Povežite se sa nama

MONITORING

BERANE, BORBA SA KRIMINALOM: Ćerajte ih sami

Objavljeno prije

na

Da li je država radnike u upravi beranske opštine, jedine opozicione opštine na sjeveru države, prepustila na nemilost kriminalcima

 

fleš:  Ni dvije sedmice nakon što je zapaljen automobil beranskog načelnika komunalne policije, zapaljen je i automobil  gradske arhitektice Sonje Vuković i njenog supruga Miljana. Počinioci još nijesu pronađeni. Opština Berane je ovaj čin dovela u vezu sa aktuelnim pospremanjem grada i rušenjem bespravno sagrađenih objekata

 

Uprava policije se pohvalila da je u Beranama rasvijetlila krivično djelo iz oblasti požara, eksplozija i havarija, odnosno da su pronašli lice koje je krajem jula zapalilo privatni automobil načelnika Komunalne policije u ovom gradu Aleksandra Ojdanića.

„Službenici Centra bezbjednosti Berane i Forenzičkog centra su u koordinaciji sa nadležnim tužilaštvom rasvijetlili krivično djelo uništenje i oštećenje tuđe stvari koje je počinjeno na štetu načelnika Komunalne policije u Beranama i tom prilikom identifikovali počinioca. Krivično djelo je počinjeno 25. jula 2019. godine na način što je osumnjičeni, kako se sumnja, podmetnuo požar na vozilu u vlasništvu A.O. Gonjenje za navedeno krivično djelo u ovom slučaju se preduzima po privatnoj tužbi, a oštećenom su ustupljeni podaci osumnjičenog lica“ – saopštili su iz Uprave policije.

Upućivanje na privatno gonjenje počinioca, upravu Opštine Berane, jedine opozicione na sjeveru države, čiji je Ojdanić visoki funkcioner, nije ostavilo ravnodušnom. Oni, smatraju da je tužilaštvo ovim činom radnike Opštine Berane, čija se imovina u više navrata našla na meti kriminalaca, stavili među građane drugog reda.  “Nevjerovatno je da čin paljenja auta prvom čovjeku Komunalne policije ne predstavlja djelo koje se goni po službenoj dužnosti, već isključivo, kako kažu u tužilaštvu, privatnim putem”, kažu u Opštni Brane. .

“Šta je trebalo da uradi počinilac ovog djela da bi tužilaštvo taj nerazumni čin okarakterisalo na pravi način. Ne želimo, niti imamo pravo da se miješamo u rad državnih organa, ali koristimo i ovu priliku da ukažemo na značaj borbe protiv ovakvih i sličnih dešavanja, kako u Beranama, tako i u Crnoj Gori. Na ovaj način očigledno se nastavlja praksa po kojoj su počinioci krivičnih djela jači od države i zakona, a tužilaštvo u ovom slučaju, bojimo se, štiti iste, ili pak donosi odluke u pravcu njihove zaštite” – ocjenjuju u Opštini Berane.

Oni postavljaju pitanje da li se tužilaštvo u ovom slučaju zapitalo je li ko mogao da strada u ovom terorističkom aktu, i koja je razlika između bacanja eksplozivne naprave i paljenja auta, imajući u vidu eksploziju, vatru, i sve ono što je pratilo ovaj čin.

“Jesu li se u ovoj instituciji ijednom zapitali kakav je bio osjećaj u porodici te noći, kao i kod svih koji su u tim trenucima bili u neposrednom okruženju? Da li ovakvim tumačenjem tužilaštvo direktno motiviše kriminal i kriminalce? Je li ovo pokušaj klasične prijetnje i zastrašivanja? Otvoreno pitamo gospodu iz tužilaštva jesu li službenici Opštine Berane građani drugog reda i je li ovo poruka da će se i ubuduće svaki ovakav kriminalni čin uperen protiv radnika lokalne uprave u Beranama rješavati isključivo privatnim putem i na ličnoj osnovi? Ovakvim i sličnim odlukama prikazujete naš grad nesigurnim za život i šaljete poruke opšte nesigurnosti, straha i uznemirenosti” – kažu u Opštini Berane.

Iz Opštine pitaju da li tužilaštvo na ovaj način, svjesno ili nesvjesno štite kriminal i počinioce krivičnih djela?

“Ne možemo da ne primijetimo da nije prvi put da tužilaštvo, čast izuzecima, ovako postupa kada je riječ o radnicima i imovini beranske Opštine. Da li na ovaj način pojedini tužioci, iz njima znanih razloga direktno stavljaju na stranu počinioca ovakvih nedjela?

Ovim se, nažalost pokazuje da aktuelna državna vlast ne namjerava da prekine nasilje niti da kazni one koji ga sprovode” – tvrde u Opštini Berane.

Oni, i mimo svega,  pozdravljaju činjenicu da su službenici Centra bezbjednosti Berane pronašli počinioce, profesionalno odradili svoj posao  uz vjeru da će i ubuduće preduzimati mjere da se počinioci ovakvih nedjela privedu pravdi.

U Opštini Berane ističu da ne žele da prećutkuju neshvatljive odluke tužilaštva. Ukazuju da ovo nije način da se uspostavi povjerenje u državi u kojoj je politička kriza na vrhuncu i da je poslije ovoga jasno zašto je povjerenje građana u državne institucije na minimumu.

“Opština Berane poziva predsjednika Crne Gore, predsjednika Vlade kao i državnog tužioca da se direktno pozabave ovakvim odnosom tužilaštva. Mi smo svoji na svome, u svom gradu i svojoj državi. Nećemo da trpimo teror ili bilo koju vrstu nasilja. Opština Berane poziva sugrađane da ne odustaju od borbe za normalnu i pravednu Crnu Goru bez nasilja, i državu u kojoj zakoni jednako važe za sve, uz osjećaj bezbjednosti za sve građane naše države” – kategorični su u Opštini Berane.

Nečelniku Komunalne policije u Beranama Aleksandru Ojdaniću automobile je zapaljen krajem jula ispred porodične kuće u ulici Miljana Tomičića i u potpunosti je havarisan, a od siline požara oštećena su još dva automobile koja su bila parkirana pored Ojdanićevog pežoa 407.

Ojdanić je tada ispričao da ga je probudila snažna eksplozija i da je, kada je izašao, automobil već bio u plamenu. On je kazao  da nema nikakvih privatnih nesporazuma sa sugrađanima i da ovaj čin ima isključivo veze sa poslom kojim se bavi i funkcijom koju obavlja.

“Mene ovo neće pokolebati da još strožije sprovodimo zakonske mjere iz oblasti komunalne policije. Znam da mnogima smeta to što zavodimo red i ne vidim drugi razlog za paljenje automobila” – rekao je Ojdanić.

Nije prošlo ni petnaest dana, a zapaljen je automobile glavne gradske arhitektice Sonje Vuković i njenog supruga Miljana.

Oni su ispričali da je automobil bio parkiran u garaži, u ulici 29. novembra.

“Nekoliko noći ranije, dok smo bili na odmoru i izvan Berana, garaža je obijena, i tada se sve završilo na tome. Kada smo se vratili sa odmora, garaža je ponovo obijena a automobil pežo 308 zapaljen. Havarisan je toliko da je odmah završio u starom gvožđu” – ispričali su supružnici Vuković.

Samo je brzom vatrogasnom akcijom spriječeno da se vatra proširi na susjedne garaže i da stradaju i automobili od komšija. Vukovići su, takođe, vrlo mirni ljudi i rade profesionalno svoje poslove.

Opština Berane je ovaj čin dovela u vezu sa aktuelnim pospremanjem grada i rušenjem bespravno sagrađenih objekata.

Policija i tužilaštvo nijesu otkrili identitet počinilaca požara u slučaju načelnika komulane policije, dok u slučaju glavne gradske arhitektice počinioci još nijesu pronađeni.

Ranije je jedan od kriminalaca nasrnuo na predsjednika opštine Dragoslava Šćekića, ili preciznije pogodio ga mobilnim telefonom u glavu. Nije se baš tužilaštvo previše trudilo da izgrednik bude kažnjen kako treba, odnosno da kvalifikacija krivičnog djela bude odgovarajuća.

Nikada nije otkriveno ko je zapalio automobile direktora Tutističke organizacije Ivana Radevića.

Zbog svega toga je reakcija Opštine Berane razumljiva. Upućivati načelnika Komunalne policije da se sam preganja sa kriminalcem po sudovima, djeluje  uvrjedljivo.  U opštini  Berane  pitaju da li bi tako bilo da se nešto slično događa u gradu koji nije opozicioni i da su na meti kriminalaca funkcioneri Demokratske partije socijalista. Da li bi oni morali sami da gone kriminalce, ili bi kvalifikacije krivičnih djela bile takve da se država podigne na noge i zaštiti ih.. Da li bi tada “preorali” Berane, što bi rekao premijer.

 

                                             Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

SRPSKI REVIZIONIZAM O SREBRENICI KAO POKRIĆE KORUMPIRANIM POLITIČARIMA: Ponovno guranje Crne Gore u kandže mitomanija i zavjera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić  je juče( četvrtak)  rekao da će Vlada glasati za rezoluciju UN o genocidu u Srebrenici . No, otvaranje ovih bolnih tema očito stvara  nelagodu Spajiću koji se koalicionim sporazumom obavezao na rekonstrukciju Vlade i uvođenje vučićevskih DNP-a i NSD.  Srbijanski režimski mediji neprestano vrte revizionističke priče o ratu u i oko Srebrenice  po kojima na kraju  ispada da je genocid zapravo izvršen nad Srbima. Istina je, naravno, drugačija

 

 

Ko prati vučićevsku štampu i njegove marionete u Srbiji, BiH i Crnoj Gori lako stiče utisak da je UN-ova rezolucija o genocidu u Srebrenici jula 1995. pitanje života i smrti za sav srpski narod, Srbiju i Republiku Srpsku (RS). Predsjednik Aleksandar Vučić govori kako će Srbi  biti proglašeni za genocidni narod, rezolucija će dovesti do ukidanje Republike Srpske, dok će Srbiji biti nametnuto plaćanje ratne odštete. I Vaskršnji sabor Srbije i Srpske je pomjeren jer se čeka glasanje u UN-u. U samom tekstu rezolucije se ni Srbi kao narod, niti vojska, niti bilo koja osoba spominje, a još manje etiketira kao „genocidan“. Uprkos tome, crnogorski podržavaoci Prve familije Srbije su se uključili u beogradsku propagandu. Jovan Vučurović, poslanik Nove srpske demokratije (NSD) i predsjednik parlamentarnog Odbora za ljudska prava i slobode je pozvao Vladu da ne podrži rezoluciju jer je „usmjerena protiv srpskog naroda“. Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije (DNP) je rekao da Njemačka (kosponzor rezolucije) je „država koja je svijetu podarila Hitlera, Himlera, Gebelsa, Aušvic proglašava nas Srbe genocidnim a najstradalniji smo narod Balkana“. Pri tome zgodno zaboravlja da sadašnja Njemačka priznaje holokaust čije negiranje, nacistički simboli i pozdravi su zabranjeni zakonom. SNP-ov Dragoslav Šćekić, jedan od potpredsjednika Vlade Milojka Spajića kaže da će glasati protiv ako rezolucija dođe na Vladu jer „nećemo dozvoliti da bilo koji narod u ovom momentu nazivamo genocidnim“.

Demokratska partija socijalista (DPS) je tražila da Vlada bude kosponzor rezolucije zgodno zaboravljajući svoju i bivšeg lidera Mila Đukanovića ratnu prošlost. Bivši ministar u vladi RS-a Momčilo Mandić je još 2012. pohvalio ulogu Đukanovića za „pomoć koju su on i njegova vlada 1994. upućivali VRS-u i srpskom narodu“ u vremenu kad je Milošević uveo sankcije RS-u. „Gorivo za naše tenkove koji su se borili od Foče preko Srebrenice do Bihaća i dalje slao je upravo Đukanović i ko zna šta bi bilo sa RS da te pomoći nije bilo“ rekao je Mandić. Na Youtube-u postoji snimak u kome se Đukanović hvali da Momir Bulatović „ne treba da štiti srpstvo“ od njega, jer vlada koju on vodi je „morala godinama kriomice od Slobodana Miloševića i Bulatovića da pomaže srpski narod u Hercegovini i Republici Srpskoj, kad su joj oni odlučno i bezdušno spustili rampu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ESKOBAR I MI: Specijalan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mandat Gabrijela Eskobara bez sumnje je, kada je u pitanju Crna Gora, bio – specijalan. Po dolasku na tu poziciju, mnogi su ga analitičari najavljivali kao neuobičajenog, direktnijeg diplomatu koji „nameće rješenja“. Povremeno je bio toliko direktan, da se činilo da je predsjednik crnogorskog parlamenta, ili šef ovašnje vlade, a ne diplomata strane države

 

Crna Gora će biti naredna članica EU, poručio je optimistično Gabriel Eskobar, specijalni izaslanik  SAD za Zapadni Balkan, pred sam kraj svoga mandata.  Da odlazi sa te pozicije potvrdio je i sam,   istovremeno demantujući pisanje portala Frontliner, koji je prije nekoliko dana ustvrdio da je Eskobar u stvari razriješen.

Frontliner tvrdi da je  Eskobar razriješen dužnosti izaslanika SAD za Zapadni Balkan nakon njihovog istraživanja u kom su  „otkriveni potencijalni sukobi interesa i doveden u sumnju Eskobarov diplomatski integritet“.

Medij navodi da je  kontroverza oko Eskobara počela njihovim istraživanjem, objavljenim 22. marta, u kom su „iznijete tvrdnje o finansijskim vezama između Eskobarove porodice i srpskih državnih organa“. To se,  kako se u tekstu ocjenjuje, „dovodi u sumnju neutralnost američkog izaslanika u osjetljivom dijalogu Kosova i Srbije.“

Eskobar je oštro demantovao te navode: “Želim direktno da kažem da je sve u tom izvještaju laž koja se može provjeriti. Prije svega, nisam otpušten i svi u Stejt dipartmentu su to potvrdili. Drugo, moja supruga ne prima novac ni od jedne strane vlade. Moja supruga u svakoj ambasadi u kojoj smo služili, u Boliviji, Portugalu, Italiji, pa čak i Srbiji, bila je ponosna zagovornica međuljudskih kontakata. Ali ona to radi bez ikakvog plaćanja, bez ikakvog ugovora. Ona će to nastaviti da radi. Treće, nemam veze sa navodnim advokatom u advokatskoj firmi u Teksasu. A ta advokatska kancelarija ima veb-sajt i odgovorni novinar može doći do njih i potvrditi da nema veza. I četvrto, tvrdnja da su informacije potekle iz kongresnih izvora je lažna jer Kongres nije obaviješten o bilo kakvim kadrovskim promjenama”, prokomentarisao je Eskobar pisanje Frontlinera.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVI MAJ: Siti obećanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaka treća firma u Crnoj Gori, njih preko15 hiljada, ima jednog ili nijednog radnika. Prihode veće od milion eura ima 110 ovih firmi, a rekorder je firma iz Podgorice koja je sa jednim zaposlenim ostvarila prihod od 156 miliona. Jedno je sigurno. Čak i ako se ostvare obećanja vlasti o boljem životu, radnika će biti – manje

 

KAP, Radoje Dakić, Titex, Fabrika celuloze Berane, Fabrika kože Polimka, Fabrika za proizvodnju guma Guminig, fabrike – Lenka, Prva petoljetka, Vunko, Vukman Krušćić, Obod, Košuta, Prvoborac, Marko Radović, 19. decembar, Gorica, Lenka, Solana Bajo Sekulić, Imako, Mladost, Velimir Jakić, Špiro Dacić, Trgopromet, Riviera, Kristal, Jugooceanija… samo je dio spiska propalih fabrika i kompanija u protekle tri decenije vladavine DPS-a.

Oporavka, što se industrije tiče, skoro i da nema. Prva fabrika napravljena u posljednjih pet godina u Crnoj Gori otvorena je u decembru 2022. u Tuzima i u njoj se pravi čips od domaćeg krompira. U aprilu prošle godine u Nikšiću je otvorena fabrika votke.

U Crnoj Gori je u prošloj godini, prema podacima Monstata, bilo 320,1 hiljadu aktivnog stanovništva, od kojih su 278,3 hiljade ili 86,9 odsto zaposlenih. Od ukupno aktivnog stanovništva, 41,8 hiljada ili 13,1 odsto je nezaposlenih.

Država je jedan od najvećih poslodavaca, zapošljava preko 50.000 radnika – u javnoj upravi 46,7 hiljada, a u lokalnoj 7,1 hiljada.

Ovog 1. maja, Unija slobodnih sindikata, umjesto tradicionalne šetnje organizovala je manifestaciju na Trgu nezavisnosti u Podgorici pod sloganom Dan otpora, ne odmora. Poručili su da zaposleni i ovaj Prvi maj dočekuju u nedostojanstvenim uslovima – rad na crno, neplaćeni prekovremeni sati, nemanje sedmičnog i godišnjeg odmora, nesigurnost ugovora o radu.

Kao primjer su naveli i da zaposleni u medijima, u trgovini i u bankarskom sektoru godinama unazad nijesu zaštićeni granskim kolektivnim ugovorima, a da je zanemarljiv broj kolektivnih ugovora na nivou poslodavca.

Trgovinski lanci su jedni od najvećih poslodavaca u Crnoj Gori, zapošljavaju oko 40.000 radnika. Prošle godine su zabilježili rast od 15 odsto u odnosu na 2022. i ostvarili ukupni prihod od skoro milijardu eura, a profit 33 miliona. Banke su još bolje poslovale i ostvarile skoro duplo bolji rezultat nego 2022, sa profitom od 146 miliona eura. Mediji su daleko od ovih rekorda ali i oni statistički nijesu zabilježili gubitak u prethodnoj godini. Ogromni profiti ipak nisu dovoljni da poslodavci putem granskih kolektivnih ugovora regulišu prava radnika u ovim djelatnostima.

Od promjene vlasti, radnici su vidjeli boljitak od projekta Evropa sad kojima su povećane minimalne zarade na 450 eura, povećane su i zarade zaposlenima u javnom sektoru, unaprijeđen je zanemareni dio socijalne politike kroz besplatne udžbenike, dječje dodatke, naknade za majke sa troje i više djece.

Prosječna plata koja je u decembru 2019. iznosila 520 eura, povećala se za 58 odsto i iznosi 825 eura. Međutim zbog inflacije i rasta cijena, kupovna moć nije puno poboljšana.

Od početka 2020. do marta 2024. godine, zbirna inflacija, prema podacima Monstata, iznosila je 31 odsto dok je, za isti period, rast cijena hrane bio 45,7 odsto. Realna vrijednost zarade je tako povećana za 27 odsto, a ako bi se koristio rast cijena hrane, realni rast zarada i standarda prosječnog građanina bio bi oko 13 odsto.

Daleko od ovog prosjeka je oko 60 hiljada zaposlenih koji primaju  minimalnu platu od 450 eura, a gotovo isto toliko zaposlenih primaju zaradu u iznosu između minimalne i prosječne .

Čak i prema Monstatu, minimalna plata nije dovoljna da podmiri  vrijednost minimalne potrošačke korpe koja je  830 eura. Iz USSCG obračunavaju realnu, tzv. sindikalnu potrošačku korpu koja iznosi 1.900 eura. Sindikalna potrošačka korpa za prvi kvartal 2024. godine bilježi rast od 50 eura u odnosu na četvrti kvartal 2023. godine.

Iz USSCG poručuju da jednoj četvoročlanoj porodici za zadovoljenje osnovnih životnih potreba nijesu dovoljne ni dvije prosječne zarade budući da sindikalna potrošaka korpa iznosi 1.900 eura.

Jaz između bogatih i siromašnih u Crnoj Gori je konstantno velik. U riziku od siromaštva je skoro svaki četvrti stanovnik – 22,6 odsto, a 20 odsto stanovništva sa najvećim dohotkom prihodovalo je u prosjeku šest puta više nego 20 odsto stanovništva sa najnižim dohotkom.

Iako je zvanično nezaposleno 40.000 stanovnika Crne Gore, u turizmu od kojeg živimo svake godine nedostaje radnika. Procjene za ovu sezonu govore da je potrebno preko 300.00 sezonaca. Oni uglavnom dolaze iz regiona Srbija, BiH, Sjeverna Makedonija, ali posljednjih godina zapošljavaju se i radnici iz Moldavije, Nepala, Indije, Indonezije…

Ideja o stimulisanju radne snage i uvođenju ,,stalnih sezonaca”, koja se već nekoliko godina primjenjuje u Hrvatskoj, još uvijek je samo ideja. Platu ,,stalnim sezoncima, preko zime obezbjeđuje država, a poslodavac je obavezan da ih naredne godine ponovo primi na posao.

Ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine.

Da neće ići na bolje predviđaju i u međudržavnom tijelu koje promoviše saradnju i EU integracije u regionu – Savjetu za regionalnu saradnju (RCC). ,,Petina stanovništva Zapadnog Balkana živi u inostranstvu, a prema najnovijim podacima Balkan barometra, 71 odsto mladih iz našeg regiona razmišlja da napusti svoj dom i preseli se u inostranstvo”, izjavila je generalna sekretarka RCC-a Majlinda Bregu.

,,Vi nemate stabilne ugovore o radu, imate prekovremeni rad, nemate slobodan dan u sedmici i ako imate, to je svaki drugi vikend. Vi nemate puni godišnji odmor ili ga uopšte nemate. Vi ne možete koristiti slobodan dan u dane praznika, znači jednostavno nema ravnoteže između privatnog i poslovnog života. Zbog te situacije ljudi jednostavno traže ono što očito mogu da dobiju kad izađu iz naše države”, izjavio je Srđa Keković, generalni sekretar Unije slobodnih sindikata.

Kako radnika nema ,a oni koji hoće da rade treba platiti, poslodavci se dovijaju na razne načine. Tako svaka treća firma u Crnoj Gori, njih preko15 hiljada, ima jednog ili nijednog radnika. Prvih deset firmi po visini prihoda, a koje imaju po jednog radnika, ostvarili su zajedno 311 miliona eura Prihode veće od milion eura ima 110 ovih firmi, rekorder je firma iz Podgorice koja je sa jednim zaposlenim ostvarila prihod od 156 miliona eura. Poreska uprave ove firme ne smatra unaprijed sumnjivim, ali se posebno prate ukoliko dođe do određenih sumnjivih transakcija ili postupaka.

Uoči Praznika rada, Vlada je odlučila da uplati jednokratnu pomoć od 1,1 milion radnicima Instituta dr Simo Milošević u Igalu i time preduprijedi štrajk. Još uvijek protestuju bivši radnici nekadašnje fabrike obuće Košuta zbog devet neisplaćenih zarada, na koje čekaju više od 28 godina. Bivši radnici zahtijevaju isplatu devet neisplaćenih zarada prijavljenih 1996. na dan stečajnog postupka, u vrijednosti od 2,8 miliona eura.

Bivši radnici Radoje Dakića dočekali su pravdu, ali u Strazburu. Evropski sud za ljudska prava naložio je državi da isplati određena sredstva po predstavkama bivših radnika „Radoja Dakića“. Naknadu čeka 736 bivših radnika kojima će država morati da isplati po 2.000 eura, ukupno oko 1.472.000 eura.

I dok radnici i ostalo građanstvo čekaju ispunjenje predizbornog obaćanja povećanja plata putem programa Evropa sad 2, iz Ministarstva rada i socijalnog staranja obećavaju da se do kraja godine može očekivati uvođenje sedmočasovnog radnog vremena.

Ako se ispune obećanja, sledeći Praznik rada dočekaćemo sa većim platama, sedmočasovnim radnim vremenom i još manjim brojem radnika.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo