Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SLUČAJ MIHAILA BANJEVIĆA – KOLATERAL U OBRAČUNU SDT SA VLASNIKOM ATLAS GRUPE: Prebrojavanje pravde

Objavljeno prije

na

Banjević je jedan od rijetkih, ako ne i jedini, koji je radio za Mila Đukanovića, Dragana Brkovića i Duška Kneževića, koji će bez treptaja oka reći kako se ,,ne mogu davati krediti da bi određeni biznismeni te pare pretočili na svoje privatne račune…”. Otprilike, baš ono što mu je prošle nedjelje spočitano u Specijalnom tužilaštvu

 

Među desetinama osoba, znanih i neznanih, koje Specijalno državno tužilaštvo još od prošle jeseni saslušava u mnogobrojnim postupcima pokrenutim protiv odbjeglog vlasnika Atlas grupe Duška Kneževića, članova njegove porodice i prijatelja, krajem prošle nedjelje našao se i Mihailo Banjević, penzionisani društveno-politički radnik i rukovodilac, svojevremeno akter i svjedok nekih od najzanimljivijih tranzicionih priča u Crnoj Gori.

Prema navodima prisutnih novinara, nekadašnji potpredsjednik Atlas grupe i predsjednik borda Atlas banke u Specijalnom tužilaštvu zadržao se nekoliko sati.  Otišao je kući, navodno bez pasoša, nakon što je saslušan u vezi odobrenog kredita i naknadnog ugovora o refinansiranju koje je od Atlas bankeprije deset godina dobio Kneževićev kum Dejan Sekulić. Pa ga, kažu u Tužilaštvu, nije vratio zbog čega je, cijene, Atlas banka oštećena za više od pola miliona.

Tek treba da vidimo kako će se ta priča završiti. I kako će (i da li će) neko mjesto u njoj pripasti i Mihailu Banjeviću.

Sa sigurnošću znamo da su pomenute dužnosti –  potpredsjednik Grupe i predsjednik borda Banke – bile samo dio podugačkog popisa funkcija u Kneževićevom poslovnom sistemu koje je Banjević obavljao do decembra 2014. kada se svojevoljno povukao iz te priče.

“Podnosim ostavku na sve funkcije u članicama Atlas grupe”, pisalo je u dopisu koji je Banjevićtada uputio Dušku Kneževiću. A ostavku je pratio spisak dužnosti: potpredsjednik Atlas grupe, predsjednik Odbora direktora Atlas banke, predsjednik Odbora direktora Bolnice Meljine, predsjednik Odbora direktora Atlas HotelsgroupBar, predsjednik Odbora direktora Atlas televizije, predsjednik Odbora direktora Atlas penzija, potpredsjednik Upravnog odbora Univerziteta Mediteran, potpredsjednik Odbora direktora Jadranskog sajmaBudva i član Odbora direktora Atlas fondacije.

Knežević je tada pokušao da umanji značaj odlaska očigledno, drugog čovjeka njegovog poslovnog sistema u Crnoj Gori. Tako je u razgovoru za agenciju Mina konstatovao da je on vlasnik i prvi čovjek privatne kompanije „koja svoje kadrovske i poslovne odluke ne mora nikome objašnjavati“. Međutim, radio je upravo suprotno – nadugo i naširoko objašnjavao to što navodno ne mora –  i time pokazujući da mu Banjevićeva ostavka nije stigla kao „prava vijest u pravo vrijeme“.

A u to vrijeme, neposredno pred Banjevićev odlazak, Knežević je najavljivao kako će u Golubovcima započeti izgradnju „novog grada“. Zapravo golemog tržnog centra „sa brojnim pratećim sadržajima“. U tome je poduhvatu, prema najavama danas (ne)opravdano odsutnog biznismena, njegov glavni saveznik trebalo da bude tadašnji gradonačelnik Podgorice Slavoljub Stijepović.

Stijepović je u međuvremenu postao nosač 100 hiljada eura koje je Knežević darovao DPS-u uoči prethodnih parlamentarnih izbora. Pa aktuelni Generalni sekretar u kabinetu predsjednika Crne Gore (i DPS) Mila Đukanovića. I sumnjivo lice  sa popisa SDT Milivoja Katnića koje je, prema scenariju specijalnog tužilaštva, pomagalo Kneževiću da potroši svoj novac ali ne i Đukanoviću da zahvaljujući nezakonitim donacijama (zakonito!?) ostane na vlasti.

Uglavnom, priča o izgradnji novog grada mogla je za, inače, proračunatog, Banjevića biti kap koja je prevršila mjeru. U moru već tada loših finansijskih pokazatelja Atlas grupe. „On u takvim maštarijama ne učestvuje“, objašnjavali su nam prije pet godina oni koji su ga znali iz posla.

A tih poslova bilo je poprilično. Čak i ako izuzmemo one, dominantno političke, funkcije na koje je Banjević dolazio voljom vladajuće partije – Saveza komunista CG, odnosno, DPS-a: direktor Doma omladine Budo Tomović (današnji KIC), sekretar nekadašnjih Samoupravnih interesnih zajednica (tzv. sizova) obrazovanja, kulture, socijalnei dječije zaštite u Podgorici, direktor  Fonda za kulturu i Fonda za građevinsko zemljište…

Suštinsku moć Banjević je stekao u poslednjoj deceniji prošlog vijeka, kao direktor Fonda penzionog i invalidskog osiguranja (Fond PiO)i predsjednik Odbora direktora Kombinata aluminijuma (u godinama uoči privatizacije i generalni direktor KAP-a).

Bilo je to vrijeme ratnog raspada SFRJ, međunarodnih sankcija za SRJ, hiperinflacije (po intenzitetu – druga zabilježena u Evropi prošlog vijeka) i prvobitne akumulacije. Banjević je bio na čelu jednog od ključnih sistema i za državnu i za privatnu privredu tog doba. O tome može posvjedočiti stotinjak hiljada tadašnjih penzionera, ali i mnogobrojni direktori državnih firmi koji su na njegova vrata kucali kad god bi im ponestalo para.

Sa tada nastajućom biznis-elitom pričala se posebna priča. Tako je Banjević, kao direktor Fonda PiO i predsjednik borda KAP-a istovremeno obavljao i, doduše nezvanični, posao svojevrsnog eksternog revizora kompanije Vektra Dragana Brkovića. Izgledalo je kao da je neki izuzetno uticajan akcionar Vektre,mimo Brkovića, odabrao čovjeka od povjerenja da nadgleda i kontroliše robne i novčane tokove u kompaniji koja je,  preko noći, od lokalnog servisera francuskih automobila, izrasla u glavnog partnera KAP-a preko koje su išli svi uvozno-izvozni poslovi tada najvećeg crnogorskog preduzeća.

Kako je tako nešto bilo moguće?  Odavno je bilo jasno da Banjević i direktor KAP-a  Danilo Vuksanović bolje znaju odgovor na ovo pitanje nego i sam Brković.   Ali, znali su i zašto ćute. „To pitanje je opasno po život“, odgovorio je jednom prilikom Banjević potpisniku ovih redova. I promijenio temu. Ni danas nije mnogo drugačije. To je ostala jedna od, neotkrivenih tajni vladajuće političko-poslovne grupe.

Banjević je nakon što je završio posao u KAP-u predajući ga menadžerima ruskog tajkuna Olega Deripaske, novi poslovni angažman pronašao u – Vektri!? Faktički kao njen prvi čovjek, odmah do nominalnog vlasnika. U tom svojstvu je, krajem 2007. godine, nakon privatizacije HTP Boka, imenovan za predsjednika Odbora direktora tada najvećeg hercegnovskog preduzeća. Tada je najavio da će ulaganja u četiri novokupljena hotela (Plaža, Tamaris, Igalo i Boka) biti skoro 250 miliona, te da će Vektrado 2010. u Herceg Novom izgraditi ukupno 200 hiljada kvadrata hotelskih objekata i u njima zaposliti 1.200 ljudi.

Umjesto obećanih investicija uskoro je stigla vijest da je predsjednik borda  Boke napustio Vektru. Do danas nije razriješena enigma da li je Banjević iz Vektre otišao zato što je shvatio da od najavljenih investicija nema ništa, ili su investicije izostale zato što je on otišao iz Vektre. I prešao u Atlas grupu.

Taj transfer odigrao se u vrijeme kada su Knežević i Đukanović, kao najbolji drugovi, obilazili Bliski istok i jugoistočnu Aziju, jedan drugome podržavali poslovne poduhvate i projektovali svijetlu budućnost za sebe i svoje saradnike/podanike.

Tako je Banjević postao jedan od rijetkih, ako ne i jedini, koji je radio za  Đukanovića, Brkovića i Kneževića, a koji će bez treptaja oka reći kako se ,,ne mogu davati krediti da bi određeni biznismeni te pare pretočili na svoje privatne račune…”. Otprilike, baš ono što mu je prošle nedjelje spočitano u Specijalnom tužilaštvu.

Ni to Banjeviću nije prvi put. Kao predsjednik borda HTP Boka, tada u državnom vlasništvu, on se sredinom poslednje decenije prošlog vijeka suočio sa situacijom da je njegov najbliži saradnik, izvršni direktor Boke Milan Tripković, pobjegao iz zemlje nakon optužbi za pronevjeru 11 miliona maraka. Tripković je nakon višegodišnjeg skrivanja odrobijao četiri i po godine. Nestali novac nikad nije pronađen.  Banjević je nastavio karijeru jednog od najuticajnijih ljudi iz sjenke.

Status mu nijesu narušile ni kasnije optužbe Deripaskinih saradnika iz Rusala koji su nekadašnjem menadžmentu KAP-a spočitavaliprevaru vrijednu 300 miliona eura. Ali ni krivična prijava koju je prije pet-šest godina poslanik DF Branko Radulović podnio Vrhovnom državnom tužilaštvu protiv 32 osobe zbog, kako je kazao, ,,umiješanosti u malverzacije u radu KAP-a kojima je Crna Gora direktno oštećena preko dvije milijarde eura”. Visoko na toj listi bio je i Mihailo Banjević. Samo što je Tužilaštvo tada ostalo i gluvo i nijemo.

Vidjećemo na koju je stranu vjetar sudbine sada dunuo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

PRVI UČINCI NERADNE NEDJELJE: Glavni dobitnici benzinske pumpe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građani  se  još  navikavaju na neradnu nedjelju. Subotom su gužve u supermarketima, a nedjeljom na benzinskim pumpama

 

Nedjelja je, neuobičajen prizor ispred benzinske pumpe u Podgorici. Ljudi čekaju u redu da kupe namirnice. ,,Nedjeljom sada zaradimo koliko bismo inače za deset dana“, kaže radnica za kasom.  Od stupanja na snagu zakonskog rješenja o neradnoj nedjelji prošlo je mjesec dana, a građani  se još  privikavaju na novine.

Oni koji zaborave da nedjeljom piljare više ne rade, sada hleb, sokove ili cigare kupuju na benzinskim pumpama. Cijene se razlikuju od onih u prodavnicama, a neke su drastično veće, poput cijena slatkiša i potrepštine za higijenu.

Za sada to ne ometa kupce. ,,Nedjeljom imamo toliko posla, da smo morali da zaposlimo još jednu radnicu. Ljudi dolaze i kupuju svašta, od paštete do toalet papira“, kaže radnik ove benzinske pumpe.

S obzirom na to da se sada na benzinskim pumpama može kupiti gotovo sve što i u običnim prodavnicama, postavlja se pitanje da li se zakonsko rješenje o neradnoj nedjelji zloupotrijebljava porastom ilegalne konkurencije. Odgovor za Monitor daje Vesna Simović Zvicer, doktorka pravnih nauka i članica Sudskog savjeta: ,,Pojave kojima svjedočimo, a na koje ste ukazali u postavljenom pitanju, samo su jedna od posljedica izmjena Zakona o unutrašnjoj trgovini. Ovo je dokaz spremnosti poslodavaca da koriste sve pravne praznine i da zloupotrijebe rješenja koja su kreirana u cilju unapređenja zaštite prava zaposlenih”.

Vesna Simović Zvicer kaže da su izmjene i dopune Zakona o unutrašnjoj trgovini, među kojima se nalazi i rješenje o neradnoj nedjelji, bile nepotrebne. Dovoljno je bilo primijeniti Zakon o radu koji reguliše sedmični odmor: ,,Predmet Zakona o unutrašnjoj trovini je određen u članu 1 ovog zakona, i to: uslovi i oblici vršenja trgovine, zaštita od nelojalne konkurencije u trgovini i nadzor nad primjenom ovog zakona. Dakle, ostavarivanje prava iz radnog odnosa, pa i prava na sedmični odmor nije i ne može biti predmet Zakona o unutrašnjoj trgovini. Ova pitanja su predmet sistemskog zakona u ovoj oblasti, a to je Zakon o radu”, kaže ona.

Zakon o radu predviđa da se sedmični odmor koristi nedeljom. ,,Dakle, pravilo o neradnoj nedelji već je uređeno Zakonom o radu koji uz to reguliše izuzetke –  ako priroda posla i organizacija rada to zahtijeva, u tom slučaju je poslodavac dužan da odredi drugi dan za korišćenje sedmičnog odmora. Mišljenja sam da ni priroda posla ni organizacija rada u trovinama u Crnoj Gori nije takva da je neophodno da rad organizuju nedeljom”, kaže Vesna Simović Zvicer.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 22. NOVEMBRA
ILI NA WWW.NOVINARNICA.NET

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

EU I ZAPADNI BALKAN: Između oligarhije, sirotinje i stinih politikanata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što je želio francuski predsjednik Emanuel Makron je ostvario. Perspektiva proširenja EU biće jasnija tek na proljeće, na samitu u Zagrebu, odnosno dva mjeseca nakon lokalnih izbora u Francuskoj. Sitni politikanti ne stanuju samo u ovom regionu

 

„Zaključaka sa sastanka nema, ali ideja je da se pošalje jasna poruka o našoj posvećenosti politici proširenja i zemljama Zapadnog Balkana. Svi podržavamo evropsku perspektivu regiona“, saopštila je nakon ovonedjeljnog sastanka Savjeta ministara opštih i evropskih poslova EU Titi Tupurainen, visoka funkcionerka Finske, predsjedavajuće EU u drugoj polovini 2019. godine.

Formalna podrška EU perspektivi Zapadnog Balkana možda je trenutno i jedini zajednički imenitelj kada je riječ o pozicijama zemalja-članica prema nastavku širenja i pristupanja Uniji. Potvrdilo se da je odbijanjem da Sjevernoj Makedoniji i Albaniji omogući otvaranje pristupnih pregovora Pariz torpedovao integraciju tzv. Zapadnog Balkana u EU. Izgubljena je bar jedna, važna godina u tom procesu, ali je mnogo gore što slabi mobilizirajući faktor za promjene u tim društvima i što je EU izgubila veliki dio svog kredibiliteta. „To je najveća greška Unije“, ocijenio je njemački ministar vanjskih poslova Hajko Mas.

Dva su ključna faktora,  smatraju analitičari,  Makrona navela da odigra ovu opasnu kartu. Prvi, jer se kod kuće plaši jačanja najjačeg političkog konkurenta, desničarke Marin Le Pen – 58 odsto Francuza protivi se proširenju EU- a lokalni izbori u toj zemlji se trebaju održati u martu. Drugi je što Makron tretira Zapadni Balkan kao taoca dok ne progura svoju viziju Evrope. A to je EU sa više brzina ili koncentričnih krugova. Jezgro bi gravitiralo oko osovine Pariz-Berlin, spolja bi bile zemlje integrisane u tržište, a sasvim vani pridružene zemlje, među njima, možda, Crna Gora i naš region.

Činjenica je da Zapadni Balkan nije regija od prioritetnog značaja za Francusku. Ako se posmatra ekonomska saradnja i strane direktne investicije, ovaj region je dominantno pod njemačkim, italijanskim i jednim dijelom austrijskim uticajem. Francuska vrlo malo gubi kada se odlučno protivi proširenju EU na Zapadni Balkan.

Ali, da bi bar malo ublažila snažne kritike, pa i ljutnje evropskih zvaničnika, pokazala konstruktivnost i zamazala oči ovim državama, Francuska je, brže-bolje, ponudila svoj prijedlog proširenja EU. Taj prijedlog metodologije pristupanja bi se svodio na sljedeću formulu: prvo riješiti pitanja vladavine prava, a zatim se u sedam koraka, postepeno približavati članstvu, uz pristup fondovima.

Dakle, ono što se pokazalo kao najteža prepreka u pristupnim pregovorima svih država sa jugoistoka Evrope, bila bi prva. To je garancija da bi pregovori bili znatno strožiji i da bi trajali – u nedogled. Takođe, novi mehanizam bi se odnosio na sve zemlje regiona, uključujući i na one koje su već započele pregovore kao što su Crna Gora i Srbija.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 22. NOVEMBRA
ILI NA WWW.NOVINARNICA.NET

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TROŠKOVI U SJEVERNIM OPŠTINAMA NA SLUŽBENE TELEFONE,  PUTOVANJA I REPREZENTACIJE : Nema se, može se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iznosi koje u lokalnim upravama sjevernih opština predstavnici vlasti troše na reprezentaciju, gorivo i službena putovanja, često su vrlo visoki. Obično se mnogo manje izdvaja za NVO, naknade za novorođenčad, transfere školama ili podršku turističkim organizacijama

 

Oni koji analiziraju predloge odluka opštinskih budžeta  ili završne račune opština,  rijetko se osvrću na vrstu rashoda, koji su  uknjiženi pod stavkama „gorovo“, „reprezentacija“, „službena putovanja“, „telekmunikacione usluge“…. Uvidom u finasijske dokumente opština na sjeveru, lako je zaključiti da se planirani iznosi namijenjeni za tu svrhu na kraju godine  nerijetko  premaše, a uglavnom  su vrlo različiti iz godine u godinu.  Te stavke u budžetu značajno se razlikuju od opštine do opštine.

Ove godine, na primjer, u Opštini Bijelo Polje na službena putovanja potrošiće blizu 23.000 eura. Predviđeni rashodi na reprezentaciju „u zemlji i inostranstvu“, kako piše u odluci o budžetu su čak 49.000 eura, što je približno  sumi namijenjenoj i za investiciono održavanje u gradu.  Za troškove telefona bjelopoljski opštinski službenici potrošiće 40.000 eura.  Četiri puta manji iznos, na primjer, tamošnja lokalna vlast je opredijelila za podršku ženskom preduzetništvu.

Lani u opštinskoj administraciji Bijelog Polja, potrošili su čak 61.000 eura na troškove telefona, ali su troškovi reprezentacije bili duplo manji nego ove godine.

U susjednoj beranskoj opštini, ove godine,  lokalni funkcioneri potrošiće na službena putovanja oko 35.000, na komunikacione  usluge 14.000, a na hranu i piće o trošku građana 13.000 eura. Najveći dio tih  iznosa biće, kako je planirano, potrošen u kabinetu predsjednika Opštine Dragoslav Šćekić.

Po opuštenosti, kada je riječ o trošenju novca građana na gorivo, službena putovanja i reprezentaciju,  među sjevernim opštinama, ove godine, ističu se u pljevaljskoj lokalnoj upravi.  Tamošnji predstavnici vlasti potrošiće više od 31.000 putujući i polovinu tog iznosa na reprezentaciju. Prema budžetu te Opštine, prvi čovjek izvršne vlasti Igor Golubović ima na raspolaganju 14.000 eura za putovanja u zemlji i inostranstvu. Predviđeno je da potroši 10.000 eura za reprezentaciju. Duplo viši  iznos za službena putovanja i reprezentaciju u inostranstvu ima njegov kolega u Nikšiću Veselin Grbović.

Nijesu štedljivi ni opštinski funkcioneri u Plavu, pa će za službena putovanja potrošiti  blizu 14.000,  za reperezentaciju skoro 7.000 eura. Takođe, najviši rashodi biće u kabinetu predsjednika. U toj Opštini su, međutim, mnogo manje od onog što troše na dnevnice, hranu, piće, gorivo i telefonske račune, opredijelili, recimo, za podršku civilnom sektoru, investiciono održavanje, transfere obrazovanju…

Blizu 11.000 eura na reperezentaciju potrošiće i u Opštini Žabljak. Nešto niži iznos predviđen je za službena putovanja, a razogovori lokalnih funkcionera službenim telefonima građane će koštati skoro 17.000 eura. To je priližan iznos onom koji Opština izdavaja za obrazovanje, a tri puta niži od podrške lokalnoj Turističkoj organizaciji (TO),  nekim tradicionalnim manifestacijama ili NVO.  Troškovi telefona biće viši i od izdvajanja za novorođečad ili transfera sportskim klubovima.

U Andrijevici će predsjednik Opštine Srđan Mašović ove godine na reprezentaciju potrošiti 8.000 eura. Naznatno više novca biće opredijeljeno, recimo za,  prilagođavanje infrastrukture invalidnim osobama, a mnogo niži iznosi opredijeljeni su za podršku  civilnim organizacijama.

Za službena putovanja u zemlji i inostrastvu i reperzentaciju u mojkovačkoj Opštini planiraju da do kraja godine potroše po 14.000 eura. Polovinu tog izosa i za komunikacione usluge. I u slučaju te lokalne uprave, izdvajanja za NVO, boračko-invalidsku zaštitu i transfere srednjoj i osnovnoj školi su mnogo niža.

Neke opštine koje su u ranijem periodu bile poznate po trošenju mnogo novca  za gorivo , reprezetacije i službena putovanja, sada se, reklo bi se, prema planu rashoda i prohoda,  uvode u red.   Koalicija Demokratske partije socijalista (DPS) i Grupe građana (GG), koja je na vlasti u Kolašinu, u ovom mandatu značajno je smanjila troškove za gorivo, službena putovanja, u odnosu na iznose koje su u tu svrhu  trošili, recimo, prije desetak  godina.   Ta kolicija prije deceniju javnosti je bila poznata po bahatom  trošenju novca građana, a samo u jednom kolašinskom restoranu za godinu funcioneri su pojeli i popili preko 100.000 eura.  Za samo četiri mjeseca 2008. godine  opštinski službenici iz te koalicije za gorivo su potrošili 250. 511 eura.

Prema izvještaju o ostvarenju budžeta za prvih šest mjeseci ove godine, mnogi organi i službe lokalne uprave bili su izuzetno štedljivi kad su trošili novac građana za reperezentaciju,  službena putovanja i gorivo. Malo opušteniji kad je riječ o toj vrsti rashoda, bili su jedino u kabinetu predsjednika Opštine Milosava Bulatovića.

Prvi čovjek izvršne vlasti je od 3.500 , planiranih za ovu godinu za gorivo, u prvih šest mjeseci, potrošio 2.793 eura.  Štedljiviji su, međutim bili u službi Skupštine opštine (SO), pa su   od planiranih 2.000 za gorivo potrošili četvrtinu.

Troškova reperezentacije od janura do jula nije bilo u sekreterijatima za opštu djelatnost, urbanizam, za zaštitu životne sredine,  kao  ni u službama administratora, mendžera, Službi zaštite i Komunalne policije.

Praksu štednje novca građana, kada je riječ o troškovima funkcionera za gorivo, službena putovanja i hranu i piće, u Kolašinu je ustanovila,   prije četri godine,  vlast koju su činili Demokratski front- Socijalistička narodna partija i Socijaldemokratska partija.  Tako su, na primjer, 2016. godine, ukupni troškovi za gorivo kolašinske administracije sa službama bili svega 12.000. Svi funkcioneri izvršne vlasti te godine za reprezentaciju su potrošili oko 1.000, odnosno 700 eura manje od planiranog

Tokom sljedeće godine tadašnja predsjednica Opštine Željka Vuksanović, sekretar za finansije i skupštinska služba za službena putovanja trošili su samo po 500, dok će glavna administratorka 100 eura. Troškove goriva i reprezentacije značajno je 2011. godine, nakon godina rasipništva i nemara svojih partijskih  i koalicionih partnera,  smanjio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

Tako je u Kolašinu. Ali kad se Sjever u cjelini pogleda- nema se,  može se.

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ  

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo