Povežite se sa nama

FOKUS

ZAŠTO SE BUNE BUDUĆI PRAVNICI: Studenti UCG traže jednak tretman

Objavljeno prije

na

Studenti prava na UCG tvrde da će im novi model onemogućiti konkurentnost na tržištu rada. Sa njima su saglasni i neki profesori, ali odgovora na njihove zahtjeve još uvijek nema

 

Studenti Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore protive se novom modelu studiranja (3+2 godine), koji bi sa primjenom mogao započeti naredne godine. Razloga je više, a studenti kao glavni ističu strah da će na tržištu rada postati nekonkurentni u odnosu na studente sa privatnih fakulteta. Pošto, kako oni tvrde,   zakon nije za sve isti.

Studenti Pravnog fakulteta UCG kažu da o uvođenju novog sistema studiranja nisu bili obaviješteni i da im niko nije objasnio kako bi to moglo da utiče na njihovu budućnost. Ni studenti povjerenici ih ni na koji način nisu uključili u donošenje ove odluke, tvrde, iako im je dužnost da rade u korist studenata.

Na Pravnom fakultetu aktuelan je sistem 3+1, a budući pravnici kažu da će sa novim modelom imati samo diplomu Bachelora, a da će bez zvanja diplomiranog pravnika ostati ukoliko ove godine ne uspiju da upišu specijalističke studije. Sa samo Bachelor diplomom ne može se polagati državni ispit niti odrađivati pripravnički rad u sudovima i Državnom tužilaštvu Crne Gore.

Studenti tvrde da se stari sistem 3+1 ukida protiv njihove volje i da nadležni krše ugovor o studiranju po kom bi oni mogli da završe studije po započetom sistemu.

Studenti su se prvo za pomoć obratili dekanki Pravnog fakulteta Aneti Spaić, koja je sa njima dogovorila sastanak kako bi pokušali da pronađu rješenje. Do sastanka nije došlo, jer ga je, prema tvrdnjama studenata, dekanka otkazala zbog prezauzetosti.

Studenti su zatim odlučili da odu dalje i da Ministarstvu prosvjete upute svoj Zahtjev.

U tom Zahtjevu se navodi kako su ,,studenti, pri upisu na fakultet, potpisali ugovore o studiranju koji im garantuju četvorogodišnje studiranje i sticanje zvanja diplomirani pravnik sa ostvarenih 240 ECTS kredita”. Potom se studenti pozivaju na član 119 Zakona o visokom obrazovanju koji garantuje da su ,,diplome o završenim postdiplomskim akademskim i primijenjenim specijalističkim studijama ekvivalentne diplomama master studija u pogledu prava na zapošljavanje”. Studenti zato smatraju da je nastavak njihovih studija po započetom programu zakonit i da se treba završiti po istom sistemu.

Studenti prava su u Zahtjevu Ministarstvu istakli da bi novi model studiranja značio ,,apsolutnu finansijsku, moralnu i socijalnu torturu i dekadenciju” svih studenata koji studiraju po dosadašnjem režimu 3+1.

Ministarstvo prosvjete je odgovorilo da studenti imaju pravo da završe studije prema studijskom programu koji je važio u vrijeme upisa, po zakonu po kojem su upisani, a najkasnije u roku od tri godine u odnosu na propisani period trajanja studija. Ministarstvo je potom Zahtjev studenata uputilo Univerzitetu Crne Gore na izjašnjenje. Taj odgovor studenti još uvijek čekaju.

Objašnjavajući suštinu nastalog spora, iz Ministarstva prosvjete kažu da je cilj reforme dostizanje evropskih standarda, ali studenti traže da se na novi sistem prebace tek kada im se omoguće uslovi studiranja kakve imaju njihove kolege iz Evropske unije.

Studenti nisu zadovoljni ni time kako je Bolonjski sistem do sada sprovođen u okviru Pravnog fakulteta UCG. U njihovom Zahtjevu piše da je njegovo uvođenje trebalo da omogući brže i efikasnije učenje i sticanje visokog zvanja u skladu sa Evropskim prostorom visokog obrazovanja. Ali nije.

Nezainteresovanost i monotonost profesora u toku nastave, predavanja u trajanju do pola sata, neblagovremeno obavještavanje o ispitnim rokovima, nemogućnost polaganja ispita u dva termina (prijepodnevnom i poslijepodnevnom) kako bi se i studentima koji rade omogućilo da izađu na ispite, skraćivanje vremena prilikom rada ispita koji se polaže pismeno, diskriminacija, nejednakost i neprofesionalizam… Ovo su, navode, neki od razloga za nezadovoljstvo studenata.

Sagovornici Monitora nisu željeli da im se objavljuju puna imena i prezimena. Objašnjavaju da je razlog tome strah da bi njihove izjave mogle da isprovociraju odmazdu određenih profesora, kod kojih treba da polažu ispite.

Na pitanje zbog čega pojedini studenti ni za više od 10 godina ne uspijevaju da završe osnovne studije koje traju tri godine, student S.S. odgovara da je objektivnih razloga za to više.

,,Prestrogi kriterijumi kod pojedinih profesora, neadekvatna literatura za spremanje ispita, nizak kvalitet predavanja, naročito u Bijelom Polju gdje takođe postoji Pravni fakultet. Sve su to razlozi zbog kojih neki ne mogu da diplomiraju godinama”, kaže on.

Studentkinja M.M. kaže da kao osoba sa invaliditetom na fakultetu nije naišla na razumijevanje: ,,Imam zdravstveni problem koji mi narušava koncentraciju, pažnju i pamćenje. Treba mi više vremena da naučim gradivo. Valjda i OSI imaju pravo da studiraju, a fakultet se ne trudi da barem ublaži poteškoće studenata”.

U Zahtjevu koji su studenti uputili ministru prosvjete Damiru Šehoviću piše da su opštepoznati načini kako određeni profesori omogućavaju da se položi ispit. Još od ranije je javnosti poznato da su se studenti žalili na kriterijum profesora Međunarodnog javnog prava Ranka Mujovića, kod koga ne mogu godinama da polože ispit, iako su preostale ispite uredno završili. Zbog ovakvih slučajeva, ali i činjenice da im Bolonjskim sistemom nije pružena prilika prenosa ispita, mnogi od njih na Pravnom fakultetu ostaju godinama.

Vijeće Pravnog fakulteta UCG je u julu ove godine donijelo odluku da od studijske 2019/2020. godine na predmetu Međunarodno javno pravo, osim profesora Ranka Mujovića, bude angažovan i profesor Nebojša Vučinić. Studenti će moći da biraju kod kojeg profesora će da polažu taj predmet.

Tako su pritužbama studenti uspjeli da riješe problem koji  imaju sa profesorom Mujovićem, ali ostaje bez odgovora pitanje kakva ih karijerna budućnost očekuje ukoliko im se ne omogući da studije završe po starom sistemu.

Studentkinja A.T. i student S.S. saglasni su da studenti treba da traže izmjenu Zakona o visokom obrazovanju i produženje rokova za upis specijalističkih i završetak osnovnih studija još najmanje tri godine.

,,Studentima prije Bolonje data je mogućnost da skoro svakog mjeseca polažu zaostale ispite, a nama koji studiramo po Bolonji, po sistemu 3+1, samo striktno u semestru i popravnom roku, znači dva puta. Nalazimo se u vrlo nezavidnoj situaciji. Na privatnim fakultetima studenti imaju mogućnost da prenose ispite sa osnovnih na specijalističke studije, što kod nas nije slučaj. Zašto bi se oni razlikovali od nas kada će pri zapošljavanju važiti isti kriterijumi”, pita se A.T.

Studentkinja E.K. smatra da je novi sistem udar i na finansijske mogućnosti studenata: ,,Svaki taj ispit, koji već deset godina polažemo, svake godine i plaćamo. Studentima iz Bijelog Polja otežava i to što većina profesora traži da se prilikom ispitivanja dolazi u Podgoricu, iako postoji mogućnost polaganja ispita u Bijelom Polju. Mnogi studenti paralelno i rade. Niko nema razumijevanja”.

Da sistem studiranja 3+2 u ovom trenutku nije dobar izbor potvrdili su i neki profesori pravnih fakulteta još u martu ove godine, na forumu Udruženja pravnika Crne Gore. Tada su učesnici foruma, sadašnja dekanka Pravnog fakulteta Aneta Spaić i predsjednik Udruženja Branislav Radulović, ukazali na činjenicu da se u reformu ušlo neoprezno, a da se novi model nije pokazao kao cjelishodan. Na forumu je istaknuto da još nije započelo primjenjivanje ovog modela na privatnim fakultetima, ali da su ustanove u procesu akreditacije.

Razočarani tretmanom, mnogi studenti sa državnog odlaze na privatne fakultete kako bi uspjeli da završe školovanje. Ovo nije rijetka pojava, potvrđuje i naša sagovornica.

,,Da sam se ranije prebacila na privatni fakultet, do sada bih već imala pet godina radnog staža. Prvo nas tjeraju trbuhom za kruhom u bijeli svijet, a sada i na privatne fakultete. Obratili smo se nadležnima sa fakulteta, ministru prosvjete, premijeru, kontaktirali medije, MANS, poslanike… Kao da nas niko ne čuje”, kaže E.K.

Na Pravnom fakultetu će iduće nedjelje, povodom nezahvalne situacije čiji je uzrok novi sistem, biti održan javni čas. Njemu će prisustvovati studenti, profesori, prodekan i dekanka, mediji. Tražiće se rješenje.

Studenti su skeptični. Ne očekuju mnogo, ali nemaju vremena za izgovore. Već se, makar neformalno, dogovaraju šta im je činiti ukoliko se ne prihvate njihovi zahtjevi. Predlažu bojkot nastave, prepisivanje na drugi fakultet, neplaćanje školarina, proteste.

I žele zakon jednak za sve. Traže li previše?

                                                                       Andrea JELIĆ

Komentari

FOKUS

VDT IVICA STANKOVIĆ NOVI LIK U KNEŽEVIĆEVOJ GALERIJI: Nepodnošenje ostavke je priznanje krivice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da je Ivica Stanković podnio ostavku pokazo bi da se ne boji istrage, o tome da li ga je šaljući mu namjenske koverte preko kurira Nena  korumpirao Duško Knežević. Ostajanjem na čelu tužilaštva on je uništio njegov kredibilitet. Tako je javno priznao strah od istine

 

Prema sopstvenom priznanju, Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković nije korumpiran. To je VDT saopštio u ponedjeljak, na vanrednoj konferenciji za štampu koju je Tužilaštvo sazvalo na njegov zahtjev. „Ja sam miran jer takvih dokaza nema niti ih može biti“, rekao je Stanković pred brojnim novinarima i još brojnijim gledaocima direktnog prenosa njegovog vanrednog obraćanja.

VDT je pojasnio kako treba da odgovaraju oni koji su, eventualno, u njegovo ime, a bez njegovog znanja, nekome nešto obećali i zauzvrat nešto uzeli. „Ukoliko je bilo ko zloupotrebljavao moje ime, neka snosi odgovornost “.

Još je Vrhovni državni tužilac pozvao institucije da utvrde istinu!? Kao da to nije svakodnevni posao njegovog Tužilaštva, Uprave policje, Agencije za sprječavanje korupcije, nego nešto što se radi po pozivu i uz dobre preporuke. Onda je Stanković otišao sa vlastitog presa, „zbog ranije preuzetih obaveza“.

Bez objašnjenja. I, mnogo važnije, bez podnošenja ostavke. A pred novinare i gledaoce stao je glavni specijalni državni tužilac Milivoje Katnić, sa zadatkom da  bez ostupnice brani lik i djelo svog pretpostavljenog. Od Katnića smo saznali da Stanković neće podnijeti ostavku, a da ge on neće saslušati u vezi optužbi za korupciju koje je, dan ranije, mogla da čuje sva Crna Gora.

Tada je (u nedjelju) odbjegli tajkun Duško Knežević objavio snimak telefonskog razgovora u kome, navodno, sekretar Vrhovnog državnog tužioca Nenad Vujošević (nema zvanične potvrde da je osoba sa snimka zaista N.V.) potvrđuje da je od njega uzimao novac, 700-800 hiljada eura kaže Knežević, i nosio ga svom šefu i ostalim tužiocima, kao naknadu za usluge vlasniku nekadašnje Atlas banke (boks1).

Ako vjerujemo akterima tog razgovora, Vujošević je dio koruptivnog lanca koji vodi do čelnih ljudi Tužilaštva. Njih Duško Knežević navodno podmićuje, godinama i stotinama hiljada eura (u jednom obračanju vlasnik Atlas Grupe pominje milion eura) kako bi ostavili na miru njegove klijenta iz poslova e-trgovine. I njihov novac.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POTRAGA ZA OMBUDSMANOM: Ono kad Đukanović predlaže a DPS bira

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prijedlog predsjednika države Skupština bi, prostom većinom, trebalo da izabere nasljednika Šućka Bakovića na mjesto Zaštitnika ljudskih prava. Kandidata – i dobrih i loših – ima

 

Predsjednik  Milo Đukanović oglasio je, krajem prošle nedjelje, Javni poziv za predlaganje kandidata za Zaštitnika ljudskih prava i sloboda (ombudsmana).

Od tada teče dvonedjeljni rok u kome naučne i stručne institucije i nevladine organizacije „čija je osnovna djelatnost zaštita ljudskih prava i sloboda“ mogu Kabinetu predsjednika dostaviti obrazložene prijedloge i biografije svojih kandidata. Potom će Đukanović, navode iz njegovog kabineta, obaviti dodatne konsultacije da bi Skupštini predložio jednog kandidata. I taj/ta će postati ombudsman (mandat u trajanju od šest godina) ukoliko dobije podršku proste većine, odnosno vladajuće koalicije predvođene Đukanovićevim DPS-om.

“Neblagovremeni i nepotpuni predlozi neće biti razmatrani”, naglašeno je u pozivu. Kao potvrda da  su se Predsjednik i njegovi saradnici prispjelog posla prihvatili sa dužnom pažnjom.  Kako i dolikuje izboru osobe koja će predvoditi „nezavisnu i samostalnu“ Instituciju kojoj je, Ustavom, zadato da štiti ljudska prava i slobode sve „pridržavajući se i načela pravde i pravičnosti“.

Možda nijeste primijetili, ali Crna Gora od 30. juna nema ombudsmana.

Tada je Zaštitnik Šućko Baković obavijestio Skupštinu da mu je, prije isteka mandata, „nastupio razlog za prestanak funkcije“ zbog odlaska u starosnu penziju.  Baković je  parlamentu sugerisao da bi , prema Zakonu o Zaštitniku, do izbora novog ombudsmana njegove poslove trebalo da obavlja zamjenik sa najdužim stažom na toj funkciji.

U konkretnom slučaju kandidati su bili Zdenka Perović i Siniša Bjeković. A oni su na funkciju zamjenika imenovani, položili zakletvu i stupili na funkciju istog dana – 20. januara 2015.

Suprotno očekivanjima da će odluku o imenovanju vršioca dužnosti Zaštitnika do izbora Bakovićevog nasljednika donijeti, ako ne plenum, a ono makar nadležni skupštinski odbor, posao je završen u kabinetu Generalnog sekretara Skupštine Aleksandra Jovićevića. Pisanim Mišljenjem u kome stoji kako „imajući u vidu da je Perović položila zakletvu prije Bjekovića, po našem mišljenju, ona treba da obavlja poslove Zaštitnice do imenovanja novog ombudsmana“.

Pokazalo da ta stvar sa Mišljenjem –  čak ni u čisto formalnom smislu – nije tako jednostavna. Zakon o Zaštitniku, ne propisuje način, na koji će najstariji zamjenik preuzeti nadležnosti Zaštitnika.

Dok u Skupštini vjeruju da je Mišljenje Generalnog sekretara sasvim dovoljno da obavi taj posao, iz Ministarstva finansija traže da im se dostavi „odluka“ na osnovu koje će Zdenki Perović obračunati ombudsmansku zaradu. Zbog toga su  kasnile plate za svih 37 zapošljenih u Instituciji Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.

To je forma. Suština je još nezgodnija. I ne tiče se samo novca, mada cijela priča ima i  finansijski dio.

„Obavještavam vas da još nijesam primila uplatu po osnovu rješenja o isplati naknade za neiskorišćeni godišnji odmor za 2016. godinu“, stoji u Urgenciji koju je zamjenica Zdenka Perović, početkom juna, uputila Generalnom sekretaru Zaštitnika I. K., „Ovim dopisom urgiram da se hitno izvrši isplata po predmetnom rješenju, jer sve okolnosti nepostupanja po Zakonu kada sam ja i moja prava iz radnog odnosa u pitanju, ukazuju na Vašu, ili ne znam čija još može biti,  samovolju u namjeri da se ja onemogućim na ostvarenje prava iz radnog odnosa“.

Slijedi opomena (zaposleni u Instituciji ombudsmana, insistirajući na anonimnosti, kažu da je to prijetnja): „Upozoravam Vas da ovakvo postupanje predstavlja omalovažavanje odnosno mobing, te da ću, ako se takav tretman nastavi, preduzeti zakonske mjere“. Pa potpis, pa pečat…

Koliko sjutra, Generalni sekretar Zaštitnika odgovara njegovoj zamjenici: „Upravo Vi, iz Vama dobro poznatih razloga, trebali bi biti posebno senzibilni i oprezni prilikom korišćenja riječi „samovolja“, „omalovažavanje“ i „mobing“, koje ste neutemeljeno upotrijebili u Vašem dopisu. I sam sam u nekoliko navrata bio predmet Vašeg lošeg ophođenja, ali sam uvijek prećutao zarad ugleda naše Institucije“. Slijedi objašnjenje da će isplata naknade za neiskorišćeni godišnji odmor uslijediti nakon što iz Ministarstva finansija budu „otpuštena“  potrebna sredstva.

Pa, nazovimo je, molba: „Upućujem Vas da se ubuduće u vezi ostvarivanja vaših ličnih prava obraćate lično Zaštitniku kao starješini Institucije. U protivnom, radi zaštite svojih prava, neću biti u mogućnosti odgovoriti po vašim zahtjevima. Gotovo u svim vašim obraćanjima, pojedinačno, sadržana je određena doza proganjanja i omalovažavanja“. Konačno, Generalni sekretar zamjenicu Zaštitnika „podučava“ kako stavljanje otpremnog štambilja i službenog pečata  na lična obraćanja nije u skladu sa propisima o kancelarijskom poslovanju organa državne uprave.

To je djelić atmosfere unutar Institucije na čije je čelo prethodno citiranim Mišljenjem, došla Zdenka Popović.

Priče se može proširiti i na osnovu zapisnika sa suđenja koje se u Osnovnom sudu vodi radi utvrđenja zlostavljanja na radu (mobinga). Tuženi – Zaštitnik ljudskih prava i sloboda; Tužilac – D.R. nekadašnji savjetnik u toj Instituciji, koji je nakon podnošenja tužbe (krajem 2017.) dao otkaz. Pod prinudom, tvrdi.

Prethodno se D.R. (sredinom pretprošle godine) obratio čelniku Institicije Šućku Bakoviću, podnoseći Zahtjev za pokretanje  postupka za zaštitu od mobinga. Bez uspijeha.

Slijedio je pokušaj D.R. da se spor riješi pred Agencijom za mirno rješavanje radnih sporova. Taj postupak je obustavljen nakon što Zaštitnik ljudskih prava nije prihvatio arbitražu. Na red je došla tužba u kojoj tužilac navodi da njegovo zlostavljanje na radnom mjestu počinje u novembru 2016., „i to od strane njegovog pretpostavljenog Zdenke Perović“, a manifestuje se „svakodnevnim grubim obraćanjima, vikom, šikaniranjem, davanjem neosnovanih naređenja, netačnim predstavljanjem činjenica, uznemiravanjem njegove porodice i konstantnim omalovažavanjem…“.

Perović je negirala optužbe. „Nema nikakvog govora o mobingu. Više od godinu dana imam samo pisanu komunikaciju sa njim- zbog njegovog ponašanja odlučila sam da situaciju stavim pod kontrolu”, kazala je ističući da insistiranje na tačnom i kvalitetnom ispunjavanju radnih obaveza nije mobing.

Svjedoci saslušani tokom suđenja (prvostepena presuda još nije donijeta) potvrdili su da D.R. nije prvi kome su smetale njene metode. J.N., savjetnica u instituciji Zaštitnika ljudskih prava pred sudom  je svjedočila da je ona krajem 2016,  Bakoviću uputila Informaciju „o problemima koje imam u radu i u komunikacijama sa zamjenicom Zdenkom Perović“.

J.N, navodi kako su ona i koleginica N.B. od Perović dobile visoko intelektualni zadatak „da presložimo i čistimo njen lični plakar, koji je bio pun njene literature. Preslaganje je trajalo dva dana, pri tom smo morali napraviti tabelu u exelu, kako bi svaku knjigu unijele i polja obojile raznim bojama”. Sudu je predočena njena Informacija, međutim Baković i njegovi najbliži saradnici tvrde da takav dokument nikada nije stigao do njih. I da nije zaveden u protokolu Zaštitnika.

I D.R.  u svojoj tužbi navodi seobu ormara kao jedan od zadataka koji su ga naveli na pokretanje tužbe.

Još je jedna savjetnica Zaštitnika,  S.M. pred sudom prepričala zanimljiv detalj iz radne svakodnevice: „Ja sam od Zdenke Perović dobila zadatak da ukupno 22 predmeta koja smo imali povodom mirnih građanskih okupljanja tokom oktobarskih protesta sažmem i izvučem najbitnije prvo na 15, a potom na 12 strana što sam ja u primjernom roku uradila. Kasnije je ta publikacija izašla bez mog imena, već je navedeno isključivo ime Zdenke Perović ispred naše Institucije a publikacija je 90 odsto bila ta moja sažeta informacija, a preostalih 10 odsto bio je naš zajednički rad“.

Prema informacijama iz Institucije Zaštitnika Zdenka Perović bi mogla biti jedan od kandidata za novog ombudsmana. Njeni konkurenti mogli bi biti (i): Radenko LacmanovićNebojša Vučinić, Mladen Vukčević

Lacmanović je nekoliko godina član Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama. Tu je, po sudu onih koji su ga predložili za funkciju ombudsmana  dao snažan doprinos razvoju ljudskih prava i sloboda afirmišući pravo javnosti da zna i promovišući zaštitu ličnih podataka.

„Lacmanović je pozitivan primjer, a brojnima iz populacije kojoj i sam pripada motivacija da ne osvrćući se na prepreke koje mu pored života i ljudi postavljaju, hrabro, odvažno i sigurno korača prema cilju koji sam bira, a koji je na korist mnogima“, navodi se u kandidaturi koju su, između ostalih, podržali i   Savez slijepih Crne Gore, Organizacija slijepih za Podgoricu, Danilovgrad i Kolašin, Udruženje paraplegičara Podgorica, Građanska alijansa, Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) i Paraolimpijski komitet CG.

Profesor Nebojša Vučnić je deset godina bio sudija Evvropskog suda za ljudska prava u Strazburu, a njegovi predlagači ga ističu kao pravnog stručnjaka koji konstantno ukazuje na potrebu usklađivanja prava i prakse u Crnoj Gori sa međunarodnim standardima ljudskih prava. „Pored nesporne stručnosti, njegova spremnost da javno iznese mišljenje i kritiku rada državnih organa je karakteristika koja ga posebno preporučuje za funkciju Zaštitnika”, navodi se u  inicijativi koju je podržalo više od 20 NVO, među kojima i HRA, ANIMA, CEDEM, Institut alternativa, CIN, Medija centar, Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava , Sigurna ženska kuća, Udruženje roditelja.

Mladen Vukčević, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda i aktuelni predsjednik Sudskog savjeta (u produženom  v.d. mandatu) slovi za osobu koja bi mogla biti poželjan izbor DPS (Vukčević je nekadašnji direktor te partije). To imenovanje bi moglo biti svojevrstna nagrada  za sve ono što je Vukčević istrpio i uradio u Sudskom savjetu štiteći interese vladajuće većine. Zaključno sa nedavnim, trećim po redu, izborom Vesne Medenice za predsjednicu Vrhovnog suda (zakon dozvoljava dva mandata). Vukčevićevi saradnici, ipak, tvrde da predsjednik Sudskog savjeta nema saznanja o novom imenovanju, izuzev onoga što je vidio u medijima.

Dvije nedjelje će proći kao dlanom o dlan. A onda je na potezu predsjednik Đukanović. Treba li sumnjati u njegovu sposobnost da napravi pravi izbor.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PREMIJER I MINISTAR ODBRANE NAJAVILI NASTAVAK DODJELE STANOVA PRIVILEGOVANIMA: Pljačka bez fantomki

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Stanovi nije jedina koja je zamislia Evropu, ali ni posljednja koja neometano prolazi ovdašnjim vlastodršcima. Snimak, Koverta, RTCG, samo su neke od najsvježijih na podugačkom spisku. A oni su i dalje na vlasti

 

Otkriće da su vlade premijera Duška Markovića i Mila Đukanovića netransparento i bez jasnih kriterijuma dodjeljivale stanove i kredite  funkcionerima, iako su mnogi od njih u tom trenutku bili vlasnici više nekretnina, ili su već dobili kredit  ili stan od vlade, uzbunilo je crnogorske građane koji nijesu u krugu privilegovanih, ali ne i premijera i njegove.  To što su bogatima i svojima dodijelili milione eura naših para na račun stanova za njih je – „humanizam“. Sa kojim će kažu –  nastaviti. Prema podacima  NVO Institut alternativa za te namjene je  od 2009. godine do kraja 2018. potrošeno više od 13,6 miliona eura.

Premijer Marković bio je jasan. Ne trepnuvši kazao je ne samo da će nastaviti sa ovom praksom, već je novinare koji ga priupitaju kako to da se  stanovi  dijele funkcionerima na kilo, optužio za „opstrukciju Vlade“.

“Da li je problem da sjutra neko iz Direkcije javnih radova dobije stan neki pomoćnik, a ova investicija je 4,7 miliona. Ili što ti službenici obezbjeđuju da se budžet puni kako je zakonom propisano. To rade ti ljudi, to ne rade oni koji bojkotuju parlament”, rekao je Marković.  Naravno da nije problem. Treba sve koje rade na tome da Demokratska partija socijalista na vlasti dočeka četvrtu deceniju častiti bar sa nekoliko stanova. Zaslužili su.

Marković je kazao  da “Vlada rješava i stambena pitanja socijalno ugroženih državljana Crne Gore”. Nije samo napomenuo da najugroženijim kategorijama stambeno pitanje po zakonu ne može biti riješeno ako imaju  livadu ili  dvije krave.  I da se tada zakoni primjenjuju kao u Danskoj. Za razliku, Vlada se potrudila da za funckionere važe druga pravila, pa je su Zakon o održavanju stambenih zgrada, umetnute sporne odredbe po kojima se funkcionerima zasebno rješava to pitanje, a koje su sada na Ustavnom sudu.

 

PROČITAJ VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 13. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo