Povežite se sa nama

INTERVJU

NEBOJŠA B. VUČINIĆ, PROFESOR PRAVA I BIVŠI SUDIJA SUDA U STRAZBURU: Ekstremni tzv. neoliberalni koncept je generalni uzrok kršenja većine ljudskih prava

Objavljeno prije

na

Crna Gora je ostvarila određene pomake i rezultate ali situacija nikako nije zadovoljavajuća, a posebno u kontekstu ekonomskih i socijalnih prava. Rigidni, ekstremni tzv. neoliberalni polit-ekonomski koncept, koji je sustinski antiliberalan i antikonstitucionalan, predstavlja po meni uzrok kršenja većine ljudskih prava i negativnih pojava u društvu

 

MONITOR: Grupa nevladinih organizacija predložila Vas je za ombudsmana. Da li na tu poziciju dolaze ljudi koje civilno društvo prepozna kao one koji bi štitili ljudska prava ili ipak o takvim izborima odlučuje vlast i bira kandidate po svojoj mjeri?
VUČINIĆ: Nije na to pitanje baš lako dati decidan odgovor, posebno ako ste kandidat za tu poziciju I to ne jedini predložen od strane civilnog sektora, jer stara rimska maksima kaže da „niko ne može biti sudija u sopstvenom sporu”. Ipak vjerujem da je i dosadašnja praksa bila da na tu poziciju dolaze ljudi koji su oprijedjeljeni da štite ljudska prava i koji uživaju bar djelimičnu podršku civilnog sektora i građanskog društva. Normalno, na predsjedniku države je da odluči koga će predložiti, ali mislim da se tu svakako mora uzeti u obzir da onaj ko štiti ljudska prava građana mora biti itekako povezan sa građanskim društvom, jer je jedna od osnovnih funkcija nevladinog sektora upravo da štite osnovna ljudska prava. Dakle, ostaje da se vidi. Istorijsko-politički gledano, institut zaštitnika je specifična rezultanta djelovanja i uzajamnog odnosa države i građanskog društva, tako da je zaštitnik i državno-ustavna institucija i institucija civilnog društva. Ovo kažem i rukovodeći se i dosadašnjim iskustvom i radom ombudsmana koji je postigao dosta značajne rezultate u tom kontekstu. Uostalom, to je potvrdio i Izvještaj Skupštine Crne Gore o radu ombudsmana u protekloj godini.

MONITOR: Šta biste uradili ako budete izabrani? Da li biste promijenili nešto u dosadašnjem načinu rada i funkcionisanja ove institucije?
VUČINIĆ: Nema nikakve dileme da se ta institucija u proteklom periodu znacajno afirmisala na polju zaštite ljudskih prava. Ono što bih ja, ako bih bio izabran, uradio i na čemu bih insistirao je da se pojača autoritet te institucije u odnosu na druge grane vlasti, naročito na izvršnu, a i u odnosu na društvo u cjelini. Jer ljudska prava, osim države, mogu da krše i moćne korporacije, privatne institucije. S druge strane, autoritet će se pojačati samo tako što će odluke institucije ombudsmana biti vrlo pravnički utemeljene i zasnovane na najvišim međunarodnim standardima o zaštiti ljudskih prava. To su dva zadatka koja su kompatibilna jedan sa drugim. Takođe, unutrašnja konsolidacija i stabilizacija institucije, dodatno, jačanje stručnih i kadrovskih potencijala bi bio moj prioritet, jer institucija ombudsmana mora da bude ne samo primjer drugim organima vlasti u državi nego i čitavom društvu.

MONITOR: Kad smo već kod ljudskih prava, kakva je situacija u Crnoj Gori? Često čujemo konstataciju da u našoj zemlji nema sistemskog kršenja ljudskih prava, dok se, čini se, većina građana osjeća obespravljeno?
VUČINIĆ : To što nema sistemskih kršenja ljudskih prava ne znači da je situacija dovoljno dobra. Ima dosta nepravde, diskriminacije i nejednakog tretmana. Imamo nekih pitanja koja su vrlo blizu sistemskog problema, kao što je problem torture i ponašanje policije. Imamo mi dosta problema kad su u pitanju ljudska prava, kao uostalom i sve države u tranziciji. Ono što je interesantno za ljudska prava: i najdemokratskija država, država zasnovana na najvišim standarima ljudskih prava može i da ih krši, jer je priroda ljudskih prava takva. To je politički determinizam ljudskih prava. Ona se ostvaruju u odnosu državna vlast – pojedinac. Svake godine u Strazburu imali smo barem po jedan slučaj na Velikom vijeću iz Velike Britanije i skandinavskih država. Na Veliko vijeće idu oni najteži slučajevi, oni sistemski problemi tumačenja i primjene Konvencije. Dakle, to je prirodna posljedica svake vlasti.

MONITOR: Pomenuli ste da Crna Gora ima problema sa torturom.
VUČINIĆ: Prije dva mjeseca održana je i konferencija tim povodom u Podgorici u organizaciji Savjeta Evrope, gdje su prvi put došli i predstavnici policije, veoma organizovano i pripremljeno. I na toj  konferenciji su konstatovani ti problemi. Mi smo mala država, pa je desetak slučajeva prekoračenja upotrebe sile kod nas veoma sporna situacija. U Strazburu takođe imamo nekoliko slučajeva, uključujući i slučaj Mija Martinovića. To je jedan od problema na koji se ubuduće itekako mora obratiti pažnja. Takođe, položaj osoba na izdržavanju kazne je još jedan veliki problem. Sjećate se slučaja sukoba u ZIKS-u između osuđenika i zatvorskog osoblja. Osuđenici su vrlo brzo procesuirani, a još nemamo adekvatan odgovor suda na ponašanje zatvorskih službenika, što je veoma simptomatično.

MONITOR: U Strazburu smo izgubli i jedan broj slučajeva zbog određivanja pritvora. Šta to govori o pravosuđu?
VUČINIĆ: Po pitanju pritvora, da, tačno je, i sud u Strazburu, ali i ovdašnji Ustavni sud je našao kršenja, ali mislim da se tu polako naše sudstvo prilagođava standardima. Ranije se zaista olako određivao pritvor, često, nažalost, po sistemu kopi pejst. Ima još uvijek slučajeva gdje se krši to pravo, a naročito u dijelu razloga za produženje pritvora.

MONITOR: Kad smo već kod pravosuđa, ovih dana je u žiži javnosti bio izbor Vesne Medenice za predsjednicu Vrhovnog suda po treći put. Da li je moguće da je pravo tako relativna kategorija da se mora tumačiti da li je Medenica imala pravo na treći mandat, odnosno da li je zakonito izabrana?
VUČINIĆ: Nijesam se o tome izjašnjavao do sada. Postoji podijeljenost o tom pitanju između pravosudne zajednice na jednoj i intelektualne i naučne zajednice na drugoj strani, što me kao profesora i ranijeg sudiju Evropskog suda posebno brine. Ja zastupam teoriju konstitucionalne demokratije i po meni Ustav, kao osnovni akt ustanovljenja, kontrole i ograničenja vlasti – „Društveni ugovor” se tumači jezički, sistematski i ciljno. U ovom slučaju se radi o odnosu između dva pitanja, pitanja načina izbora i pitanja mandata. Pitanje mandata je regulisano Ustavom. Po meni, prioritet ima Ustav, a on je u ovom slučaju vrlo decidan, i jezički i sistematski i ciljno. Biće interesantno šta će sudovi reći na ovu temu jer se jedan od kandidata za predsjednika osnovnog suda žalio na proceduru i rezultat izbora.

MONITOR : Kako vidite situaciju u pravosuđu?
VUČINIĆ: Da budemo iskreni, neki su rezultati postignuti, posebno na planu ubrzanja suđenja i prava na suđenje u razumnom roku. Takođe, poboljšan je i kvalitet presuda. Počeli su naši sudovi, doduše stidljivo, da primjenjuju standarde iz Evropske konvencije, ali je to tek izazov koji nas čeka. Sada su na dnevnom redu pitanja suštinskog kvaliteta i bolje obrazloženosti presuda, usklađenosti i konzisentnosti sudske prakse i punoporavnije primjene međunarodnih standarda. Taj član 6, koji se tiče prava na pravično suđenje u razumnom roku, je posebno materijalno pravo, ali to je i procesno pravna pretpostavka za ostvarenje svih ostalih ljudskih prava. Dakle, ako postoji sistem nezavisnih sudova onda je stepen zaštite ljudskih prava mnogo djelotvorniji i efikasniji.

MONITOR: Vjerujete li da su naši sudovi nezavisni ili ste bliži često iznešenim ocjenama da su ovdašnje institucije, pa i pravosuđe – zarobljene?
VUČINIĆ: Pazite, taj institut nezavisnosti je jedna fundamentalna kategorija kada je riječ o pravu. Bićemo članica Evropske unije kada budemo mogli to da garantujemo, bez obzira ko se s kime i protiv koga sudi. Nije lako to globalno procijeniti, ali ima slučajeva, pokazuje to i praksa suda u Strazburu, da naši sudovi nijesu djelovali i funkcionisali ni kao nepristrasni ni kao nezavisni.

MONITOR: Skoro smo slavili još jednu godišinjicu nezavisnosti. Gdje je Crna Gora danas u odnosu na 2006. godinu?
VUČINIĆ: Crna Gora je ostvarila određene pomake i rezultate, ali situacija nikako nije zadovoljavajuća, a posebno u kontekstu ekonomskih i socijalnih prava. To je takođe jedna od tema kojom bi zaštitnik trebao mnogo djelotvornije da se bavi. Rigidni, ekstremni tzv. neoliberalni pristup odnosno koncept predstavlja, po meni, uzrok svih kršenja ljudskih prava i negativnih pojava u društvu. Ja sam o tome još prije dvadeset godina govorio i upozoravao, ali se uz određene promjene danas insistira i dalje na tom tzv. rigidnom neoliberalnom konceptu, koji je u suštini i neliberalan i antikonstitucionalan. Po meni je tu rješenje za Crnu Goru. I na globalnom nivou taj se koncept pokazao kao apsolutno neodrživ. I kao uzrok diskriminacije, korupcije, organizovanog kriminala i svih drugih negativnih društvenih pojava.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da su tri decenije nakon ratnih devedesetih neka identitetska pitanja i dalje aktuelna?
VUČINIĆ: To su vječna, apsolutna pitanja. Nije to samo karakteristično za našu zajednicu, mnogi pate od sličnih boljki. Samo je problem što se te razlike, koje su djelimično i objektivno uslovljene, često zloupotrebljavaju u dnevno političke svrhe. Istorija Crne Gore je takva da postoji objektivna esencijalno politička podijeljenost po nekim suštinskim pitanjima, među kojima je i pitanje državno pravnog statusa. I nije tu ništa sporno. Problematično je to što se te podjele s vremena na vrijeme zloupotrebljavaju i namjerno podstiču, odnosno služe da se suštinska ekonomska i socijalna pitanja stave u stranu, u cilju zadovoljenja dnevno-političkih i ekonomskih interesa određenih grupa i pojedinaca, umjesto da se mudrom i promišljenom politikom pomiruju i ublažavaju.

MONITOR: Mislite li da se aktuelno crkveno pitanje na isti način koristi i zloupotrebljava? I gdje nas sve to može odvesti?
VUČINIĆ: Crkveno pitanje objektivno postoji kao problem, ali je činjenica da se taj problem s vremena na vrijeme namjerno potencira. Treba biti oprezan, veoma mudar, treba na svaki mogući način sa predstavnicima SPC napraviti dogovor, ali uz odlučan stav države zasnovan prije svega na jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava, da bi se zadovoljili legitimni interesi zastupnika Crnogorske autokefalne crkve. Država je dužna da svima garantuje jednaku slobodu vjeroispovjesti bez ikakve diskriminacije, i da omogući uslove za ispoljavanje te slobode. U tom kontekstu ja vidim odnos SPC i CPC.

MONITOR: Da li ste optimista kad je u pitanju pravac i evropski put kojim Crna Gora ide? Da li smo lideri u regionu i je li to dovoljno?
VUČINIĆ: To je jedna fraza koja se koristi u dnevno političke svrhe. Nijesmo mi još blizu ispunjavanja onih fundamentalnih uslova.

MONITOR: Možda bi nam Evropa mogla progledati kroz prste?
VUČINIĆ: Nakon prijema Rumunije i Bugarske, teško će više Evropa bilo kome gledati kroz prste. Zbog određenih geopolitičkih razloga ubrzan je prijem tih država, i ušle su u EU preko reda, da se tako izrazim. Ali to se više neće desiti, posebno imajući u vidu strukturne reforme koje treba da napravi sama EU da bi se prilagodila novonastalim promjenama u svijetu.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

PROF. DR SANJA BAUK, PREDAVAČ NA TEHNOLOŠKOM UNIVERZITETU U DURBANU, JUŽNA AFRIKA: Znanje je najvredniji resurs

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedino se znanje upotrebom i vremenom uvećava; svi ostali resursi se upotrebom i vremenom troše. Ulaganje u znanje nije trošak, kako se to često pogrešno tumači, nego ulaganje u bolju budućnost

 

MONITOR: Uskoro će u organizaciji „Anime“ biti promovisana Vaša zbirka kratkih priča „Što Google zna o meni…“. Predstavite svoju knjigu?

BAUK: Nevelika po obimu, moja najnovija knjiga je kolekcija autoetnografskih zapisa. Riječ je o kombinovanju autobiografije i etnografije, na način da sam lična iskustva unijela u istraživanja različitih kulturoloških entiteta. U fokusu je savremeno crnogorsko društvo, uključujući sve varijete koji ga obogaćuju, ali u nekim zapisima se osvrćem i na druge sredine u kojima sam kraće ili duže obitavala tokom proteklih dvadeset godina. Sva ta etnografska zapažanja su prožeta mojim ličnim iskustvima, te su s toga snažno emotivno obojena, ali i iskrena.

Zahvaljujem Animi na izraženoj dobroj volji da mi promoviše knjigu. Promocija će biti u drugoj polovini jula.

MONITOR: Bavite se naukom. Što Vas je natjeralo da se iskažete i na ovaj način?

BAUK: Bavim se naukom, pišem i objavljujem, ali sebe smatram naučnikom i piscem u „pokušaju“. Najviše volim za sebe da kažem da sam istraživač.

Nauka daje jako dobar i sveobuhvatan uvid u različite aspekte stvarnosti, ali ne i u njen totalitet. Ona je dobar put do saznanja, ali nije jedini. Postoji još dosta saznajnih puteva, koje zvanični naučni establišment obično potcjenjuje.

Kao pasionirani čitalac svega što mi duhovi nauke i umjetnosti donesu, u jednom trenutku sam poželjela da se oprobam u pisanju. Ne samo istraživačkih i stručnih knjiga i radova, već i kratkih priča, eseja. Nije mi bio toliko važan ishod, koliko stvaralački put i učenje na sopstvenim greškama. Na tom putu sam došla do nekih neočekivanih spoznaja; tipa, da su izdavači, većinom, postali „ucjenjivači“ pisaca, a da knjižare neće da uzmu knjigu ni na komisionu prodaju, ako kako oni kažu, niste etablirani pisac. To su teške spoznaje, pogotovo za početnike.

MONITOR: U knjizi pišete da ste nakon 23 godine radna na UCG istjerani s posla i da sada predajete u Južnoj Africi. Kako je došlo do toga?

BAUK: Iz ovog vašeg pitanja shvatam da je prosede trebalo da bude maštovitiji! Nastojaću ubuduće da se popravim.

U pravu ste, to su činjenice. Ali nije toliko bitno za čitaoce to što sam istjerana s posla, koliko je bitno da se upoznaju sa brutalnošću tog čina. Imala sam potrebu da ostavim pisani trag o tome, da se ne zaboravi; sa dubokom željom da se tako nešto, nikada više, bilo kome ko to ničim nije zaslužio – ne ponovi! Željela sam da taj čin „ogolim“ i izložim osudi čitalaca, odnosno, javnosti.

U najkraćem to mogu da opišem kao „osvetu loših đaka“, ili kao „operacionalizaciju ljubomore“, odnosno, njeno pretakanje u zlo. Ne bih da čitaocima uskratim slobodu kreacije u izvođenju zaključaka kako je i zašto do toga došlo. U knjizi je data jedna cjelovitija slika čitave situacije, koja je prethodila tom „okidačkom“ činu i ostavila bih detalje za promociju i za vrijeme koje će čitaoci posvetiti knjizi, čitajući je i analizirajući redove i ono između njih.

Otkaz i način kako je on sproveden u (ne)djelo, bio je grub, ali neuspješan, pokušaj da mi se ukalja ugled koji sam decenijama izgrađivala, poštenim radom i pristojnim odnosom prema studentima i kolegama. Ali eto, sve što se dešava, dešava se valjda s nekim razlogom. Nadam se da mi se i ovo zlo desilo za neko dobro. Ove knjige o kojoj sada razgovaramo, u krajnjem, ne bi bilo da nije bilo toga zla!

Trenutno sam u Južnoj Africi i radim kao profesor i istraživač na Tehnološkom Univerzitetu u Durbanu. Južna Afrika je jako lijepa i prirodno bogata zemlja iako je njeno mineralno blago nemilice eksploatisano više od sto trideset godina. Ukoliko vođe ovdje odluče da investiraju više u znanje, po mojoj procjeni, ova zemlja ima odlične izglede da ostavi iza sebe aktuelnu ekonomsku, kao i sve prateće krize, i da se razvije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SAŠA JANKOVIĆ, MEĐUNARODNI KONSULTANT ZA LJUDSKA PRAVA I UPRAVLJANJE BEZBJEDNOŠĆU: Za bolju budućnost regiona treba nam konfederacija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sa dovoljno velikim zajedničkim tržištem da može da zaštiti proizvođače, sa širokim kulturnim, sportskim, umjetničkim i naučnim prostorom da podstakne kvalitet, a možda jednog dana i sa zajedničkom spoljnom politikom i odbranom, da ne budemo prašina na svakom vjetru

 

Naš sagovornik Saša Janković niz godina je bio kao dugogodišnji Zaštitnik građana (2007–2017) jedan od malobrojnih čelnika institucija u Srbiji koji su pokazali da je moguće biti nezavisan i stručno obavljati povjereni posao. Pred predsjedničke izbore 2017. godine prepoznat je, od dijela javnosti, kao odličan kandidat za predsjednika Srbije. U aprilu te godine, bio je glavni protivkandidat Aleksandru Vučiću i drugi po broju osvojenih glasova. Osnovao je Pokret slobodnih građana i bio njegov prvi predsjednik. Danas nije stranački svrstan političar, ali sudeći i prema ovom intervjuu, intenzivno se bavi političkom problematikom, s donekle drugačijim pristupom, van dnevnopolitičkih tema i olako donijetih rješenja.

MONITOR: Za godinu dana će se u Srbiji održati redovni predsjednički izbori. Na prethodnim – 2017. postigli ste značajan izborni rezultat. Šta biste savjetovali onome ili onoj koji će se 2020. godine suprotstaviti Aleksandru Vučiću?

JANKOVIĆ: Netraženi saveti ne služe ničemu, te ih ne dajem.

Podsetiću, čovek sam koji je ne jednom, već čak dva puta ujedinio opoziciju i poziciju u Srbiji! Prvi put kada su svi glasali za mene kao Zaštitnika građana u Narodnoj skupštini, a drugi put posle niza neslaganja, kada sam 2018. godine konačno rekao da neću u Savez za Srbiju, jer niti vidim čemu politički služi, a izgleda mi i da neće ni da radi. Tada se celo opoziciono nebo sručilo na mene uz povike da pravim štetu i da treba da odstupim iz politike koju „ne razumem“. Tu se opozicija po drugi put složila sa vlašću koja me je iz politike terala i pre nego što sam u nju i ušao. Ne želeći da delim ionako slabu opoziciju, ali ni da pravim novu grešku, povukao sam se. Više se ne bavim stranačkom politikom već samo ljudskim, javnim i nacionalnim interesom. Odnos vlasti i opozicije zanima me samo toliko koliko je zdrav odnos između njih u nacionalnom interesu. A itekako jeste.

MONITOR: Pretpostavljam da pratite ovo više za javnost mučno nego „unutrašnje-demokratsko“ prepucavanje u srpskoj opoziciji. Izjavili ste da smatrate kako je nepotrebno pregovaranje i platforme kojima bi se vlastima iznijeli zahtijevi u vezi sa predizbornim uslovima, već samo da se traži primjena postojećih zakona. S druge strane ste i za bojkot?

JANKOVIĆ: Onaj ko misli da je bolji od Vučića, ako smatra da je narod uz njega, nesumnjivo treba da izađe na nacionalne izbore bez obzira na uslove i pobediće. A ako vidi da nema prelomnu podršku, treba da ih bojkotuje i da im ne daje legitimitet jer oni zaista niti su fer, niti slobodni, te i nisu izbori. Najgore je, mislim, raditi po malo od svega.

A izborni uslovi će biti onakvi kakve Vučić proceni da mora da obezbedi i nikakvim se „pregovorima“ on ne može nešto nagovoriti. Besmisleno je gubiti vreme na promenu njegovog stava argumentima, jer su njegovi ciljevi nevezani za te argumente.

MONITOR: Pohvalili ste mogućnost da se i ljudi iz regiona vakcinišu u Srbiji. Vjerujete li da „vakcina diplomatija“ Aleksandra Vučića može ublažiti dosta nekonzistentnu politiku prema susjedima koja je sada obogaćena i sintagmom „srpski svet“?

JANKOVIĆ: Naravno da sam pohvalio, pa šta je trebalo – da puste da vakcinama istekne rok i da propadnu? Nikad nisam pripadao ljudima koji kod političkih neistomišljenika vide sve ružno i naopako, a u sebi i svom dvorištu samo anđelčiće.

Nije tajna ni da mislim da politika ne može da bude samo lokalna, već mora da ima i velike ciljeve, da ljudima ponudi nešto što pojedinačno ne mogu da ostvare. Politike koje sada živimo uglavnom bi, u stvari, trebale da budu u domenu borbe protiv kriminala, a ne ozbiljne političke analize.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo