Povežite se sa nama

INTERVJU

DŽEMAL PEROVIĆ, POKRET ODUPRI SE: Sporazum i dalje jedina šansa

Objavljeno prije

na

Sporazum je jedina šansa koja, ako se sprovede po redosljedu koraka, garantuje prve slobodne i fer izbore . Sve ostalo je nedosljedna ,,trgovina  na sitno”

 

MONITOR: Pokret Odupri se počeo je razgovore sa opozicionim partijama. Ranije ste saopštili da je cilj tih razgovora da se vidi da li opozicija ostaje pri Sporazumu za budućnost , odnosno bojkotu.  Šta su Vaši utisci nakon prvih sastanaka?

PEROVIĆ: Ono što zabrinjava je ponašanje opozicije od trenutka potpisivanja Sporazuma za budućnost. Duh Sporazuma je prekršen samim prenebregavanjem osnovnog razloga za potpisivanje, a to su masovni protesti građana i osnovni uzrok – zarobljene institucije. Tada je i režimu bilo jasno da se Crnom Gorom više neće moći vladati na kovertama. To znači da su dometi koverte dosezali i do opozicije. Režim je u Crnoj Gori zastrašujućim razmjerama monopola i moći decenijama stvarao ovo stanje u opoziciji.  Zato su građani sa većim oduševljenjem prihvatili uslove koje smo postavili opoziciji, jer je to jedini put da se na legalan i prihvatljiv način dođe do tranzicije vlasti u Crnoj Gori. Sporazum je jedina šansa koja, ako se sprovede po redosljedu koraka, garantuje prve slobodne i fer izbore . Sve ostalo je nedosljedna ,,trgovina  na sitno”. Suština Sporazuma je – nema izlaska na izbore koje organizuje ova vlast.

Bojim se da se upravo tako ponaša opozicija i na ovim sastancima, iako su se svi do sada izjasnili da stoje iza svojih potpisa. Sa nekima još nijesmo uspjeli obaviti razgovore. Neki su zauzeti obavezama a neki bi najradije da Sporazum ne postoji.

MONITOR: Kolika je, po Vama, odgovornost opozicije za trenutnu političku situaciju, ali  i (ne)realizaciju Sporazuma ?

PEROVIĆ: Odgovornost opozicije je ogromna. Svuda u svijetu se opozicija priprema za preuzimanje vlasti i tome posvećuje sav rad između dva izborna ciklusa. To znači da na svaki izazov u društvu priprema svoj odgovor i trudi se da to bude uvjerljivo i sa kredibilnim ljudima. Ali to važi za demokratski uređena društva, što Crna Gora svakako nije. Zato se i sulude svađe i optužbe unutar opozicije svode na to ko je opozicija a ko nije. Što je apsurd, u državi gdje postojeća vlast krade državne resurse bezpoštedno, svaki dan, svaki minut. Samo smišljaju kako da sve što o nebo ne visi strpaju u svoje džepove. Pošto su opustošili nekadašnju društvenu imovinu, juriša se na rijeke, jezera, more, a kroz javni dug već uveliko kradu budućnost našoj djeci. Zar nije dovoljno da se opozicija ujedini samo oko jednog cilja – zaustaviti dalju pljačku. A zašto to opozicija ne radi, moraće odgovoriti. Neće se unedogled moći mutiti i potezati razna pitanja kao razlog za svađu, koja normalnom čovjeku izgledaju apsurdno.

MONITOR: Bukti rat Demokratskog fronta i Demokrata. Ranije ste kazali da je taj sukob apsurd. Zašto se po Vama on ipak odvija?

PEROVIĆ: Nemam odgovor, ali kako rekoh, neće se unedogled moći mutiti. To će im reći građani uskoro. Varaju se svi, naročito režim, ako se nadaju da je nešto postignuto napadima na pokret Odupri se. Mi smo tek predstavnici građana, koji su preuzeli obavezu da pozivaju na protest i organizuju logistiku za to. Građani su svakim danom sve nezadovoljniji. Usuđujem se reći da je afera sa stanovima veći skandal od koverte i da bolje opisuje nepravde i nezakonitosti koje vladaju u našem društvu. Dvije najveće grupacije predstavljaju upravo te obespravljene građane.

MONITOR: Da li Pokret Odupri se trpi pritiske, od koga i kakve?

PEROVIĆ:  Pritiske trpimo sa svih stana, ali ja lično sam tako nešto očekivao od početka. Čak mnogo intenzivnije. Snaga pokreta Odupri se je upravo u tome, ništa se ne postiže pritiskom na nas pojedince, da kažem zastupnike. Režim je postigao ideal monopola, finansijske, medijske, institucionalne i mafijaške moći. Problem predstavljaju samo svjesni i pobunjeni građani, i masovni protesti. A građani su tu, niti su postali zadovoljniji niti su se odselili. Upravo je sjajna akcija mladih Neću da idem, pokazatelj stanja u Crnoj Gori. Ova i naredna godina  su presudne. Tridesetogodišnji diktator mora pasti. Za dobrobit svih građana CG.

MONITOR: Afera Koverta bila je povod za prve proteste koje ste organizovali. Kao što ste i sami rekli, u međuvremenu afere se nižu, poput ove sa stanovima, a institucije i dalje ne reaguju.  Po Vama  građanski protesti su  jedini izlaz iz ove situacije?

PEROVIĆ: Upravo tako, samo protesti i samo masovno. Korupcija razara ovo društvo. To je sada jasno svima. Masovni protesti su to učinili vidljivijim. Građani su se pobunili protiv zarobljenih institucija jer svi smo znali i ranije za koverte i kupovinu izbora. Problem su institucije koje ne preduzimaju ništa. I sadašnja afera sa stanovima datira od ranije ali je držana u tajnosti. Upravo zato su masovni građanski protesti jedino rješenje.

MONITOR: Najavili ste da ćete ih organizovati na jesen. Hoće li biti energije za to, i hoće li oni uspjeti, kako ste rekli,  da prisile opoziciju da bude jedinstvena, i dovedu do ispunjenja ranije postavljenih zahtjeva?  Ima li Pokret Odupri se snage za to?

PEROVIĆ: Sve  upućuje na to. Afere se nižu, ali nije to jedini razlog. Zemlja je odavno u institucionalnoj i političkoj krizi,  već se ne može izabrati vrhovni državni tužilac,  Sudski savjet…Svaka pojedinačna “trgovina” biće sada vidljivija. Suviše je bilo optužbi tipa ko je nova Pozitivna. Moraju se ujediniti. Zato smo krenuli u ove razgovore. Da se ne gubi vrijeme. Neka se pokuša i preko novoformiranog Odbora za sveobuhvatnu reformu. Ali ako prva tačka za razgovor u tom Odboru ne bude formiranje Vlade građanskog jedinstva, znaćemo na čemu smo mi građani.

Pokret ima snage, naravno. Naša snaga leži u tome što beskompromisno zastupamo nezadovoljne građane. Mi iz Pokreta nećemo ni u Vladu građanskog jedinstva,  niti na izbore 2020. Nemamo ličnih ambicija. A ko je izgubio optimizam ustupiće mjesto onima koji su od početka htjeli da daju veći doprinos. Ali ponavljam, snaga otpora Odupri se, je u svjesnim građanima koji znaju u kavom zarobljenom društvu žive i koji više neće to da trpe. Građani su željni pravde i slobode.

MONITOR: Koliko je realno očekivati da će se do naredne godine uspjeti organizovati fer i demokratski izbori?

PEROVIĆ: Ne radi se o realnim očekivanjima – to se jednostavno mora desiti. Sve je u rukama građana, ostali su se očitovali, i režim i opozicija. Mi građani moramo stvoriti ambijent i uslove za prve poštene izbore u Crnoj Gori ili izbora neće biti. Pokret Odupri se će u tom slučaju organizovati aktivnu kampanju za bojkot izbora.

Međunarodna zajednica je poslala jasan signal da želi da se ukljući u rješavanje krize, u zaustavljanje korupcije i monopola. Mi smo to najavili nakon našeg povratka iz Brisela.

Ali, na nama je. Biće teško ali će zato pobjeda i konačna sloboda biti slađa.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

VIDOSAV STEVANOVIĆ, KNJIŽEVNIK IZ BEOGRADA: Ne treba nam lider, spasilac od kojeg nas treba spašavati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Današnja srpska politika je nastavak Miloševićeve drugim sredstvima. Kad se ona istroše, a sve slabije deluju, onda će se pribeći i drugim sredstvima iz starog repertoara

 

MONITOR: Autor ste političke biografije Slobodana Miloševića, kritikovali ste „slabost“ zapadnih političara prema njemu kada su ga poslije Dejtonskog sporazuma titulisali kao faktora mira. Milošević je ipak optužen u Haškom tribunalu i preminuo u njegovom pritvoru. Danas Aleksandar Vučić kao da je za zapadne vlade još veći „faktor mira“ od Miloševića?

STEVANOVIĆ: U „Milošević, jedan epitaf“ – „knjizi koja je napisana protiv svih na tu temu i umesto onih koje nisu“, a može se naći čak i na srpskom – izašao sam jedini put iz literarne fikcije i bavio se stvarnom osobom, „neukim, slabim i nedarovitim političarem“  i „čovekom bez osobina“. Ocena koju pominjete glasi otprilike ovako, citiram se po sećanju. „Kad se zapadnjaci naljute na Miloševića, kazne Srbe. A kad se sažale na Srbe, nagrade Miloševića“. I to je trajalo sve dok nije preterao i svima se smučio.

Današnja srpska politika je nastavak Miloševićeve drugim sredstvima. Kad se ona  istroše, a sve slabije deluju, onda će se pribeći i drugim sredstvima iz starog repertoara. Evropska unija će kasniti i ponavljati neuspehe iz devedesetih, jer  nije država i nema sredstva prisile, a kod naših rodoljuba ubeđivanje ne uspeva. Pogotovo ako je zasnovano na razumnim argumentima. Amerika je daleko, a ruska propaganda i odgovarajuće službe, uključujući i paravojske, raširile su se po Zapadnom Balkanu.

Kako reče jedan istoričar, ne ponavlja se istorija, ponavlja se ljudska priroda. I ponavljaće se dok ne nestane ili dok se ne promeni. Ovo važi ne samo za nas ovde, koji se trudimo da budemo gori od sebe i često uspevamo u tome, nego i za sve druge.

MONITOR:  Tokom 90-ih bili ste osnivač liberalnih političkih i intelektualnih grupacija i aktivni učesnik  građanskih protesta. Niste bili zadovoljni sa  onima koji su 2000. srušili Miloševićev režim. Danas je  opoziciju u Srbiji još teže ujediniti i sve su vidljivije razlike pa i sukobi oko rešavanja najvažnijih državnih pitanja. Vidite li, kao zagovornik laičke države i građanskog društva, svoje sledbenike među opozicionarima?

STEVANOVIĆ: Nisam čeznuo ni za literarnim sledbenicima niti sam ih tražio, a sami se nisu zapatili. To je dobro za moje knjige, za eventualne čitaoce i za literaturu uopšte.

U umetnosti je najbolje i najvrednije ono što je najređe. A u politici je drukčije: značajno je i presudno  ono što je opšte. Politikom se nisam nikada bavio, osim kao građanin koji na to ima pravo, kome je i dužnost da iznosi svoje mišljenje i da civilizovano brani svoj pogled na svet.

Ako me pitati da li imam istomišljenike na teme liberalizma, odgovoriću vam kratko. Knezu Mihajlu je njegov sekretar predložio da se osnuje liberalna stranka. I knez je odgovorio: „Ajte, molim vas. Računajući vas i mene u Srbiji liberala ima otprilike dvanaest“. Ne bih ni da procenjujem koliko je to „otprilike“ danas i ovde. Da ne ispadnem optimista pod starost.

Ako je malo i premalo liberala, onda liberalizma jedva da ima u ekonomiji, politici, javnom životu, kulturi, u medijima, u školama i u akademijama nauka i umetnosti. A iz opozicije su bezmalo nestali.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BRANKA BOŠNJAK, POTPREDSJEDNICA PARLAMENTA I POSLANICA PZP-a: Neće se sve riješiti kompletiranjem Ustavnog suda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moja ideja za izbor sudija Ustavnog suda  je namjerno iskarikirana u javnosti od određenih interesnih grupa koje žele da političkim ucjenama i trgovinama, isforsiraju izbor sebi poželjnih kandidata

 

MONITOR: Ove sedmice je, iza zatvorenih vrata, napravljen djelimičan

dogovor oko sudija Ustavnog suda.

BOŠNJAK: Raduje činjenica da smo uspjeli da kompromisom dođemo do dvotrećinske podrške za troje kandidata za sudije Ustavnog suda. Nadamo se da će se do sjednice Ustavnog odbora postići dogovor i oko četvrtog kandidata, jer čini se da postoji šansa. Ne bi bila dobra poruka, ako smo sasvim blizu dogovoru da ne izaberemo svo četvoro sudija u prvom glasanju, posebno što niko ne osporava stručnost i profesionalni integritet  četvrtog kandidata, koji je nesporno ostavio dobar utisak i nakon intervjua.

Kada se radi o konkretnim imenima, onda zaista nije lako i nijansira se, a svi negdje imaju svoje favorite ali nadam se da će ipak doći do kompromisa, jer vrlo malo nedostaje.

MONITOR:  Vaša ideja da se sudije Ustavnog suda, u konačnici, od kvalifikovanih kandidata, biraju modelom žrijeba, nije prihvaćena, a izazvala je različite komentare, često krtične i ironične. Kako vidite te reakcije?

BOŠNJAK: Moja ideja je, usudiću se reći, namjerno iskarikirana u javnosti od određenih interesnih grupa koje žele da političkim ucjenama i trgovinama, isforsiraju izbor sebi poželjnih kandidata. Imajući u vidu haos i ogromno nepovjerenje između političkih subjekata, a svjesna činjenice koje bi posljedice bile neizbora sudija Ustavnog suda, ja sam kao izlazni, odblokirajući mehanizam, predložila slučajni izbor od onih koji su svima nesporni i prihvatljivi sa stanovišta referenci i integriteta, a da taj broj nespornih bude što je moguće manji, ali maksimum 12. To se onda ne može nazvati nikakvom lutrijom. Ovakva metoda je postojala još u Antičkoj Grčkoj, a poznata je i pri izboru patrijarha u pravosljavlju.

Svakako da bi mnoga bolja poruka bila da se postigne kompromis i da se dogovorimo, za šta ja i navijam, ali ako ne bude dogovora već prevlada isključivost i eskalira nepovjerenje između političkih subjekata, onda je ovo, i dalje tvrdim izlazna varijanta. Ne želim ni da pomislim da se neće izglasati sudije Ustavnog suda, to je nešto što ne smijemo dozvoliti.

Čini se da postoji želja, makar zasad, za kompromisom i dogovorom. Svi smo svjesni situacije i crvenog alarma, ali uvijek postoji bojazan kad krenemo da razgovaramo o konkretnim imenima, da stvari krenu u negativnom pravcu.  Nedavni sastanak je bio ohrabrujući.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ADRIAN PEZDIRC, GLUMAC: Nepopravljivi sam tužni optimista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Žrtve će kao i uvijek do sada biti oni politički, ekonomski i socijalno najnezaštićeniji. Smatram da svako vrijeme u ljudskoj povijesti nosi svoje izazove i da je najbolje i najgore vrijeme za sve one koji ga žive

 

Adrian Pezdirc jedan je od najtalentovanijih i najangažovanijih mlađih glumaca u Hrvatskoj. Diplomirao je 2014. ulogom Tartifa u istoimenoj predstavi za koju je iste godine dobio Nagradu hrvatskog glumišta za najboljeg mladog glumca. Članom ansambla Zagrebačkog kazališta mladih (ZKM) postaje 2016. godine. U Sarajevu je 2018. godine nagrađen na uglednom Internacionalnom teatarskom festivalu – MESS-u.

U ZKM-u, u pozorišnom čitanju jednog od najznačajnijih romana u istoriji književnosti „Braće Karamazovih“ reditelja Olivera Frljića, Pezdirc igra Aljošu Karamazova. Frljićevi Karamazovi, kako su i najavljeni, savremena su obrada klasika ruske književnosti i antiratni poklič koji je sasvim nenadano na pozornici osvanuo u zoru novog evropskog rata. „Karamazovi” su rađeni kao dvije uslovno nezavisne predstave, koristeći Tolstojevu rečenicu „Sve sretne obitelji sretne su na isti način, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj“ kao podnaslove.

MONITOR: Premijera „Karamazovih“ desila se na početku ruske vojne invazije i ponudila je kontekst za aktuelizaciju. Kako su izgledali početak rada na predstavi, probe, kako je nastajao tekst i predstava.

PEZDIRC: Kada smo počeli raditi na predstavi krajem prosinca 2021. godine, slika svijeta je izgledala samo malo drugačije. Uz puno rada, truda, vlastitih promišljanja počeli smo zajedno graditi jedan naš svijet. Oliver i dramaturginja Nina Gojić otpočetka su znali da žele dvije predstave i dvije perspektive. Jedna kroz prizmu privilegirane klase braće Karamazovi, Grušenjke, Katarine Ivanovne i gospođe Hohlakove, a drugu kroz pogled svih onih na čijim je leđima nesreće i iskorištavanja, ponajviše obitelji Snegirev, izgrađen sustav vrijednosti vrlo sličan onome u kojem svi živimo. Na dan početka invazije i rata na Ukrajinu, imali smo generalnu probu, i apsolutno je cijela predstava poprimila potpuno novu konotaciju. Kao da je život imitirao predstavu. Tokom procesa jedan jedini pola kartice nadopisani tekst i sam Dostojevski kao da su najavili zbivanja kojima smo toga dana počeli svjedočiti.

MONITOR: U novonastalom tekstu priča o porodici Karamazov je osnova, ali korišćene su razne reference naročito veze s aktualnim političkim dešavanjima u Evropi. Kad sam gledao predstavu nedavno u januaru, u ZKM-u je bilo prepuno. Publika je pažljivo gledala predstavu i bila oduševljena. Da li je uvijek takva reakcija?

PEZDIRC: Kao ansambl zaista smo presretni i zahvalni na procesu kojeg smo imali. Svi smo dali svu mentalnu, fizičku i kreativnu snagu koju smo imali, a rezultat je predstava koju zbilja ponosno čuvamo. Takva energija nemoguća je da ne zarazi gledatelje. Reakcije su podijeljene, ali više oko toga o čemu je predstava, i jesmo li tehnički prebrzi, a ne toliko je li dobra ili nije. Što je ja mislim znak da je predstava i naša priča uspješna jer otvara rasprave u cijelom sijasetu tema. Zagrebačka publika je karakteristična. Uvijek u ideji da točno zna kako bi nešto trebalo napraviti, a kada im se nešto sviđa bojažljivo će dati do znanja da uživaju. Neki od komentara na predstavu su bili i da imaju osjećaj da je aktualnost predstave nadišla granice Balkana, i zaista zagrebačkoj publici donjela osjećaj pripadnosti širem kontekstu. Hrvatska i Zagreb boje se takvih promjena u ideji gubitka „identiteta”, ali po reakcijama publike tokom predstave i punoj dvorani zaključujem da uživaju jednako kao i mi na sceni.

Miroslav MINIĆ
Foto: Marko MIŠČEVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo