Povežite se sa nama

INTERVJU

DŽEMAL PEROVIĆ, POKRET ODUPRI SE: Sporazum i dalje jedina šansa

Objavljeno prije

na

Sporazum je jedina šansa koja, ako se sprovede po redosljedu koraka, garantuje prve slobodne i fer izbore . Sve ostalo je nedosljedna ,,trgovina  na sitno”

 

MONITOR: Pokret Odupri se počeo je razgovore sa opozicionim partijama. Ranije ste saopštili da je cilj tih razgovora da se vidi da li opozicija ostaje pri Sporazumu za budućnost , odnosno bojkotu.  Šta su Vaši utisci nakon prvih sastanaka?

PEROVIĆ: Ono što zabrinjava je ponašanje opozicije od trenutka potpisivanja Sporazuma za budućnost. Duh Sporazuma je prekršen samim prenebregavanjem osnovnog razloga za potpisivanje, a to su masovni protesti građana i osnovni uzrok – zarobljene institucije. Tada je i režimu bilo jasno da se Crnom Gorom više neće moći vladati na kovertama. To znači da su dometi koverte dosezali i do opozicije. Režim je u Crnoj Gori zastrašujućim razmjerama monopola i moći decenijama stvarao ovo stanje u opoziciji.  Zato su građani sa većim oduševljenjem prihvatili uslove koje smo postavili opoziciji, jer je to jedini put da se na legalan i prihvatljiv način dođe do tranzicije vlasti u Crnoj Gori. Sporazum je jedina šansa koja, ako se sprovede po redosljedu koraka, garantuje prve slobodne i fer izbore . Sve ostalo je nedosljedna ,,trgovina  na sitno”. Suština Sporazuma je – nema izlaska na izbore koje organizuje ova vlast.

Bojim se da se upravo tako ponaša opozicija i na ovim sastancima, iako su se svi do sada izjasnili da stoje iza svojih potpisa. Sa nekima još nijesmo uspjeli obaviti razgovore. Neki su zauzeti obavezama a neki bi najradije da Sporazum ne postoji.

MONITOR: Kolika je, po Vama, odgovornost opozicije za trenutnu političku situaciju, ali  i (ne)realizaciju Sporazuma ?

PEROVIĆ: Odgovornost opozicije je ogromna. Svuda u svijetu se opozicija priprema za preuzimanje vlasti i tome posvećuje sav rad između dva izborna ciklusa. To znači da na svaki izazov u društvu priprema svoj odgovor i trudi se da to bude uvjerljivo i sa kredibilnim ljudima. Ali to važi za demokratski uređena društva, što Crna Gora svakako nije. Zato se i sulude svađe i optužbe unutar opozicije svode na to ko je opozicija a ko nije. Što je apsurd, u državi gdje postojeća vlast krade državne resurse bezpoštedno, svaki dan, svaki minut. Samo smišljaju kako da sve što o nebo ne visi strpaju u svoje džepove. Pošto su opustošili nekadašnju društvenu imovinu, juriša se na rijeke, jezera, more, a kroz javni dug već uveliko kradu budućnost našoj djeci. Zar nije dovoljno da se opozicija ujedini samo oko jednog cilja – zaustaviti dalju pljačku. A zašto to opozicija ne radi, moraće odgovoriti. Neće se unedogled moći mutiti i potezati razna pitanja kao razlog za svađu, koja normalnom čovjeku izgledaju apsurdno.

MONITOR: Bukti rat Demokratskog fronta i Demokrata. Ranije ste kazali da je taj sukob apsurd. Zašto se po Vama on ipak odvija?

PEROVIĆ: Nemam odgovor, ali kako rekoh, neće se unedogled moći mutiti. To će im reći građani uskoro. Varaju se svi, naročito režim, ako se nadaju da je nešto postignuto napadima na pokret Odupri se. Mi smo tek predstavnici građana, koji su preuzeli obavezu da pozivaju na protest i organizuju logistiku za to. Građani su svakim danom sve nezadovoljniji. Usuđujem se reći da je afera sa stanovima veći skandal od koverte i da bolje opisuje nepravde i nezakonitosti koje vladaju u našem društvu. Dvije najveće grupacije predstavljaju upravo te obespravljene građane.

MONITOR: Da li Pokret Odupri se trpi pritiske, od koga i kakve?

PEROVIĆ:  Pritiske trpimo sa svih stana, ali ja lično sam tako nešto očekivao od početka. Čak mnogo intenzivnije. Snaga pokreta Odupri se je upravo u tome, ništa se ne postiže pritiskom na nas pojedince, da kažem zastupnike. Režim je postigao ideal monopola, finansijske, medijske, institucionalne i mafijaške moći. Problem predstavljaju samo svjesni i pobunjeni građani, i masovni protesti. A građani su tu, niti su postali zadovoljniji niti su se odselili. Upravo je sjajna akcija mladih Neću da idem, pokazatelj stanja u Crnoj Gori. Ova i naredna godina  su presudne. Tridesetogodišnji diktator mora pasti. Za dobrobit svih građana CG.

MONITOR: Afera Koverta bila je povod za prve proteste koje ste organizovali. Kao što ste i sami rekli, u međuvremenu afere se nižu, poput ove sa stanovima, a institucije i dalje ne reaguju.  Po Vama  građanski protesti su  jedini izlaz iz ove situacije?

PEROVIĆ: Upravo tako, samo protesti i samo masovno. Korupcija razara ovo društvo. To je sada jasno svima. Masovni protesti su to učinili vidljivijim. Građani su se pobunili protiv zarobljenih institucija jer svi smo znali i ranije za koverte i kupovinu izbora. Problem su institucije koje ne preduzimaju ništa. I sadašnja afera sa stanovima datira od ranije ali je držana u tajnosti. Upravo zato su masovni građanski protesti jedino rješenje.

MONITOR: Najavili ste da ćete ih organizovati na jesen. Hoće li biti energije za to, i hoće li oni uspjeti, kako ste rekli,  da prisile opoziciju da bude jedinstvena, i dovedu do ispunjenja ranije postavljenih zahtjeva?  Ima li Pokret Odupri se snage za to?

PEROVIĆ: Sve  upućuje na to. Afere se nižu, ali nije to jedini razlog. Zemlja je odavno u institucionalnoj i političkoj krizi,  već se ne može izabrati vrhovni državni tužilac,  Sudski savjet…Svaka pojedinačna “trgovina” biće sada vidljivija. Suviše je bilo optužbi tipa ko je nova Pozitivna. Moraju se ujediniti. Zato smo krenuli u ove razgovore. Da se ne gubi vrijeme. Neka se pokuša i preko novoformiranog Odbora za sveobuhvatnu reformu. Ali ako prva tačka za razgovor u tom Odboru ne bude formiranje Vlade građanskog jedinstva, znaćemo na čemu smo mi građani.

Pokret ima snage, naravno. Naša snaga leži u tome što beskompromisno zastupamo nezadovoljne građane. Mi iz Pokreta nećemo ni u Vladu građanskog jedinstva,  niti na izbore 2020. Nemamo ličnih ambicija. A ko je izgubio optimizam ustupiće mjesto onima koji su od početka htjeli da daju veći doprinos. Ali ponavljam, snaga otpora Odupri se, je u svjesnim građanima koji znaju u kavom zarobljenom društvu žive i koji više neće to da trpe. Građani su željni pravde i slobode.

MONITOR: Koliko je realno očekivati da će se do naredne godine uspjeti organizovati fer i demokratski izbori?

PEROVIĆ: Ne radi se o realnim očekivanjima – to se jednostavno mora desiti. Sve je u rukama građana, ostali su se očitovali, i režim i opozicija. Mi građani moramo stvoriti ambijent i uslove za prve poštene izbore u Crnoj Gori ili izbora neće biti. Pokret Odupri se će u tom slučaju organizovati aktivnu kampanju za bojkot izbora.

Međunarodna zajednica je poslala jasan signal da želi da se ukljući u rješavanje krize, u zaustavljanje korupcije i monopola. Mi smo to najavili nakon našeg povratka iz Brisela.

Ali, na nama je. Biće teško ali će zato pobjeda i konačna sloboda biti slađa.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

PROF. DR SANJA BAUK, PREDAVAČ NA TEHNOLOŠKOM UNIVERZITETU U DURBANU, JUŽNA AFRIKA: Znanje je najvredniji resurs

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedino se znanje upotrebom i vremenom uvećava; svi ostali resursi se upotrebom i vremenom troše. Ulaganje u znanje nije trošak, kako se to često pogrešno tumači, nego ulaganje u bolju budućnost

 

MONITOR: Uskoro će u organizaciji „Anime“ biti promovisana Vaša zbirka kratkih priča „Što Google zna o meni…“. Predstavite svoju knjigu?

BAUK: Nevelika po obimu, moja najnovija knjiga je kolekcija autoetnografskih zapisa. Riječ je o kombinovanju autobiografije i etnografije, na način da sam lična iskustva unijela u istraživanja različitih kulturoloških entiteta. U fokusu je savremeno crnogorsko društvo, uključujući sve varijete koji ga obogaćuju, ali u nekim zapisima se osvrćem i na druge sredine u kojima sam kraće ili duže obitavala tokom proteklih dvadeset godina. Sva ta etnografska zapažanja su prožeta mojim ličnim iskustvima, te su s toga snažno emotivno obojena, ali i iskrena.

Zahvaljujem Animi na izraženoj dobroj volji da mi promoviše knjigu. Promocija će biti u drugoj polovini jula.

MONITOR: Bavite se naukom. Što Vas je natjeralo da se iskažete i na ovaj način?

BAUK: Bavim se naukom, pišem i objavljujem, ali sebe smatram naučnikom i piscem u „pokušaju“. Najviše volim za sebe da kažem da sam istraživač.

Nauka daje jako dobar i sveobuhvatan uvid u različite aspekte stvarnosti, ali ne i u njen totalitet. Ona je dobar put do saznanja, ali nije jedini. Postoji još dosta saznajnih puteva, koje zvanični naučni establišment obično potcjenjuje.

Kao pasionirani čitalac svega što mi duhovi nauke i umjetnosti donesu, u jednom trenutku sam poželjela da se oprobam u pisanju. Ne samo istraživačkih i stručnih knjiga i radova, već i kratkih priča, eseja. Nije mi bio toliko važan ishod, koliko stvaralački put i učenje na sopstvenim greškama. Na tom putu sam došla do nekih neočekivanih spoznaja; tipa, da su izdavači, većinom, postali „ucjenjivači“ pisaca, a da knjižare neće da uzmu knjigu ni na komisionu prodaju, ako kako oni kažu, niste etablirani pisac. To su teške spoznaje, pogotovo za početnike.

MONITOR: U knjizi pišete da ste nakon 23 godine radna na UCG istjerani s posla i da sada predajete u Južnoj Africi. Kako je došlo do toga?

BAUK: Iz ovog vašeg pitanja shvatam da je prosede trebalo da bude maštovitiji! Nastojaću ubuduće da se popravim.

U pravu ste, to su činjenice. Ali nije toliko bitno za čitaoce to što sam istjerana s posla, koliko je bitno da se upoznaju sa brutalnošću tog čina. Imala sam potrebu da ostavim pisani trag o tome, da se ne zaboravi; sa dubokom željom da se tako nešto, nikada više, bilo kome ko to ničim nije zaslužio – ne ponovi! Željela sam da taj čin „ogolim“ i izložim osudi čitalaca, odnosno, javnosti.

U najkraćem to mogu da opišem kao „osvetu loših đaka“, ili kao „operacionalizaciju ljubomore“, odnosno, njeno pretakanje u zlo. Ne bih da čitaocima uskratim slobodu kreacije u izvođenju zaključaka kako je i zašto do toga došlo. U knjizi je data jedna cjelovitija slika čitave situacije, koja je prethodila tom „okidačkom“ činu i ostavila bih detalje za promociju i za vrijeme koje će čitaoci posvetiti knjizi, čitajući je i analizirajući redove i ono između njih.

Otkaz i način kako je on sproveden u (ne)djelo, bio je grub, ali neuspješan, pokušaj da mi se ukalja ugled koji sam decenijama izgrađivala, poštenim radom i pristojnim odnosom prema studentima i kolegama. Ali eto, sve što se dešava, dešava se valjda s nekim razlogom. Nadam se da mi se i ovo zlo desilo za neko dobro. Ove knjige o kojoj sada razgovaramo, u krajnjem, ne bi bilo da nije bilo toga zla!

Trenutno sam u Južnoj Africi i radim kao profesor i istraživač na Tehnološkom Univerzitetu u Durbanu. Južna Afrika je jako lijepa i prirodno bogata zemlja iako je njeno mineralno blago nemilice eksploatisano više od sto trideset godina. Ukoliko vođe ovdje odluče da investiraju više u znanje, po mojoj procjeni, ova zemlja ima odlične izglede da ostavi iza sebe aktuelnu ekonomsku, kao i sve prateće krize, i da se razvije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SAŠA JANKOVIĆ, MEĐUNARODNI KONSULTANT ZA LJUDSKA PRAVA I UPRAVLJANJE BEZBJEDNOŠĆU: Za bolju budućnost regiona treba nam konfederacija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sa dovoljno velikim zajedničkim tržištem da može da zaštiti proizvođače, sa širokim kulturnim, sportskim, umjetničkim i naučnim prostorom da podstakne kvalitet, a možda jednog dana i sa zajedničkom spoljnom politikom i odbranom, da ne budemo prašina na svakom vjetru

 

Naš sagovornik Saša Janković niz godina je bio kao dugogodišnji Zaštitnik građana (2007–2017) jedan od malobrojnih čelnika institucija u Srbiji koji su pokazali da je moguće biti nezavisan i stručno obavljati povjereni posao. Pred predsjedničke izbore 2017. godine prepoznat je, od dijela javnosti, kao odličan kandidat za predsjednika Srbije. U aprilu te godine, bio je glavni protivkandidat Aleksandru Vučiću i drugi po broju osvojenih glasova. Osnovao je Pokret slobodnih građana i bio njegov prvi predsjednik. Danas nije stranački svrstan političar, ali sudeći i prema ovom intervjuu, intenzivno se bavi političkom problematikom, s donekle drugačijim pristupom, van dnevnopolitičkih tema i olako donijetih rješenja.

MONITOR: Za godinu dana će se u Srbiji održati redovni predsjednički izbori. Na prethodnim – 2017. postigli ste značajan izborni rezultat. Šta biste savjetovali onome ili onoj koji će se 2020. godine suprotstaviti Aleksandru Vučiću?

JANKOVIĆ: Netraženi saveti ne služe ničemu, te ih ne dajem.

Podsetiću, čovek sam koji je ne jednom, već čak dva puta ujedinio opoziciju i poziciju u Srbiji! Prvi put kada su svi glasali za mene kao Zaštitnika građana u Narodnoj skupštini, a drugi put posle niza neslaganja, kada sam 2018. godine konačno rekao da neću u Savez za Srbiju, jer niti vidim čemu politički služi, a izgleda mi i da neće ni da radi. Tada se celo opoziciono nebo sručilo na mene uz povike da pravim štetu i da treba da odstupim iz politike koju „ne razumem“. Tu se opozicija po drugi put složila sa vlašću koja me je iz politike terala i pre nego što sam u nju i ušao. Ne želeći da delim ionako slabu opoziciju, ali ni da pravim novu grešku, povukao sam se. Više se ne bavim stranačkom politikom već samo ljudskim, javnim i nacionalnim interesom. Odnos vlasti i opozicije zanima me samo toliko koliko je zdrav odnos između njih u nacionalnom interesu. A itekako jeste.

MONITOR: Pretpostavljam da pratite ovo više za javnost mučno nego „unutrašnje-demokratsko“ prepucavanje u srpskoj opoziciji. Izjavili ste da smatrate kako je nepotrebno pregovaranje i platforme kojima bi se vlastima iznijeli zahtijevi u vezi sa predizbornim uslovima, već samo da se traži primjena postojećih zakona. S druge strane ste i za bojkot?

JANKOVIĆ: Onaj ko misli da je bolji od Vučića, ako smatra da je narod uz njega, nesumnjivo treba da izađe na nacionalne izbore bez obzira na uslove i pobediće. A ako vidi da nema prelomnu podršku, treba da ih bojkotuje i da im ne daje legitimitet jer oni zaista niti su fer, niti slobodni, te i nisu izbori. Najgore je, mislim, raditi po malo od svega.

A izborni uslovi će biti onakvi kakve Vučić proceni da mora da obezbedi i nikakvim se „pregovorima“ on ne može nešto nagovoriti. Besmisleno je gubiti vreme na promenu njegovog stava argumentima, jer su njegovi ciljevi nevezani za te argumente.

MONITOR: Pohvalili ste mogućnost da se i ljudi iz regiona vakcinišu u Srbiji. Vjerujete li da „vakcina diplomatija“ Aleksandra Vučića može ublažiti dosta nekonzistentnu politiku prema susjedima koja je sada obogaćena i sintagmom „srpski svet“?

JANKOVIĆ: Naravno da sam pohvalio, pa šta je trebalo – da puste da vakcinama istekne rok i da propadnu? Nikad nisam pripadao ljudima koji kod političkih neistomišljenika vide sve ružno i naopako, a u sebi i svom dvorištu samo anđelčiće.

Nije tajna ni da mislim da politika ne može da bude samo lokalna, već mora da ima i velike ciljeve, da ljudima ponudi nešto što pojedinačno ne mogu da ostvare. Politike koje sada živimo uglavnom bi, u stvari, trebale da budu u domenu borbe protiv kriminala, a ne ozbiljne političke analize.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo