio i na čemu bih insistirao je da se pojača autoritet te institucije u odnosu na druge grane vlasti, naročito na izvršnu, a i u odnosu na društvo u cjelini. Jer ljudska prava, osim države, mogu da krše i moćne korporacije, privatne institucije. S druge strane, autoritet će se pojačati samo tako što će odluke institucije ombudsmana biti vrlo pravnički utemeljene i zasnovane na najvišim međunarodnim standardima o zaštiti ljudskih prava. To su dva zadatka koja su kompatibilna jedan sa drugim. Takođe, unutrašnja konsolidacija i stabilizacija institucije, dodatno, jačanje stručnih i kadrovskih potencijala bi bio moj prioritet, jer institucija ombudsmana mora da bude ne samo primjer drugim organima vlasti u državi nego i čitavom društvu.

MONITOR: Kad smo već kod ljudskih prava, kakva je situacija u Crnoj Gori? Često čujemo konstataciju da u našoj zemlji nema sistemskog kršenja ljudskih prava, dok se, čini se, većina građana osjeća obespravljeno?
VUČINIĆ : To što nema sistemskih kršenja ljudskih prava ne znači da je situacija dovoljno dobra. Ima dosta nepravde, diskriminacije i nejednakog tretmana. Imamo nekih pitanja koja su vrlo blizu sistemskog problema, kao što je problem torture i ponašanje policije. Imamo mi dosta problema kad su u pitanju ljudska prava, kao uostalom i sve države u tranziciji. Ono što je interesantno za ljudska prava: i najdemokratskija država, država zasnovana na najvišim standarima ljudskih prava može i da ih krši, jer je priroda ljudskih prava takva. To je politički determinizam ljudskih prava. Ona se ostvaruju u odnosu državna vlast – pojedinac. Svake godine u Strazburu imali smo barem po jedan slučaj na Velikom vijeću iz Velike Britanije i skandinavskih država. Na Veliko vijeće idu oni najteži slučajevi, oni sistemski problemi tumačenja i primjene Konvencije. Dakle, to je prirodna posljedica svake vlasti.

MONITOR: Pomenuli ste da Crna Gora ima problema sa torturom.
VUČINIĆ: Prije dva mjeseca održana je i konferencija tim povodom u Podgorici u organizaciji Savjeta Evrope, gdje su prvi put došli i predstavnici policije, veoma organizovano i pripremljeno. I na toj  konferenciji su konstatovani ti problemi. Mi smo mala država, pa je desetak slučajeva prekoračenja upotrebe sile kod nas veoma sporna situacija. U Strazburu takođe imamo nekoliko slučajeva, uključujući i slučaj Mija Martinovića. To je jedan od problema na koji se ubuduće itekako mora obratiti pažnja. Takođe, položaj osoba na izdržavanju kazne je još jedan veliki problem. Sjećate se slučaja sukoba u ZIKS-u između osuđenika i zatvorskog osoblja. Osuđenici su vrlo brzo procesuirani, a još nemamo adekvatan odgovor suda na ponašanje zatvorskih službenika, što je veoma simptomatično.

MONITOR: U Strazburu smo izgubli i jedan broj slučajeva zbog određivanja pritvora. Šta to govori o pravosuđu?
VUČINIĆ: Po pitanju pritvora, da, tačno je, i sud u Strazburu, ali i ovdašnji Ustavni sud je našao kršenja, ali mislim da se tu polako naše sudstvo prilagođava standardima. Ranije se zaista olako određivao pritvor, često, nažalost, po sistemu kopi pejst. Ima još uvijek slučajeva gdje se krši to pravo, a naročito u dijelu razloga za produženje pritvora.

MONITOR: Kad smo već kod pravosuđa, ovih dana je u žiži javnosti bio izbor Vesne Medenice za predsjednicu Vrhovnog suda po treći put. Da li je moguće da je pravo tako relativna kategorija da se mora tumačiti da li je Medenica imala pravo na treći mandat, odnosno da li je zakonito izabrana?
VUČINIĆ: Nijesam se o tome izjašnjavao do sada. Postoji podijeljenost o tom pitanju između pravosudne zajednice na jednoj i intelektualne i naučne zajednice na drugoj strani, što me kao profesora i ranijeg sudiju Evropskog suda posebno brine. Ja zastupam teoriju konstitucionalne demokratije i po meni Ustav, kao osnovni akt ustanovljenja, kontrole i ograničenja vlasti – „Društveni ugovor” se tumači jezički, sistematski i ciljno. U ovom slučaju se radi o odnosu između dva pitanja, pitanja načina izbora i pitanja mandata. Pitanje mandata je regulisano Ustavom. Po meni, prioritet ima Ustav, a on je u ovom slučaju vrlo decidan, i jezički i sistematski i ciljno. Biće interesantno šta će sudovi reći na ovu temu jer se jedan od kandidata za predsjednika osnovnog suda žalio na proceduru i rezultat izbora.

MONITOR : Kako vidite situaciju u pravosuđu?
VUČINIĆ: Da budemo iskreni, neki su rezultati postignuti, posebno na planu ubrzanja suđenja i prava na suđenje u razumnom roku. Takođe, poboljšan je i kvalitet presuda. Počeli su naši sudovi, doduše stidljivo, da primjenjuju standarde iz Evropske konvencije, ali je to tek izazov koji nas čeka. Sada su na dnevnom redu pitanja suštinskog kvaliteta i bolje obrazloženosti presuda, usklađenosti i konzisentnosti sudske prakse i punoporavnije primjene međunarodnih standarda. Taj član 6, koji se tiče prava na pravično suđenje u razumnom roku, je posebno materijalno pravo, ali to je i procesno pravna pretpostavka za ostvarenje svih ostalih ljudskih prava. Dakle, ako postoji sistem nezavisnih sudova onda je stepen zaštite ljudskih prava mnogo djelotvorniji i efikasniji.

MONITOR: Vjerujete li da su naši sudovi nezavisni ili ste bliži često iznešenim ocjenama da su ovdašnje institucije, pa i pravosuđe – zarobljene?
VUČINIĆ: Pazite, taj institut nezavisnosti je jedna fundamentalna kategorija kada je riječ o pravu. Bićemo članica Evropske unije kada budemo mogli to da garantujemo, bez obzira ko se s kime i protiv koga sudi. Nije lako to globalno procijeniti, ali ima slučajeva, pokazuje to i praksa suda u Strazburu, da naši sudovi nijesu djelovali i funkcionisali ni kao nepristrasni ni kao nezavisni.

MONITOR: Skoro smo slavili još jednu godišinjicu nezavisnosti. Gdje je Crna Gora danas u odnosu na 2006. godinu?
VUČINIĆ: Crna Gora je ostvarila određene pomake i rezultate, ali situacija nikako nije zadovoljavajuća, a posebno u kontekstu ekonomskih i socijalnih prava. To je takođe jedna od tema kojom bi zaštitnik trebao mnogo djelotvornije da se bavi. Rigidni, ekstremni tzv. neoliberalni pristup odnosno koncept predstavlja, po meni, uzrok svih kršenja ljudskih prava i negativnih pojava u društvu. Ja sam o tome još prije dvadeset godina govorio i upozoravao, ali se uz određene promjene danas insistira i dalje na tom tzv. rigidnom neoliberalnom konceptu, koji je u suštini i neliberalan i antikonstitucionalan. Po meni je tu rješenje za Crnu Goru. I na globalnom nivou taj se koncept pokazao kao apsolutno neodrživ. I kao uzrok diskriminacije, korupcije, organizovanog kriminala i svih drugih negativnih društvenih pojava.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da su tri decenije nakon ratnih devedesetih neka identitetska pitanja i dalje aktuelna?
VUČINIĆ: To su vječna, apsolutna pitanja. Nije to samo karakteristično za našu zajednicu, mnogi pate od sličnih boljki. Samo je problem što se te razlike, koje su djelimično i objektivno uslovljene, često zloupotrebljavaju u dnevno političke svrhe. Istorija Crne Gore je takva da postoji objektivna esencijalno politička podijeljenost po nekim suštinskim pitanjima, među kojima je i pitanje državno pravnog statusa. I nije tu ništa sporno. Problematično je to što se te podjele s vremena na vrijeme zloupotrebljavaju i namjerno podstiču, odnosno služe da se suštinska ekonomska i socijalna pitanja stave u stranu, u cilju zadovoljenja dnevno-političkih i ekonomskih interesa određenih grupa i pojedinaca, umjesto da se mudrom i promišljenom politikom pomiruju i ublažavaju.

MONITOR: Mislite li da se aktuelno crkveno pitanje na isti način koristi i zloupotrebljava? I gdje nas sve to može odvesti?
VUČINIĆ: Crkveno pitanje objektivno postoji kao problem, ali je činjenica da se taj problem s vremena na vrijeme namjerno potencira. Treba biti oprezan, veoma mudar, treba na svaki mogući način sa predstavnicima SPC napraviti dogovor, ali uz odlučan stav države zasnovan prije svega na jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava, da bi se zadovoljili legitimni interesi zastupnika Crnogorske autokefalne crkve. Država je dužna da svima garantuje jednaku slobodu vjeroispovjesti bez ikakve diskriminacije, i da omogući uslove za ispoljavanje te slobode. U tom kontekstu ja vidim odnos SPC i CPC.

MONITOR: Da li ste optimista kad je u pitanju pravac i evropski put kojim Crna Gora ide? Da li smo lideri u regionu i je li to dovoljno?
VUČINIĆ: To je jedna fraza koja se koristi u dnevno političke svrhe. Nijesmo mi još blizu ispunjavanja onih fundamentalnih uslova.

MONITOR: Možda bi nam Evropa mogla progledati kroz prste?
VUČINIĆ: Nakon prijema Rumunije i Bugarske, teško će više Evropa bilo kome gledati kroz prste. Zbog određenih geopolitičkih razloga ubrzan je prijem tih država, i ušle su u EU preko reda, da se tako izrazim. Ali to se više neće desiti, posebno imajući u vidu strukturne reforme koje treba da napravi sama EU da bi se prilagodila novonastalim promjenama u svijetu.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

FLORIJAN BIBER, PROFESOR UNIVERZITETA U GRACU: Đukanović bi mogao postati žrtva sopstevnog sistema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podrška vladama u ovom regionu, stabilokratama, rijetko kada je entuzijastična i bezuslovna. Iako se lideri kao Đukanović i Vučić trude da sebe učine neophodnim partnerima, podrška koju su možda uživali, tokom godina se hladila

 

MONITOR: Glavna svjetska tema je i pandemija Kovid-19. Hoće li ovo teško zajedničko iskustvo, približiti  zemlje ili će ih još više udaljiti i okrenuti, prije svega, bogatije EU države sopstvenim interesima?

BIBER: Iako su građani nekih članica EU, posebno Italijani, razumljivo je više razočarani u EU nego što su to bili pre Kovida-19, uopšteno posmatrajući, izgleda da ljudi nisu izgubili poverenje u EU. Međutim, mnogo je važnija činjenica da, kada su ljudi razočarani u EU ili kritični prema njoj, to nije zato što ona radi suviše toga ili što postaje suviše moćna, već zato što je ono što preduzima suviše malo. Kao posledica, tu su dve stvari: zahtev za više saradnje i očekivanje da će samo međunacionalna saradnja moći da odgovori na izazove. Mi živimo u ironičnom trenutku u kojem je vođstvo EU bojažljivo i neodlučno da bliže integriše i ojača EU, dok građani, čini se, daju tome mnogo veću podršku. Pre pandemije, poverenje kao i nivo identifikacije sa EU, porasli su među građanima. Važno je i to što su  prvi put, privilegovani građani EU mogli da osete kako izgleda kada su granice zatvorene. Doživljena izolacija i ograničeno kretanje pokazali su očiglednijom važnost otvorenosti evropskih granica. Nisam primetio da su lideri EU to preveli u više saradnje, a mnoge vlade su pokazale veoma uskogrud refleks. To će otežati sprovođenje u realnost težnje za većom integracijom. U zavisnosti od trajanja i jačine krize biće i ekonomske posledice koje često osnažuju izolacionističke i ultra desne snage, kao što smo videli u godinama posle globalne ekonomske krize.

MONITOR: Izbori u Evropi održavani su, od marta,  bez većeg odlaganja.  Da li su borba državnih institucija i vođstvo lidera kroz izazov epidemije, u zemljama gde su se izbori dogodili,  uticali na rezultate?

BIBER: Pandemija je, i u demokratijama i u diktaturama stavila na test odnos između građana i države i pokazala sve ,,različite nijanse sive” između njih u upravljanju krizom. Ako su vlade krizom dobro upravljale, dogodio se rast poverenja. Na primer u Nemačkoj, Angela Merkel uživa visok stepen poverenja, uprkos tome što je toliko dugo na vlasti. To je naravno i podrška stabilnosti u nesigurnim vremenima. U Belorusiji brojnost protesta i jasna podrša opoziciji takođe su bili produkt Kovida-19. Naravno, to nije bio uzrok ali jeste okidač. Lukašenko je umanjivao opasnost od epidemije i izjavljivao da se bolest može lečiti votkom, odbijajući građane i podrivajući njihovo poverenje. Protesti u Srbiji posle izbora pokazali su slično nepoverenje, čak iako je njihov intenzitet bio mnogo manji.

Nastasja RADOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Očekivanja građana velika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nova vlast neće imati priliku da se uči svom poslu jer su očekivanja građana velika i biće mnogo manje strpljenja za greške. Ako ne budu poštovali Ustav i zakone, treba ih odmah mijenjati

 

MONITOR: Ove sedmice održana je prva sjednica parlamenta, nakon konstitutivne Skupštine. Iz redova Liberalne partije i Demokratske partije socijalista čuli su se stavovi da je „država u opasnosti“. Je li država u opasnosti danas i od čega?

ĐUROVIĆ: DPS nastavlja sa retorikom iz predizborne kampanje da je država u opasnosti nasuprot izjavama njihovog predsjednika Mila Đukanovića, ponovljenim u više navrata nakon 30. avgusta, da se na ovim izborima nije odlučivalo o državi. Država nije u opasnosti zbog  puke i prijeko potrebne promjene vlasti. DPS i  Đukanović su najveći krivci što se u Crnoj Gori nisu u 30 godina razvile profesionalne institucije koje jedino mogu garantovati stabilan razvoj države.  DPS je zarobio  državu i  ta  struktura  je najviše ugrožavala Crnu Goru. Nova vlast na djelu treba da pokaže da li je odgovorna prema svim građanima, uključujući i one koji nisu glasali za partije na vlasti, a to znači i poštovanje Ustava koji je jasno odredio karakter Crne Gore u smislu njenog državnog uređenja, organizacije vlasti, građanskih prava i sloboda.  Nova vlast je potpisla sporazum kojim se iskazuje opredijeljenost da se poštuje Ustav i spoljopolitički prioriteti i treba im dati priliku da dokažu svoje opredjeljenje. DPS je na djelu pokazao da ne poštuje Ustav i zakone koje je sam donosio: 1) zakonodavnu vlast (Skupštinu) oslobodio je kontrole sudske vlasti i narušio, suprotno Ustavu, ravnopravnost tri grane vlasti; 2) DPS je nagradio sudsku vlast trećim i sedmim mandatima, stanovima i drugim privilegijama; 3) pred zakonom nisu svi bili jednaki jer zakoni nisu važili za DPS članove i pristalice; 4) izbori, suprtono Ustavu, nisu bili slobodni… Ako ne budu poštovali Ustav i zakone, novu vlast treba odmah mijenjati.

MONITOR: Kako vidite proces formiranja nove vlade?

ĐUROVIĆ: Proces formiranja nove vlade odvija se u širokom krugu političkih aktera, sastavnih djelova pobjedničkih koalicija, koji imaju različite vrijednosti, interese  i shvatanje politike. Neće biti lako pomiriti sve te razlike i pristupe. Partije koje čine novu vlast su nakon izbora nastavile sa međusobnim optužbama i uvredama, koje su dva-tri mjeseca prije izbora uspjele da ostave po strani. I pozicija mandatara je u jednom trenutku dovedena u pitanje i to od članica koalicije na čijem je čelu bio  Zdravko Krivokapić. Proces formiranja nove vlade dijelom je posljedica nedostatka iskrene predizborne komunikacije i dogovora partija koje čine sadašnju vlast. Prije 30. avgusta je bilo potrebno dogovoriti i potpisati osnovne principe na kojima treba da se formira nova vlada u slučaju pobjede tadašnje opoziije na izborima. Javnosti nije poznato da  li je bilo pokušaja postizanja takvih dogovora. Ukoliko novu vladu bude karakterisalo međusobno nepovjerenje  kao što je to bilo prije izbora, onda će njen učinak biti veoma ograničen i skroman u odnosu na (pre)velika očekivanja građana.

Milena PEROVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DINO BURDŽOVIĆ, KNJIŽEVNIK: Himna posljednjih emigranata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Oni koji su svoje živote dali za neku slobodu i državu, među njima je i Rifat Burdžović, padaju u zaborav. Nama ne trebaju heroji, možda nam ne trebaju ni spomenici? Crna Gora slabo ističe svoju antifašističku tradiciju, polako se utapa u sveopšte balkansko sivilo 

 

MONITOR: Kažu najteže je biti priznat u svojem mjestu! Što vam znači nagrada Ratkovićevih večeri poezije koja se dodjeljuje u vašem rodnom Bijelom Polju?

BURDŽOVIĆ: Ja sam dao intervju Pobjedi nakon dodjele nagrade Risto Ratković, i naslovio ga „Još po moru teče Lim” a kolege su redakcijski promijenili u ,,Uvijek mi je bilo stalo da se dokažem u Bijelom Polju” što mi pomalo zvuči onako industrijski, rekao bih, mada nije daleko od istine. Ćamil Sijarić je govorio da su „književne nagrade melemi na ranama pisaca” i ja sam eto, početkom septembra, taj neki moj najdraži melem privio na svoje rane koje sam iz Bijelog Polja ponio u bijeli svijet. Mene je ova nagrada vratila kući, nakon dvije decenije izbivanja iz Crne Gore. U jednoj pjesmi sam zapisao: „I Odisej je bio toliko dugo van Itake, jedina razlika je što ja nijesam ubio ničijeg sina…”. Nijedna nagrada nije od netalenta napravila pisca, niti obrnuto, nedobijene nagrade nijesu ni promil naštetile majstorima pisane riječi, naprotiv, više same sebi.

MONITOR: Nagrađeni ste za knjigu Rifat, koja je pjesnički omaž narodnom heroju Rifatu Burdžoviću Tršu. Predstavite ovu knjigu koja daje sliku jednog zlog vremena i stradanja. Na kraju knjige objavili ste prilog o pogibiji Burdžovića, Volođe Kneževića i Tomaša Žižića.

BURDŽOVIĆ:  Tek sam sad vidio koliko je teško pisati o nekom ko nosi isto prezime! Oko godinu dana sam iščitavao knjige i tekstove o Rifatu Burdžoviću i dao jedno poetsko viđenje o životu i djelu kao i o tragičnoj sudbini mojeg rođaka koji slovi za jednu od najznačajnijih ličnosti koje je dao naš narod u dvadesetom vijeku. Knjiga Rifat nije „burazerska” niti familijarna! Ja sam knjigu koncipirao kao „pisma davnašnjem rođaku” i ovo je vjerovatno prvi put da se nešto objavi o Rifatu Burdžoviću Tršu a da nije stoprocentna publicistika, istorijska priča ili politička ujdurma. Izjava Slobodana Jakovljevića, jedinog očevica stradanja trojice narodnih heroja, data u Banatskom Novom Selu u maju 2007. godine, koja ide kao prilog možda je i najznačajniji dio ove knjige! Sve je uredno zavedeno, pred svjedocima, islednicima, ispečatirano i mislim da mu trebamo vjerovati s obzirom na to  da se radi o čovjeku koji je izgubio oca i petoricu braće zbog zločina koji je počinjen nad partizanskim rukovodiocima. Sve je do tančina opisao, kao pisac bio je tolika moralna veličina da nije htio tajnu iz 1942. godine, koja njegove najbliže rođake denuncira, ponijeti u grob. Narod kao narod, izmislio je pet-šest verzija i valjda je došlo vrijeme da se prekine sa teorijama zavjere. Moja knjiga ide u prilog tome.

MONITOR: Kako tumačite to što je u Crnoj Gori malo podsjećanja na ovakve individualne podvige, a stalno teče jedna opšta istorija podjela?

BURDŽOVIĆ: Podjele i kriza identiteta neraskidivi su dio crnogorske svakodnevice. Do kada će to trajati Bog sami zna. Najgore je što postoje tačke sa kojih nema povratka i toga je malo ko u Crnoj Gori svjestan! Oni koji su svoje živote dali za neku slobodu i državu, među njima je i Rifat Burdžović, padaju u zaborav. Nama ne trebaju heroji, možda nam ne trebaju ni spomenici? Crna Gora slabo ističe svoju antifašističku tradiciju, polako se utapa u sveopšte balkansko sivilo i upada u letargiju koja može biti pogubna za njenu državnost.

Predrag NIKOLIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo