Povežite se sa nama

MONITORING

POLITIKA, NAŠKI: Sveobuhvatno ništa

Objavljeno prije

na

Ne može niko sa sigurnošću da predvidi kad će iznevjerena očekivanja potpuno pobijediti želju za promjenom. Apatija se uveliko osjeća, što ne znači da je ne može nadvladati nešto krupno. Samo što nešto krupno ne mora značiti nešto dobro

 

Mrtvo more. Dvije jednostavne riječi dovoljne su da opišu političke prilike u Crnoj Gori, godinu uoči izbora. Sa takve se ledine teško može podići snaga koja bi mogl da sruši najdugovječniji režim u Evropi. Isprazne priče i umišljene veličine…

Danima su  najkrupnije političke vijesti – ko će, a ko neće doći na sastanak koji pokušava da organizuje predsjednica Socijaldemokratske partije Vuksanović-Stanković i ko će se, a ko neće, pojaviti na sjednici skupštinskog Odbora za reformu izbornih zakona. Ideja predsjednice SDP-a bila je da se opozicija, prije početka rada u Odboru dogovori o zajedničkoj platformi i uslovima za fer i slobodne izbore. “Logično je da prvo sjednemo u opoziciji koja želi da radi u Odboru, razgovaramo i dogovorimo uslove i zajedničku strategiju nastupa, a nakon toga na bazi jedinstvene platforme eventualno započnemo rad u Odboru sa predstavnicima vlasti”, objasnili su iz SDP-a.

Vukasnović-Stanković na sastanak nije pozvala Demokratski front uz obrazloženje da su se oni već izjasnili da neće učestvovati u radu Odbora. Nije pozvana ni Ujedinjena Crna Gora, a njen poslanik Goran Danilović kazao je da nijesu zainteresovani za rad u odboru dok ne bude dogovora o tehničkoj vladi. SNP neće prisustvovati sastanku, zato što nema mjesto u Odboru,ali su napomenuli da poštuju “trud Draginje Vuksanović Stanković i njenu želju da se opozicija objedini”. Ni posebni klub poslanika neće prisustvovati sastanku opozicionih predstavnika koji je inicirala predsjednica SDP-a. Šef tog kluba Aleksandar Damjanović objasnio je da neće za sto sa onima koji su im, uz pomoć DPS-a “oteli” mjesto u Odboru za reformu izbornog i drugog zakonodavstva, odnosno sa Demokratama.

Kako trenutno stvari stoje, volju da se sastanu, osim inicijatora pokazali su Ura, Demos i nezavisni poslanik Neđeljko Rudović.

Napominjući da bi bilo logično da se sastanak održi prije sjednice Odbbora zakazane za 11. septembar, iz SDP-a su kazali da čekaju odgovor Demokrata pa da zakažu sastanak. Dekokrate su rekle da čekaju termin za sastanak pa će otkriti hoće li doći. “Kada dobijemo informaciju o terminu i mjestu održavanja sastanka, naši predstavnici u odboru Momo Koprivica i Danilo Šaranović će se odrediti prema tom pozivu. Ističemo da smo još prošle sedmice upoznali SDP sa ovim stavom”, kazao je Boris Bogdanović, generalni sekretar Demokratske Crne Gore. Još kad je sastanak najavljen, iz Demokratske Crne Gore su javili da će predsjednik partije Aleksa Bečić biti van zemlje u tom periodu.

Demokratska Crna Gora  ranije je tvrdila da neće učestvovati u radu Odbora za reformu izbornih zakona bez opozicije. DF je sada kazao da “najvjerovatnije” neće u odbor, ali da će se o tome izjasniti Predsjedništvo.

Godinu uoči izbora opozicija ne zna hoće li, ni koje će tačno izmjene izbornih propisa i uslova za izbore da traži.

I sve tako. Na logično i prosto pitanje: ” S kojim obrazom će kroz nekoliko mjeseci isti ovi ljudi tražiti glasove crnogorskih birača?”, odgovor je jednostavan: “Uobičajenim”.

Nijesu crnogorski građani baš tolike budale da im odavno nije dosta režima Mila Đukanovića. Pokazali su to na i na prošlim i na pretprošlim izborima, kad je DPS jedva krpio većinu u parlamentu.

Početkom 2012. građani su glad za promjenama pokazali protestima koje su, zbog politike vlade, organizovali MANS-a, Unija slobodnih sindikata i studenti. Na izorima u oktobru te godine DPS je dobio 45,6, opozicija 44,7 odsto glasova. Presudila su četiri i po procenta glasova koje je, naročito po sjeveru Crne Gore više opozicionom nego provladinom kampanjom, obezbijedila Bošnjačka stranka. Pored uspjeha Demokratskog fronta, na čijem je čelu tada bio Miodrag Lekić, te izbore je obilježila zvijezda padalica – Pozitivna Crna Gora. Izlaznost je bila velika – građani su uradili što je bilo do njih. Uzalud.

Ljudi su bili na ulicama i uoči izbora 2016. Najprije je demonstrirao  Demokratski front, a kada je policija odlučila da silom razbaca njihov protest – pridružila se šarenolika masa ljudi u kojoj su bili pripadnici najrazličitijih slojeva i političkih uvjerenja. Zajedno. DPS je morao da izvede “državni udar” da bi se na izborima provukao. Opet su građani uradili šta su mogli.

Kad je isplivala “Koverta”, još jednom je ogroman broj građana izašao na ulice. Nekako se stiglo dotle da svi opozicioni poslanici potpišu

“Sporazum o budućnosti” kojim su se obavezali na “zajedničku, dosljednu i istrajnu borbu za ostvarenje korjenitih promjena sistema, uz poštovanje principa smjenjivosti vlasti, kao prvog preduslova za ostvarenje svih liberalno-demokratskih normi”.

Bio je kraj marta kad su narodni izabranici potpisivanjem Sporazuma utvrdili minimalne uslove za održavanje prvih fer i slobodnih izbora u istoriji crnogorskog višepartizma.

Obećali su: “Zajednički ćemo se zalagati za formiranje Vlade građanskog jedinstva, koja će djelovati u ograničenom mandatu i čiji će osnovni zadatak biti da omogući uslove za održavanje fer i slobodnih izbora”. Smislili su i kako će precizno izgledati Vlada gađanskog jedinstva i potisali da neće učestvovati ni na jednim izborima, lokalnim, državnim i predsjedničkim, koji budu zakazani prije ispunjenja osnovnog zadatka Vlade građanskog jedinstva.

“Potpisnici Sporazuma će se dogovarati o svim oblicima zajedničkog vaninstitucionalnog djelovanja”, zapisano je u dokumentu, a data je i tvrda vjera: “Svi potpisnici Sporazuma svojim političkim i moralnim kredibilitetom jemče ispunjenje navedenih obaveza i obavezuju se na započinjanje konstruktivnog i dosljednog rada na konkretizaciji principa, metoda i sredstava neophodnih za realizaciju tačaka Sporazuma”.

Vjetrovito je bilo proljeće, razvijano je svako slovo Sporazuma prije nego se osjetila i naznaka da će oživjeti išta od njegovog smisla. U skladu sa tim i građani su ostali kući.

Ne može niko sa sigurnošću da predvidi kad će iznevjerena očekivanja potpuno pobijediti želju za promjenom. Apatija se uveliko osjeća, što ne znači da je ne može nadvladati nešto krupno. Samo što nešto krupno ne mora značiti nešto dobro. Ništa bolje i brže ne može ‘probuditi’ ljude nego niske strasti: nacionalizam, mržnja, hajka.

Nedavno smo, prije četvrt vijeka, gledali.

Kome god se čini da su ta vremena prošla i da su došla neka druga, evropska – čini mu se. Napredovanje desnice zabavilo je o jadu veliki broj evropskih zemalja, najuočljivija je Orbanova Mađarska.

U urednim intervalima predsjednik Crne Gore Milo Đukanović podsjeća da nam i nije naročita nužda da budemo u Evropskoj uniji, dio opozicionih prvaka redovno klizi ka nacionalističkim stazama. Nefunkcionalni kao političari, lako mogu riješiti da postanu vođe. Đukanović u tome već ima ozbiljno iskustvo, dijelu opozicije ne bi bilo prvi put da slijedi njegov pravac iz suprotnog smjera.

Na drugoj strani, nedostatak društvene dinamike i ubijanje volje kod građana mogao bi da proizvede i dizanje ruku od politike, manji broj glasača na biračkim mjestima. Premda, povodljivi smo ljudi, nije to ovdje lako zamisliti.

Na ovom lutajućem jedrenjaku koji lagano tone svako je zauzeo neku poziciju, čak i oni koje je zapala najmanja dašćica za koju se drže, nadaju se da će nekako preživjeti ili da će se desiti baš ono čudo koje oni priželjkuju.

 

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRŽAVNA REVIZORSKA INSTITUCIJA – FINANSIJSKI IZVJEŠTAJI PARTIJA: DPS za reklame koliko ostale partije za izbornu kampanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Državi i lokalni budžeti glavni su izvori finansija političkih partija. S izuzetkom DPS-a koji ubira pare i od izdavanja poslovnih prostora, značajna svota skupi se i od članarina, a najznačajnija od donacija koje uglavnom služe za finansiranje izbornih kampanja. DPS tako godišnje skupi preko četiri miliona eura

 

Državna revizorska institucija (DRI) je tokom ove godine uradila godišnje finansijske izvještaje političkih partija, koji su objavljeni na sajtu DRI. U izvještajima se mogu naći zanimljivi podaci – o imovini partija, prihodima iz državnog i lokalnog budžeta, od članarina, donacija, o tome kako se pare troše i koliko partije poštuju zakone i pravila finansijskog poslovanja.

DRI je do sredine ovog mjeseca objavio izvještaje za ukupno 15 političkih partija o njihovom finansiranju za 2018. godinu. Pored redovnih aktivnosti partije su tokom protekle godine imali i izdatke za predsjedničke i lokalne izbore. DRI je našao zamjerke u poslovanju skoro svake stranke, izuzev Radničke partije koja je jedina dobila pozitivno mišljenje za oba kriterijuma -finansijsku reviziju i reviziju pravilnosti. Ostale opozicione partije su zbog grešaka u rukovođenju novcem tokom izbora uglavnom dobijale opomene u smislu skretanja pažnje, uslovnog mišljenja ili čak negativne ocjene.

Najjača i najdugovječnija Demokratska partija socijalista u sklopu finansijske revizije dobila je pozitivno mišljenje sa skretanjem pažnje, a uslovno mišljenje na pravilnost poslovanja. Razlog DPS nije sve finansijske i druge radnje uskladio sa zakonskim i drugim propisima. Na uslovno mišljenje uticalo to što je DPS 2018. isknjižio građevinski  objekat, čija je knjigovodstvena vrijednost iznosila 63.716 eura. DRI je utvrdio da je prodajna cijena objekata 164.200 eura. Pun iznos nekretnine je plaćen tek u julu 2019, a DRI je naveo da je DPS bez pravnog osnova nakon zaključivanja kupoprodajnog ugovora fakturisao zakup prodatog poslovnog prostora , za dva mjeseca 2018.

DPS je jedina politička partija koja pored novca raspolaže i velikim brojem nekretnina. Prema izvještaju DRI građevinsko zemljište iskazano je u iznosu od 903.435,00 eura i odnosi se na zemljište površine 1.203 m2 u Beogradskoj ulici, u Podgorici, koje je namjenjeno za gradnju poslovne zgrade DPS-a. Pored ovog DPS je u poslovnim knjigama iskazao još jedan građevinski objekat koji je u pripremi u Podgorici u iznosu od 445.010,67 eura ,,Navedeni iznos je iskazan po osnovu troškova opremanja građevinskog zemljišta za izgradnju poslovnog objekta spratnosti G+S+P+3, na urbanističkoj parceli br. 32C u Podgorici, shodno zaključenom Ugovoru sa Glavnim gradom Podgorica (br.06-57 od 26.01.2012. godine) i po osnovu troškova komunalija”.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 22. NOVEMBRA
ILI NA WWW.NOVINARNICA.NET

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

AFERA ATLAS GODINU KASNIJE: Ko je prao pare a ko pere ruke

Objavljeno prije

na

Objavio:

U sve krimi priče o Atlas grupi i njenom vlasniku umiješana su i lica sa visokim pozicijama u jednoj, dvije a, možda, i sve tri grane vlasti u Crnoj Gori. Zato nadležni tim sumnjama pristupaju sa posebnom pažnjom: udalje se od njih koliko god je potrebno

 

Neki jubileji, jednostavno, nijesu za slavlje.

Negdje u ovo doba prošle godine Centralna banka (CBCG) i Specijalno državno tužilaštvo (SDT) privodili su kraju pripreme za ulazak (neki bi to radije nazvali upad) u IMB i Atlas banku koje su, pokazaće se, bile srce ovdašnje poslovne imperije biznismena Duška Kneževića.

Rezultat tih operacija poznat nam je samo djelimično. Znamo da su – nakon što je CBCG obznanila nelikvidnost Kneževićevih banaka i uvela prinudnu upravu, a Specijalno državno tužilaštvo skupa sa Upravom policije „realizovalo predmet Beta“ i pripremilo krivičnu prijavu protiv 174 osobe i preduzeća zbog sumnji da su preko ovih banaka „počinili krivično djelo pranje novca u iznosu većem od pola milijarde eura“ – obje banke otišle u stečaj, pa je CBCG započela postupak njihove likvidacije. Vlasnik Atlas grupe pobjegao je u London, odakle se  nekadašnjim partnerima sveti objavljujući dokumenta (i nedokumentovane glasine) o zajedničkim poslovima. Više od sto miliona eura sa računa klijenata tih banaka nije vraćeno vlasnicima. Možda nikad neće biti. Iz Fonda za zaštitu depozita malim deponentima (depoziti manji do 50 hiljada eura) isplaćeno je oko 100 miliona. Shodno Zakonu o zaštiti depozita bez prava na naknadu novca ostala je država, lokalne samouprave, javna i komunalna preduzeća…).  Atlas grupa je pokrenula sudski spor protiv Crne Gore u kome, kažu, zahtijevaju naknadu štete od pola milijarde eura.

Guverner Radoje Žugić je, u minulih 12 mjeseci, prešao put od optimiste bez razloga do pesimiste bez objašnjenja, da bi se danas pretvarao kako sa operacijom Atlas nema dodirnih tačaka.

Prvo je, lani,  sredinom novembra,  u razgovoru za Monitor(tekst  Ko krije Kneževićev sunovrat, a ko će to da plati) , tvrdio kako „banke imaju realne šanse za oporavak“ zahvaljujući blagovremenim mjerama CBCG. Nekoliko nedjelja kasnije Žugić je u parlamentu izjavio kako „više ne može da garantuje da u Atlas banku neće biti uveden stečaj“. Kada se to desilo (5. aprila) guverner tvrdi kako finansijski sistem „nikad nije bio jači“, te da shodno zaključku „ne postoji nijedan razlog zbog koga bi on podnio ostavku“.

U nekoj paralelnoj stvarnosti guverner Žugić bi javnosti bio dužan objašnjenje zbog čega je, kao guverner CBCG pa ministar finansija i ponovo guverner, godinama ignorisao zvanična upozorenja o stanju u Kneževićevim bankama (nalazi revizije i kontrole CBCG). Iako su prva upozorenja stigla još 2011. godine, on i njegovi saradnici iz prinudne oprave  tvrde da su tek po preuzimanju kontrole nad Atlas bankom „našli nekoliko skrivenih mana“. Finansijska analitičarka Mila Kasalica još tada tvrdi kako su službenici CBCG sa višegodišnjim zakašnjenjem „u brojkama pronašli ono što je u revizorskim izvještajima identifikovano još od 2014, a u izvještajima Kontrole banaka CBCG u 2015. godini“.

Da je započeta debata na temu (ne)činjenja CBCG i njene odgovornosti za propast IMB i Atlas banke i gubitke koje su pretrpjeli njihovi klijenti i povjerioci – a nije – guverner bi imao obavezu da odgovori i na neka pitanja „lične prirode“. Recimo, da li se nepostupanje monetarnih vlasti prema Atlas banci s početka ove decenije samo slučajno podudara s periodom kada je pripremao i branio doktorat na visokoškolskoj ustanovi (Beogradska bankarska akademija) koju je osnovao Duško Knežević. Tamo su mu mentor i predsjednik komisije bili Zoran Grubišić i Hasan Hanić, članovi a kasnije i predsjednici Upravnog odbora Atlas banke. Treći član komisije bio je Nikola Fabris, viceguverner CBCG jedno vrijeme zadužen i za kontrolu banaka. Trefilo se.

Nije na odmet pomenuti kako je Velibor Marković, nekadašnji viceguverner CBCG pod čijom komandom je 2015. urađen izvještaj koji pokazuje ogromne, a možda već tada i nepopravljive, dubioze u Kneževićevim bankama pritvoren pod sumnjom da je član kriminalne organizacije odbjeglog tajkuna.

I tužilačka priča o pranju para krenula je iz najviših visina (550 miliona eura), da bi se potom SDT Milivoje Katnić i njegovi saradnici iz Specijalnog tužilaštva i Specijalnog policijskog tima korigovali. Tako smo stigli do brojke od 63 miliona eura. Toliko su, navodno, banke i njihovi klijenti od države utajili na ime poreza (PDV).  I toliko je novca SDT blokiralo na računima sada već propalih banaka.

Prije nekoliko dana iz kabineta v.d. Vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića stigla je obavijest da se  ta istraga privodi kraju. Uspije li da kompletira optužnicu za pranje novca i dokaže je na sudu, Tužilaštvo bi iznenadilo mnoge koji su takav ishod godinama očekivali u nekim neuporedivo jednostavnijim slučajevima (Šarić, Kalić…). Uzalud.

Istovremeno sa obavještenjem o skorom kraju istrage o pranju novca koje je, navodno, počelo početkom 2011. i trajalo sve do pred kraj prošle godine, VDT je poslanika Aleksandra Damjanovića obavijestilo kako je odbacilo njegovu krivičnu prijavu podnijetu zbog nezakonitog umanjenja depozita Atlas banke za vrijeme prinudne uprave. U pitanju je više od 20 miliona koji su, izgleda, potrošeni tako što su novcem sa računa pojednih klijenata, uz njihovu saglasnost, zatvarani tuđi krediti. Privilegovani su – mogućnost ovih transakcija nije bila opštepoznata stvar – na taj način iz banke izvukli novac koji bi im ostao zarobljen do okončanja stečajnog postupka.

Damjanović je uvjeren da Zakon zabranjuje ovaj vid „kompenzacije“.  Tužilaštvo, očito, ne dijeli to mišljenje. Obrazloženje njihove odluke još nijesmo čuli.

SDT nije okončalo ni istragu protiv Slavoljuba Stijepovića, nekadašnjeg gradonačelnika i ministra a sada generalnog sekretara predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića.

Javno, ona se vodi od kada smo, krajem prošle godine, ugledali Kneževićev kućni video na kome on Stijepoviću predaje goleme koverte sa novcem namijenjenim za predizborne troškove DPS-a. Nezvanično, istraga je počela godinu ranije, u oktobru 2017, kada je po nalogu SDT-a privedeno nekoliko Kneževićevih saradnika iz Atlas grupe, pod sumnjom da su učestvovali u nezakonitom finansiranju DF. Ta iIstraga je, makar javno,  zamrla kada je jedan od privedenih objasnio da je novac nosio – Stijepoviću. Misleći da je njegov. Potom se javio Knežević. „Ako nekoga morate da privodite zbog tog, ja vam stojim na raspolaganju čim se vratim iz Beograda“, poručio je insistirajući da je novac njegov i da tu nema ništa nezakonito.

Predomislio se. I oko  „raspolaganja“ (pred sudom u Londonu započet je postupak po ovdašnjem zahtjevu za izručenje D. Kneževića) i oko zakonitosti posla. Sada Knežević kaže da je to bio dio reketa koji je morao da plaća DPS-u,  kao i mnogi crnogorski biznismeni.

Njegove tvrdnje negirao je Đukanović. On je u ime DPS objasnio da nema govore o prinudi, već poslovni ljudi njegovu partiju pomažu na osnovu principa koji je definisao kao interesnu dobrovoljnost. Novac je ,,završavao u računovodstvu DPS, sve je pažljivo evidentirano“, pojasnio je Đukanović, „a državnim organima dostavljani su onakvi izvještaji kakve su oni tražili”.  Tužilaštvo u njegovoj priči nije pronašlo ni trag udaljene sumnje o, recimo, nedozvoljenoj trgovini uticajem!?

Ništa im nije bilo neobično ni u dokumentima koje je objavio Knežević, a koji su pokazali da je VIP klijentima Atlas banke, među kojima je bio i Đukanović, on – ali tuđim novcem – izmirivao dugove po kreditnim karticama.

Za Tužilaštvo nije sporan aranžman između Kneževićevog vozača i predsjednika Skupštine Ivana Brajovića, iako odbjegli tajkun tvrdi da je dao novac i poslao svog službenika da od predsjednika SD kupi plac, kako bi tim novcem Brajović izmirio dugove Atlas banci. Mnogo je zanimljivije istraživati Nebojšu Medojevića i deset hiljada eura koje je, navodno, Kneževićev vozač odnio vozaču predsjednika Pokreta za promjene (i Knežević i Medojević negiraju tu transakciju).

Knežević je, manje ili više, dokumentovao svoje privatne aranžmane: sa Milom Đukanovićem koje je predsjednik i nekadašnji premijer godinama tajio od ovdašnje javnosti (žirant za prvi milion, plaćeni izleti u Dubai i Monte Karlo); Branimirom Gvozdenovićem (izleti, nevraćeni krediti, hvatanje veze u SDP-u za ulazak u vladu); Dušankom Jeknić (provizija za prodaju akcija koje je A2A kupila od naših privatizacionih fondova); Budimirom Šegrtom (plaćanje specijalizacije u Londonu), ali Tužilaštvo za to ne haje.

Njih ne interesuju ni priče o nezakonitom aranžmanu kojim su milioni u vlasništvu Aerodroma Crne Gore stavljeni na raspolaganje Atlas banci, o načinu na koji je Knežević u Crnu Goru unio osam miliona eura u kešu (ko je i pošto to omogućio nagađaju pojedini opozicioni portali), o tome kako je od lažnih vlasnika, u bescjenje, kupio preduzeće sa višemilionskim nekretninama, kako je uz pomoć direktora Atlas banke (danas je to Katnićev svjedok saradnik) banku opljačkao za 15 miliona (garancije u slučaju Kaspija…).

Koliko god različite, sve te krimi priče imaju i nešto zajedničko. Njihovi akteri nijesu samo u Londonu i Spužu (Istražni zatvor), već i na visokopozicioniranim mjestima u jednoj, dvije a možda, čak, i sve tri grane vlasti u Crnoj Gori. Zato nadležni tim sumnjama pristupaju sa posebnom pažnjom: udalje se koliko god je potrebno, da ne bi vidjeli ništa nezakonito.  I da ih ne pokvase dok peru ruke od davnih poslova sa nekadašnjim drugom.

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEMA KRAJA SUĐENJU OPTUŽENIMA ZA UBISTVO SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Zločin u nastavcima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrhovni sud se ni poslije pet mjeseci nije odredio o odluci Ustavnog suda da je tokom suđenja optuženima za ubistvo policijskog funkcionera 2005. godine, Bigoviću i Boreti povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku. I da im treba suditi ponovo. Potrajaće

 

Ni skoro peti mjeseci nakon što je Ustavni sud Crne Gore ukinuo presudu u slučaju ubistva visokog policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića, sudije Vrhovnog suda nijesu donijelče odluku  o tome  kakav će stav zauzeti i ko će, po  11. put, raspravljati o sudbini optuženih u ovom slučaju.

Podsjetimo: Saša Boreta, Ljubo Bigović, Milan Čila Šćekić i Ljubo Vujadinović osuđeni su na po 30 godina robije zbog likvidacije Slavoljuba Šćekića.

Prema sada već ukinutoj presudi, optuženi Šćekić i  Vujadinović su ubili policijskog inspektora 30. avgusta 2005, a na taj zločin podstrekli su Boreta i Bigović.To su, navodi se u presudi, učinili jer im je Šćekić bio na tragu rukovodeći istragom o pokušaju iznude i seriji bombaških napada na tadašnje gradlište hotela Splendid. Za bombaške napade osuđen je Alan Kožar, koji je kaznu izdržao.

Ljetos je  Ustavni sud ukinuo pravosnažnu presudu i vratio je na odlučivanje Vrhovnom sudu. Dodatni zadatak dao im je Saša Boreta koji je na sjednici Vrhovnog suda 24. oktobra tražio izuzeće svih članova sudskog vijeća formiranog za razmatranje ukinute odluke Ustavnog suda.

Boreta smatra da neće imati pravično suđenje ako se tim predmetom i ubuduće budu bavile sudije Stanka Vučinić, Petar Stojanović, Branimir Femić, Svetlana Vujanović i Vesna Vučković.

On je u ahtjevu naveo da su iste sudije Vrhovnog suda, prije četiri godine, potvrdile osuđujuću odluku „pod pritiskom predsjednice tog suda Vesne Medenice”.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 15. NOVEMBRA

ILI ONLINE NA
https://www.novinarnica.net/

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo