Povežite se sa nama

FOKUS

POTRAGA ZA OMBUDSMANOM: Ono kad Đukanović predlaže a DPS bira

Objavljeno prije

na

Na prijedlog predsjednika države Skupština bi, prostom većinom, trebalo da izabere nasljednika Šućka Bakovića na mjesto Zaštitnika ljudskih prava. Kandidata – i dobrih i loših – ima

 

Predsjednik  Milo Đukanović oglasio je, krajem prošle nedjelje, Javni poziv za predlaganje kandidata za Zaštitnika ljudskih prava i sloboda (ombudsmana).

Od tada teče dvonedjeljni rok u kome naučne i stručne institucije i nevladine organizacije „čija je osnovna djelatnost zaštita ljudskih prava i sloboda“ mogu Kabinetu predsjednika dostaviti obrazložene prijedloge i biografije svojih kandidata. Potom će Đukanović, navode iz njegovog kabineta, obaviti dodatne konsultacije da bi Skupštini predložio jednog kandidata. I taj/ta će postati ombudsman (mandat u trajanju od šest godina) ukoliko dobije podršku proste većine, odnosno vladajuće koalicije predvođene Đukanovićevim DPS-om.

“Neblagovremeni i nepotpuni predlozi neće biti razmatrani”, naglašeno je u pozivu. Kao potvrda da  su se Predsjednik i njegovi saradnici prispjelog posla prihvatili sa dužnom pažnjom.  Kako i dolikuje izboru osobe koja će predvoditi „nezavisnu i samostalnu“ Instituciju kojoj je, Ustavom, zadato da štiti ljudska prava i slobode sve „pridržavajući se i načela pravde i pravičnosti“.

Možda nijeste primijetili, ali Crna Gora od 30. juna nema ombudsmana.

Tada je Zaštitnik Šućko Baković obavijestio Skupštinu da mu je, prije isteka mandata, „nastupio razlog za prestanak funkcije“ zbog odlaska u starosnu penziju.  Baković je  parlamentu sugerisao da bi , prema Zakonu o Zaštitniku, do izbora novog ombudsmana njegove poslove trebalo da obavlja zamjenik sa najdužim stažom na toj funkciji.

U konkretnom slučaju kandidati su bili Zdenka Perović i Siniša Bjeković. A oni su na funkciju zamjenika imenovani, položili zakletvu i stupili na funkciju istog dana – 20. januara 2015.

Suprotno očekivanjima da će odluku o imenovanju vršioca dužnosti Zaštitnika do izbora Bakovićevog nasljednika donijeti, ako ne plenum, a ono makar nadležni skupštinski odbor, posao je završen u kabinetu Generalnog sekretara Skupštine Aleksandra Jovićevića. Pisanim Mišljenjem u kome stoji kako „imajući u vidu da je Perović položila zakletvu prije Bjekovića, po našem mišljenju, ona treba da obavlja poslove Zaštitnice do imenovanja novog ombudsmana“.

Pokazalo da ta stvar sa Mišljenjem –  čak ni u čisto formalnom smislu – nije tako jednostavna. Zakon o Zaštitniku, ne propisuje način, na koji će najstariji zamjenik preuzeti nadležnosti Zaštitnika.

Dok u Skupštini vjeruju da je Mišljenje Generalnog sekretara sasvim dovoljno da obavi taj posao, iz Ministarstva finansija traže da im se dostavi „odluka“ na osnovu koje će Zdenki Perović obračunati ombudsmansku zaradu. Zbog toga su  kasnile plate za svih 37 zapošljenih u Instituciji Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.

To je forma. Suština je još nezgodnija. I ne tiče se samo novca, mada cijela priča ima i  finansijski dio.

„Obavještavam vas da još nijesam primila uplatu po osnovu rješenja o isplati naknade za neiskorišćeni godišnji odmor za 2016. godinu“, stoji u Urgenciji koju je zamjenica Zdenka Perović, početkom juna, uputila Generalnom sekretaru Zaštitnika I. K., „Ovim dopisom urgiram da se hitno izvrši isplata po predmetnom rješenju, jer sve okolnosti nepostupanja po Zakonu kada sam ja i moja prava iz radnog odnosa u pitanju, ukazuju na Vašu, ili ne znam čija još može biti,  samovolju u namjeri da se ja onemogućim na ostvarenje prava iz radnog odnosa“.

Slijedi opomena (zaposleni u Instituciji ombudsmana, insistirajući na anonimnosti, kažu da je to prijetnja): „Upozoravam Vas da ovakvo postupanje predstavlja omalovažavanje odnosno mobing, te da ću, ako se takav tretman nastavi, preduzeti zakonske mjere“. Pa potpis, pa pečat…

Koliko sjutra, Generalni sekretar Zaštitnika odgovara njegovoj zamjenici: „Upravo Vi, iz Vama dobro poznatih razloga, trebali bi biti posebno senzibilni i oprezni prilikom korišćenja riječi „samovolja“, „omalovažavanje“ i „mobing“, koje ste neutemeljeno upotrijebili u Vašem dopisu. I sam sam u nekoliko navrata bio predmet Vašeg lošeg ophođenja, ali sam uvijek prećutao zarad ugleda naše Institucije“. Slijedi objašnjenje da će isplata naknade za neiskorišćeni godišnji odmor uslijediti nakon što iz Ministarstva finansija budu „otpuštena“  potrebna sredstva.

Pa, nazovimo je, molba: „Upućujem Vas da se ubuduće u vezi ostvarivanja vaših ličnih prava obraćate lično Zaštitniku kao starješini Institucije. U protivnom, radi zaštite svojih prava, neću biti u mogućnosti odgovoriti po vašim zahtjevima. Gotovo u svim vašim obraćanjima, pojedinačno, sadržana je određena doza proganjanja i omalovažavanja“. Konačno, Generalni sekretar zamjenicu Zaštitnika „podučava“ kako stavljanje otpremnog štambilja i službenog pečata  na lična obraćanja nije u skladu sa propisima o kancelarijskom poslovanju organa državne uprave.

To je djelić atmosfere unutar Institucije na čije je čelo prethodno citiranim Mišljenjem, došla Zdenka Popović.

Priče se može proširiti i na osnovu zapisnika sa suđenja koje se u Osnovnom sudu vodi radi utvrđenja zlostavljanja na radu (mobinga). Tuženi – Zaštitnik ljudskih prava i sloboda; Tužilac – D.R. nekadašnji savjetnik u toj Instituciji, koji je nakon podnošenja tužbe (krajem 2017.) dao otkaz. Pod prinudom, tvrdi.

Prethodno se D.R. (sredinom pretprošle godine) obratio čelniku Institicije Šućku Bakoviću, podnoseći Zahtjev za pokretanje  postupka za zaštitu od mobinga. Bez uspijeha.

Slijedio je pokušaj D.R. da se spor riješi pred Agencijom za mirno rješavanje radnih sporova. Taj postupak je obustavljen nakon što Zaštitnik ljudskih prava nije prihvatio arbitražu. Na red je došla tužba u kojoj tužilac navodi da njegovo zlostavljanje na radnom mjestu počinje u novembru 2016., „i to od strane njegovog pretpostavljenog Zdenke Perović“, a manifestuje se „svakodnevnim grubim obraćanjima, vikom, šikaniranjem, davanjem neosnovanih naređenja, netačnim predstavljanjem činjenica, uznemiravanjem njegove porodice i konstantnim omalovažavanjem…“.

Perović je negirala optužbe. „Nema nikakvog govora o mobingu. Više od godinu dana imam samo pisanu komunikaciju sa njim- zbog njegovog ponašanja odlučila sam da situaciju stavim pod kontrolu”, kazala je ističući da insistiranje na tačnom i kvalitetnom ispunjavanju radnih obaveza nije mobing.

Svjedoci saslušani tokom suđenja (prvostepena presuda još nije donijeta) potvrdili su da D.R. nije prvi kome su smetale njene metode. J.N., savjetnica u instituciji Zaštitnika ljudskih prava pred sudom  je svjedočila da je ona krajem 2016,  Bakoviću uputila Informaciju „o problemima koje imam u radu i u komunikacijama sa zamjenicom Zdenkom Perović“.

J.N, navodi kako su ona i koleginica N.B. od Perović dobile visoko intelektualni zadatak „da presložimo i čistimo njen lični plakar, koji je bio pun njene literature. Preslaganje je trajalo dva dana, pri tom smo morali napraviti tabelu u exelu, kako bi svaku knjigu unijele i polja obojile raznim bojama”. Sudu je predočena njena Informacija, međutim Baković i njegovi najbliži saradnici tvrde da takav dokument nikada nije stigao do njih. I da nije zaveden u protokolu Zaštitnika.

I D.R.  u svojoj tužbi navodi seobu ormara kao jedan od zadataka koji su ga naveli na pokretanje tužbe.

Još je jedna savjetnica Zaštitnika,  S.M. pred sudom prepričala zanimljiv detalj iz radne svakodnevice: „Ja sam od Zdenke Perović dobila zadatak da ukupno 22 predmeta koja smo imali povodom mirnih građanskih okupljanja tokom oktobarskih protesta sažmem i izvučem najbitnije prvo na 15, a potom na 12 strana što sam ja u primjernom roku uradila. Kasnije je ta publikacija izašla bez mog imena, već je navedeno isključivo ime Zdenke Perović ispred naše Institucije a publikacija je 90 odsto bila ta moja sažeta informacija, a preostalih 10 odsto bio je naš zajednički rad“.

Prema informacijama iz Institucije Zaštitnika Zdenka Perović bi mogla biti jedan od kandidata za novog ombudsmana. Njeni konkurenti mogli bi biti (i): Radenko LacmanovićNebojša Vučinić, Mladen Vukčević

Lacmanović je nekoliko godina član Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama. Tu je, po sudu onih koji su ga predložili za funkciju ombudsmana  dao snažan doprinos razvoju ljudskih prava i sloboda afirmišući pravo javnosti da zna i promovišući zaštitu ličnih podataka.

„Lacmanović je pozitivan primjer, a brojnima iz populacije kojoj i sam pripada motivacija da ne osvrćući se na prepreke koje mu pored života i ljudi postavljaju, hrabro, odvažno i sigurno korača prema cilju koji sam bira, a koji je na korist mnogima“, navodi se u kandidaturi koju su, između ostalih, podržali i   Savez slijepih Crne Gore, Organizacija slijepih za Podgoricu, Danilovgrad i Kolašin, Udruženje paraplegičara Podgorica, Građanska alijansa, Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) i Paraolimpijski komitet CG.

Profesor Nebojša Vučnić je deset godina bio sudija Evvropskog suda za ljudska prava u Strazburu, a njegovi predlagači ga ističu kao pravnog stručnjaka koji konstantno ukazuje na potrebu usklađivanja prava i prakse u Crnoj Gori sa međunarodnim standardima ljudskih prava. „Pored nesporne stručnosti, njegova spremnost da javno iznese mišljenje i kritiku rada državnih organa je karakteristika koja ga posebno preporučuje za funkciju Zaštitnika”, navodi se u  inicijativi koju je podržalo više od 20 NVO, među kojima i HRA, ANIMA, CEDEM, Institut alternativa, CIN, Medija centar, Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava , Sigurna ženska kuća, Udruženje roditelja.

Mladen Vukčević, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda i aktuelni predsjednik Sudskog savjeta (u produženom  v.d. mandatu) slovi za osobu koja bi mogla biti poželjan izbor DPS (Vukčević je nekadašnji direktor te partije). To imenovanje bi moglo biti svojevrstna nagrada  za sve ono što je Vukčević istrpio i uradio u Sudskom savjetu štiteći interese vladajuće većine. Zaključno sa nedavnim, trećim po redu, izborom Vesne Medenice za predsjednicu Vrhovnog suda (zakon dozvoljava dva mandata). Vukčevićevi saradnici, ipak, tvrde da predsjednik Sudskog savjeta nema saznanja o novom imenovanju, izuzev onoga što je vidio u medijima.

Dvije nedjelje će proći kao dlanom o dlan. A onda je na potezu predsjednik Đukanović. Treba li sumnjati u njegovu sposobnost da napravi pravi izbor.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo