Povežite se sa nama

FOKUS

POLICIJSKE STATISTIČKE IGRE: Manje klanova, više kriminalaca

Objavljeno prije

na

Policijski vrh zna da se pohvali da je u proteklih nekoliko godina broj kriminalnih grupa u Crnoj Gori smanjen sa preko trideset na desetak. Ono što ne kažu je da to nije njihovom zaslugom. Samo su neki klanovi moguće usisali druge, a  povećali broj vojnika. I moć

 

Novosti iz crne hronike preplavile su medije. Nema dana da se ne pročita bar jedna vijest o obračunima, ili  zaplijeni narkotika i hapšenjima pripadnika kriminalnih grupa, koje nerijetko sačinjavaju dvadesetogodišnjaci, iz svih gradova.  Stiče se utisak da gotovo svaka crnogorska opština ima  po nekoliko kriminalnih klanova, i da je to jedina ,,privredna grana” kojom se bave oni koji ovdje odrastaju.

Istovremeno, crnogorski policijski vrh zna da se pohvali  da je u proteklih nekoliko godina broj kriminalnih grupa u Crnoj Gori smanjen sa preko trideset na desetak. Navodi se nerijetko da je prema dokumentu koji se zove Procjena opasnosti od teškog i organizovanog kriminala u Crnoj Gori za 2011. (SOCTA)  u to vrijeme u Crnoj Gori postojalo 35 klanova,  da je 2013. godine broj klanova smanjen  na 20,  dok se u istom takvom dokumentu urađenom 2017. godine, navodi da u Crnoj Gori postoji svega 11. kriminalnih klanova.

Da li ova statistika govori o uspješnoj borbi protiv kriminala ili nečem drugom?

Zvanični podaci ne govore da je broj kriminalnih klanova smanjen njihovom zaslugom. I da njihova statistička igra u konačnom i ne pokazuje da je kriminala i kriminalaca manje.  Naprotiv. Sve su prilike, da su najjači  klanovi usisali druge, dok se istovremeno povećava  broj njihovih pripadnika. Takođe, naredna policijska  procjena  mogla bi pokazati i da su u međuvremenu organizovani neki novi klanovi. Kao što je grupa u Tivtu, koja je nedavno uhapšena zbog  sumnji da su od početka godine u Crnu Goru iz Kolumbije prošvercovali 18 kilograma kokaina. Policija nije uspjela da uhapsi organizatore ove grupe Danila Đurovića i Bana Miletića, koji su u bjekstvu.

Istovremeno, ne samo da se povećava broj pripadnika kriminalnih klanova, već te grupe postaju snažnije i značajne na svjetskoj sceni.

Nebojša Medojević, bivši član parlamentarnog Odbora za bezbjednost za Monitor tvrdi da trenutno djeluje preko deset grupa iz Crne Gore  koje rade transnacionalni šverc. ,,I sve više rade samostalno. Sa vezama po Evropi.  Naši su ostali broj jedan za prevoz droge iz Latinske Amerike. Zato DEA sad traži ukidanje viza za pomorce iz Crne Gore. Crnogorski  klanovi su postali najveći kupci droge od proizvođača u Kolumbiji i okolnim zemljama”.

On kaže da je tivatska grupa, inače neregistrovana, u dosadašnjim zvaničnim dokumentima javnosti dostupnim i medijima, nezavisna. ,,To su ostaci starih klanova. Sa vezama u Kolimbiji i pomorskim kompanijama. Pokušali su da rade solo i odmah su uhapšeni. Jer Vlada ne voli konkurenciju”, tvrdi Medojević. On odavno upozorava  da su sprege vlasti i podzemlja jake, te da vlast kontroliše neke od najvećih klanova u zemlji, kao što je kavački kotorski klan.

Dva kotorska klana, kavački i škaljarski, smatraju se za dva najveća klana u Crnoj Gori.

,,Crnogorska obala ima brojne odlike zbog kojih slovi za žarište šverca, računajući tu i lokaciju, dobru infrastrukturu, političku zaleđinu i spremnu četu mladih ljudi sa gotovo nepostojećim održivim alternativama”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala  o žarištima organizovanog kriminala u šest zemalja Zapadnog Balkana Albaniji, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji.

U istom dokumentu o kotorskim klanovima stoji da se radilo o nekada jedinstvenom klanu, koji je podijelio i počeo međusobno da ratuje  zbog krize liderstva.

,,Prije više od jedne decenije, veći dio šverca droge u regionu kontrolisao je ujedinjeni kotorski klan, koji je bio povezan sa dobavljačima kokaina u Južnoj Americi, kao i sa italijanskom mafijom. Pretpostavlja se da je droga putovala iz Argentine, Urugvaja i Kolumbije (ponekad preko Brazila) ka obalama Valensije, Đoje Taura i u italijansku Kalabriju (koju je kontrolisala ‘Ndrangeta), ka lukama u Holandiji i Grčkoj kao i u crnogorsku luku Bar. Odatle su pošiljke preuzimali članovi kotorskog klana i prevozili je po Evropi. Kotorski klan je bio poznat po efikasnosti i pouzdanosti. Ali onda se suočio sa krizom vođstva”, stoji u izvještaju. Podsjeća se da je Kotoranin Dragan Dudić Fric, povezan sa Darkom Šarićem ubijen u kotorskom  kafiću u maju 2010, da se Šarić  2014. predao policiji nakon što je bio u bjekstvu od 2010. godine, a da je te godine uhapšen i njegov brat Duško.

,,Unutrašnji rat je počeo zbog upražnjenog mjesta lidera, kada je jedan od članova grupe, Goran Radoman bio označen kao krivac za nestanak više od 200 kilograma kokaina u Valensiji. To je dovelo do unutrašnjeg rata i podjele nekada  moćne kotorske grupe na dva klana – kavački i škaljarski.  Žestina sukoba može djelimično biti objašnjena količinom novca koji je bio u igri”, navodi se u dokumentu Globalne inicijative , uz procjenu  da kilogram kokaina u Zapadnoj Evropi može donijeti prihod u vrijednosti 75.000 – 80.000 evra, od čega crnogorske grupe uzimaju samo oko polovinu sume. ,,Ostatak se troši na originalnu nabavku (oko 2.000€ po kilogramu), međunarodnu isporuku i međugranični transport (18.000-20.000€) kao i na skladištenje i distribuciju (oko 13.000€). Ako se uzme da prosječna organizovana grupa u regionu prokrijumčari između 500 i 1.000 kilograma kokaina godišnje, visina potencijalnog profita je značajna. Pretpostavlja se da se dio tog novca pere preko nekretnina, hotela, kasina i restorana u Srbiji, Kotoru, Baru i Budvi, kao i preko crnogorskih i inostranih banaka.”

Nikšić je još jedno značajno mjesto na mapi organizovanog kriminala. U dostupnim dokumentima navodi se da je u tom gradu najznačajnija grupacija kvartaški klan, koji se povezuje sa moćnim Branom Mićunovićem. U izbještaju Globalne inicijative navodi se da se ovaj klan decenijama bavi krijumčarenjem kokaina i kanabisa.  ,,Pojedini njegovi saradnici obavljaju poslove u inostranstvu, najčešće u Španiji. Deo profita od kriminalnih aktivnosti ovih grupa navodno pere ulaganjem u poslove u Nikšiću, između ostalog, u kockanje, klađenje i građevinske firme, kao i u nekretnine na Jadranskoj obali (naročito u Budvi)”.

I u ovom dokumentu se navodi da postoje sumnje da je ,,Nikšić povezan  sa kotorskim klanovima”. Te sumnje aktuelizovane su ove sedmice  i  u crnogorskim institucijama  zaduženim za borbu protiv kriminala, a nakon što je u akciji  Kargo, policija  uhapsila nekoliko mladih Nikšićana, osumnjičenih da su organizovali šverc droge na regionalnom nivou. Prema pisanju medija, policija sada utvrđuje da li su oni osnovali zaseban kriminalni klan, ili im je u organizaciji posla pomogao neko iz kotorskog kavačkog klana.  U medijima ovu grupu već zovu ,,nikšićki kavčani”.

Registrovane su i veze Nikšića sa suprostavljenim kotorskim klanom – škaljarcima. Kada je u ljeto prošle godine uhapšen Nikšićanin Ranko Radulović i njegova grupa, mediji su pisali da su oni po nalogu škaljarskog klana  planirali više likvidacija policijskih funkcionera iz Nikšića i Podgorice, kao i da se eliminišu bezbjednosno interesantne osobe koje su  već duže bile na meti ovog klana iz Kotora.  Da li to znači da se ova dva klana šire diljem Crne Gore, ili su u pitanju konekcije različitih samostalnih grupa, ostaje otvoreno pitanje.

I policija i dostupna istraživanja o kriminalnim tačkama u Crnoj Gori i regionu kao još jedno žarište kriminala u Crnoj Gori navode i Bar. Barski klan se  smatra ,,manje nasilnim”, iako je u prethodnih tri godine u tom gradu registrovano pet ubistava u mafijaškom maniru. ,,Razlog možda leži u tome što se barski kartel smatra efikasnim, disciplinovanim i dobro povezanim. Šverc droge preko Bara verovatno ostvaruje korist od veza između, s jedne strane, srpskih i crnogorskih kriminalaca i, s druge strane, kriminalaca sa Kariba i iz Južne Amerike, uz nekolicinu posrednika”, navodi se u izvještaju Globalne inicijative. Konstatuje se i da barske grupe operišu na međunarodnom nivou, ali i da je Bar poznat kao žarište šverca cigareta.

Kao ključna tačka na sjeveru Crne Gore kada je u pitanju organizovani kriminal navodi se Rožaje. Taj  gradić se i zbog svog položaja smatra ključnom tačkom za šverc droge.  U oktobru 2014, Rožajac  Safet Kalić, uhapšen je u Austriji. Optužen je za pranje 7,7 miliona evra, zarađenih navodno od šverca droge. Nekoliko njegovih nekretnina bilo je konfiskovano. Porodica Kalić je kasnije oslobođena i obeštećena u Crnoj Gori, dok se u Njemačkoj još vodi poseban proces protiv njega.

Na mapama kriminala, kako domaćim tako i onim koje rade relevantne međunarodne organizacije nema mnogih crnogorskih gradova u kojima, sudeći po medijskim izvještajima, kriminala, ubistava i nasilja – ne fali.

Podgorice, recimo nigdje nema, iako se u glavnom gradu odigrao cijeli niz likvidacija i eksplozija. One se takođe najčešće dovode u vezu sa škaljarcima i kavčanima. Takođe, posljednjih dana u fokusu javnosti je i Berane u kom predstavnici lokalne vlasti, koji su inače opozicija na državnom nivou, postaju meta nasilja lokalnih kriminalaca.  ( Pogledati tekst našeg kolege Tufika Softića na sranicama ovog broja Monitora)

Jasno je da kriminal u Crnoj Gori raste, i da kriminalne vođe regrutuju sve više mladih ljudi. Onih koji ne odlaze u Njemačku, ili druge zapadne zemlje, kako bi obezbijedili egzistenciju.

Zato nam treba neka nova procjena opasnosti koja će ne samo pobrojati  kriminalne grupe, nego zaista procijeniti bezbjednosnu situaciju. Da li svaki grad ima svoje kavčane i škaljarce?  Za to je, svakako potrebna, i neka nova vlast. Koja se ne pominje u međunarodnim izvještajima o organizovanom kriminalu.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ  

Komentari

FOKUS

VDT IVICA STANKOVIĆ NOVI LIK U KNEŽEVIĆEVOJ GALERIJI: Nepodnošenje ostavke je priznanje krivice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da je Ivica Stanković podnio ostavku pokazo bi da se ne boji istrage, o tome da li ga je šaljući mu namjenske koverte preko kurira Nena  korumpirao Duško Knežević. Ostajanjem na čelu tužilaštva on je uništio njegov kredibilitet. Tako je javno priznao strah od istine

 

Prema sopstvenom priznanju, Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković nije korumpiran. To je VDT saopštio u ponedjeljak, na vanrednoj konferenciji za štampu koju je Tužilaštvo sazvalo na njegov zahtjev. „Ja sam miran jer takvih dokaza nema niti ih može biti“, rekao je Stanković pred brojnim novinarima i još brojnijim gledaocima direktnog prenosa njegovog vanrednog obraćanja.

VDT je pojasnio kako treba da odgovaraju oni koji su, eventualno, u njegovo ime, a bez njegovog znanja, nekome nešto obećali i zauzvrat nešto uzeli. „Ukoliko je bilo ko zloupotrebljavao moje ime, neka snosi odgovornost “.

Još je Vrhovni državni tužilac pozvao institucije da utvrde istinu!? Kao da to nije svakodnevni posao njegovog Tužilaštva, Uprave policje, Agencije za sprječavanje korupcije, nego nešto što se radi po pozivu i uz dobre preporuke. Onda je Stanković otišao sa vlastitog presa, „zbog ranije preuzetih obaveza“.

Bez objašnjenja. I, mnogo važnije, bez podnošenja ostavke. A pred novinare i gledaoce stao je glavni specijalni državni tužilac Milivoje Katnić, sa zadatkom da  bez ostupnice brani lik i djelo svog pretpostavljenog. Od Katnića smo saznali da Stanković neće podnijeti ostavku, a da ge on neće saslušati u vezi optužbi za korupciju koje je, dan ranije, mogla da čuje sva Crna Gora.

Tada je (u nedjelju) odbjegli tajkun Duško Knežević objavio snimak telefonskog razgovora u kome, navodno, sekretar Vrhovnog državnog tužioca Nenad Vujošević (nema zvanične potvrde da je osoba sa snimka zaista N.V.) potvrđuje da je od njega uzimao novac, 700-800 hiljada eura kaže Knežević, i nosio ga svom šefu i ostalim tužiocima, kao naknadu za usluge vlasniku nekadašnje Atlas banke (boks1).

Ako vjerujemo akterima tog razgovora, Vujošević je dio koruptivnog lanca koji vodi do čelnih ljudi Tužilaštva. Njih Duško Knežević navodno podmićuje, godinama i stotinama hiljada eura (u jednom obračanju vlasnik Atlas Grupe pominje milion eura) kako bi ostavili na miru njegove klijenta iz poslova e-trgovine. I njihov novac.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POTRAGA ZA OMBUDSMANOM: Ono kad Đukanović predlaže a DPS bira

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prijedlog predsjednika države Skupština bi, prostom većinom, trebalo da izabere nasljednika Šućka Bakovića na mjesto Zaštitnika ljudskih prava. Kandidata – i dobrih i loših – ima

 

Predsjednik  Milo Đukanović oglasio je, krajem prošle nedjelje, Javni poziv za predlaganje kandidata za Zaštitnika ljudskih prava i sloboda (ombudsmana).

Od tada teče dvonedjeljni rok u kome naučne i stručne institucije i nevladine organizacije „čija je osnovna djelatnost zaštita ljudskih prava i sloboda“ mogu Kabinetu predsjednika dostaviti obrazložene prijedloge i biografije svojih kandidata. Potom će Đukanović, navode iz njegovog kabineta, obaviti dodatne konsultacije da bi Skupštini predložio jednog kandidata. I taj/ta će postati ombudsman (mandat u trajanju od šest godina) ukoliko dobije podršku proste većine, odnosno vladajuće koalicije predvođene Đukanovićevim DPS-om.

“Neblagovremeni i nepotpuni predlozi neće biti razmatrani”, naglašeno je u pozivu. Kao potvrda da  su se Predsjednik i njegovi saradnici prispjelog posla prihvatili sa dužnom pažnjom.  Kako i dolikuje izboru osobe koja će predvoditi „nezavisnu i samostalnu“ Instituciju kojoj je, Ustavom, zadato da štiti ljudska prava i slobode sve „pridržavajući se i načela pravde i pravičnosti“.

Možda nijeste primijetili, ali Crna Gora od 30. juna nema ombudsmana.

Tada je Zaštitnik Šućko Baković obavijestio Skupštinu da mu je, prije isteka mandata, „nastupio razlog za prestanak funkcije“ zbog odlaska u starosnu penziju.  Baković je  parlamentu sugerisao da bi , prema Zakonu o Zaštitniku, do izbora novog ombudsmana njegove poslove trebalo da obavlja zamjenik sa najdužim stažom na toj funkciji.

U konkretnom slučaju kandidati su bili Zdenka Perović i Siniša Bjeković. A oni su na funkciju zamjenika imenovani, položili zakletvu i stupili na funkciju istog dana – 20. januara 2015.

Suprotno očekivanjima da će odluku o imenovanju vršioca dužnosti Zaštitnika do izbora Bakovićevog nasljednika donijeti, ako ne plenum, a ono makar nadležni skupštinski odbor, posao je završen u kabinetu Generalnog sekretara Skupštine Aleksandra Jovićevića. Pisanim Mišljenjem u kome stoji kako „imajući u vidu da je Perović položila zakletvu prije Bjekovića, po našem mišljenju, ona treba da obavlja poslove Zaštitnice do imenovanja novog ombudsmana“.

Pokazalo da ta stvar sa Mišljenjem –  čak ni u čisto formalnom smislu – nije tako jednostavna. Zakon o Zaštitniku, ne propisuje način, na koji će najstariji zamjenik preuzeti nadležnosti Zaštitnika.

Dok u Skupštini vjeruju da je Mišljenje Generalnog sekretara sasvim dovoljno da obavi taj posao, iz Ministarstva finansija traže da im se dostavi „odluka“ na osnovu koje će Zdenki Perović obračunati ombudsmansku zaradu. Zbog toga su  kasnile plate za svih 37 zapošljenih u Instituciji Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.

To je forma. Suština je još nezgodnija. I ne tiče se samo novca, mada cijela priča ima i  finansijski dio.

„Obavještavam vas da još nijesam primila uplatu po osnovu rješenja o isplati naknade za neiskorišćeni godišnji odmor za 2016. godinu“, stoji u Urgenciji koju je zamjenica Zdenka Perović, početkom juna, uputila Generalnom sekretaru Zaštitnika I. K., „Ovim dopisom urgiram da se hitno izvrši isplata po predmetnom rješenju, jer sve okolnosti nepostupanja po Zakonu kada sam ja i moja prava iz radnog odnosa u pitanju, ukazuju na Vašu, ili ne znam čija još može biti,  samovolju u namjeri da se ja onemogućim na ostvarenje prava iz radnog odnosa“.

Slijedi opomena (zaposleni u Instituciji ombudsmana, insistirajući na anonimnosti, kažu da je to prijetnja): „Upozoravam Vas da ovakvo postupanje predstavlja omalovažavanje odnosno mobing, te da ću, ako se takav tretman nastavi, preduzeti zakonske mjere“. Pa potpis, pa pečat…

Koliko sjutra, Generalni sekretar Zaštitnika odgovara njegovoj zamjenici: „Upravo Vi, iz Vama dobro poznatih razloga, trebali bi biti posebno senzibilni i oprezni prilikom korišćenja riječi „samovolja“, „omalovažavanje“ i „mobing“, koje ste neutemeljeno upotrijebili u Vašem dopisu. I sam sam u nekoliko navrata bio predmet Vašeg lošeg ophođenja, ali sam uvijek prećutao zarad ugleda naše Institucije“. Slijedi objašnjenje da će isplata naknade za neiskorišćeni godišnji odmor uslijediti nakon što iz Ministarstva finansija budu „otpuštena“  potrebna sredstva.

Pa, nazovimo je, molba: „Upućujem Vas da se ubuduće u vezi ostvarivanja vaših ličnih prava obraćate lično Zaštitniku kao starješini Institucije. U protivnom, radi zaštite svojih prava, neću biti u mogućnosti odgovoriti po vašim zahtjevima. Gotovo u svim vašim obraćanjima, pojedinačno, sadržana je određena doza proganjanja i omalovažavanja“. Konačno, Generalni sekretar zamjenicu Zaštitnika „podučava“ kako stavljanje otpremnog štambilja i službenog pečata  na lična obraćanja nije u skladu sa propisima o kancelarijskom poslovanju organa državne uprave.

To je djelić atmosfere unutar Institucije na čije je čelo prethodno citiranim Mišljenjem, došla Zdenka Popović.

Priče se može proširiti i na osnovu zapisnika sa suđenja koje se u Osnovnom sudu vodi radi utvrđenja zlostavljanja na radu (mobinga). Tuženi – Zaštitnik ljudskih prava i sloboda; Tužilac – D.R. nekadašnji savjetnik u toj Instituciji, koji je nakon podnošenja tužbe (krajem 2017.) dao otkaz. Pod prinudom, tvrdi.

Prethodno se D.R. (sredinom pretprošle godine) obratio čelniku Institicije Šućku Bakoviću, podnoseći Zahtjev za pokretanje  postupka za zaštitu od mobinga. Bez uspijeha.

Slijedio je pokušaj D.R. da se spor riješi pred Agencijom za mirno rješavanje radnih sporova. Taj postupak je obustavljen nakon što Zaštitnik ljudskih prava nije prihvatio arbitražu. Na red je došla tužba u kojoj tužilac navodi da njegovo zlostavljanje na radnom mjestu počinje u novembru 2016., „i to od strane njegovog pretpostavljenog Zdenke Perović“, a manifestuje se „svakodnevnim grubim obraćanjima, vikom, šikaniranjem, davanjem neosnovanih naređenja, netačnim predstavljanjem činjenica, uznemiravanjem njegove porodice i konstantnim omalovažavanjem…“.

Perović je negirala optužbe. „Nema nikakvog govora o mobingu. Više od godinu dana imam samo pisanu komunikaciju sa njim- zbog njegovog ponašanja odlučila sam da situaciju stavim pod kontrolu”, kazala je ističući da insistiranje na tačnom i kvalitetnom ispunjavanju radnih obaveza nije mobing.

Svjedoci saslušani tokom suđenja (prvostepena presuda još nije donijeta) potvrdili su da D.R. nije prvi kome su smetale njene metode. J.N., savjetnica u instituciji Zaštitnika ljudskih prava pred sudom  je svjedočila da je ona krajem 2016,  Bakoviću uputila Informaciju „o problemima koje imam u radu i u komunikacijama sa zamjenicom Zdenkom Perović“.

J.N, navodi kako su ona i koleginica N.B. od Perović dobile visoko intelektualni zadatak „da presložimo i čistimo njen lični plakar, koji je bio pun njene literature. Preslaganje je trajalo dva dana, pri tom smo morali napraviti tabelu u exelu, kako bi svaku knjigu unijele i polja obojile raznim bojama”. Sudu je predočena njena Informacija, međutim Baković i njegovi najbliži saradnici tvrde da takav dokument nikada nije stigao do njih. I da nije zaveden u protokolu Zaštitnika.

I D.R.  u svojoj tužbi navodi seobu ormara kao jedan od zadataka koji su ga naveli na pokretanje tužbe.

Još je jedna savjetnica Zaštitnika,  S.M. pred sudom prepričala zanimljiv detalj iz radne svakodnevice: „Ja sam od Zdenke Perović dobila zadatak da ukupno 22 predmeta koja smo imali povodom mirnih građanskih okupljanja tokom oktobarskih protesta sažmem i izvučem najbitnije prvo na 15, a potom na 12 strana što sam ja u primjernom roku uradila. Kasnije je ta publikacija izašla bez mog imena, već je navedeno isključivo ime Zdenke Perović ispred naše Institucije a publikacija je 90 odsto bila ta moja sažeta informacija, a preostalih 10 odsto bio je naš zajednički rad“.

Prema informacijama iz Institucije Zaštitnika Zdenka Perović bi mogla biti jedan od kandidata za novog ombudsmana. Njeni konkurenti mogli bi biti (i): Radenko LacmanovićNebojša Vučinić, Mladen Vukčević

Lacmanović je nekoliko godina član Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama. Tu je, po sudu onih koji su ga predložili za funkciju ombudsmana  dao snažan doprinos razvoju ljudskih prava i sloboda afirmišući pravo javnosti da zna i promovišući zaštitu ličnih podataka.

„Lacmanović je pozitivan primjer, a brojnima iz populacije kojoj i sam pripada motivacija da ne osvrćući se na prepreke koje mu pored života i ljudi postavljaju, hrabro, odvažno i sigurno korača prema cilju koji sam bira, a koji je na korist mnogima“, navodi se u kandidaturi koju su, između ostalih, podržali i   Savez slijepih Crne Gore, Organizacija slijepih za Podgoricu, Danilovgrad i Kolašin, Udruženje paraplegičara Podgorica, Građanska alijansa, Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) i Paraolimpijski komitet CG.

Profesor Nebojša Vučnić je deset godina bio sudija Evvropskog suda za ljudska prava u Strazburu, a njegovi predlagači ga ističu kao pravnog stručnjaka koji konstantno ukazuje na potrebu usklađivanja prava i prakse u Crnoj Gori sa međunarodnim standardima ljudskih prava. „Pored nesporne stručnosti, njegova spremnost da javno iznese mišljenje i kritiku rada državnih organa je karakteristika koja ga posebno preporučuje za funkciju Zaštitnika”, navodi se u  inicijativi koju je podržalo više od 20 NVO, među kojima i HRA, ANIMA, CEDEM, Institut alternativa, CIN, Medija centar, Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava , Sigurna ženska kuća, Udruženje roditelja.

Mladen Vukčević, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda i aktuelni predsjednik Sudskog savjeta (u produženom  v.d. mandatu) slovi za osobu koja bi mogla biti poželjan izbor DPS (Vukčević je nekadašnji direktor te partije). To imenovanje bi moglo biti svojevrstna nagrada  za sve ono što je Vukčević istrpio i uradio u Sudskom savjetu štiteći interese vladajuće većine. Zaključno sa nedavnim, trećim po redu, izborom Vesne Medenice za predsjednicu Vrhovnog suda (zakon dozvoljava dva mandata). Vukčevićevi saradnici, ipak, tvrde da predsjednik Sudskog savjeta nema saznanja o novom imenovanju, izuzev onoga što je vidio u medijima.

Dvije nedjelje će proći kao dlanom o dlan. A onda je na potezu predsjednik Đukanović. Treba li sumnjati u njegovu sposobnost da napravi pravi izbor.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PREMIJER I MINISTAR ODBRANE NAJAVILI NASTAVAK DODJELE STANOVA PRIVILEGOVANIMA: Pljačka bez fantomki

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Stanovi nije jedina koja je zamislia Evropu, ali ni posljednja koja neometano prolazi ovdašnjim vlastodršcima. Snimak, Koverta, RTCG, samo su neke od najsvježijih na podugačkom spisku. A oni su i dalje na vlasti

 

Otkriće da su vlade premijera Duška Markovića i Mila Đukanovića netransparento i bez jasnih kriterijuma dodjeljivale stanove i kredite  funkcionerima, iako su mnogi od njih u tom trenutku bili vlasnici više nekretnina, ili su već dobili kredit  ili stan od vlade, uzbunilo je crnogorske građane koji nijesu u krugu privilegovanih, ali ne i premijera i njegove.  To što su bogatima i svojima dodijelili milione eura naših para na račun stanova za njih je – „humanizam“. Sa kojim će kažu –  nastaviti. Prema podacima  NVO Institut alternativa za te namjene je  od 2009. godine do kraja 2018. potrošeno više od 13,6 miliona eura.

Premijer Marković bio je jasan. Ne trepnuvši kazao je ne samo da će nastaviti sa ovom praksom, već je novinare koji ga priupitaju kako to da se  stanovi  dijele funkcionerima na kilo, optužio za „opstrukciju Vlade“.

“Da li je problem da sjutra neko iz Direkcije javnih radova dobije stan neki pomoćnik, a ova investicija je 4,7 miliona. Ili što ti službenici obezbjeđuju da se budžet puni kako je zakonom propisano. To rade ti ljudi, to ne rade oni koji bojkotuju parlament”, rekao je Marković.  Naravno da nije problem. Treba sve koje rade na tome da Demokratska partija socijalista na vlasti dočeka četvrtu deceniju častiti bar sa nekoliko stanova. Zaslužili su.

Marković je kazao  da “Vlada rješava i stambena pitanja socijalno ugroženih državljana Crne Gore”. Nije samo napomenuo da najugroženijim kategorijama stambeno pitanje po zakonu ne može biti riješeno ako imaju  livadu ili  dvije krave.  I da se tada zakoni primjenjuju kao u Danskoj. Za razliku, Vlada se potrudila da za funckionere važe druga pravila, pa je su Zakon o održavanju stambenih zgrada, umetnute sporne odredbe po kojima se funkcionerima zasebno rješava to pitanje, a koje su sada na Ustavnom sudu.

 

PROČITAJ VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 13. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo