Povežite se sa nama

INTERVJU

DŽEMAL PEROVIĆ, POKRET ODUPRI SE: Sporazum i dalje jedina šansa

Objavljeno prije

na

Sporazum je jedina šansa koja, ako se sprovede po redosljedu koraka, garantuje prve slobodne i fer izbore . Sve ostalo je nedosljedna ,,trgovina  na sitno”

 

MONITOR: Pokret Odupri se počeo je razgovore sa opozicionim partijama. Ranije ste saopštili da je cilj tih razgovora da se vidi da li opozicija ostaje pri Sporazumu za budućnost , odnosno bojkotu.  Šta su Vaši utisci nakon prvih sastanaka?

PEROVIĆ: Ono što zabrinjava je ponašanje opozicije od trenutka potpisivanja Sporazuma za budućnost. Duh Sporazuma je prekršen samim prenebregavanjem osnovnog razloga za potpisivanje, a to su masovni protesti građana i osnovni uzrok – zarobljene institucije. Tada je i režimu bilo jasno da se Crnom Gorom više neće moći vladati na kovertama. To znači da su dometi koverte dosezali i do opozicije. Režim je u Crnoj Gori zastrašujućim razmjerama monopola i moći decenijama stvarao ovo stanje u opoziciji.  Zato su građani sa većim oduševljenjem prihvatili uslove koje smo postavili opoziciji, jer je to jedini put da se na legalan i prihvatljiv način dođe do tranzicije vlasti u Crnoj Gori. Sporazum je jedina šansa koja, ako se sprovede po redosljedu koraka, garantuje prve slobodne i fer izbore . Sve ostalo je nedosljedna ,,trgovina  na sitno”. Suština Sporazuma je – nema izlaska na izbore koje organizuje ova vlast.

Bojim se da se upravo tako ponaša opozicija i na ovim sastancima, iako su se svi do sada izjasnili da stoje iza svojih potpisa. Sa nekima još nijesmo uspjeli obaviti razgovore. Neki su zauzeti obavezama a neki bi najradije da Sporazum ne postoji.

MONITOR: Kolika je, po Vama, odgovornost opozicije za trenutnu političku situaciju, ali  i (ne)realizaciju Sporazuma ?

PEROVIĆ: Odgovornost opozicije je ogromna. Svuda u svijetu se opozicija priprema za preuzimanje vlasti i tome posvećuje sav rad između dva izborna ciklusa. To znači da na svaki izazov u društvu priprema svoj odgovor i trudi se da to bude uvjerljivo i sa kredibilnim ljudima. Ali to važi za demokratski uređena društva, što Crna Gora svakako nije. Zato se i sulude svađe i optužbe unutar opozicije svode na to ko je opozicija a ko nije. Što je apsurd, u državi gdje postojeća vlast krade državne resurse bezpoštedno, svaki dan, svaki minut. Samo smišljaju kako da sve što o nebo ne visi strpaju u svoje džepove. Pošto su opustošili nekadašnju društvenu imovinu, juriša se na rijeke, jezera, more, a kroz javni dug već uveliko kradu budućnost našoj djeci. Zar nije dovoljno da se opozicija ujedini samo oko jednog cilja – zaustaviti dalju pljačku. A zašto to opozicija ne radi, moraće odgovoriti. Neće se unedogled moći mutiti i potezati razna pitanja kao razlog za svađu, koja normalnom čovjeku izgledaju apsurdno.

MONITOR: Bukti rat Demokratskog fronta i Demokrata. Ranije ste kazali da je taj sukob apsurd. Zašto se po Vama on ipak odvija?

PEROVIĆ: Nemam odgovor, ali kako rekoh, neće se unedogled moći mutiti. To će im reći građani uskoro. Varaju se svi, naročito režim, ako se nadaju da je nešto postignuto napadima na pokret Odupri se. Mi smo tek predstavnici građana, koji su preuzeli obavezu da pozivaju na protest i organizuju logistiku za to. Građani su svakim danom sve nezadovoljniji. Usuđujem se reći da je afera sa stanovima veći skandal od koverte i da bolje opisuje nepravde i nezakonitosti koje vladaju u našem društvu. Dvije najveće grupacije predstavljaju upravo te obespravljene građane.

MONITOR: Da li Pokret Odupri se trpi pritiske, od koga i kakve?

PEROVIĆ:  Pritiske trpimo sa svih stana, ali ja lično sam tako nešto očekivao od početka. Čak mnogo intenzivnije. Snaga pokreta Odupri se je upravo u tome, ništa se ne postiže pritiskom na nas pojedince, da kažem zastupnike. Režim je postigao ideal monopola, finansijske, medijske, institucionalne i mafijaške moći. Problem predstavljaju samo svjesni i pobunjeni građani, i masovni protesti. A građani su tu, niti su postali zadovoljniji niti su se odselili. Upravo je sjajna akcija mladih Neću da idem, pokazatelj stanja u Crnoj Gori. Ova i naredna godina  su presudne. Tridesetogodišnji diktator mora pasti. Za dobrobit svih građana CG.

MONITOR: Afera Koverta bila je povod za prve proteste koje ste organizovali. Kao što ste i sami rekli, u međuvremenu afere se nižu, poput ove sa stanovima, a institucije i dalje ne reaguju.  Po Vama  građanski protesti su  jedini izlaz iz ove situacije?

PEROVIĆ: Upravo tako, samo protesti i samo masovno. Korupcija razara ovo društvo. To je sada jasno svima. Masovni protesti su to učinili vidljivijim. Građani su se pobunili protiv zarobljenih institucija jer svi smo znali i ranije za koverte i kupovinu izbora. Problem su institucije koje ne preduzimaju ništa. I sadašnja afera sa stanovima datira od ranije ali je držana u tajnosti. Upravo zato su masovni građanski protesti jedino rješenje.

MONITOR: Najavili ste da ćete ih organizovati na jesen. Hoće li biti energije za to, i hoće li oni uspjeti, kako ste rekli,  da prisile opoziciju da bude jedinstvena, i dovedu do ispunjenja ranije postavljenih zahtjeva?  Ima li Pokret Odupri se snage za to?

PEROVIĆ: Sve  upućuje na to. Afere se nižu, ali nije to jedini razlog. Zemlja je odavno u institucionalnoj i političkoj krizi,  već se ne može izabrati vrhovni državni tužilac,  Sudski savjet…Svaka pojedinačna “trgovina” biće sada vidljivija. Suviše je bilo optužbi tipa ko je nova Pozitivna. Moraju se ujediniti. Zato smo krenuli u ove razgovore. Da se ne gubi vrijeme. Neka se pokuša i preko novoformiranog Odbora za sveobuhvatnu reformu. Ali ako prva tačka za razgovor u tom Odboru ne bude formiranje Vlade građanskog jedinstva, znaćemo na čemu smo mi građani.

Pokret ima snage, naravno. Naša snaga leži u tome što beskompromisno zastupamo nezadovoljne građane. Mi iz Pokreta nećemo ni u Vladu građanskog jedinstva,  niti na izbore 2020. Nemamo ličnih ambicija. A ko je izgubio optimizam ustupiće mjesto onima koji su od početka htjeli da daju veći doprinos. Ali ponavljam, snaga otpora Odupri se, je u svjesnim građanima koji znaju u kavom zarobljenom društvu žive i koji više neće to da trpe. Građani su željni pravde i slobode.

MONITOR: Koliko je realno očekivati da će se do naredne godine uspjeti organizovati fer i demokratski izbori?

PEROVIĆ: Ne radi se o realnim očekivanjima – to se jednostavno mora desiti. Sve je u rukama građana, ostali su se očitovali, i režim i opozicija. Mi građani moramo stvoriti ambijent i uslove za prve poštene izbore u Crnoj Gori ili izbora neće biti. Pokret Odupri se će u tom slučaju organizovati aktivnu kampanju za bojkot izbora.

Međunarodna zajednica je poslala jasan signal da želi da se ukljući u rješavanje krize, u zaustavljanje korupcije i monopola. Mi smo to najavili nakon našeg povratka iz Brisela.

Ali, na nama je. Biće teško ali će zato pobjeda i konačna sloboda biti slađa.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Građanstvo je u dubokoj apatiji, potisnutom bijesu i očaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rješenje su parlamentarni  izbori, pojava novih stranaka sa nepoznatim liderima i svježim idejama. I dva važna uslova: da se prekine sa politikom u kojoj cilj opravdava sredstva  i da se ukinu privilegije koje su  obezbijeđene  iz budžeta političkim partijama i vlastodršcima

 

MONITOR: Opet politička kriza, opet inicijativa za smjenu Vlade?

KOVAČEVIĆ: Sjetih se, bilo je to negdje osamdesetih  kada je Lepa Brena postala hit  pjesmom „Sitnije, Cile, sitnije, nauči me najhitnije… pokaži mi najbitnije“. Tih godina su uz zvuke ove pjesme  i opšte pomame za Brenom (svih naroda i narodnosti ) postavljani temelji  nove političke kulture i kulturne politike na prostoru  SFRJ. Iza leđa stanovništva koje se zanosilo  sjajem u očima i nagovještajima  erotike, pod plaštom opuštenosti  započinjane su   zločinačke politike,  dehumanizacija kulture, zloupotreba erotike. To traje do dan danas.  Najhitnije smo naučeni na rat,  a  najbitnije  je malo ko shvatio. To je asocijacija na vaše pitanje možda zbog  sjaja u očima  premijera ( dobro bi bilo da čuje pjesmu, hit prije njegovog rođenja a i danas njen ton boji političku  svakodnevnicu) kada je shvatio koju je izuzetnu poziciju dobio da zaigra na  promjene, a možda  zbog  opuštenog djelovanja iza  scene kada je došlo do  brkanja  najhitnijeg i najbitnijeg. Poenta  pjesme   je u  zadatku – sitnije. Sitnoća je razvijana (učena  i pokazivana)  na svim poljima,  usavršavala se  laž, licemjerje, podlost,  potkradanje, prebacivanje odgovornosti na druge, sakrivanje od odgovornosti, zgrtanje moći, novca i privilegija.  I taman kad pomislite da sitnije ne može, ponovo ista scena i ista pjesma. Politička scena, uz medijsku dopunu u Crnoj Gori je  zlokobna matrica  sitnog  gdje se nema više što naučiti, ni pokazati. Politička kriza je olakšanje, šansa da se promijeni pjesma, promijeni obrazac.

MONITOR: Demokrate su najavile da će se za deset dana izjasniti o tome da li će glasati za inicijativu, dodajući da ima puno razloga za njen pad. Vjerujete li da će ova Vlada izgubiti povjerenje u parlamentu?

KOVAČEVIĆ: Ima puno razloga za pad Vlade ali kriju one zbog čega ne bi trebala pasti. Jasno  je da neće da daju jasan odgovor. Odlaganje  shvatam kao  povećavanje vlastitog značaja  u dobroj pregovaračkoj  poziciji, čekaju se ponude, moraju se izračunati lični benefiti. Svi ponešto krijuckaju pa ne mogu da procijenim da li će ova  Vlada izgubiti  povjerenje u parlamentu (svi akteri imaju dokazano ogromne  kapacitete za političku trgovinu) ali znam da ga definitivno  nema van njega. Uronjeni  u političko blato teško je iznutra odabrati izlaz u promjenama.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR, GRAĐANSKI AKTIVISTA IZ ZAGREBA: Etnički nacionalizam je postao dosadna ideologija među ideologijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz činjenice da je Putinova Rusija zločinački i idiotski napala Ukrajinu, ne slijedi da su oni koji se s Ukrajinom poigravaju s druge strane, automatski u pravu

 

MONITOR: Opet je, i ovaj 27-i put, podsjećanje na vojno-policijsku akciju Oluja, izazvalo oprečne reakcije u Hrvatskoj i Srbiji. Moglo se čuti i dosta poziva na „mir i stabilnost“ od najviših predstavnika obje države. Otkuda tako napadno referiranje na mirovnu politiku dok se, istovremeno, šalju uznemirujuće poruke drugoj strani?

PUHOVSKI: Mir – u osnovnome, primitivnom značenju ne-rata – na ovome terenu posve je neupitan, i svi to znaju. Zato si politički ovlaštenici posvuda i dopuštaju povremene ispade uznemiravanja susjedstva (koji im, dakako, koriste za homogeniziranje pastve). Javni su povici usporedivi s onima iz 90-ih, ali, srećom, s daleko manjim učincima, jer:

a) međunarodni je složaj posve drukčiji;
b) odnosi su lokalnih snaga mnogo izjednačeniji;
c) „vjerni puk“ je na svim stranama sve više nevjeran, sve više odan boljem životu, sve manje osjetljiv na repetirane parole.

Ukratko: etnički nacionalizam je kroz desetljeća širenja postao elementom političke normalnosti, pa funkcionira „samo“ na izborima, dok je svoju (naizgled) prevratničku ulogu uglavnom izgubio. Ili: grandiozan mu je uspjeh u konačnici došao glave, postao je dosadnom ideologijom među ideologijama.

MONITOR: Vesna Teršelič je primijetila da niko od govornika na proslavi u Kninu nije pomenuo civilne žrtve Oluje. Demokratska stranka u Srbiji izašla je sa prijedlogom da se ubijenima i prognanima da status civilnih žrtava rata. Kako Vi gledate na ove utiske i predloge?

PUHOVSKI: Vesna Teršelič je tek nominalno u pravu, no istina je znatno ružnija – svi su, zapravo, govorili baš o žrtvama (zapravo: Žrtvama), „našima“ dakako. A one su toliko samorazumljive da ih se i ne spominje. Primjerice, iste se (srpske) žrtve na jednoj strani pojavljuju pod naznakom „tragedije koju je izazvala pohlepa i glupost srpskoga vodstva“, na drugoj u formuli „nećemo dopustiti ponavljanje“. O hrvatskim se žrtvama ritualno govori takorekuć svakodnevno – u Hrvatskoj (u Srbiji ih se i ne spominje, jer ona, znano je, službeno nije ni bila u ratu). Baš na simbolu Žrtve čitav ovaj prekogranični polit-folklor i živi, uz predano zanemarivanje jada pravih žrtava (čak i „naših“). Status civilnih žrtava rata ubijenima i prognanima svakako bi pomogao u popravljanju stanja, ali ponovno su na djelu politička predpitanja – u Hrvatskoj, recimo, prognanima službeno smatraju samo one koji su žrtve srpskih snaga i JNA; oni su drugi  naprosto „izbjegli“.

MONITOR: Srbija je otvorila slučaj stradanja na Petrovačkoj cesti. Da li se može očekivati da se hrvatsko pravosuđe zainteresuje za ovaj slučaj?

PUHOVSKI: Ne, ne treba to očekivati, jer hrvatska javnost i dalje počiva u uvjerenju da „smo se branili i obranili“, a „pojedini incidenti“ ne zaslužuju pažnju, posebice nakon toliko vremena. To više što je – s dobrim razlogom – ugled srpskoga pravosuđa (i) u Hrvatskoj mizeran. Podaci o zločinu na Petrovačkoj cesti su kontroverzni, a hrvatsko pravosuđe nije reagiralo ni na mnogo jasnije ustanovljene zločine. Dugoročno je, opasno u konkretnome slučaju to što je političko vodstvo a limine odbilo raspravu o mogućem suđenju, a da dokumentacija i nije stigla do pravosuđa.

MONITOR: I posle 27 godina od kraja rata u Hrvatskoj, ne rješavaju se pitanja nestalih na obje strane. Da li oni koji imaju političku moć kalkulišu sa riješavanjem ovog pitanja?

PUHOVSKI: Vjerojatno, no bitno je sljedeće – vladajućima na obje strane naročito je stalo da se otkrivaju „naše žrtve“, ali ne i po cijenu da se, istovremeno, otkrivaju i zločini „naših“ (indikativno: jezik otkriva dio problema – izraz „naše žrtve“ može označavati one koje su „naši“ pobili, ili i „naše“ koje su drugi pobili). U Hrvatskoj je broj nepronađenih s obje (etničke) strane otprilike podjednak pa to dodatno blokira proces. Iskusili smo to i u (nažalost neuspješnim) nastojanjima da se pokrene REKOM.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVAN SUBOTIĆ, HERCEGNOVSKI STRIP FESTIVAL: Kulturološko čudo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“

 

MONITOR: HSF, 16. po redu, je za mjesec dana. Na šta ste posebno ponosni ove godine?

SUBOTIĆ: Ovogodišnje, 16. izdanje HSF-a imaće sigurno najveći broj vrhunskih gostiju do sada. Pored onih koji će ponijeti epitet specijalnih, broj svjetskih zvijezda koje se vraćaju u Herceg Novi i jednostavno ne žele da ga propuste je ogroman. Iako je to bio ogroman izazov, uspjeli smo se organizovati na način da pored 12 specijalnih gostiju, te onih redovnih kao što su Vilijam Simpson, Valter Venturi, Tihomir Tikulin ili Iztok Sitar, ove godine u Herceg Novom ponovo vidimo svjetsku klasu kakva su Glen Fabri, Fernando Danjino, Đorđo Pontreli, Paskvale Del Vekio, Esad Ribić ili Mirko Čolak te sve one evropske i regionalne zvijezde koje su već prilično poznate publici. Preponosni smo i na kvalitet pažljivo probranog muzičkog programa u kojem će učestvovati Prljavi inspektor Blaža i Kljunovi, Kanda Kodža i Nebojša, Počeni Škafi, Gift, Empathy Soul Project, Marko Vlahović…

Konačno, ponosni smo što su svi naši programi i dalje besplatni za sve posjetioce, te što ove godine fantastičan program nosimo sa sobom i na hercegnovsku rivijeru, do rizorta Portonovi, te ponovo u Tivat i na Lušticu.

MONITOR: Kako ste uspjeli izgraditi adresu na koju će rado doći najveća imena umjetnosti kvadrata i oblačića?

SUBOTIĆ: Formula za privlačenje najvećih imena je ne samo jednostavna, već vjerovatno i jedina po kojoj znamo da radimo. Dosadašnji specijalni gosti, za koje se uvijek potrudimo da se osjećaju sjajno u Herceg Novom, naša su najbolja reklama odnosno najefikasniji kanal komunikacije sa svojim kolegama. Dakle, posao svake godine odradite pošteno, svojski, najbolje što možete i dobar glas o vama niko ne može da zaustavi. Posljednjih godina, moramo se pohvaliti, posao je još lakši. Jednostavno, postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami, odnosno oni kontaktiraju nas. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“, da smo „kulturološko čudo“.

MONITOR: Drugi se gase ili životare, HSF raste. Kako?

SUBOTIĆ: Za to je zaslužan prije svega temeljan i konstantan rad njegovih organizatora i cijele grupe mladih volontera okupljene oko nas. Ogromnu strast prema stripu pretočili smo u ovaj događaj i nismo se libili da u njega uložimo sate svakodnevnog rada, lične reputacije, sve kanale komunikacije koje imamo na raspolaganju, te kucanje na mnogobrojna vrata. Ukoliko vjerujete u svoj proizvod, a naš je proizvod festival koji se bavi talentom, kulturom, osmijesima, ljepotom, pričanjem priča… dovoljno je da vam neko pruži šansu jednom. Rezultat te pružene šanse je takav da HSF nikada ne gubi sponzore ili prijatelje manifestacije, naprotiv, oni ostaju dugo s nama na obostrano zadovoljstvo. Danas je HSF kompleksan mozaik prijatelja festivala koji dolaze iz svih grana društva i daju doprinos ovoj vrhunskoj fešti. Uz to, organizatori su na vrijeme krenuli u podmlađivanje festivalskog tima, te su djeca koja su stasavala uz festival danas momci i djevojke, koji aktivno učestvuju u organizaciji i koji će ga jednog dana naslijediti.

MONITOR: Objavili ste i jedan broj HSF magazina.

SUBOTIĆ: To ostaje naš nedosanjani san, odnosno projekat koji i dalje čeka na nastavak realizacije. Za taj projekat biće nam potrebna značajnija pomoć u smislu uslova za rad, te izdavačke koncepcije. Izdavaštvo je nešto u šta se još nismo odvažili da krenemo, ali je ideja koja u našim glavama zri već dugo, a pogotovo intenzivno u prethodnoj godini. Recimo da će mnogo zavisiti od reakcije državnih organa kojima smo se obratili u smislu podrške ovom projektu i situacije u kojoj će se neko od nas iz organizacionog tima ekskluzivno morati posvetiti HSF-u puno radno vrijeme. Postali smo izvanredan kulturni i turistički proizvod. Samo malo nas dijeli da od toga cijela ova priča, i dalje bazirana isključivo na entuzijazmu, postane profesionalna, pa i da HSF magazin postane stvarnost, te još jedan način otvaranja vrata mladim crnogorskim stvaraocima ka karijerama u vizuelnoj umjetnosti.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo