Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SLUČAJ MIHAILA BANJEVIĆA – KOLATERAL U OBRAČUNU SDT SA VLASNIKOM ATLAS GRUPE: Prebrojavanje pravde

Objavljeno prije

na

Banjević je jedan od rijetkih, ako ne i jedini, koji je radio za Mila Đukanovića, Dragana Brkovića i Duška Kneževića, koji će bez treptaja oka reći kako se ,,ne mogu davati krediti da bi određeni biznismeni te pare pretočili na svoje privatne račune…”. Otprilike, baš ono što mu je prošle nedjelje spočitano u Specijalnom tužilaštvu

 

Među desetinama osoba, znanih i neznanih, koje Specijalno državno tužilaštvo još od prošle jeseni saslušava u mnogobrojnim postupcima pokrenutim protiv odbjeglog vlasnika Atlas grupe Duška Kneževića, članova njegove porodice i prijatelja, krajem prošle nedjelje našao se i Mihailo Banjević, penzionisani društveno-politički radnik i rukovodilac, svojevremeno akter i svjedok nekih od najzanimljivijih tranzicionih priča u Crnoj Gori.

Prema navodima prisutnih novinara, nekadašnji potpredsjednik Atlas grupe i predsjednik borda Atlas banke u Specijalnom tužilaštvu zadržao se nekoliko sati.  Otišao je kući, navodno bez pasoša, nakon što je saslušan u vezi odobrenog kredita i naknadnog ugovora o refinansiranju koje je od Atlas bankeprije deset godina dobio Kneževićev kum Dejan Sekulić. Pa ga, kažu u Tužilaštvu, nije vratio zbog čega je, cijene, Atlas banka oštećena za više od pola miliona.

Tek treba da vidimo kako će se ta priča završiti. I kako će (i da li će) neko mjesto u njoj pripasti i Mihailu Banjeviću.

Sa sigurnošću znamo da su pomenute dužnosti –  potpredsjednik Grupe i predsjednik borda Banke – bile samo dio podugačkog popisa funkcija u Kneževićevom poslovnom sistemu koje je Banjević obavljao do decembra 2014. kada se svojevoljno povukao iz te priče.

“Podnosim ostavku na sve funkcije u članicama Atlas grupe”, pisalo je u dopisu koji je Banjevićtada uputio Dušku Kneževiću. A ostavku je pratio spisak dužnosti: potpredsjednik Atlas grupe, predsjednik Odbora direktora Atlas banke, predsjednik Odbora direktora Bolnice Meljine, predsjednik Odbora direktora Atlas HotelsgroupBar, predsjednik Odbora direktora Atlas televizije, predsjednik Odbora direktora Atlas penzija, potpredsjednik Upravnog odbora Univerziteta Mediteran, potpredsjednik Odbora direktora Jadranskog sajmaBudva i član Odbora direktora Atlas fondacije.

Knežević je tada pokušao da umanji značaj odlaska očigledno, drugog čovjeka njegovog poslovnog sistema u Crnoj Gori. Tako je u razgovoru za agenciju Mina konstatovao da je on vlasnik i prvi čovjek privatne kompanije „koja svoje kadrovske i poslovne odluke ne mora nikome objašnjavati“. Međutim, radio je upravo suprotno – nadugo i naširoko objašnjavao to što navodno ne mora –  i time pokazujući da mu Banjevićeva ostavka nije stigla kao „prava vijest u pravo vrijeme“.

A u to vrijeme, neposredno pred Banjevićev odlazak, Knežević je najavljivao kako će u Golubovcima započeti izgradnju „novog grada“. Zapravo golemog tržnog centra „sa brojnim pratećim sadržajima“. U tome je poduhvatu, prema najavama danas (ne)opravdano odsutnog biznismena, njegov glavni saveznik trebalo da bude tadašnji gradonačelnik Podgorice Slavoljub Stijepović.

Stijepović je u međuvremenu postao nosač 100 hiljada eura koje je Knežević darovao DPS-u uoči prethodnih parlamentarnih izbora. Pa aktuelni Generalni sekretar u kabinetu predsjednika Crne Gore (i DPS) Mila Đukanovića. I sumnjivo lice  sa popisa SDT Milivoja Katnića koje je, prema scenariju specijalnog tužilaštva, pomagalo Kneževiću da potroši svoj novac ali ne i Đukanoviću da zahvaljujući nezakonitim donacijama (zakonito!?) ostane na vlasti.

Uglavnom, priča o izgradnji novog grada mogla je za, inače, proračunatog, Banjevića biti kap koja je prevršila mjeru. U moru već tada loših finansijskih pokazatelja Atlas grupe. „On u takvim maštarijama ne učestvuje“, objašnjavali su nam prije pet godina oni koji su ga znali iz posla.

A tih poslova bilo je poprilično. Čak i ako izuzmemo one, dominantno političke, funkcije na koje je Banjević dolazio voljom vladajuće partije – Saveza komunista CG, odnosno, DPS-a: direktor Doma omladine Budo Tomović (današnji KIC), sekretar nekadašnjih Samoupravnih interesnih zajednica (tzv. sizova) obrazovanja, kulture, socijalnei dječije zaštite u Podgorici, direktor  Fonda za kulturu i Fonda za građevinsko zemljište…

Suštinsku moć Banjević je stekao u poslednjoj deceniji prošlog vijeka, kao direktor Fonda penzionog i invalidskog osiguranja (Fond PiO)i predsjednik Odbora direktora Kombinata aluminijuma (u godinama uoči privatizacije i generalni direktor KAP-a).

Bilo je to vrijeme ratnog raspada SFRJ, međunarodnih sankcija za SRJ, hiperinflacije (po intenzitetu – druga zabilježena u Evropi prošlog vijeka) i prvobitne akumulacije. Banjević je bio na čelu jednog od ključnih sistema i za državnu i za privatnu privredu tog doba. O tome može posvjedočiti stotinjak hiljada tadašnjih penzionera, ali i mnogobrojni direktori državnih firmi koji su na njegova vrata kucali kad god bi im ponestalo para.

Sa tada nastajućom biznis-elitom pričala se posebna priča. Tako je Banjević, kao direktor Fonda PiO i predsjednik borda KAP-a istovremeno obavljao i, doduše nezvanični, posao svojevrsnog eksternog revizora kompanije Vektra Dragana Brkovića. Izgledalo je kao da je neki izuzetno uticajan akcionar Vektre,mimo Brkovića, odabrao čovjeka od povjerenja da nadgleda i kontroliše robne i novčane tokove u kompaniji koja je,  preko noći, od lokalnog servisera francuskih automobila, izrasla u glavnog partnera KAP-a preko koje su išli svi uvozno-izvozni poslovi tada najvećeg crnogorskog preduzeća.

Kako je tako nešto bilo moguće?  Odavno je bilo jasno da Banjević i direktor KAP-a  Danilo Vuksanović bolje znaju odgovor na ovo pitanje nego i sam Brković.   Ali, znali su i zašto ćute. „To pitanje je opasno po život“, odgovorio je jednom prilikom Banjević potpisniku ovih redova. I promijenio temu. Ni danas nije mnogo drugačije. To je ostala jedna od, neotkrivenih tajni vladajuće političko-poslovne grupe.

Banjević je nakon što je završio posao u KAP-u predajući ga menadžerima ruskog tajkuna Olega Deripaske, novi poslovni angažman pronašao u – Vektri!? Faktički kao njen prvi čovjek, odmah do nominalnog vlasnika. U tom svojstvu je, krajem 2007. godine, nakon privatizacije HTP Boka, imenovan za predsjednika Odbora direktora tada najvećeg hercegnovskog preduzeća. Tada je najavio da će ulaganja u četiri novokupljena hotela (Plaža, Tamaris, Igalo i Boka) biti skoro 250 miliona, te da će Vektrado 2010. u Herceg Novom izgraditi ukupno 200 hiljada kvadrata hotelskih objekata i u njima zaposliti 1.200 ljudi.

Umjesto obećanih investicija uskoro je stigla vijest da je predsjednik borda  Boke napustio Vektru. Do danas nije razriješena enigma da li je Banjević iz Vektre otišao zato što je shvatio da od najavljenih investicija nema ništa, ili su investicije izostale zato što je on otišao iz Vektre. I prešao u Atlas grupu.

Taj transfer odigrao se u vrijeme kada su Knežević i Đukanović, kao najbolji drugovi, obilazili Bliski istok i jugoistočnu Aziju, jedan drugome podržavali poslovne poduhvate i projektovali svijetlu budućnost za sebe i svoje saradnike/podanike.

Tako je Banjević postao jedan od rijetkih, ako ne i jedini, koji je radio za  Đukanovića, Brkovića i Kneževića, a koji će bez treptaja oka reći kako se ,,ne mogu davati krediti da bi određeni biznismeni te pare pretočili na svoje privatne račune…”. Otprilike, baš ono što mu je prošle nedjelje spočitano u Specijalnom tužilaštvu.

Ni to Banjeviću nije prvi put. Kao predsjednik borda HTP Boka, tada u državnom vlasništvu, on se sredinom poslednje decenije prošlog vijeka suočio sa situacijom da je njegov najbliži saradnik, izvršni direktor Boke Milan Tripković, pobjegao iz zemlje nakon optužbi za pronevjeru 11 miliona maraka. Tripković je nakon višegodišnjeg skrivanja odrobijao četiri i po godine. Nestali novac nikad nije pronađen.  Banjević je nastavio karijeru jednog od najuticajnijih ljudi iz sjenke.

Status mu nijesu narušile ni kasnije optužbe Deripaskinih saradnika iz Rusala koji su nekadašnjem menadžmentu KAP-a spočitavaliprevaru vrijednu 300 miliona eura. Ali ni krivična prijava koju je prije pet-šest godina poslanik DF Branko Radulović podnio Vrhovnom državnom tužilaštvu protiv 32 osobe zbog, kako je kazao, ,,umiješanosti u malverzacije u radu KAP-a kojima je Crna Gora direktno oštećena preko dvije milijarde eura”. Visoko na toj listi bio je i Mihailo Banjević. Samo što je Tužilaštvo tada ostalo i gluvo i nijemo.

Vidjećemo na koju je stranu vjetar sudbine sada dunuo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

BUDVA,  NESLAVAN EPILOG PROJEKTA VIJEKA: Njemci otišli – ostavili oštećeno postrojenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zajedničko u dva vrijedna projekta, koji se tiču mora i čiste morske vode, PPOV i Osmoza čiji pogubni efekti deceniju kasnije potresaju lokalnu upravu je odabir istog partnera, njemačke kompanije WTE (Wasertechnik GmbH), koja je dio austrijskog konzorcijuma EVN grupe. Ova kompanija je ostavila Budvi afere, nedovršena ili potpuno neupotrebljiva postrojenja i milionska dugovanja

 

Među mnogim aferama bivše lokalne uprave u Budvi, čiji su funkcioneri označeni kao članovi organizovane kriminalne grupe kojom je rukovodio bivši funkcioner DPS-a  Svetozar Marović, kojima je budžet  opštine olakšan za stotine miliona eura, izdvajaju se dva projekta, a oba se tiču mora i čiste morske vode. Izdvajaju se po obimu pohare građana Budve, po biografijama strateških partnera i scenarijima za izvlačenje novca iz bogate budvanske kase i mogli bi poslužiti kao dobar scenario za seriju kriminalističkih filmova sa predivnim autentičnim lokacijama.

Riječ je o dva projekta koji su Opštinu Budva do sada koštali više od 130.000 miliona eura. Prvi, projekat Osmoza osmišljen je za preradu slane morske vode u slatku, pogodnu i za piće,d ok se drugi odnosi na preradu otpadnih, kanalizacionih voda koje se potom čiste ispuštaju u more. Zajedničko u oba projekta čiji pogubni efekti deceniju kasnije potresaju lokalnu upravu jee odabir istog partnera, njemačke kompanije WTE (Wasertechnik GmbH), koja je dio austrijskog konzorcijuma EVN grupe. Ova kompanija koja se vrlo brzo prilagodila domaćem  načinu korupcionaškog poslovanja ostavila je Budvi afere, nedovršena ili potpuno neupotrebljiva postrojenja i milionska dugovanja.  Oba projekta, i Osmoza i PPOV pod istragom su Specijalnog tužilaštva.

Projekat desalinizacije morske vode iz 2008 godine promovisan kao epohalan poduhvat tadašnje lokalne urpave na čelu sa Rajkom Kuljačom, najavljivan je i kao prvi takav projekat na Balkanu. Posao izgradnje dobila je firma Montenegro Osmoza, anonimnih makedonskih državljana. Postrojenje je koštalo 8 miliona eura, ali nikada nije proradilo u punom kapacitetu. Budvanska avantura oko desalinizacije predstavlja jedan od najzamršenijih poslova u kome je teško ući u trag novca koji je završavao u privatnim džepovima. Nazivi firmi koje gazduju postrojenjem ubrzano se mijenjaju a sa njima i njihovi vlasnici.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GRAD HOTEL NA MONTENEGRO BERZI: Da li se prodaje Sveti Stefan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Objava Montenegroberze da će se dionice kompanije Sveti Stefan Hoteli, pod šifrom SSHO, naći na njenom slobodnom tržištu,izazvala je burnu rekaciju javnosti. Na nedavnom zasijedanju lokalnog parlamenta u Budvi odbornici URA oštro su kritikovali ova dešavanja i gazdovanje svetostefanskim hotelima uopšte

 

Nakon nedavne organizacione podjele najveće hotelske kuće u Crnoj Gori, HTP Budvanska rivijera, na dva samostalna preduzeća, Budvanska rivijera AD i Sveti Stefan Hoteli AD Budva, akcije ovih kompanija našle su se u dva navrata na Montenegro berzi. Prva prodaja dionica odvojenih hotelskih kompanija odigrala se neposredno nakon restrukturiranja, u avgustu, dok je drugi plasman akcija na berzansko tržište aktiviran početkom februara ove godine. Za sada nije poznato da li je ovih dana došlo do neke kupoprodaje ili je u pitanju samo vraćanje  tržišnog načina prometa akcija koje su u rukama privatnika. U oba preduzeća vlasnička struktura je ostala identična nakon razdvajanja. Većinu akcija posjeduje Vlada, 41,6 odsto, Fond PIO raspolaže sa 12,8 odsto kapitala i Zavod za zapošljavanje 4,2 odsto, što čini takozvani državni paket od 58 odsto vlasništva u obje novostvorene hotelske kuće. U rukama privatnih kompanija i manjinskih akcionara, nalazi se ostatak od 42 odsto  vrijednosti imovine. Srbijanska AIK banka u vlasništvu biznismena Miodraga Kostića posjeduje 15,2 odsto akcija, dvije kompanije budvanskog STRATEX-a imaju 15 odsto, dok se mali dio akcija vodi na skrivene kastodi račune.

Dakle, crnogorska Vlada putem većinskog paketa akcija i dalje kontroliše imovinu poznatih budvanskih hotela i nema podataka o tome da se može trgovati ovim državnim dionicama. Prilikom podjele preduzeća bilo je govora kako će Vlada nastojati da od privatnih kompanija otkupiti akcije preduzeća Sveti Stefan Hoteli, čime će bisere crnogorske turističke ponude, grad hotel Sveti Stefan i hotel Miločer vratiti pod svoje okrilje.Do tada, državni paket akcija nije na prodaju niti može biti bez odobrenja Savjeta za privatizaciju i raspisivanja javnog tendera, saznajemo u upravi Budvanske rivijere. Prilikom podjele preduzeća koja je izvršena u junu prošle godine, najavljena je privatizacija hotela koji su ostali u sastavu Budvanske rivijere, hotela Palas i Kastellastva u Petrovcu, hotela Aleksandar i Mogren zajedno sa poznatim Turističkim naseljem Slovenska plaža u Budvi. Očekuje se raspisivanje javnog tendera za njihov konačan prelazak u privatno vlasništvo.

Prilikom prvog izlaska na berzu, u avgustu prošle godine, jedini kupac bila je Univerzal Capital banka u vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa, predstavnika zakupaca hotela Sveti Stefan i Miločer, koja je sa skrivenog kastodi računa za nepoznate klijente kupila 5.040 akcija novih firmi, Budvanska rivijera i Sveti Stefan Hoteli. Da li je povratak na berzansku trgovinu akcijamabudvanskih hotela prilika da zakupac elitnih crnogorskih hotela ukrupni svoj udio u vlasništvu kompanije, uskoro će se znati. Postojale su špekulacije o tome kako se trguje akcijama koje su u posjedu Stratex-a, budvanske firme čiji je vlasnik Nail Emilfarb, suvlasnik turističkog naselja Zavala.

Ukupna kapitalna vrijednost kompanije „Sveti Stefan Hoteli“ nakon izdvajanja iz zajedničke firme iznosi 25,85 miliona eura, raspolaže sa 8.110.763 akcija čija je nominalna vrijednost 3,187 eura.

Budvanska rivijera procijenjena je na 55,4 miliona eura, sa 8 miliona akcija takođe, čija je vrijednost duplo veća, 6,7 eura.

Objava Montenegroberze da će se dionice kompanije Sveti Stefan Hoteli, pod šifrom SSHO, naći na njenom slobodnom tržištu,izazvala je burnu rekaciju javnosti. Na nedavnom zasijedanju lokalnog parlamenta u Budvi odbornici URA oštro su kritikovali ova dešavanja i gazdovanje svetostefanskim hotelima uopšte.

„Grad hotel „Sveti Stefan“, jedan od dva vodeća brenda nekadašenje zajedničke države, nije na prodaju i pod hitno treba pokrenuti krivični postupak protih svih lica uključenih u svojevrsnu otimačinu paštrovskih kuća na ostrvu“, navodi se u reagovanju opštinskog odbora ove stranke.

„Ovo nije prvi put da pozivamo nadležne da reaguju, dok tužilaštvo nijemo ćuti na naše pozive, a Vlada Crne Gore nastavlja saradnju sa firmom koja iz godine u godinu bilježi milionske gubitke. U isto vrijeme ta firma najavljuje novih 70 miliona ulaganja u hotel „Kraljičina plaža“, što predstavlja podatak koji bi po prirodi i logici stvari morao biti posao i alarm za tužioca“, navodi u saopštenju  Blažo Rađenović, član opštinskog odbora URA-e.

Zaista je teško razumjeti da elitno ljetovalište sa jedinstvenim gradom-hotelom Sveti Stefan i Miločerom, smješteno na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, godinama bilježi samo minuse u poslovanju uprkos zvaničnim podacima o vanrednim uspjesima proteklih turističkih sezona. Bar tako stoji u finansijskim izvještajima firme Adriatic properties Doo, koja u ime osnivača, of šor kompanije Aidwey Investment LLC, vodi zakup hotela.  Prijavljeni gubici u poslovanju mjere se milionima eura. U izvještajima poreskoj upravi gubitak za turističku sezonu 2017. iznosio je6,3 miliona eura dok je u 2018. bio 5,7 miliona.Luskuzni hoteli, raskošna priroda, uz kilometar atraktivnih pješčanih plaža kojim gazduje takođe,   Petrosu Statisu i partnerima ne mogu nikako donijeti profit. Samo gubitke. Pa otuda i pitanje, odakle će se naći suma od 73 miliona eura, koja će navodno biti uložena u izgradnju novog hotelsko-apartmanskog kompleksa u Miločeru, na mjestu starog porušenog hotela Kraljičina plaža, ako ne prodajom stanova. Može se samo pretpostaviti cijena kvadrata stana u miločerskoj šumi, nadomak poznate, male, Kraljičine plaže.

Poznati turistički kompleks izgleda prilično zapušteno, izgubio je prepoznatljiv sjaj, ljepotu i raskoš. Nekadašnji uređeni i održavani parkovi ispred Svetog Stefana i hotela Miločer, nestali su. Raznobojno sezonsko cvijeće i nisko mediteransko rastinje koje je krasilo ove površine živi u sjećanju posjetilaca na prohujalebolje dane, kada je Svetac poslovao sa profitom u istom iznosu u kojem zakupac, strateški partner Vlade, ostvaruje gubitak.Otvoreno je veliko gradilište za gradnju apartmana i stanova za tržište, sjeku se stoljetni borovi, mijenja se ambijent Miločera pod pritiskom kapitala nepoznatog porijekla. Dok vlasnici dijela akcija ovog turističkog rizorta međusobno trguju.

Iz URA-e prijete novim građanskim protestima zbog lošeg odnosa prema Svecu i Miločeru, pozivaju Vladu da raskine štetan ugovor sa firmom Adriatic properties i tužilaštvo da preispita slučaj transformacije i berzanskog usitnjavanja hotelskih  preduzeća. Iako trenutno ne postoji mogućnost potpune prodaje grada-hotel Sveti Stefan bez takve odluke Vlade Crne Gore, vlasnici kuća na poznatom ostrvu, koje su im oduzete u ime višeg, javnog interesa, pretvaranja srednjevjekovnog naselja Paštrovića u luksuzni hotel i podizanja turističke ponude Crne Gore na najviši nivo, traže svoj udio u vidu akcija u novostvorenoj hotelskoj kompaniji. Koliko su ovakva očekivanja realna i kako će se stvari odvijati na Svecu, pokazaće vrijeme koje dolazi.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

IMA LI ŽIVOTA POKRAJ TERMOELEKTRANE: Tihi ubica zaposjeo Pljevlja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podaci SZO pokazuju da 22 odsto svih smrti u Pljevljima mogu da se pripišu zagađenju vazduha. Za nepunih pola vijeka broj stanovnika se gotovo prepolovio. Termoelektrana Pljevlja, ipak, od ekoloških standarda poštuje samo ono što mora, kažu naši sagovornici. Projekat toplifikacije nije ni na vidiku, nadležni ćute, a vrijeme polako ističe

 

Termoelektrana Pljevlja još  ne koristi savremene metode kako bi zaštitila životnu sredinu i zdravlje stanovnika Pljevalja. Prema riječima Milorada Mitrovića, predsjednika NVO Breznica, u TE razmišljaju samo kako da ostvare štto veći profit, a od ekoloških standarda poštuju samo ono što moraju.

Iz TE Pljevlja objašnjavaju da će ovu godinu obilježiti početak ekološke sanacije prvog bloka termoelektrane uz rekultivaciju postojeće deponije šljake i pepela. Projekti su vrijedni preko 60 miliona eura. ,,Realizacijom ovih projekata TE će proizvoditi električnu energiju po najvišim evropskim standardima bez rizika po životnu sredinu. Biće izgrađen i izvor toplote za grijanje grada i doniraće se još oko tri miliona eura za izgradnju primarnog toplovoda. Ekološkom rekonstrukcijom, sve emisije i produkti sagorijevanja uglja i hemijskih procesa koji se odvijaju prilikom proizvodnje električne energije, biće svedeni na granice ispod dozvoljenih, u skladu sa zakonskom regulativom naše države i evropskim direktivama o emisijama iz termo izvora na ugalj”, piše na oficijalnom sajtu TE.

Ništa ne bi bilo problematično u tvrdnjama nadležnih da se o projektu toplifikacije, kao jedinom rješenju za zagađenost u Pljevljima, ne govori već godinama. Na njega su i stanovnici Pljevalja zaboravili. Mještanka Pljevalja N.N je prestala da se nada promjeni: ,,Djeca mi zimi gotovo i ne izlaze napolje. Vazduh je toliko zagađen, što od termoelektrane, što od rudnika uglja, što od samih domaćinstava. Živimo tako godinama. Mnogi odlaze iz Pljevalja, a kako se čini, i mi ćemo”.

Milorad Mitrović kaže da projekat toplifikacije u Pljevljima zahtijeva ozbiljnu strategiiju: ,,Ovo je veoma skup, dugotrajan i zahtijevan projekat, posebno sekundarna mreža koja se provlači kroz gusto naseljene djelove grada. U pojedinim naseljima je projekat neizvodljivo uraditi zbog raštrkanosti objekata. Koliko će prosječnog Pljevljaka koštati grijanje iz gradskog toplovoda? Besplatno biti neće. Da li će se naplaćivati po metru kubnom zagrijanog prostora ili po jedinici isporučene kalorične moći, niko ne zna, a to je ključna stvar. U svakom slučaju, spaljivanje fosilnih goriva će imati štetne posljedice sve dok ih budemo koristili”.

Iz NVO Green Home su u jednom od svojih istraživanja objavili: ,,Iako je toplifikacija bila obaveza Elektroprivrede, ni nakon 30 godina rada i oko 40 miliona tona uglja koje je termoelektrana sagorjela, taj projekat nije realizovan. Nije jasno definisan ni Nacrtom Detaljnog prostornog plana TE Pljevlja. U istom dokumentu, jasno je zato naveden njegov negativan uticaj na rad drugog bloka zbog oduzimanja dijela snage za potrebe toplifikacije”.

U Akcionom planu implementacije Strategija razvoja energetike Crne Gore do 2025. godine piše: ,,Snabdijevanje Pljevalja daljinskom toplotom iz novog bloka poslije ulaska tog bloka u Elektroenergetski sistem u 2020. godini za sada nije uzeto u obzir jer zavisi od više elemenata i to od rezultata studije opravdanosti izgradnje drugog bloka, konačne odluke investitora u TE Pljevlja, kao i lokalne zajednice”.

Iz NVO Green Home dodatno objašnjavaju: ,,Projekat toplifikovanja Pljevalja trajao bi od 20 do 25 godina i izvodio bi se fazno. Njegov završetak bi se mogao očekivati tek oko 2050. godine, a samo bi 70 odsto građana na kraju bilo snadbdijevano daljinskim grijanjem. Iako obaveza drugih, sada je projekat toplifikacije obaveza lokalne zajednica sa potrebnim ulaganjima od 20 miliona eura. Te račune bi plaćali građani Crne Gore, ne oni koji vrše eksploataciju uglja i ostvaruju profit”.

Način poslovanja TE zaprepastio je javnost u julu 2019. godine, kada je došlo do pomora ribe u Ćehotini i Vezišnici. Drenažni sistemi i cijevi iz kojih se izlivaju otpadne vode TE Pljevlja nalaze se, nezaštićeni, u neposrednoj blizini rijeka koje dalje mogu da prenose te štetne materije, ugrožavajući živi svijet pred sobom. ,,Ti drenažni sistemi su dio zastarele tehnologije, i to je najbolji dokaz kakve oni “savremene” metode koriste u cilju smanjenja negativnog uticaja na životnu sredinu. I nakon pomora ribe, oni i dalje vrše ispuštanja viškova iz svog proizvodnog procesa”, objašnjava Vaso Knežević, NVO aktivista i predsjednik Sportsko-ribolovnog kluba (SRK) Lipljen u Pljevljima.

Kako objašnjavaju upućeni sagovornici Monitora, cijevi bi trebalo da pepeo i šljaku sa vodom transportuju na deponiju Maljevac. Međutim, kada se otvore drenažni ventili, oni umjesto na deponiju idu u vodotok Vezišnice. To se radi često.

Valja ukazati na to da je da je za novog direktora TE, nakon ovog ekocida, ponovo imenovan Luka Jovanović. On je bio na čelu termoelektrane u vrijeme sličnih dešavanja, poput onih kada je pjena od čišćenja rashladnog tornja TE Pljevlja prekrivala voćnjake u okolini ili kada je prašina sa deponije Maljevac zasipala Pljevlja.

Na tenderu za izvođenje radova na najavljenoj ekološkoj rekonstrukciji prvog bloka TE Pljevlja pobijedio je konzorcijum Dec International-Bemax-BB Solar-Permonte, dostavivši ponudu od 54,4 miliona eura. Firma BB Solar u suvlasništvu je sina predsjednika Crne Gore, Mila Đukanovića, Blaža Đukanovića, koji je i ranije oštro kritikovan zbog svojih poslovnih poteza u oblasti solarne i hidroenergije.

,,Projekat je u značajnoj mjeri u tajnosti. Plan za rekonstrukciju prvog bloka predviđa samo priključak za toplotni izvor, a tek treba izraditi studiju glavnog projekta i utvrditi broj potrošača koji bi bio obuhvaćen toplifikacijom, potom faze u kojima bi se radila, pronalazak kreditora za gradnju i na kraju cijenu sistema grijanja za Pljevljake. Čini se da EPCG pokušava da značajno uveća snagu postojećeg bloka sa 225 MW na 300 MW, što će uticati na veću cijenu investicije, a nejasno je da li će za tu snagu bloka biti u potpunosti zadovoljeni strogi evropski ekološki standardi”, kaže za Monitor Ines Mrdović, pravna savjetnica NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Prema njenim riječima, pitanje je da li će investicija na kraju koštati 54,4 miliona ili više: ,,Očito je da EPCG već ulazi u kašnjenje ranijih rokova za rekonstrukciju prvog bloka TE. To bi u neko dogledno vrijeme moglo rezultirati plaćanjem penala zbog zagađenja, osim ako EPCG ne računa da će joj biti odobreni dodatni sati rada TE, dok ne okonča njenu rekonstrukciju”.

Prema studiji Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) iz 2016. godine koncentracija zagađenja vazduha u Pljevljima redovno prelazi zakonom propisane vrijednosti. Podaci SZO pokazuju da 22 odsto svih smrti u Pljevljima mogu da se pripišu zagađenju vazduha.

U 2017. godini, prema izvještaju Epidemiološke službe, u Pljevljima je registrovano 395 prvih posjeta ljekaru zbog maligniteta. U 2018. godini, prema izvještaju Instituta za javno zdravlje 675. Brojke govore sve.

Turobni su i posljednji podaci Monstata, koji su samo potvrdili trend smanjenja stanovnika Pljevalja. Procjenjuje se da u ovom gradu trenutno živi oko 27 hiljada ljudi. Prema popisu iz 2011. godine, Pljevlja su imala 30.786 stanovnika, a to je pet hiljada manje nego na popisu iz 2003. godine i 16 hiljada manje u odnosu na popis iz 1971. godine, kada je registrovan najveći broj stanovnika u ovoj opštini. U posljednjih devet godina u Pljevljima je rođeno 1 694 djece dok je u istom periodu umrlo 3 749 Pljevljaka. Poređenja radi, tu se sedamdesetih godina prošlog vijeka rađalo 1 200 beba godišnje.

Vrijeme ističe dok lični interesi pojedinaca imaju primat nad zdravljem građana Crne Gore. ,,Prosječan Pljevljak je kao bolesnik u komi. Svega je svjestan i sve vidi i čuje, samo što ne može da priča. Strpljiv je, miran i čeka kraj”, zaključuje Milorad Mitrović.

                                                                                                                                          ANDREA JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo