Povežite se sa nama

MONITORING

NOVE IDEJE ZA SPREČAVANJE ODLASKA LJEKARA: Ostajte ovdje, al’ na silu

Objavljeno prije

na

Ministarstvo zdravlja se ogradilo od ideje Vesne Miranović, pomoćnice ministra, da se studenti medicine uslove da šest godina ostanu u Crnoj Gori nakon završetka studija. Problem je što njihova predstava o stanju u zdravstvu liči na bajku a ne na našu stvarnost

 

Konačno se neko, iz institucija, odvažio da digne glas protiv odlaska ljekara. Pomoćnica ministra zdravlja i direktorica Direktorata za kontrolu kvaliteta zdravstvene zaštite i unapređenje ljudskih resursa u zdravstvu dr Vesna Miranović saopštila je da Ministarstvo zdravlja pokušava da uspostavi model da se studenti medicine, nakon završenih studija, ugovorom obavežu da narednih šest godina rade u zdravstvenom sistemu Crne Gore.

,,Izmijenićemo politike, ponudićemo komercijalne uslove za studiranje medicine kako ne bismo izgubili vrijeme i novac na one studente koji ne žele da rade u Crnoj Gori i studenti će morati da odluče, kada počnu sa studijama, kojim će putem da krenu”, kazala je Miranović i sugerisala ispravni put, pomenuvši ,,moralnu odgovornosti prema zemlji koja ti je pružila da se besplatno školuješ”.

Ideja je lansirana na prošlonedjeljnoj 34. godišnjoj konferenciji Evropskog foruma medicinskih asocijacija (EFMA), koju je organizovala Ljekarske komore Crne Gore (LJKCG).

Pomoćnica ministra zdravlja je nakon elaboracije, napustila konferenciju. Pojedini su odmah reagovali na ovu najavu, pa je ljekar Vladimir Dobričanin naglasio da je ta deja sporna sa mnogih apsektata, a prije svega aspekta ljudskih prava.

Zamisao pomoćnice ministra  je odmah izazvala veliku pažnju javnosti.  Ona je je dodatno objasnila da je Ministarstvo ovu ideju testiralo sa Organizacijom za ekonomsku saradnju i ravoj (OECD), a da slijedi testiranje sa Ministarstvom prosvjete, sa Univerzitetom Crne Gore, sa Medicinskim fakultetom, sa strukovnim udruženjima, sa Ljekarskom komorom, sa sindikatima…

Prvi su se izjasnili sindikati. Različito. Predsjednik Sindikata zdravstva u Uniji slobodnih sindikata dr Vladimir Pavićević je izjavio da je mjera o kojoj je Miranović govorila neophodna za crnogorski zdravstveni sistem. Predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva dr Ljiljana Krivokapić je  kazala da je ta ideja neprihvatljiva.

Dok se debata zahuktala, iz Ministarstva zdravlja su presjekli:  ,,Ideja da će se izmijeniti uslovi i kriterijumi za studente medicine u Crnoj Gori nije stav Ministarstva zdravlja ni Vlade Crne Gore”. Ispada da je dr Miranović govorila u svoje ime.

Na pitanja Monitora povodom ove teme, među kojima je bilo i ovo: Da li Ministarstvo ima podatke koliko je, u posljednjih pet godina, Crnu Goru napustilo medicinskog kadra, iz Ministarstva zdravlja su nam odgovorili saopštenjem. Bajkovitim. Počinje konstatacijom da su zdravstveni radnici stub sistema, pa ako želimo imati kvalitetno zdravstvo, moramo imati zadovoljnog zdravstvenog radnika.

U saopštenju se navodi da Ministarstvo ,,u kontinuitetu kreira ambijent”…  Pa se nabraja da su 322 zaposlena dobila stanove pod povoljnim uslovima, i najavljuju da se na tome neće stati; za energetsku efikasnost u 15 objekata uloženo je 9,5 miliona eura, a biće potrošeno još šest; za savremenu medicinsku opremu utrošeno je 11 miliona eura, tokom ove godine biće potrošeno još pet; ističe se i edukacija… Pa tvrdnja da je samo u protekle dvije godine zdravstveni sistem Crne Gore bogatiji za 234 ljekara specijaliste, dok je trenutno 430 ljekara na specijalizaciji. Situacija je u stvari toliko dobra da se saopštenje završava ovom rečenicom: ,,Da idemo u dobrom pravcu govori i činjenica da sve veći broj ljekara iz centara iz okruženja iskazuje želju da svoj radni angažman zasnuje u ustanovama u okviru zdravstvenog sistema Crne Gore”.

Nakon saopštenja, čitalac samo može da se zapita o čemu govori pomoćnica ministra i stručna javnost, kad se ovoliko ulaže, unapređuje i kreira ambijent.

Prema podacima Sindikata doktora medicine posljednjih godina iz javnog zdravstva otišlo je čak 150 doktora, dio u privatni sektor a dio u inostranstvo.

,,U Ministarstvu se moraju, napokon, odrediti da li doktori odlaze ili dolaze”, kaže za Monitor Milena Popović-Samardžić, predsjednica Sindikata doktora medicine: ,,Na osnovu podataka Sindikata doktora medicine, u posljednjih pet godina crnogorsko javno zdravstvo napustilo je 10 odsto ljekara. Među njima najviše su zastupljeni mladi, sa tek svršenim studijama, kao i stručnjaci srednje generacije koji su trebali dati snažan doprinos podizanju kvaliteta zdravstvene zaštite i omogućiti transfer znanja ka mlađim generacijama”.

Doktor medicine u Crnoj Gori nakon završenog fakulteta (koji traje šest godina)  bez specijalizacije ima platu od 550 eura, specijalista (specijalizacija traje od četiri do šest godina) između 636 i 670 eura, a supspecijalista (tri do četiri godine) između 750 i 800 eura. Pa sad  uporedite te plate, profesionalaca čije akademsko školovanje može da traje i preko 15 godina, i plate, privilegije, službene automobile i stanove, političkih i državnih službenika.

Sva sreća da su iz Ministarstva zdravlja konačno shvatili da, kako su saopštili ,,bez zadovoljnog zdravstvenog radnika, nema kvalitetnog zdravstvenog sistema”. Pa su najavili: ,,Jedinstveni stav Ministarstva zdravlja i države Crne Gore da se nađe efikasan način i model da se poboljša standard zdravstvenih radnika, uključujući i mogućnost povećanja zarada”. Mogućnost, ne treba žuriti. Možda da se sačeka 1. decembar za kada je Njemačka najavila potpunu liberalizaciju uslova za prijem ljekara,  pa da ode još par desetina ljekara iz Crne Gore. I onda da se tokom sljedeće godine počne razmatrati povećanje plata ljekarima, ali samo kao krajnja mjera.

Ishitrena najava već je izazvala nedoumice kod dijela studenata medicine.

Ministar zdravlja dr Kenan Hrapović nije se oglašavao. Oglasio se bivši ministar, sadašnji dekan Medicinskog fakulteta u Podgorici dr Miodrag Radunović. U intervjuu Dnevnim novinama, pozivajući se na iskustvo drugih zemalja, preporučio je da se ovaj problem riješi povećanjem zarada zaposlenih u zdravstvu.

Neki od komentara čitalaca-ljekara na ovo spasonosno  rješenje bili su: ,,A đe si bio Radunoviću? Pa ti si bio ministar, što ne uradi nešto za nas ljekare?”; ,,Idem poslije Nove godine. Ne pada mi na pamet da ostanem ovdje. I da vam kažem nije plata prvi uzrok zbog koga odlazim. Idem zbog svoje djece jer ne želim da žive u državi u kojoj nema pravde i zakona i gdje je nepotizam na svakom mjestu”.

Novac nije jedini razlog za odlazak. Primjer pomoćnice ministra zdravlja je šema neodgovornosti. Zvaničnici se pojavljuju na raznim konferencijama, uglavnom da ne kažu ništa i da odmah odu, zbog ,,ranije preuzetih obaveza”. Kada i izjave nešto nesuvislo, pa se i matično ministarstvo ogradi od njih, nema veze. Omaklo im se. Ionako je sve u redu, ljekari iz regiona hrle u CG. Traže se modeli da se opameti domaći kadar, a u studentima probudi patriotska svijest. Sve u svemu, biće to još gore.

 

MILENA POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ, PREDSJEDNICA SINDIKATA DOKTORA MEDICINE:
Groteska koju svakodnevno živimo

 

,,Izjava gđe Miranović je neodrživa, ishitrena  i krajnje problematična ako se ima u vidu plan Crne Gore da pristupi EU koja je počiva na poštovanju ljudskih prava i sloboda, slobodnom prometu roba, usluga, kapitala, i slobodi kretanja građana zemalja članica.

Ljekari odlaze jer su egzistencijalno ugroženi, često ne mogu da finansiraju skupe edukacije, opterećeni stambenim kreditima po nepovoljnim uslovima, izloženi napadima na radnom mjestu, dobijajući svakodnevnu potvrdu od države koliko su joj bitni, i oni i zdravlje stanovništva.

Čudna je i krajnje neprimjerena strategija unapređenja sistema zdravstvene zaštite zasnovana na zadržavanju  budućih ljekara u Crnoj Gori prijetnjom našim najboljim učenicima, koji umjesto da se motivišu dobrim uslovima za usvajanje medicinskih znanja, koja su im na samom startu uskraćena odlaskom onih od kojih bi, u kliničkim uslovima, najviše naučili, oni se zastrašuju potencijalnim utuženjima jer možda neće biti spremni da rade za platu higijeničarke na Tivatskom aerodromu, ili radnika na naplatnoj rampi tunela Sozina.

Generalna direktorica se na toj udobnoj poziciji u potpunosti zbunila, doktori odlaze jer su loše plaćeni, i neće ih zaustaviti neustavani komad papira koji su jedva punoljetni potpisali na početku studija. Još jednom  javnost je svjedočila neozbiljnoj zamjeni teza od strane Ministarstva zdravlja koja, pored svih problema koji pogađaju region, nailazi na zasluženu pažnju kao fantastičan primjer groteske koju svakodnevno živimo”.

 

LJEKARSKA KOMORA: Nema preciznih podataka

 

Iz Ljekarske komore, na čijem je čelu dr Aleksandar Mugoša, kazali su nam da od dolaska novog rukovodstva vode i Imenike u kojima se unose svi podaci o pojedinačnim kategorijama doktora medicine.

Sekretarka Komore Vesna Bauković za Monitor kaže da su shodno propisima, svaki član Komore, kao i zdravstvene ustanove dužni da Komori prijave svaku promjenu podataka koji su uneseni.

U toku 2018. Ljekarskoj komori obratilo se sedam doktora medicine za izdavanje potvrde o dobrom ugledu (Certificate of Good Standing) i potvrde o članstvu i to: šest specijalista i jedan doktor medicine, za odlazak u inostranstvo – tri u Sloveniju, i po jedan u Hrvatsku, Srbiju, Njemačku, dok jedan ljekar nije naveo zemlju u koju odlazi.

U 2019. obratilo se 12 doktora medicine za izdavanje potvrde o dobrom ugledu i potvrde o članstvu, osam specijalista i četiri doktora medicine, za odlazak u inostranstvo – dva u Sloveniju, po jedan u Italiju, Švajcarsku, Njemačku, Hrvatsku i njih šest nije navelo zemlju u koju odlazi.

,,Imamo nezvanične informacije da se radi o većem broju doktora medicine koji napuštaju javne zdravstvene ustanove, a o čemu Komora nema tačnih podataka. Takođe, nemamo pouzdane podatke koliko je doktora medicine napuštilo javne zdravstvene ustanove i prešlo na rad u privatne zdravstvene ustanove. Ispunjavanjem obaveze koju članovi imaju, koju smo naveli, Komora bi i u ovom dijelu imala potpune podatke”, kazala je Bauković.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLAST I OPOZICIJA TRAŽE NOVU VLADU: Gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su se članice vladajuće koalicije borile za preraspodjelu „osvojenih” resursa, Đukanović je utvrdio poziciju predvodnika opozicije i preuzeo inicijativu. Učvrstio je saradnju sa manjinskim partijama, povratio starateljstvo nad SDP-om i, raspisivanjem lokalnih izbora na Cetinju, Mojkovcu i Petnjici, doveo u pitanje najavljeni novembarski popis

 

Bliži se kraj 42. Vlade Crne Gore. Ono što se do sredine nedjelje slutilo, sada postaje izvjesno. Makar u mjeri u kojoj bilo šta na ovdašnjoj političkoj sceni može biti predvidvo. O tome smo, u srijedu, obaviješteni odvojenim saopštenjima sa sastanka predstavnika dvije najveće koalicije unutar vladajuće većine (DF i Demokrate) i sa zajedničkog susreta zvaničnika opozicionih partija.

Da ovakvoj Vladi Zdravka Krivokapića ističe rok upotrebe, saglasili su se DF i Demokrate. „Potrebno je rekonstruisati postojeću Vladu na način da umjesto dosadašnjih 12 ima 18 ministarstava i tri potpredsjednika”, navedeno je u saopštenju u kome se naglašava da bi partije većine u novu vladu kandidovale svoje predstavnike „saglasno propisanim procedurama i demokratskim standardima”.

Koji sat ranije, medijima je proslijeđeno saopštenje sa sastanka partija parlamentarne opozicije u kome se kaže da se „dramatično stanje“ u zemlji može prevazići samo formiranjem prelazne Vlade „ograničenog mandata sa zadatkom organizovanja vanrednih parlamentarnih izbora”.

Sabiranjem poslanika iz poslaničkih klubova koji su u srijedu oglasili potrebu rekonstrukcije postojeće, odnosno, formiranje prelazne vlade, dolazimo do podatka da Vlada, u ovom sastavu, nema podršku više od dvije trećine parlamenta. Pošto 40 poslanika opozicije i makar 26 poslanika vladajuće koalicije (poslanički klub DF-a bez Pokreta za promjene – 16 poslanika, Demokrate – 10) traži promjene u izvršnoj vlasti.

Mnogo je teže pronaći formulu prema kojoj će neka od strana dobiti podršku 41 poslanika kako bi realizovala svoj naum. Sve uz pretpostavku da poslanici PzP (pet mandata), SNP (pet mandata) i nezavisni poslanik Marko Milačić podržavaju plan koji su osmislili DF i Demokrate.  Glavna nepoznanica je stav poslaničkog kluba Koalicije Crno na bijelo (tri poslanika GP URA i jedan poslanik Saveza građana CIVIS).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STUDIJA FONDACIJE FRIDRIH NOJMAN O RUSKOJ PROPAGANDI U SRBIJI: Podgrijavanje podjela u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Studija Tomasa Braja se ne bavi detaljno Crnom Gorom ali naglašava da Vučićevi toksični tabloidi vode veliku kampanju u smislu afirmacije srpskog identiteta Crne Gore i demoniziraju posrnulog Mila Đukanovića koji se skoro isključivo napada zbog odnosa prema Srbima i Kosovu

 

Nedavno objavljena studija Tomasa Braja (bivšeg dugogodišnjeg beogradskog šefa dopisništva Njemačke novinske agencije DPA) o dometima ruske propagande na Balkanu sa posebnim osvrtom na Srbiju je već izazvala reakcije i kontraoptužbe. Studija je objavljena pod naslovom „Ruski mediji na Balkanu – studija slučaja, kako moskovska propaganda utiče na Srbiju“ u izdanju Fondacije Fridrih Nojman.  Nakon što je beogradski dnevnik  Danas rezimirao i prenio glavne navode studije prije nedjelju dana se oglasio Sputnjik Srbija koji je napao Braja da se obrušio na Rusiju samo iz razloga što su Srbi „neizlečivo“ vezani za Rusiju. Sputnjik u svom odgovoru citira istraživanje iz 2019. godine u kome 80 odsto ispitanika podržava proširenje kontakta sa Rusijom. Takođe se spočitava Braju da „stvara konfuziju“, da je paranoičan, promašen, nedorečen i amater. Sputnjik se na samu studiju i njene argumente nevoljno i trivijalno osvrće i fokus drži na ad hominem napade protiv Braja.

Međutim Braj u svojim analizama konstatuje da „Rusija briljantno igra na terenu mekih instrumenata moći kako bi osvojila srca Srba“ te da Zapad, koji i sam ima velikih problema sa ruskom propagandom, taj isti uticaj ne primjećuje na Balkanu ili ga nipodaštava svodeći ga „samo“ na izvještavanje Sputnjika. Braj osim Sputnjika navodi čak 11 portala sa izrazito nacionalistički srpskim i pro-ruskim narativima. Međutim, razlopg za  brigu je to što  maltene svi glavni mediji u Srbiji, uključujući i B92 preuzimaju sadržaje Sputnjika i objavljuju ih bez  provjere ili ikakvog ograđivanja. Navodno se Sputnjik citira između 200 i 300 puta dnevno u srpskim medijima. Sputnjikova glavna urednica Ljubinka Milinčić ovaj uspjeh objašnjava time što Sputnjik „nikada ne falsifikuje, ne laže i ne stoji ni na čiju stranu“ kao i da „nikada nisu bili uhvaćeni u laži“.

Braj navodi da otvorena ruska propaganda u regionu ima tri glavna fokusa – Srbija, Rusija i Amerika.

O Srbiji se izvještava maksimalno pozitivno kao lideru u regionu kada je u pitanju privredni razvoj i pristupanje EU. Čak iako postoje problemi u zemlji oni su puno manji nego u okolnim zemljama kao što je  Hrvatska koja „u novu deceniju ulazi kao treća najgora članica EU“ i „prezadužena je za razliku od Srbije“. Takođe se naglašava srpsko liderstvo u nabavci ruskih vakcina, sama vakcinacija i srpska humanitarna pomoć regionu. Kosovo je i dalje među glavnim temama i uvijek se pozdravlja stav i politika srpskog rukovodstva kada je u pitanju „južna srpska pokrajina“ i „mudrost predsednika Vučića u upravljanju zemljom“.

Izvještavanje o Rusiji je zapravo model po kom se izvještava o Srbiji s dodatnim naglaskom na kompleks tema vojska/oružje. Tu se hvali superiornost ruske vojne tehnologije nad zapadnom. Glavna urednica Milinčić kroz rubriku „Moj pogled na Rusiju“  ističe „Ruski odgovor na zapadnu šizofreniju – Oružje kakvo niko u svetu nema“ i „Ruska vojska se već priprema za vojnu pobedu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETA:  Svi smo izgubili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Kako vidite događaje na Cetinju, njihove uzroke i posljedice

 

PAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISKINJA
Besramna instrumentalizacija

Događaji na Cetinju reflektuju žalosno stanje u kom se nalazi Crna Gora, razapeta zaoštrenim identitetskim politikama među kojima se neprestano produbljuju rovovi. U ovakvoj situaciji nema sigurne i lagodne pozicije, odbijanje da se svrstamo na neku od sukobljenih strana procjenjuje se kao izdaja, što i jeste – ali ne ‘naših’ ili ‘njihovih’ već identitarne logike koja počiva na mehanizmima isključivanja, a nerijetko i nasilja.

Nesporno je, naravno, kako pravo na slobodu vjeroispovjesti, tako i pravo na protest, sporno je međutim što se SPC nikada, a najmanje sada, nije bavila isključivo pitanjima vjere. Potrebna je posebna vrsta, ja bih rekla – namjernog sljepila da se previdi notorna činjenica političkog djelovanja ove vjerske institucije. S druge strane, nema niti može biti opravdanja ni za nasilne proteste, niti za pretjeranu upotrebu sile od strane policije, a posebno je otužna besramna instrumentalizacija protesta od strane potrošenih političara koje mislim da ni građanski rat više ne bi mogao da reanimira.

 

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Problem su političke elite

Sve ono što se događalo na Cetinju je samo posljedica podjela koje je vješto podsticala prošla vlast, a aktuelna ih nevješto još više produbila, dovela do pucanja. Poslije pobjede na izborima Vlada se, umjesto reformi sistema, pravosuđa, državne uprave, oporavka ekonomije, donošenja novih zakona među kojim je možda najvažniji onaj o porijeklu imovine, bavila uglavnom Crkvom, vjerom i revizijom istorije. Pored permanentnih sukoba u vladajućoj većini, svi osim URA-e su gledali da baš oni budu miljenici i dobiju podršku Crkve, a time i „poštovanog naroda, braće i sestara“ a ne građana. Crkva je – da se ne lažemo, postala ključni politički faktor u zemlji. Time je dat kiseonik bivšoj vlasti, ogrezloj u korupciji i kriminalu, da sebe opet predstavi kao zaštitnika sekularne države, Crnogoraca i manjinskih naroda. Znajući većinsko raspoloženje građana Cetinja prema SPC, DPS je u ustoličenju mitropolita Joanikija vidio odličnu priliku da „odbrani Cetinje i Crnu Goru“, a Crkva svojim nespornim pravom da ustoličenje obavi u Cetinjskom manastiru, to predstavi kao čin definitivne pobjede. Protestu protiv ustoličenja, iz sjenke, očito je upravljao Veselin Veljović, dok su mitropolit Joanikije, premijer Krivokapić, ali i potpresjednik Vlade Abazović svojim izjavama svjesno ili nesvjesno dolivali ulje na vatru. Idealna atmosfera za kontrolisani sukob u kome će se Crna Gora totalno podijeliti na dva pola. Ne znam što je bilo žalosnije, način na koji je ustoličenje obavljeno – helikopterskim desantom uz duge cijevi uz PR(!) fotografiju premijera kako to na TV-u posmatra zavaljen u fotelji, ili snimak iz Gradske kafane na kojem se vidi kako se „glavne patriote“ goste na stolu prepunom raznih pića, dok se protestanti ali i svi građani Cetinja guše u obalcima suzavca. Poslije svega, iako svi slave svoju pobjedu, svi smo izgubili, za dugo. Podjele i međusobna mržnja su nikad veće, Vlada još nestabilnija, a građanski pokret URA je sebe jednostavno ugasio. Nikakvog kompromisa nema, niti ko radi na njemu, a mislim da ga sa postojićim političkim „elitama“ ne može ni biti, tako da su novi izbori na proljeće neminovni.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Izgubila je Crna Gora

Događaji na Cetinju pokazali su još jednom neodgovornost najvećeg dijela političkih partija prisutnih na našoj političkoj sceni. Današnje opozicione partije su u različitim formama i periodima bile 30 godina na vlasti, DPS u cijelom periodu od 30 godina uz asistenciju SDP – SD, koja je trajala 17 godina. Pitanja vjerskih organizacija i slobode vjeroispovijesti su mogla biti riješena do sada da je nekadašnja vlast (a danas opozicija) imala želju da išta uradi za stvaranje uslova za nesmetano obavljanje i zadovoljenje vjerskih potreba građana.  DPS–SDP vlast je kontrolisala sve institucije u Crnoj Gori pa su upravo oni odgovorni ukoliko je bilo nezakonitih radnji prilikom upisa vjerskih objekata u katastarske knjige. Upravo DPS–SDP vlast nije stvorila zakonski osnov da se registruju vjerske organizacije već se npr. Crnogorska pravoslavna crkva registrovala kao NVO. Današnja opozcija, nažalost, ne može ništa da ponudi građanima osim podjela i navodne brige o zaštiti nacionalnih interesa jer ove partije vode potrošeni poltičari. Naravno, kao i u proteklih 30 godina DPS–SDP–SD nacionalnim interesima smatraju samo ono što je njihova politička platforma zanemarijući sve potrebe i raznolikosti crnogorskog društva.

S druge strane u novoj vlasti dominiraju partije kojima rejting zavisi od podrške Srpske pravoslavne crkve i zato su nespremne da razumiju osjećanja Cetinjana i onog dijela Crne Gore koji ima potrebu da zadovolji svoje vjerske potrebe u Crnogosrkoj pravoslavnoj crkvi i koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci. Tokom mučnog vikenda i događaja na Cetinju imao sam utisak da je najveći dio vlasti imao isključivo želju da se izvrši vjerski obred na Cetinju bez obzira na moguće žrtve. Manji dio vlasti, po mom mišljenju, imao je racionalan odnos prema kriznoj situaciji i jednako je cijenio živote vjerskih poglavara kao i živote Cetinjana i protestanata. Na taj manji dio vlasti, koji je imao namjeru da osigura Ustavom garantovano pravo na ostvarvanje vjerskih sloboda ali i da spriječi teže posljedice po život onih koji su protestvovali protiv ustoličenja, okomili su se danas obje radikalne strane poltičke scene.

Istorijski procesi, koji su po pravilu puni nepravdi, ne mogu se rješavati nasiljem osim ako ne želite da Crna Gra bude zauvijek izgubljena u podjelama. Jedini način za rješavanje svih problema u društvu je dogovor oko principa koji se moraju poštovati. Ključni mora biti vladavina prava i primjena svih propisa, pa čak i onda kada nam se ne sviđaju.

Nakon događaja na Cetinju svi smo izgubili, izgubila je Crna Gora. Baviti se opservacijom ko je više izgubio, da li DPS, Srpska pravolsavna crkva, Cetinje, partije na vlasti, je gubljenje vremena.

 

SAMIR KAJOŠEVIĆ, KOLUMNISTA VIJESTI
Loše vrijeme za građanske stranke

Dešavanja na Cetinju radikalno su pomjerila političku scenu i vratila je na pozicije koje najmanje odgovaraju građanskim stranakama. Iako su pod pritiskom međunarodnih partnera, u DPS-u obećavali kohabitaciju sa novim vlastima i saradnju u ključnim reformama, stranka je radikalizovala politiku i pokazala se kao faktor koji može destabilizovati prilike u državi. Iako će i zvaničnim profilisanjem  u nacionalističku stranku okupiti dio crnogorskog biračkog tijela i održati rejting među biračima, Đukanovićeva stranka mogla bi da izgubi i ono malo kredibiliteta kod međunarodnih partnera. Time je dodadno smanjena mogućnost političkog dijaloga, bez jače intervencije stranog faktora.

Iako insistiranjem na smjenama u bezbjednosnom sektoru Zdravko Krivokapić i Demokratska Crna Gora rizikuju gubitak međunarodne podrške, mislim da su najnoviji pritisci na čelnike MUP-a i UP-a pokušaj rekonstrukcije Vlade u kojoj bi tražili veći udio. Insistirajem na SPC u cijeloj priči oni zapravo koriste uticaj koji ona već ima na Vladu, ali i pokušavaju da povrate povjerenje birača razočaranih nakon smjene ministra Leposavića i Rezolucije o Srebrenici.

U takvoj političkoj postavci, u najgoroj poziciji je URA koja je od tasa na vagi, postala stranka na udaru dvije desničarske politike. Njena pozicija će biti još teža ukoliko čelnici MUP-a i UP-a budu smijenjeni, jer bi svako otkazivanje povjerenja Vladi bilo tretirano kao izdaja volje birača 30. avgusta. Ukoliko ćutke prihvate smjene i dodatnu klerikalizaciju Vladine politike, rejting stranke Dritana Abazovića biće dodatno poljuljan u građanskom dijelu birača. S druge strane, DPS i ostale opozicione partije potrudiće se da je predstave kao antidržavnu stranku i smanje joj podršku među procrnogorskim biračima, koju su već poljuljala dešavanja na Cetinju.

 

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Opasne prijetnje Crnoj Gori

Događaji na Cetinju su pokazali da predmoderne političke konfrontacije predstavljaju opasnu prijetnju Crnoj Gori kao državi i kakvim-takvim pokušajima izgradnji moderne političke i institucionalne integrativne armature. Nekadašnji gospodstveni otpor izvornih antiratnih suverenista srpskoj militarističko-crkvenoj desnici na jučerašnjem Cetinju se transformisao u neartikulisanu galamu koja je, u praktičnoj izvedbi, neodoljivo podsjećala na onu koju su početkom devedesetih emitovali krajiški Srbi.

Ako je pretekla i šaka političke pameti u ovoj zemlji, iz ovih događaja se moraju izvući pouke. Ja bih sugerisao ove: Crna Gora je nezamisliva bez Cetinja, ama ni Cetinje bez Crne Gore; Crna Gora se kao demokratsko društvo ne može ukazivati kroz maglu i mamurluk cetinjskih pivnica, već kroz razgovor razboritih i dobromislećih predstavnika svekolike crnogorske raznolikosti.

 

ZARIJA PEJOVIĆ, BIVŠI POSLANIK
Licemjerno je bunt na Cetinju vezivati samo za DPS

Događaji na Cetinju otvaraju mnoga pitanja i  pobuđuju  emocije. Činjenica  je da „postoji  Crna Gora i van Cetinja”, ali je i činjenica da je prijestonica Crne Gore njena moralna vertikala. Sjetimo se ratne histerije ‘91 godine kada se  Cetinjem na antiratnom skupu orila pjesma  „Sa Lovćena vila kliče oprosti nam Dubrovniče”. I na taj skup od prije 30 godina, kao i na onaj u nedjelju, Srpska pravoslavna crkva je gledala istim očima. Znamo kome je istorijska dijalektika dala za pravo.

Dešavanje u nedjelju sam lično, emocionalno, doživio kao skrnavljenje prijestonice, i osjećam duševnu bol. Pitam, imaju li Cetinjani kao građani pravo da protestvuju a da se na njih ne baca onoliki suzavac? Na drugoj strani, barikade jesu radikalan iskaz političke borbe. Licemjerno je bunt i protest u prijestonici iskjučivo  povezivati sa organizacijom DPS-a i Đukanovićem, mada su najodgovorniji za stanje u državi. Takođe pitam, imaju li pravoslavni crnogorci koji se ne osjećaju vjernicima SPC pravo na hramove, na sveštenstvo, i u krajnjem pravo na priznanje od pravoslavnog svijeta?  Da li je pošteno da jedni imaju sve, a drugi ništa!?

Da li u vrhu vlasti Crne Gore postoji svijest o tome da je Srpska pravoslavna crkva institucija države Srbije, u sprovođenju politike, koju otvoreno treba nazvati asimilacijom Crnogoraca? Zar cilj te politike nije promjena demografske strukture Crne Gore, odnosno  inkoporiranje Crne Gore u „srpski svet”? Lavovski dio posla u korist te politike odradio je DPS kroz stvaranje države socijalne nepravde i „guranje” građana u pravcu crkve, jer im druge nade u pravedniju egzistenciju očigledno nije ostajalo. Takođe, prethodna vlast nije otvorila na vrijeme pitanje statusa pravoslavne crkve (koja bi u nezavisnoj državi trebala biti samostalna), već se bavila onim što njih prioritetno interesuje, imovinom.

Aktuelni vrh države Crne Gore je bio svjestan rizika da se u policijskoj akciji  izgube ljudski životi. Zašto je čin hirotonije važniji od života ljudi?

Crnoj Gori je potreban dijalog o vjerskim pravima. Pitanje je imaju li naši lideri volje i kapaciteta da takav dijalog pokrenu.

                                                                                                               Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo