Povežite se sa nama

INTERVJU

NEBOJŠA B. VUČINIĆ, PROFESOR PRAVA I BIVŠI SUDIJA SUDA U STRAZBURU: Ekstremni tzv. neoliberalni koncept je generalni uzrok kršenja većine ljudskih prava

Objavljeno prije

na

Crna Gora je ostvarila određene pomake i rezultate ali situacija nikako nije zadovoljavajuća, a posebno u kontekstu ekonomskih i socijalnih prava. Rigidni, ekstremni tzv. neoliberalni polit-ekonomski koncept, koji je sustinski antiliberalan i antikonstitucionalan, predstavlja po meni uzrok kršenja većine ljudskih prava i negativnih pojava u društvu

 

MONITOR: Grupa nevladinih organizacija predložila Vas je za ombudsmana. Da li na tu poziciju dolaze ljudi koje civilno društvo prepozna kao one koji bi štitili ljudska prava ili ipak o takvim izborima odlučuje vlast i bira kandidate po svojoj mjeri?
VUČINIĆ: Nije na to pitanje baš lako dati decidan odgovor, posebno ako ste kandidat za tu poziciju I to ne jedini predložen od strane civilnog sektora, jer stara rimska maksima kaže da „niko ne može biti sudija u sopstvenom sporu”. Ipak vjerujem da je i dosadašnja praksa bila da na tu poziciju dolaze ljudi koji su oprijedjeljeni da štite ljudska prava i koji uživaju bar djelimičnu podršku civilnog sektora i građanskog društva. Normalno, na predsjedniku države je da odluči koga će predložiti, ali mislim da se tu svakako mora uzeti u obzir da onaj ko štiti ljudska prava građana mora biti itekako povezan sa građanskim društvom, jer je jedna od osnovnih funkcija nevladinog sektora upravo da štite osnovna ljudska prava. Dakle, ostaje da se vidi. Istorijsko-politički gledano, institut zaštitnika je specifična rezultanta djelovanja i uzajamnog odnosa države i građanskog društva, tako da je zaštitnik i državno-ustavna institucija i institucija civilnog društva. Ovo kažem i rukovodeći se i dosadašnjim iskustvom i radom ombudsmana koji je postigao dosta značajne rezultate u tom kontekstu. Uostalom, to je potvrdio i Izvještaj Skupštine Crne Gore o radu ombudsmana u protekloj godini.

MONITOR: Šta biste uradili ako budete izabrani? Da li biste promijenili nešto u dosadašnjem načinu rada i funkcionisanja ove institucije?
VUČINIĆ: Nema nikakve dileme da se ta institucija u proteklom periodu znacajno afirmisala na polju zaštite ljudskih prava. Ono što bih ja, ako bih bio izabran, uradio i na čemu bih insistirao je da se pojača autoritet te institucije u odnosu na druge grane vlasti, naročito na izvršnu, a i u odnosu na društvo u cjelini. Jer ljudska prava, osim države, mogu da krše i moćne korporacije, privatne institucije. S druge strane, autoritet će se pojačati samo tako što će odluke institucije ombudsmana biti vrlo pravnički utemeljene i zasnovane na najvišim međunarodnim standardima o zaštiti ljudskih prava. To su dva zadatka koja su kompatibilna jedan sa drugim. Takođe, unutrašnja konsolidacija i stabilizacija institucije, dodatno, jačanje stručnih i kadrovskih potencijala bi bio moj prioritet, jer institucija ombudsmana mora da bude ne samo primjer drugim organima vlasti u državi nego i čitavom društvu.

MONITOR: Kad smo već kod ljudskih prava, kakva je situacija u Crnoj Gori? Često čujemo konstataciju da u našoj zemlji nema sistemskog kršenja ljudskih prava, dok se, čini se, većina građana osjeća obespravljeno?
VUČINIĆ : To što nema sistemskih kršenja ljudskih prava ne znači da je situacija dovoljno dobra. Ima dosta nepravde, diskriminacije i nejednakog tretmana. Imamo nekih pitanja koja su vrlo blizu sistemskog problema, kao što je problem torture i ponašanje policije. Imamo mi dosta problema kad su u pitanju ljudska prava, kao uostalom i sve države u tranziciji. Ono što je interesantno za ljudska prava: i najdemokratskija država, država zasnovana na najvišim standarima ljudskih prava može i da ih krši, jer je priroda ljudskih prava takva. To je politički determinizam ljudskih prava. Ona se ostvaruju u odnosu državna vlast – pojedinac. Svake godine u Strazburu imali smo barem po jedan slučaj na Velikom vijeću iz Velike Britanije i skandinavskih država. Na Veliko vijeće idu oni najteži slučajevi, oni sistemski problemi tumačenja i primjene Konvencije. Dakle, to je prirodna posljedica svake vlasti.

MONITOR: Pomenuli ste da Crna Gora ima problema sa torturom.
VUČINIĆ: Prije dva mjeseca održana je i konferencija tim povodom u Podgorici u organizaciji Savjeta Evrope, gdje su prvi put došli i predstavnici policije, veoma organizovano i pripremljeno. I na toj  konferenciji su konstatovani ti problemi. Mi smo mala država, pa je desetak slučajeva prekoračenja upotrebe sile kod nas veoma sporna situacija. U Strazburu takođe imamo nekoliko slučajeva, uključujući i slučaj Mija Martinovića. To je jedan od problema na koji se ubuduće itekako mora obratiti pažnja. Takođe, položaj osoba na izdržavanju kazne je još jedan veliki problem. Sjećate se slučaja sukoba u ZIKS-u između osuđenika i zatvorskog osoblja. Osuđenici su vrlo brzo procesuirani, a još nemamo adekvatan odgovor suda na ponašanje zatvorskih službenika, što je veoma simptomatično.

MONITOR: U Strazburu smo izgubli i jedan broj slučajeva zbog određivanja pritvora. Šta to govori o pravosuđu?
VUČINIĆ: Po pitanju pritvora, da, tačno je, i sud u Strazburu, ali i ovdašnji Ustavni sud je našao kršenja, ali mislim da se tu polako naše sudstvo prilagođava standardima. Ranije se zaista olako određivao pritvor, često, nažalost, po sistemu kopi pejst. Ima još uvijek slučajeva gdje se krši to pravo, a naročito u dijelu razloga za produženje pritvora.

MONITOR: Kad smo već kod pravosuđa, ovih dana je u žiži javnosti bio izbor Vesne Medenice za predsjednicu Vrhovnog suda po treći put. Da li je moguće da je pravo tako relativna kategorija da se mora tumačiti da li je Medenica imala pravo na treći mandat, odnosno da li je zakonito izabrana?
VUČINIĆ: Nijesam se o tome izjašnjavao do sada. Postoji podijeljenost o tom pitanju između pravosudne zajednice na jednoj i intelektualne i naučne zajednice na drugoj strani, što me kao profesora i ranijeg sudiju Evropskog suda posebno brine. Ja zastupam teoriju konstitucionalne demokratije i po meni Ustav, kao osnovni akt ustanovljenja, kontrole i ograničenja vlasti – „Društveni ugovor” se tumači jezički, sistematski i ciljno. U ovom slučaju se radi o odnosu između dva pitanja, pitanja načina izbora i pitanja mandata. Pitanje mandata je regulisano Ustavom. Po meni, prioritet ima Ustav, a on je u ovom slučaju vrlo decidan, i jezički i sistematski i ciljno. Biće interesantno šta će sudovi reći na ovu temu jer se jedan od kandidata za predsjednika osnovnog suda žalio na proceduru i rezultat izbora.

MONITOR : Kako vidite situaciju u pravosuđu?
VUČINIĆ: Da budemo iskreni, neki su rezultati postignuti, posebno na planu ubrzanja suđenja i prava na suđenje u razumnom roku. Takođe, poboljšan je i kvalitet presuda. Počeli su naši sudovi, doduše stidljivo, da primjenjuju standarde iz Evropske konvencije, ali je to tek izazov koji nas čeka. Sada su na dnevnom redu pitanja suštinskog kvaliteta i bolje obrazloženosti presuda, usklađenosti i konzisentnosti sudske prakse i punoporavnije primjene međunarodnih standarda. Taj član 6, koji se tiče prava na pravično suđenje u razumnom roku, je posebno materijalno pravo, ali to je i procesno pravna pretpostavka za ostvarenje svih ostalih ljudskih prava. Dakle, ako postoji sistem nezavisnih sudova onda je stepen zaštite ljudskih prava mnogo djelotvorniji i efikasniji.

MONITOR: Vjerujete li da su naši sudovi nezavisni ili ste bliži često iznešenim ocjenama da su ovdašnje institucije, pa i pravosuđe – zarobljene?
VUČINIĆ: Pazite, taj institut nezavisnosti je jedna fundamentalna kategorija kada je riječ o pravu. Bićemo članica Evropske unije kada budemo mogli to da garantujemo, bez obzira ko se s kime i protiv koga sudi. Nije lako to globalno procijeniti, ali ima slučajeva, pokazuje to i praksa suda u Strazburu, da naši sudovi nijesu djelovali i funkcionisali ni kao nepristrasni ni kao nezavisni.

MONITOR: Skoro smo slavili još jednu godišinjicu nezavisnosti. Gdje je Crna Gora danas u odnosu na 2006. godinu?
VUČINIĆ: Crna Gora je ostvarila određene pomake i rezultate, ali situacija nikako nije zadovoljavajuća, a posebno u kontekstu ekonomskih i socijalnih prava. To je takođe jedna od tema kojom bi zaštitnik trebao mnogo djelotvornije da se bavi. Rigidni, ekstremni tzv. neoliberalni pristup odnosno koncept predstavlja, po meni, uzrok svih kršenja ljudskih prava i negativnih pojava u društvu. Ja sam o tome još prije dvadeset godina govorio i upozoravao, ali se uz određene promjene danas insistira i dalje na tom tzv. rigidnom neoliberalnom konceptu, koji je u suštini i neliberalan i antikonstitucionalan. Po meni je tu rješenje za Crnu Goru. I na globalnom nivou taj se koncept pokazao kao apsolutno neodrživ. I kao uzrok diskriminacije, korupcije, organizovanog kriminala i svih drugih negativnih društvenih pojava.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da su tri decenije nakon ratnih devedesetih neka identitetska pitanja i dalje aktuelna?
VUČINIĆ: To su vječna, apsolutna pitanja. Nije to samo karakteristično za našu zajednicu, mnogi pate od sličnih boljki. Samo je problem što se te razlike, koje su djelimično i objektivno uslovljene, često zloupotrebljavaju u dnevno političke svrhe. Istorija Crne Gore je takva da postoji objektivna esencijalno politička podijeljenost po nekim suštinskim pitanjima, među kojima je i pitanje državno pravnog statusa. I nije tu ništa sporno. Problematično je to što se te podjele s vremena na vrijeme zloupotrebljavaju i namjerno podstiču, odnosno služe da se suštinska ekonomska i socijalna pitanja stave u stranu, u cilju zadovoljenja dnevno-političkih i ekonomskih interesa određenih grupa i pojedinaca, umjesto da se mudrom i promišljenom politikom pomiruju i ublažavaju.

MONITOR: Mislite li da se aktuelno crkveno pitanje na isti način koristi i zloupotrebljava? I gdje nas sve to može odvesti?
VUČINIĆ: Crkveno pitanje objektivno postoji kao problem, ali je činjenica da se taj problem s vremena na vrijeme namjerno potencira. Treba biti oprezan, veoma mudar, treba na svaki mogući način sa predstavnicima SPC napraviti dogovor, ali uz odlučan stav države zasnovan prije svega na jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava, da bi se zadovoljili legitimni interesi zastupnika Crnogorske autokefalne crkve. Država je dužna da svima garantuje jednaku slobodu vjeroispovjesti bez ikakve diskriminacije, i da omogući uslove za ispoljavanje te slobode. U tom kontekstu ja vidim odnos SPC i CPC.

MONITOR: Da li ste optimista kad je u pitanju pravac i evropski put kojim Crna Gora ide? Da li smo lideri u regionu i je li to dovoljno?
VUČINIĆ: To je jedna fraza koja se koristi u dnevno političke svrhe. Nijesmo mi još blizu ispunjavanja onih fundamentalnih uslova.

MONITOR: Možda bi nam Evropa mogla progledati kroz prste?
VUČINIĆ: Nakon prijema Rumunije i Bugarske, teško će više Evropa bilo kome gledati kroz prste. Zbog određenih geopolitičkih razloga ubrzan je prijem tih država, i ušle su u EU preko reda, da se tako izrazim. Ali to se više neće desiti, posebno imajući u vidu strukturne reforme koje treba da napravi sama EU da bi se prilagodila novonastalim promjenama u svijetu.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo