Povežite se sa nama

MONITORING

POLITIKA, NAŠKI: Sveobuhvatno ništa

Objavljeno prije

na

Ne može niko sa sigurnošću da predvidi kad će iznevjerena očekivanja potpuno pobijediti želju za promjenom. Apatija se uveliko osjeća, što ne znači da je ne može nadvladati nešto krupno. Samo što nešto krupno ne mora značiti nešto dobro

 

Mrtvo more. Dvije jednostavne riječi dovoljne su da opišu političke prilike u Crnoj Gori, godinu uoči izbora. Sa takve se ledine teško može podići snaga koja bi mogl da sruši najdugovječniji režim u Evropi. Isprazne priče i umišljene veličine…

Danima su  najkrupnije političke vijesti – ko će, a ko neće doći na sastanak koji pokušava da organizuje predsjednica Socijaldemokratske partije Vuksanović-Stanković i ko će se, a ko neće, pojaviti na sjednici skupštinskog Odbora za reformu izbornih zakona. Ideja predsjednice SDP-a bila je da se opozicija, prije početka rada u Odboru dogovori o zajedničkoj platformi i uslovima za fer i slobodne izbore. “Logično je da prvo sjednemo u opoziciji koja želi da radi u Odboru, razgovaramo i dogovorimo uslove i zajedničku strategiju nastupa, a nakon toga na bazi jedinstvene platforme eventualno započnemo rad u Odboru sa predstavnicima vlasti”, objasnili su iz SDP-a.

Vukasnović-Stanković na sastanak nije pozvala Demokratski front uz obrazloženje da su se oni već izjasnili da neće učestvovati u radu Odbora. Nije pozvana ni Ujedinjena Crna Gora, a njen poslanik Goran Danilović kazao je da nijesu zainteresovani za rad u odboru dok ne bude dogovora o tehničkoj vladi. SNP neće prisustvovati sastanku, zato što nema mjesto u Odboru,ali su napomenuli da poštuju “trud Draginje Vuksanović Stanković i njenu želju da se opozicija objedini”. Ni posebni klub poslanika neće prisustvovati sastanku opozicionih predstavnika koji je inicirala predsjednica SDP-a. Šef tog kluba Aleksandar Damjanović objasnio je da neće za sto sa onima koji su im, uz pomoć DPS-a “oteli” mjesto u Odboru za reformu izbornog i drugog zakonodavstva, odnosno sa Demokratama.

Kako trenutno stvari stoje, volju da se sastanu, osim inicijatora pokazali su Ura, Demos i nezavisni poslanik Neđeljko Rudović.

Napominjući da bi bilo logično da se sastanak održi prije sjednice Odbbora zakazane za 11. septembar, iz SDP-a su kazali da čekaju odgovor Demokrata pa da zakažu sastanak. Dekokrate su rekle da čekaju termin za sastanak pa će otkriti hoće li doći. “Kada dobijemo informaciju o terminu i mjestu održavanja sastanka, naši predstavnici u odboru Momo Koprivica i Danilo Šaranović će se odrediti prema tom pozivu. Ističemo da smo još prošle sedmice upoznali SDP sa ovim stavom”, kazao je Boris Bogdanović, generalni sekretar Demokratske Crne Gore. Još kad je sastanak najavljen, iz Demokratske Crne Gore su javili da će predsjednik partije Aleksa Bečić biti van zemlje u tom periodu.

Demokratska Crna Gora  ranije je tvrdila da neće učestvovati u radu Odbora za reformu izbornih zakona bez opozicije. DF je sada kazao da “najvjerovatnije” neće u odbor, ali da će se o tome izjasniti Predsjedništvo.

Godinu uoči izbora opozicija ne zna hoće li, ni koje će tačno izmjene izbornih propisa i uslova za izbore da traži.

I sve tako. Na logično i prosto pitanje: ” S kojim obrazom će kroz nekoliko mjeseci isti ovi ljudi tražiti glasove crnogorskih birača?”, odgovor je jednostavan: “Uobičajenim”.

Nijesu crnogorski građani baš tolike budale da im odavno nije dosta režima Mila Đukanovića. Pokazali su to na i na prošlim i na pretprošlim izborima, kad je DPS jedva krpio većinu u parlamentu.

Početkom 2012. građani su glad za promjenama pokazali protestima koje su, zbog politike vlade, organizovali MANS-a, Unija slobodnih sindikata i studenti. Na izorima u oktobru te godine DPS je dobio 45,6, opozicija 44,7 odsto glasova. Presudila su četiri i po procenta glasova koje je, naročito po sjeveru Crne Gore više opozicionom nego provladinom kampanjom, obezbijedila Bošnjačka stranka. Pored uspjeha Demokratskog fronta, na čijem je čelu tada bio Miodrag Lekić, te izbore je obilježila zvijezda padalica – Pozitivna Crna Gora. Izlaznost je bila velika – građani su uradili što je bilo do njih. Uzalud.

Ljudi su bili na ulicama i uoči izbora 2016. Najprije je demonstrirao  Demokratski front, a kada je policija odlučila da silom razbaca njihov protest – pridružila se šarenolika masa ljudi u kojoj su bili pripadnici najrazličitijih slojeva i političkih uvjerenja. Zajedno. DPS je morao da izvede “državni udar” da bi se na izborima provukao. Opet su građani uradili šta su mogli.

Kad je isplivala “Koverta”, još jednom je ogroman broj građana izašao na ulice. Nekako se stiglo dotle da svi opozicioni poslanici potpišu

“Sporazum o budućnosti” kojim su se obavezali na “zajedničku, dosljednu i istrajnu borbu za ostvarenje korjenitih promjena sistema, uz poštovanje principa smjenjivosti vlasti, kao prvog preduslova za ostvarenje svih liberalno-demokratskih normi”.

Bio je kraj marta kad su narodni izabranici potpisivanjem Sporazuma utvrdili minimalne uslove za održavanje prvih fer i slobodnih izbora u istoriji crnogorskog višepartizma.

Obećali su: “Zajednički ćemo se zalagati za formiranje Vlade građanskog jedinstva, koja će djelovati u ograničenom mandatu i čiji će osnovni zadatak biti da omogući uslove za održavanje fer i slobodnih izbora”. Smislili su i kako će precizno izgledati Vlada gađanskog jedinstva i potisali da neće učestvovati ni na jednim izborima, lokalnim, državnim i predsjedničkim, koji budu zakazani prije ispunjenja osnovnog zadatka Vlade građanskog jedinstva.

“Potpisnici Sporazuma će se dogovarati o svim oblicima zajedničkog vaninstitucionalnog djelovanja”, zapisano je u dokumentu, a data je i tvrda vjera: “Svi potpisnici Sporazuma svojim političkim i moralnim kredibilitetom jemče ispunjenje navedenih obaveza i obavezuju se na započinjanje konstruktivnog i dosljednog rada na konkretizaciji principa, metoda i sredstava neophodnih za realizaciju tačaka Sporazuma”.

Vjetrovito je bilo proljeće, razvijano je svako slovo Sporazuma prije nego se osjetila i naznaka da će oživjeti išta od njegovog smisla. U skladu sa tim i građani su ostali kući.

Ne može niko sa sigurnošću da predvidi kad će iznevjerena očekivanja potpuno pobijediti želju za promjenom. Apatija se uveliko osjeća, što ne znači da je ne može nadvladati nešto krupno. Samo što nešto krupno ne mora značiti nešto dobro. Ništa bolje i brže ne može ‘probuditi’ ljude nego niske strasti: nacionalizam, mržnja, hajka.

Nedavno smo, prije četvrt vijeka, gledali.

Kome god se čini da su ta vremena prošla i da su došla neka druga, evropska – čini mu se. Napredovanje desnice zabavilo je o jadu veliki broj evropskih zemalja, najuočljivija je Orbanova Mađarska.

U urednim intervalima predsjednik Crne Gore Milo Đukanović podsjeća da nam i nije naročita nužda da budemo u Evropskoj uniji, dio opozicionih prvaka redovno klizi ka nacionalističkim stazama. Nefunkcionalni kao političari, lako mogu riješiti da postanu vođe. Đukanović u tome već ima ozbiljno iskustvo, dijelu opozicije ne bi bilo prvi put da slijedi njegov pravac iz suprotnog smjera.

Na drugoj strani, nedostatak društvene dinamike i ubijanje volje kod građana mogao bi da proizvede i dizanje ruku od politike, manji broj glasača na biračkim mjestima. Premda, povodljivi smo ljudi, nije to ovdje lako zamisliti.

Na ovom lutajućem jedrenjaku koji lagano tone svako je zauzeo neku poziciju, čak i oni koje je zapala najmanja dašćica za koju se drže, nadaju se da će nekako preživjeti ili da će se desiti baš ono čudo koje oni priželjkuju.

 

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

GRADNJA STANOVA U MILOČERU U PUNOM JEKU: Ljetovalište oronulo i zapušteno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posjetioce Miločera ovih dana dočekuje veliko gradilište na kome teške građevinske mašine  pripremaju temelje za gradnju novog hotela Kraljičina plaža, na mjestu starog  koji je porušen. Pored hotela gradi se stambeni blok sa destinama luksuznih stanova, svaki ponaosob površine oko 120 kvadrata. Na parceli od 12.255 m2 planirana je izgradnja objekata ukupne površine od 22.000 kvadrata.

 

Krajem januara isteklo je 13 godina od kada je poznato crnogorsko ljetovalište sa hotelima Sveti Stefan I Miločer dato u zakup na 30 godina. Ugovor o zakupu i menadžmentu hotela potpisali su predstavnici dvije kompanije, jedne of-šor statusa, Aidwey Investment LTD, nepoznate vlasničke strukture i druge, poznate singapurske hotelske kuće Aman resorts. Zakupac, Aidwey Investment osnivač je  kompanije Adriatic properties Doo, za upravljanje hotelima, kojom rukovodi grčki biznismen Petros Statis. Prije Statisa tu ulogu obavljao je grčki brodovlasnik I milijarder Viktor Restis.

Tokom proteklih 13 godina ništa se epohalno nije dogodilo što bi opravdalo višegodišnji zakup bisera turističke privrede Crne Gore osim drastične promjene uslova zakupa u korist nepoznatog zakupca sa Britanskih Djevičanskih Ostrva. Zakupac Sveca I Miločera uspio je da produži rok zakupa na 42 godine I smanji iznos zakupnine za dva hotela sa pripadajućim zemljištem, restoranima I kafeima, na 1,2 miliona godišnje. Zakupac je obezbijedio I glavni zgoditak, dozvolu da u Miločeru gradi stanove za prodaju. Ko je mogao I sanjati da će doći vrijeme u kome će prostor miločerskog parka, jedinstvenog prirodnog ambijenta sa gustom šumom mediteranskog drveća I rastinja, postati građevinsko zemljište na kojem će stranci za svoj račun graditi I prodavati stanove.Da bi to mogli, dobili su još jedan ustupak mimo ugovorom predviđenih uslova, da za zemljište u Miločeru produže  zakup na 90 godina. Dakle, bez promjene ugovora I bez tendera, nepoznati vlasnici kompanije Aidwey uzeli su nam Miločer na dugih 90 godina. Po isteku tog roka, daleke 2097. godine vratiće ga, betoniranog i urbaniziranog u potpunosti,sa izgrađenim nekretninama, stanovima i vilama, u vlasništvu nekih drugih lica.

Posjetioce Miločera ovih zimskih dana dočekuje veliko gradilište na kome teške građevinske mašine  pripremaju temelje za gradnju novog hotela Kraljičina plaža, na mjestu starog  koji je porušen. Na parceli od 12.255 m2 planirana je izgradnja objekata ukupne površine od 22.000 kvadrata. Pored hotela gradi sestambeni blok sa destinama luksuznih stanova, svaki ponaosob površine oko 120 kvadrata.Mozda su ti luksuzni stanovi u miločerskoj šumi, na najekskluzivnijoj lokaciji na Crnogorskom primorju, nadomak male Kraljičine plaže,  unaprijed našli svoje bogate kupce. Građani licitiraju sa mogućom cijenom kvadratameđu kapijama kraljevskog Miločera. Ako se na lokacijama Porto Montenegro I Luštica Bay pominju cijene od 5-6 hiljada eura po metru kvadratnom, u srcu Miločera biće svakako višestruko veće.Da li su budući vlasnici dijela Miločera bogataši sa neke Forbs liste ili će biti naših ljudi koji su se u životu lijepo snašli.Gradnja napreduje, brzo će iuseljenje pa će se sretnici možda znati.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na
www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

CRNA GORA LIDER U REGIONU PO PREDSTAVKAMA U STRAZBURU: Masovno nepovjerenje u domaće pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je po osnovu presuda Suda u Strazburu od 2009. do ove godine isplatila  1.282.227 eura. Na osnovu presuda 751.249 eura, za isti period po osnovu prijateljskog poravnjanja je isplaćeno  490.215 eura, a po osnovu jednostranih deklaracija  40.762 eura

 

Crna Gora je i dalje rekorder po  broju tužbi podnijetih Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu. Ne radi se naravno o  najvećem ukupnom broju podnijetih predstavki, već broju podnijetih predstavki na deset hiljada stanovnika.

Prema godišnjem izvještaju o radu i statistici Evropskog suda, državljani Crne Gore predali su lani 427 tužbi, što je za 25 odsto više u odnosu na 2018.  To je 6,86 tužbi na 10.000 stanovnika, što je 13 puta više u odnosu na evropski prosjek, a u najvećem broju država zapadne Evrope prosječni koeficijent je ispod jedne podnijete predstavke na isti broj građana.

O ovoj vrsti liderstva advokat Siniša Gazivoda za Monitor kaže: ,, Sve dok nadležni ne urade ozbiljne i opsežne analize možemo samo da nagađamo što su uzroci ovakve statistike. Moja pretpostavka je da je prije svega u pitanju nepovjerenje u domaće pravosuđe”.

O neophodnosti dubinske analize stanja u pravosuđu za Monitor govori i advokat Sergej Sekulović: ,,Ovakav podatak sigurno treba da predstavlja znak za uzbunu. Sam po sebi, bez dodatnih informacija, jasno govori da veliki broj građana i građanki Crne Gore smatra da nisu dobili pravdu pred nacionalnim organima”.

On ističe da je potrebno doći do uzorka, poraditi na edukaciji i uspostaviti  jasan sistem odgovornosti tamo gdje se pokazuju slabosti: ,,Koliko su građani u pravu, to je drugo pitanje. Sigurno da se predstavke Suda u Strazburu podnose jer on  ima autotitet među našim građanima, ali nerijetko je to i posljedica neznanja načina na koji ovaj sud funkcioniše”.

O nepoznavanju funkcionisanja suda govore podaci Kancelarije zastupnika Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava. ,,Iako je riječ o velikom broju predstavki u odnosu na broj stanovnika, potrebno je naglasiti da veliki procenat ovih predstavki, preko 90 odsto, bude odbačen u inicijalnoj fazi ispitivanja od strane Evropsko suda. Poređenja radi, neke države imaju znatno niži indeks, ali je procenat predstavki koje prođu inicijalnu fazu znatno veći. Samim tim, ovaj broj ni u kojoj mjeri nije pokazatelj postojanja velikog broja povreda Konvencije u nekoj državi. Relevantan pokazatelj može biti samo broj donijetih presuda u kojima je utvrđena povreda Konvencije, u kom dijelu Crna Gora ima pozitivne rezultate”, kaže za Monitor Zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava Valentina Pavličić.

Tokom protekle godine građani Crne Gore su podnijeli 427 predstavki, a čak 442 ih odbačeno i proglašeno neprihvatljivim u inicijalnoj fazi.

,,Ova statistika ukazuje da bi, prvenstveno zbog strogo formalnog postupka pred Sudom u Strazburu, građani predstavke trebali podnositi uz stručnu pomoć advokata ali i da bi advokati morali više da se edukuju za takve postupke”, kaže Gazivoda.

Advokat Budislav Minić smatra da je nepovjerenje javnosti u domaće pravosuđe nesporno, kontinuirano i izraženo u mjeri koja ukazuje da je pravosuđe zarobljeno i nefunkcionalno. On  posebno slabosti sudstva.  ,,Očigledno je da su sve tri grane vlasti pod kontrolom političkih i finansijskih centara moći ali je naročito zabrinjavajuća kontrola sudske od strane izvršne vlasti, odnosno struktura koje nju kontrolišu. Porast broja predmeta iz Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava, uprkos drastičnom ograničavanju prava građana na pristup sudu izmjenama zakonodavstva na štetu dostupnosti pravde građanima, izvršenim na inicijativu izvršne vlasti i uz podršku vrha sudske vlasti, prvenstveno govori o nepodnošljivom  prisustvu neprava u Crnoj Gori”.

On upozorava na ono što je građanima i njihovim pravnim zastupnicima postalo očigledno – dugi i skupi, a po pravilu, nepravični sudski postupci. ,,Najintezivniji sunovrat prava, profesionalnih standarda i sudijske etike je u izigravanju pravde od strane sudova u predmetima protiv zarobljene i nefunkcionalne države. Nesloboda sudija u tim predmetima je bolna do suza. To su faktori koji uzrokuju porast broja predmeta iz Crne Gore u Strazburu i visoke štete koju godinama plaćaju građani kao poreski obveznici – bez ičije odgovornosti i sankcija”.

Crna Gora je po osnovu presuda Suda u Strazburu od 2009. do ove godine isplatila 1.282.227 eura, kaže Pavličić. Na osnovu presuda 751.249 eura, za isti period po osnovu prijateljskog poravnjanja je isplaćeno 490.215 eura, a po osnovu jednostranih deklaracija 40.762 eura.

U odnosu na Crnu Goru Evropski sud je do sada odlučio u 118 predmeta. ,,Stanovištva Evropskog suda iskazana u predmetima protiv Crne Gore imaju veliki značaj za nacionalni pravni poredak, jer su one najbolji pokazatelj u kom pravcu treba da se unapređuje nacionalni mehanizam zaštite ljudskih prava i osnovnih sloboda i koje mjere država mora da preuzme kako bi se taj mehanizam uskladio sa traženim standardima Konvencije”, kaže Pavličić.

Evropski sud je tokom prošle godine donio tri presude protiv Crne Gore. Dvije su pravosnažne Šaranović protiv Crne Gore i Bigović protiv Crne Gore. Evropski sud je u obje presude utvrdio povredu Konvencije zbog propusta nadležnih sudova da vrše kontrolu pritvora u skladu sa relevantnim odredbama ZKP-a.

Treća presuda je KIPS i Drekalović protiv Crne Gore iz oktobra prošle godine, a zastupnica Pavličić je ocjenjuje kao jednu od najznačajnijih u odnosu na Crnu Goru. Podsjetimo, zahvaljujući bivšem gradonačelniku Podgorice Miomiru Mugoši koji je stopirao plan biznismena Rista Drekalovića, građani će morati da plate presuđeni iznos od 4,5 miliona eura. A možda i više. Drekalovićev punomoćnik je nezadovoljan dosuđenim iznosom podnio zahtjev Sudu za preispitivanje presude o pravičnom zadovoljenju, pa ova presuda još uvijek nije pravosnažna.

,,Mnogo je važno da,  kada se u nekom predmetu utvrdi povreda ljudskih prava,  država preduzme sve moguće mjere da se takve povrede ne ponavljaju. Činjenica da je u nekom slučaju utvrđeno kršenje ljudskih prava signifikantnija je od eventualne štete po budžet”, kaže advokat Gazivoda.

Naši sagovornici očekuju da će i ova godina biti rekordna po broju prestavki, budući da će  predmeti u vezi tzv. naknada za majke značajno povećati priliv predmeta  za odlučivanje.

Minić, koji je uključen u ove predmete ističe da bi šteta po građane u ovim predmetima, bila umanjena da stvarno imamo Ustavni sud:  ,,Većina u Ustavnom sudu čini taj sud produženom rukom izvršne vlasti i selektivno postupa. Tokom prethodne godine Sud je rješavao isključivo predmete umanjenja naknada a nijedan predmet ukidanja prava nije riješen. To će, naravno, doprinijeti porastu broja predmeta u Strazburu iako vlast očekuje da će ovakvim selektivnim postupanjem Ustavnog suda splasnuti energija i istrajnost majki da do kraja dovedu postupke povodom ukidanja prava na naknadu, gdje je pozicija majki znatno povoljnija od pozicije države, za razliku od situacije kod umanjenja zarada”.

Milioni će jednog dana doći na naplatu.  Platićemo debelo greške moćnika i pravosuđa.

 

Broj predstavki

 

Predstavke prema podacima Kancelarije zastupnika Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava.

  1. godina:
  2. a) broj podnijetih predstavki (138)
  3. b) predstavke koje su proglašene neprihvatljivim u inicijalnoj fazi i odbačene (154)
  4. c) predstavke koje su komunicirane Kancelariji zastupnika (13)
  5. d) predstavke u kojima je donijeta presuda ili odluka o prijateljskom poravnanju/jednostranoj deklaraciji (24)
  6. e) predstavke u kojima je donijeta odluka o neprihvatljivosti (6)
  7. godina:
  8. a) broj podnijetih predstavki (318)
  9. b) predstavke koje su proglašene neprihvatljivim u inicijalnoj fazi i odbačene (264)
  10. c) predstavke koje su komunicirane Kancelariji zastupnika (10)
  11. d) predstavke u kojima je donijeta presuda ili odluka o prijateljskom poravnanju/jednostranoj deklaraciji (16)
  12. e) predstavke u kojima je donijeta odluka o neprihvatljivosti (7)
  13. godina:
  14. a) broj podnijetih predstavki (427)
  15. b) predstavke koje su proglašene neprihvatljivim u inicijalnoj fazi i odbačene (442)
  16. c) predstavke koje su komunicirane Kancelariji zastupnika (7)
  17. d) predstavke u kojima je donijeta presuda ili odluka o prijateljskom poravnanju/jednostranoj deklaraciji (4)
  18. e) predstavke u kojima je donijeta odluka o neprihvatljivosti (3)

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GRABEŽ EKONOMIJA: Kuda lete Aerodromi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina u Vladi nema dilemu – kakav takav novac u izbornoj godini bolji je od velikih očekivanja u budućnosti. A, dok letite Vladinim avionom o trošku poreskih obveznika, svi aerodromi ovoga svijeta su vam na dohvat

 

Suprotno januarskim najavama ministra saobraćaja Osmana Nurkovića, da će „početkom februara“ biti objavljen Predlog koncesionog ugovora za višedecenijski zakup (30 godina) aerodroma u Tivtu i Podgorici, Vlada još nije objelodanila taj dokument. Nema, ipak, indicija da će u kabinetu Duška Markovića, zbog protivljenja javnosti, odustati od nauma da u ovom mandatu Vlade ulazna vrata Crne Gore preda na upravljanje onome ko ponudi najviše novca.

Nurković je objasnio da će, nakon što Vlada predloži svoju verziju ugovora, kvalifikovani ponuđači (vidi boks) imato 60 dana da dostave konačnu ponudu. Na zahtjev ponuđača taj rok može biti produžen za dodatnih 30 dana. Mjesec-dva potom, nakon izbora najbolje ponude, počeće pregovori oko konačnog izgleda koncesionog ugovora. Vlada u ovogodišnjem budžetu već računa na novac od jednokratne koncesione naknade.

A kako ti pregovori mogu izgledati?

Neke naznake mogu nam dati iskustva zemalja iz regije. Među zainteresovanim kompanijama za zakup zagrebačkog Aerodroma Franjo Tuđman, početkom decenije, našla se i kompanija Incheon. Dok su pripremali ponudu  Korejci su kod hrvatskih vlasti provjerili da li će koncesionar imati pravo da, poveća aerodromske takse. Ne, odgovorili su iz Zagreba.  Incheon nije jedini, nakon te informacije, odustao od  postupka.  Najbolji ponuđač za zakup aerodroma u Zagrebu bio je  konzorcijum ZAIC. Tokom direktnih pregovora sa hrvatskim vlastima Francuzi su u ponuđeni koncesioni ugovor unijeli skoro dvadesetak aneksa. Jedan od njih omogućio im je znatno poskupljenje aerodromskih taksi!?

I članice konzorcijuma ZAIC i Incheon našle su se  među četiri kvalifikovana ponuđača za višedecenijski zakup oba crnogorska aerodroma. Prema nezvaničnim pričama TAV,  tursko-francuski konzorcijum, slovi za favorita još od početka potrage za koncesionarom.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo