Povežite se sa nama

OKO NAS

ISELJAVANJE, GLOBALNI I LOKALNI PROBLEM: U potrazi za izgubljenom nadom 

Objavljeno prije

na

Zemlje iz kojih mladi masovno odlaze, moraju uvoziti radnu snagu iz drugih, država i  kontinenata. Masovno se iseljavaju i satanovnici država  koje su primljene u EU od 2004.  Situacija u balkanskim zemljama kandidatima za EU članstvo je još gora  Ako stvari ostanu ovakve,  EU procjenjuje da će u naredne tri decenije istočno-evropske zemlje izgubiti između 10-23 posto stanovništva.  Zajednička svim ovim zemljama  je prožetost beznađem, korupcijom i nevjerovanjem u bolje sutra

 

Jedino doba kada varošice na sjeveru Crne Gore vrve od ljudi je tokom kratkih ljetnih mjeseci jula i prve polovine avgusta. Ne radi se o inostranim turistima, već o našim ljudima koji dođu na kratak odmor da posjete rodbinu i stari kraj. Berane je u ovo doba prepuno automobila sa danskim tablicama. U Petnjici preovladavaju luksemburške tablice, u Rožaju njemačke, dok u Plavu i Gusinju se može vidjeti ne mali broj auta sa američkim tablicama za čije vlasnike je stvar prestiža da dovedu auto preko Atlantika. To je i dobra prilika da se sklopi i poneki brak, makar i formalan, ili da se dogovori drugi način da se rodbina i prijatelji „povuku“ u Evropu ili Ameriku. Interesovanje za odlazak je izuzetno veliko uprkos „liderstvu“ Crne Gore u evroatlatskim intergracijama i nezabilježenom ekonomskom preporodu i rastu Dži-Di-Pija kako crnogorski vlastodržci zovu bruto društveni proizvod u izjavama za domaću javnost.

Stanje na terenu je vidljivo golim okom. Ovog septembra će u prvi razred osnovne škole na Žabljaku krenuti samo 12 đaka. Škole se osipaju i na drugim mjestima na sjeveru dok jedino raste potražnja za kursevima njemačkog jezika i agencijama  koje nude zaposlenja u zapadnoj Evropi i na kruzerima. Oni koji hoće da idu regularnim putem moraju predati zahtjev za radnu vizu u nekoj od ambasada u Podgorici. Odgovor za Njemačku se čeka i po nekoliko mjeseci. U posljednje tri godine, do 2019, njemačka ambasada je izdala blizu 4000 radnih viza dok je skoro 1200 odbijeno. Međutim, puno je veći broj onih koji idu „na crno“ ili se „prijavljuje na azil“. Od 2014. do kraja 2018. za azil se prijavilo preko 7600 državljana Crne Gore, što je preko 1 posto  stanovništva. Broj onih koji rade na crno je neuporedivo veći i za sada nema pouzdane statistike. Takođe su vidljivi veliki redovi pred američkim konzulatom radnim danima. Nakon legalizacije proizvodnje marihuane u Kaliforniji i Koloradu naglo je poraslo interesovanje za tzv. trimovanje kanabisa koje se plaća po učinku. Prijavljuju se i mnogi očajni doktori i inžinjeri koji se pod vidom turističkog putovanja žele dokopati vize i bilo kakvog posla, pa i uzgajanja i trimovanja „trave“. Postoji i ogromno interesovanje za odlazak na kruzere.

Sa druge strane mnogi restorani i klubovi na primorju su u jeku „uspješne“ turističke sezone oblijepljeni oglasima da traže osoblje.  Već je proslavljena najava a direktora Splenida Žarka Radulovića  da će  on  hotelsko osoblje tražiti na Filipinima dok će se za građevinske radnike investitori morati snalaziti u Pakistanu i Indiji. Za tako nešto se  Rumunija već snašla. Po objavi Associated Press-a, ta zemlja će do kraja 2020 primiti 500 hiljada radnika iz Pakistana. Citirana je i izjava rumunskog ambasadora u Islamabadu kako njegovoj zemlji nedostaje oko milion radnika u građevinarstvu, transportu, zdravstvu…

Rumunija je jedna od zemalja sa najvećim padom stanovništva od kada je ušla u EU. Sa 23.5 miliona koliko je imala nakon svrgavanja komunističkog diktatora Nikolaja Čaušeskua spala je na zvaničnih 19.5 a nezvanično na realnijih 17.5 miliona. Pad je od preko 25  ukupnog stanovništva. Sličan pad bilježi i Bugarska koja je sa 9 spala na 7 miliona. Iseljavanje iz Hrvatske je takođe intezivno. Procjenjuje se da je preko 300 hiljada, mahom mladih i stručnih ljudi napustilo zemlju po ulasku u EU 2013. U iseljavanju prednjače nekada bogati a sada bankrotirani predjeli Zagorja i Slavonije koji su u staroj Jugoslaviji bili jedni od motora razvoja čitave zemlje.

Situacija u balkanskim zemljama kandidatima za EU članstvo je još gora. Za razliku od Hrvata, Litvanaca, Bugara i Rumuna, kojima nisu potrebne radne vize za bijeg prema zapadnim zemljama, ostali jugo narodi i istočni Evropljani se snalaze na razne načine a proces potrage za boljim životom samo dobija na intenzitetu. OEBS je ove godine objavio podatak da je Srbiju od 2000 na ovamo napustilo preko 650 hiljada, uglavnom mladih i obrazovanih. Brojke za BiH, Kosovo, Albaniju i Makedoniju se takođe mjere u stotinama hiljada.

Zajednička svim ovim zemljama (uključujući i one koje se ušle u EU od 2004) je prožetost beznađem, korupcijom i nevjerovanjem u bolje sutra koje im političke elite obećavaju kao u doba komunizma. Pod uslovom da stvari ostanu tako, EU procjenjuje da će u naredne tri decenije istočno-evropske zemlje izgubiti između 10-23 posto stanovništva. Narod će biti znatno stariji i u nemogućnosti reprodukcije postati totalno zavisne od radne snage iz Azije i Afrike. Stope nataliteta su odavno pale ispod granice minimalne biološke reprodukcije od 2.1 djeteta po ženi. Zemlje kojima priraštaj padne ispod 2.1 ulaze u fazu depopulacije, tj. smanjivanja stanovništva i njegovog starenja. Time se smanjuje i radno sposobno stanovništvo na koje pada teret izdžavanja rastuće populacije penzionera. Ako se uzme u obzir i velika stopa nezaposlenosti u istočno-evropskim i balkanskim zemljama onda teret izdržavanja društva je daleko veći.

Crna Gora je pala ispod granice biološke reprodukcije već daleke 1989. godine a naknadni ratovi, sankcije i tranzicija su samo ubrzali pad nataliteta, propadanje društva i iseljavanje. Zadnja dostupna stopa priraštaja je za 2017. i iznosi 1.66 djeteta po ženi. U Srbiji iznosi 1.46, Hrvatskoj 1.42, Albaniji 1.7, BiH 1.37 i Makedonija 1.54. Najbolje se kotira Kosovo koje je na samoj granici neophodne reprodukcije od 2.1 ali sa tendencijom stalnog pada od 2005.

Sa druge strane nekadašnje Gvozdene zavjese situacija sa natalitetom je slična a negdje i gora. Njemačko, francusko, mađarsko i druga domicilna stanovništva decenijama bilježe negativan prirodni priraštaj. Kada je sadašnja predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen postala ministar za porodicu, stare, žene i omladinu u njemačkoj vladi krajem 2005. zatekla je sumorna statistika- 30 posto njemačkih žena nikada nije rađalo dok je procenat nerotkinja sa visokim obrazovanjem prešao 40 posto. Kao majka sedmoro djece sa konzervativnim hrišćanskim ubjeđenjem pokušala je pokrenuti niz podsticaja kako bi usporila bijelu kugu. Predloženi su veći porezi za samce i podsticaji za parove koji žele više djece uključujući i obavezno porodiljsko odsustvo za očeve. Naišla je na veliki otpor liberalnih krugova.  Oni su podsticaje za više beba shvatili kao „ograničenje ličnih sloboda“. Prošle godine savezni ministar zdravlja Jens Spahn je sublimirao debatu oko toga.   „Kako možemo održati naš sistem humanosti i očuvati institucije društva ako je svaki treća osoba u Njemčkoj starija od 60 godina a osobe mlađe od 20 godina čine manje od petine stanovništva“, rekao je.

Nedostatak radne snage i biološka vitalnost se nadoknađuje imigracijom i visokim stopama nataliteta među afričkim i azijskim imigrantima. Njemačka kao najveća ekonomska sila Evrope  bori se sa  nedostatkom radne snage iako je tokom migrantske krize 2015. i 2016. širom otvorila granice za preko milion imigranata iz Sirije i Bliskog Istoka uopšte. Nakon migrantskog naleta najviše pridošlica je iz istočnih EU država i sa Balkana.

Nedavno je švajcarski Neue Zurcher Zeitung objavio da autohtoni Njemci više nisu većina u Frankfurtu na Majni. Stranci i državljani sa migracionom pozadinom čine 53.1 posto stanovništva. Takođe Njemci su pali ispod 50 posto  u Ofenbahu, Hejlbornu, Zidelfingenu… U Minhenu, Berlinu, Dizeldorfu itd. procenat stranaca je uglavnom preko 40 posto  Slična statistika postoji za Brisel, Roterdam, Pariz, London. Školska statistika je još interesantnija jer niski priraštaj se najbolje vidi po školskim klupama. U Amsterdamu je svega jedno od troje djece do 15 godina čisto holandskog porijekla. Broj njemačke djece do 10 godina na saveznom nivou iznosi oko 60 posto. U velikim gradovima su manjina. Skoro je Tajfun Keltek, njemački političar turskog porijekla i predsjednik Integracionog savjeta najmnogoljudnije države Sjeverna Rajna-Vestfalija službeno predložio saveznoj vladi da se u njemačkim osnovnim školama ukine nastava engleskog i da se kao obavezno uvede učenje turskog jezika jer je za njemačku djecu puno bitnije da uče turski ne bi li se lakše sporazumijevala sa ostalom djecom u školi.

Osim koristi, neki migranti donose i probleme. Za razliku od Jugoslovena, Grka, Italijana i drugih sa evropskog Mediterana, čija se druga generacija potpuno adaptirala na Zapadu i prihvatila tamošnji sistem vrijednosti, integracija afričkih, arapskih i azijskih pridošlica ide puno teže, a nekad nikako. Još kad se tome dodaju terorizam i islamiski radikalizam slika postaje mnogo kompleksnija. Sa druge strane vidljiv je rast ksenofobije i rasizma koji pogoduje desnim populističkim partijama koje rado lansiraju teorije zavjera i računaju na strah od ugroženosti domaćeg stanovništva. Rado citiraju statistiku o kriminalu među imigrantima i rezultate referenduma u Turskoj gdje je turska dijaspora u EU ubjedljivo glasala politiku Tajipa Erdogana (63-75 posto zavisno od države) i time pokazala da EU sistemi vrijednosti i sloboda ljudi nemaju puno uticaja na njih. Desne partije su ojačale u Francuskoj, Holandiji, Mađarskoj, u istočnom dijelu Njemačke (nekadašnji DDR), Italiji….

Na zapadnom Balkanu su imigranti „samo u prolazu“ ka Šengenu dok populizam i teorije zavjera nisu odlika ekstremne desnice kao na Zapadu, već dobro ukotvljenih i korumpiranih oportunističkih državnih elita. One u odbrani svojih privilegija po potrebi aktiviraju nacionalizme i sve podjele iz 90ih. Za sve nedaće su krivi drugi a masovni odlazak nezadovoljnog stanovništva je dobro došao kao ispusni ventil. Manje je nezadovoljstva i potencijalnih birača protiv njih.

 

                Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PROTEST BIVŠIH RADNIKA KOŠUTE: Blokiranje puta, za deblokadu pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Košuta je bila prva od nekadašnjih velikih fabrika u kojoj je 1996. otvoren stečajni postupak. No uprkos tome što su radnicima u stečajnom postupku priznata potraživanja, do danas nisu uspjeli da ih naplate. Kao i ranije i sada pokušavaju da protestima i blokadama ostvare svoja prava

 

 

Bivši radnici nekadašnje Industrije modne obuće Košuta u ponedjeljak su blokirali magistralu između Podgorice i Cetinja. Blokada je trajala četiri i po sata i bila je peta u posljednjih mjesec i po dana.

Bivši radnici traže isplatu devet zaostalih zarada i povezivanje radnog staža. Njihove zahtjeve već 25 godina nema ko da riješi.

Nakon niza protesta, protekle sedmice radnici su se sastali sa potpredsjednikom Vlade Nikom Đeljošajem. Nije bilo konkretnog dogovora, niti jasnog predloga kako da se prevaziđe situacija.

Đeljošaj je saopštio da su voljni da rješavaju naslijeđene probleme, ali da je potrebno da se precizira šta se konkretno zahtijeva. ,,Kad nešto tražite, morate konkretno znati šta je to. Morate imati papir, za koliko je to radnika, za koliko novca”, naveo je Đeljošaj.

Advokat radnika Petar Martinović je istakao da imaju konačan spisak 680 radnika koji imaju potraživanja. On je najavio da će pored Đeljošaja, pisati i premijeru Milojku Spajiću, i detaljno ih upoznati sa tim koliko radnika čeka povezivanje radnog staža kako bi mogli da ostvare pravo na penziju. Za izmirenje zaostalih zarada potrebno je oko 2,8 miliona eura. Martinović je najavio da su radnici spremni da svoje zahtjeve podijele u dva segmenta, i traže da se Vlada obaveže da prvo isplati zaostale zarade, a potom i da poveže staž radnicima kako bi otišli u penziju.

Krajem prošle godine Građanski pokret URA saopštio je da će njihovi poslanici podnijeti amandmane na Predlog zakona o budžetu za 2024. godinu kojim bi se ispravila višedecenijska nepravda nad radnicima Košute koji su, kao prioritetni povjerioci, ostali uskraćeni za isplatu devet zarada, i pored milionske imovine kojom je preduzeće raspolagalo.

,,Ovim amandmanom opredjeljuje se 2.205.000 eura za isplatu radnicima stečajcima i to za njih oko 700 jer, nažalost, više od 500 nije među živima i nisu dočekali zadovoljenje pravde. Očekujemo odgovoran pristup i podršku svih kolega u Skupštini Crne Gore”, saopštila je URA. Podrške očigledno nije bilo.

Bivši radnici Košute su ispred Vlade protestovali i u maju 2021., za vrijeme Vlade Dritana Abazovića. Dobili su obećanja, ali ne ispunjavanje njihovih dugogodišnjih potraživanja.

Stečaj u Industriji modne obuće Košuta uveden je u martu 1996., a oko 1.200 radnika poslato je na biro rada. Košuta je bila prva od nekadašnjih velikih fabrika u kojoj je otvoren stečajni postupak, a uprkos tome što su radnicima u stečajnom postupku priznata potraživanja, do danas nisu uspjeli da ih naplate.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME, SLUČAJ BERANE: Kap u moru

Objavljeno prije

na

Objavio:

U ovom trenutku se ne zna koliko  neregistrovanih kamiona, poput onog u nedjelju veče u Beranama, krstari šumama sjevera. I svaki ukrade od dvije i po do pet hiljada eura u oblovini. Ali, hoće li iko ikada u državi postaviti pitanje kako je sa sjevera Crne Gore koncesionim gazdovanjem ukradeno dvadeset milijardi eura. Posljednji slučaj je samo –  kap u moru

 

U nedelju,24.marta,  u ponoćnim satima došlo je do teškog incidenta na Gradinskom polju nadomak Berana, kada je prilikom zaplijene nezakonito posječene šumske građe, došlo do pucnjave, u kojoj na svu sreću nije bilo žrtava.

Naime, nakon što su granični policajac i carinik pokušali da zaustave kamion bez oznaka napunjen građom, vozač je nastavio kretanje, da bi kasnije vozilo bilo pronađeno, a pretragom terena pronađen  još jedan kamion  natovaren oblovom građom.

Potom su policajac i carinik sjeli u  kamion i krenuli ka zgradi policije, ali je u jednom momentu pored njih projurio automobil crne boje bez tablica, iz koga je, kako je policajac kazao kolegama – pucano.

Policajac je uzvratio na vatru, ili kako je zvanično saopšteno iz Uprave policije, pucao u vazduh u znak upozorenja.

“Službenici policije u saradnji sa postupajućim tužiocem preduzimaju dalje mjere i radnje na utvrđivanju svih okolnosti događaja, a posebno imajući u vidu da je prilikom obavljanja gore pomenutih službenih aktivnosti došlo do upotrebe vatrenog oružja. Po završetku pomenutih daljih mjera i radnji, u odnosu na utvrđene činjenice, policija će preduzeti aktivnosti shodno zakonu” – kazali su iz policije.

Кada je vijest osvanula u medijima, zbog kontardiktornih informacija, oglasio se premijer Milojko Spajić, ističući da će ”zatražiti hitan i detaljan izveštaj od direktora Uprave policije Aleksandra Radovića i ministra poljoprivrede Vladimira Jokovića o detaljima napada na pripadnika Uprave policije”.

Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović potvrdio je da je teški incident u Beranama “čudno zbivanje”.

“Dobio sam informaciju o incidentu u Beranama koja nije potpuna. Prve informacije su veoma konfuzne. Već sam zatražio od v.d direktora policija Crne Gore detaljan izveštaj o događaju. Tražiću hitnu i temeljnu istragu incidenta, kako bismo razjasnili činjenično stanje i utvrdili istinu” – oglasio se ministar Šaranović.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CRNA GORA I BEZBJEDNOST U SAOBRAĆAJU: Među najrizičnijim u Evropi

Objavljeno prije

na

Objavio:

S obzirom na broj poginulih osoba u saobraćajnim nezgodama u odnosu na broj stanovnika, tzv. „javni rizik“ stradanja u saobraćaju u Crnoj Gori je posljednjih godina blizu 90 poginulih na milion stanovnika, što zemlju svrstava među najrizičnije u Evropi. Od Crne Gore jedno je lošija Rumunija

 

 

„U saobraćajnoj nesreći na Jazu poginuo petnaestogodišnji vozač“, „Mladić poginuo u saobraćajnoj nesreći u Sutomoru“, samo su neki od naslova koji su obilježili prethodnih nekoliko dana.

“Na putevima u Crnoj Gori u 2023. godini dogodile su se ukupno 6.573 saobraćajne nezgode, tokom 2022. godine ukupno 5.675 saobraćajnih nezgoda, a tokom 2021. godine – 6.109. U ovim saobraćajnim nezgodama smrtno je stradalo: 77 lica u 2023. godini, 73 lica u 2022. godini i 55 u 2021. godini“, piše u odgovorima koji su iz Uprave policije  dostavljeni Monitoru.

Da bi se broj saobraćajnih nezgoda smanjio, Crna Gora mora u što hitnijem roku da donese nacionalnu strategiju za poboljšanje stanja u drumskom saobraćajnu, ali i da formira koordinaciono tijelo za bezbjednost drumskog saobraćaja. To u razgovoru za Monitor tvrdi bivši pomoćnik direktora policije Nikola Janjušević. „Mi smo postali imuni kao građani na sve što se dešava kada je saobraćaj u pitanju. Moramo da se pokrenemo. Bezbjednost u saobraćaju nam ne može poboljšati EU već to moramo mi sami“, kaže Janjušević.

On  objašnjava značaj donošenja nacionalne strategije: „ Crna Gora je donijela nacionalnu strategiju za pobošaljenje stanja u drumskom saobraćaju za period od 2010. – 2019. godine, koja je sadržala preporuku Evropske komisije da se u ovom periodu pokuša smanjiti broj smrtno stradalih lica  ispod 10 na 100 hiljada stanovnika. Crna Gora je uspjela da ispuni uslove iz te nacionalne strategije već 2012.godine kada je broj stradalih na crnogorskim drumovima bio znatno manji od predviđenog“.

Prema dostupnim informacijama, prije usvajanja strategije na koju Janjušević ukazuje, broj stradalih na godišnjem nivou prelazio je 100, ali je već 2012.godine taj broj bio znatno manji – 46. Strategija je važila do 2019. godine. Uslijedilo je donošenje Programa za poboljšanje bezbjednosti u drumskom saobraćaju, a u oktobru prošle godine Ministarstvo unutrašnjih poslova objavilo je nacrt Strategije poboljšanja bezbjednosti u drumskom saobraćaju 2023-2030.“

„U posljednjem petogodišnjem periodu, od 2017. do 2021. godine, u Crnoj Gori se dogodilo ukupno 27.818 saobraćajnih nezgoda, od kojih 18.584 su samo sa materijalnom štetom, 8.994 sa povrijeđenim licima i 239 sa poginulim licima. S obzirom na broj poginulih lica u saobraćajnim nezgodama u odnosu na broj stanovnika, tzv. „javni rizik“ stradanja u saobraćajnim nezgodama u Crnoj Gori je posljednjih godina blizu 90 poginulih na milion stanovnika, što Crnu Goru svrstava među najlošije u Evropi“, konstatuje se u Nacrtu. Od Crne Gore jedno je lošija Rumunija.

Lideri u bezbjednosti saobraćaja, kao što su Norveška i Švedska, su čak šest puta bezbjedniji od Crne Gore  (šest puta je manji rizik da neko pogine u saobraćajnoj nezgodi u Norveškoj i Švedskoj nego u Crnoj Gori). Kada se uporedi Crna Gora u odnosu na prosjek za 27 zemalja EU, dvostruko je veći rizik smrtnog stradanja u saobraćajnim nezgodama u Crnoj Gori, piše u Nacrtu strategije.

Sagovornik Monitora ističe da je još prije nekoliko godina radna grupa koju su činili predstavnici MUP-a i Uprave policije sačinila plan kako da se smanji broj saobraćajnih nezgoda – projekat ugradnje stacionarnih radarskih sistema. „Planom je bilo predviđeno da se na 75 lokacija u Crnoj Gori postave ti stacionarni radarski sistemi. Zbog čega to do sada nije realizovano ne znam, ali sva iskustva iz zemalja regiona i zemalja EU pokazuju da je ugradnjom radarskih sistema značajno opao broj saobraćjanih nezgoda a samim tim i broj smrtno strdalih lica“, kaže Janjušević.

Relaizacijom ovog projekta bila bi smanjena potreba za fizičkom kontrolom brzine, a samim tim prisustvo policijskih službenika na terenu. Osim toga, postavljanjem ovog sistema, osim kontrolisanja vožnje i drugi sektori policije bi mogli imati korisne podatke, poput sektora koji sprovode aktivnosti u rasvjetljavanju nekog krivičnog djela.

Janjušević podsjeća da je sistem saobraćaja kompleksan i da u njemu participira niz državnih organa počev od Uprave policije, Ministarstrva saobraćaja, Ministarstva zdravlja i Ministarstva prosvjete, ali da je posljednjih godina najviše aktivnosti kada je riječ o bezbjednosti drumskog saobraćaja imala Uprava policije.

Kao jedan od načina da se smanji crni bilans na crnogorskim drumovima on vidi i formiranje koordinacionog tijela koje bi se bavilo tim pitanjem. „Koordinaciono tijelo je postojalo u ranijem periodu. Njime je predsjedavao ministar unutrašnjih poslova, a članovi ministar zdravlja, ministar prosvjete, ministar saobraćaja i direktor Uprave policije. Analizirali bi stanje periodično kvartalno, pravili analizu, program mjera kako bi se smanjio broj saobraćajnih nezgoda i to je, što govori i statistika o broju smanjenja saobraćajnih nezgoda, imalo pozitivne rezultate.

U Nacrtu  Strategije se konstatuje da rad ovog tijela koje je trajalo od 2010- 2019. godine nije bio redovan i da nije odgovorio propisanim obavezama, niti je dao očekivane rezultate. „ Evidentno je da važni subjekti i pojedinci često nemaju potreban kapacitet, nisu motivisani, stručni, niti su dovoljno posvećeni sprovođenju mjera i aktivnosti unaprijeđenja bezbjednosti saobraćaja za koje su odgovorni i nadležni. U velikom broju slučajeva, izostao je redovan, dobro organizovan i sistematičan rad na unaprijeđenju bezbjednosti saobraćaja, kako na državnom tako i na lokalnom nivou. Ovakvo stanje se može promijeniti samo iskrenom, neprekidnom i javno iskazivanom političkom podrškom i odgovornošću, a posebno dosljednom primjenom propisa i podrškom prilikom donošenja, promocije i sprovođenja ove strategije i Akcionog plana, piše u Nacrtu.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo