Povežite se sa nama

FOKUS

KAD VLAST KORUMPIRA: Jedan glas – dva stana

Objavljeno prije

na

Vlada je sa 2,6 miliona eura našeg novca častila stotinjak državnih funkcionera, dijeleći im stanove ili stambene kredite, iako su mnogima od njih listovi nepokretnosti već bili prepunjeni. Posebno problematično je to što su na spisku zaduženih kod Vlade upravo oni koji bi trebalo da kontrolišu njen rad. Zove li se to korupcija

 

Ono što i nije smjelo biti tajna, konačno je objelodanjeno. Po nalogu premijera Duška Markovića, Komisija za stambenu politiku Vlade je krajem prethodne sedmice objavila spisak 95 funkcionera koji su tokom ove i prethodne dvije godine  dobili stanove ili stambene kredite po povoljnim uslovima. U prevodu – častili su ih našim novcem, pošto država pokriva  i do 80 odsto vrijednosti dodijeljenih kredita. Iz budžeta je za funkcionere ,,beskućnike” tako  izdvojeno 2,6 miliona eura.

Vlada je, međutim, i dalje nastavila da taji važne informacije u vezi sa  ovim poslom, pa još ne znamo  pod kojim uslovima i kriterijumima,  i uz kakva obrazloženja je dala kredite i stanove za ovih stotinjak funkcionera. A obrazloženja su sigurno zanimljiva. Tipa: direktoru Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) Sretenu Radonjiću dati  40 hiljada eura, jer je, kako je priznao u svom imovinskom kartonu – kuću od 110 kvadrata ,,dao sinu”. Stan od 96 kvadrata nije poklanjao nikom, ali  mu je valjda tijesan. Ni pomoćni objekat i pašnjaci ne pomažu stambenoj tuzi Radonjića.

Njegovu stambenu muku premijer Marković odlično poznaje, pošto je direktor ASK tast premijerovog sina. Častio ga je da ne pati. A i zaslužio je. Uz sve, Radonjić, kao direktor Agencije kojoj funkcioneri moraju prijaviti svu imovina, propustio je da u kartonu navede ovo malecko kreditiranje.

Radonjić nije jedini funkcioner koji je imao stanove i kuće, a koji je od Vlade dobio još jedan stančić, da mu se nađe, ili gotovo pa bespovratni stambeni kredit. Na spisku su ministri, poslanici, čelni ljudi institucija, kao i predstavnici pravosuđa. Posebno problematično je to, što su pojedini koji su čašćeni stanovima ili novcem od strane Vlade, iako su stambeno obezbijeđeni, upravo oni koji bi trebalo da kontrolišu rad te iste Vlade. Poput tužilaca, sudija, policajaca, te čelnika Agencije za sprečavanje korupcije, policije i drugih institucija zaduženih za borbu protiv korupcije.

Tako su oni čiji je posao da  se bore protiv korupcije, postali ljudi koji duguju za dio imovine upravo onima koji bi trebalo da budu predmet njihove istrage. Zove li se to korupcija?

Pod posebnim pitanjem su čelnici pravosuđa koji su se našli na spisku. Iako je nesporno da sudije i tužioci moraju biti stambeno obezbijeđeni, pitanje je da li bi stanove trebalo da im dodjeljuje izvršna vlast, i koliko je to u suprotnosti sa imperativom nezavisnosti pravosuđa. U konkretnim slučajevima, stvar je još gora, pošto su sudije i tužioci koji su se našli na spisku uglavnom već imali stanove. I, na žalost, mnoge javnost već prepoznaje kao „pristrasane“ i „njihove“ .

Posebno je pitanje i da li je to sva imovina koju su funkcioneri prijavili, obzirom da je poznata boljka Agencije za sprečavanje korupcije da i ne provjerava da li funkcioneri posjeduju samo to što u kartonima navedu da imaju.

Predsjednik Ustavnog suda Dragoljub Drašković dobio je u februaru ove godine stan od 92 kvadrata od Vlade, iako u njegovom imovinskom kartonu stoji da ima kuću od 110 i stan od 52 kvadrata. Istina kao osnov sticanja, navodi se zajam. Drašković takođe ima i dvije pomoćne zgrade, ukupno 104 kvadrata. Demokratska Crna Gora najavila je da će pokrenuti postupak ukidanja dodjele stanova Draškoviću, ali i ministru Kemalu Purišiću, kao i svima, kako su naveli, koji su nezakonito dobili stan od države po privilegovanim uslovima.

Iz te partije podsjetili su da po zakonu funkcioner ima pravo na rješavanje stambene potrebe ,,pod uslovom da on ili član njegovog domaćinstva:  nema stan, odnosno porodičnu stambenu zgradu u svojini, susvojini ili zajedničkoj svojini ili da  ima stan, odnosno porodičnu stambenu zgradu u svojini, susvojini ili zajedničkoj svojini neodgovarajuće površine.”

,,Jasno proizilazi da Dragoljub Drašković ne potpada ni pod jednu kategoriju koja je propisana Odlukom i da je protivpravno dobio stan jer je u momentu dodjele stana već imao kuću površine 110 metara kvadratnih u Nikšiću i stana površine 52 kvadratnih metara. Takođe, i ministar Kemal Purišić dobija stan iako ima već adekvatno riješeno stambeno pitanje. On je, prethodno, imao stan površine 108 metara kvadratnih, ali i građevinsko zemljište površine 393 kvadrata i poslovni prostor površine 40 kvadratnih metara”, navodi se u saopštenju Demokrata.

Drašković nije jedini predstavnik pravosuđa koji se našao na ovom kontroverznom spisku. Kredite su dobili i predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić, zamjenik specijanog tužioca Saša Čađenović, predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, sutkinje Senka Danilović i Snežana Vukčević, tužioci Miloš Šoškić i Dražen Burić, specijalne tužiteljice Lidija Vukčević i Mira Samardžić, državne tužiteljke Ljiljana Lakić, Jovanka Čizmović, Sonja Bošković, Jelena Đaletić…

Predsjednica Vrhovnog suda dobila je u decembru prošle godine 40 hiljada stambenog kredita, iako je u to vrijeme, prema imovinskom kartinu koji je dostavila ASK,  bila vlasnica kuće od 146 kvadrata.Predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić je prema kartonu u vrijeme kada je dobio kredit od 40 hiljada eura od Vlade, u januaru 2017. godine, bio vlasnik stana od 118 kvadrata. Takođe, prijavio je 100 hiljada eura stambenog kredita. Taman da vrati dio tog kredita od naših para. I tako redom.

Zamjenik specijalnog tužioca Saša Čađenović jedan je od rijetkih koji nije imao prijavljenu nekretninu u vrijeme kada je dobio stan od 86 kvadrata od Vlade.

Zanimljivo je međutim, da mu je stambeno pitanje riješeno u februaru 2017. godine, dok je radio na istrazi slučaja državni udar u kom su optuženi i lideri opozicije, a dva mjeseca nakon što je specijalno tužilaštvo podiglo tu optužnicu.

Primjetno je da je veliki broj slučajeva onih koji nijesu prijavili nekretnine, ali jesu stambene kredite. Tako je recimo ministar prosvjete Damir Šehović u vrijeme kada je dobio stan od 89 kvadrata  od Vlade, naveo u kartonu da ima dug od stambenog kredita od 15 hiljada eura. Kako su to funkcioneri i zbog čega dizali stambene kredite a nastavljali da budu beskućnici, nije jasno. Ili su i oni, kao i Vlada, nešto tajili?

Posebno pitanje je to što su funkcioneri čašćeni kreditima o kojima hiljade podstanara u Crnoj Gori, među kojima su ljekari, prosvjetni radnici i ostali u javnom sektoru, mogu samo da sanjaju. Tako je recimo ambasador Crne Gore u Španiji Aleksandar Eraković od Vlade dobio 40 hiljada eura kredita, koje odplaćuje sa 40 eura mjesečno od plate od 4.142 eura. Dok većina crnogorskih građana zadužena kod poslovnih banaka mora da odvoji i pola plate za stanarinu i ratu. Nekad i više. Možda i cijelu platu jednog od supružnika, na primjer.

Vlada je, sudeći po spisiku, kreditirala i bračne parove. Jedan od njih je bračni par Bulatović,  šef kabineta premijera Dragoljub Bulatović i njegova supruga Tatjana, sekretarka u Ministarstvu sporta. Bulatović je dobio 20.000 eura u aprilu 2017, a njegova supruga 35.000 eura u januaru 2018. godine. Kredit vraćaju u ratama od po 35,35 eura. Bulatovićeva  prošlogodišnja plata iznosila je skoro 1.250, a njegove supruge 1.030 eura.

Tu su i djeca ombudsmana Šućka Bakovića, Enes i Merima. Enes Baković je pomoćnik u Upravi policije. Dobio je stan od 56 kvadrata, a njegova sestra, inače savjetnica predsjednika Vlade kredit od 40 hiljada eura.

Iz opozicije se primjećuje se i da na spisku nema opozicionara, te da su našim parama čašćavani samo njihovi.

Demokrate su istakle da se iz njega može, na primjer, vidjeti da među njima nije nijedan predstavnik opozicije riješio stambeno pitanje.

,,Nije propuštena prilika da se i kroz ovo pitanje polovini Crne Gore poruči da u Crnoj Gori nije poželjna”, naveli su.

Polovina Crne Gore zato i odlazi. Znajući da ni ovaj spisak nema ko da ispita.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

FOKUS

PRELAZNI ROK I PREBJEZI: Seobe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kaskamo ali pratimo. Dvadesetak godina nakon Hrvatske i Srbije, i mi dobijamo nove uhljebe tokom tranzicije vlasti, preletače iz bivše vlasti u bivšu opoziciju.  I selidbu režimskih dužnosnika na sigurnija mjesta

 

Pedeset dana poslije parlamentarnih izbora, suštinski, počinje  primopredaja vlasti u Crnoj Gori. Uz  euforiju, konfuziju, strahove i nade.

U parlamentu je formiran prvi (Administrativni) odbor na čelu sa predstavnikom nove skupštinske većine. Predsjedniku parlamenta Aleksi Bečiću pisao je poslanik i odlazeći premijer Duško Marković. On objašnjava kako se, skupa sa kolegama i koleginicama ministrima/poslanicima: Milutinom Simovićem, Melvudinom Nuhodžićem, Predragom Boškovićem, Dragicom Sekulić, Suzanom Pribilović i Nikolom Janovićem, nije svojevoljno našao u poziciji da istovremeno bude dio i izvršne i zakonodavne vlasti, suprotno Ustavu i Zakonu o sprječavanju konflikta interesa. Vlada mora, piše Marković, u tehničkom mandatu sačekati imenovanje svojih naslednika. Na to ih obavezuje Ustav. A da ne bi kršili zakon, za to vrijeme neće, kao poslanici, učestvovati u radu Skupštine.

Bečić je uzvratio da nije nadležna adresa. Znamo, to je Agencija za sprječavanje korupcije (ASK). Ako im nije teško ta se bave takvim sitnicama.

Ima nešto u  tehničkom mandatu. Iz Markovićevog kabineta objašnjavaju kako Ustav propisuje da „vlada prethodnog saziva svoj posao izvršava do izbora nove Vlade“.  Dostupni podaci, međutim, pokazuju kako odlazeća izvršna vlast koristi svaku priliku da učini svojima a oteža posao nasljednicima.

„Dok se pregovara o novoj Vladi, tehnička Vlada DPS-a sprovodi kadriranje iza kulisa, kako bi onima kojima duguje u posljednjem trenutku obezbijedila radno mjesto“, saopštili su iz pokreta URA,  navodeći da je, od izbora do kraja septembra, Ministarstvu finansija pristiglo više od 700 zahtjeva za nava zapošljavanja u javnom sektoru. „Uprava za kadrove objavljuje na desetine konkursa i oglasa za radna mjesta od kojih su neka od velike važnosti: generalnog direktora Direktorata za odnose sa vjerskim zajednicama, člana komisije za žalbe u Ministarstvu javne uprave, generalnog direktora Direktorata za kulturnu baštinu, direktora Zavoda za socijalnu i dječiju zaštitu, direktora Uprave za željeznice…”.

I iz SNP-a su upozorili da vlada Duška Markovića koristi tehnički mandat da bi uhljebila odane: „O kolikoj se zloupotrebi pozicije i moći radi svjedoči informacija da je za svega mjesec i po dana od izbora Vlada imenovala više od sedamdeset funkcionera na pozicije u državnim resorima i državnim preduzećima. Na taj način Marković i ekipa nastoje da zahvale svojim članovima i podržavaocima na lojalnosti koju su pokazivali svih ovih godina, ali očigledno i da zakomplikuju posao koji očekuje buduću Vladu koju će voditi nekadašnja opozicija”.

Podaci potkrjepljuju te tvrdnje. Monitor je pisao kako je ministar zdravlja Kenan Hrapović (SD) imenovao doskorašnjeg poslanika DPS Suada Numanovića za direktora Zavoda za hitnu medicinsku pomoć. Imenovanje je obavljeno nedavno, po konkursu koji je raspisan krajem predizborne kampanje. Odlazeći ministar je iskoristio priliku i da, nakon izgubljenih izbora,  kolegama – vršiocima dužnosti direktora u 24 doma zdravlja i opšte bolnice u Crnoj Gori – povjeri nove, četvorogodišnje mandate bez raspisivanja obaveznog konkursa za popunu tih radnih mjesta. Hrapoviću nije zasmetalo ni to što su među njima ima starijih od 67 godina (obavezan odlazak u starosnu penziju) a i onih kojima će to biti četvrti mandat. Iako zakon dozvoljava dva.

Član glavnog odbora URA Rade Milošević uputio je, još 25. septembra, pismeni poziv Inspekciji rada da provjeri zakonitost tih imenovanja. Do danas nema informacije da se oni išta preduzeli. Umjesto toga stižu dojave da se cijela vlada Duška Markovića prihvatila sličnog posla.

„Od 16 direktora direktorata u ministarstvima koje je Markovićev kabinet postavio od početka godine, čak 13 je imenovano u periodu od raspisivanja parlamentarnih izbora, a četvoro nakon što je DPS na parlamentarnim izborima 30. avgusta izgubio vlast“, obavještava Centar za istraživačko novinarstvo sredinom oktobra. „Do očekivanog izbora nove vlade najavljenog za prvu polovinu novembra, odlazeća bi mogla da nastavi sa postavljanjem rukovodilaca direktorata. Ministarstva su od održavanja izbora raspisala devet konkursa za ta mjesta. To su uradili resori pravde, finansija, kulture, prosvjete, vanjskih poslova, odbrane, kao i ljudskih i manjinskih prava.“

Direktori direktorata su relativno nova funkcija u crnogorskim izvršnim vlastima, nastala kao odgovor na propis kojim su pomoćnicima ministara zabranjene druge javne funkcije. Tada su, počev od Ministarstva saobraćaja, sa popisa državnih funkcionera nestali pomoćnici ministra a pojavili se direktori direktorata. Drugo pakovanje. Zvanično, oni se računaju za nepartijce, odnosno, profesionalce koji se na radno mjesto biraju nakon javnog konkursa. Stvarno, riječ je o kadrovima  partije kojoj je, prilikom podjele resora, pripalo konkretno ministarstvo. Mandat im traje pet godina,  duži je od mandata vlade koja ih bira. Posebno kad ih izabere vlada u tehničkom mandatu.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

U SURET NOVOJ VLADI: Mnogo želja a malo fotelja 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Partije mandataru nude, ili od njega traže, 33 ministarska i potpredsjednička mjesta u Vladi. I to bez partija nacionalnih manjina sa kojima će, kažu, već ovih dana pregovarati. I bez pomoćničkih, sekretarskih i direktorskih mjesta čiji se broj mjeri stotinama

 

Nakon što mu je predsjednik države, prošle nedjelje, i zvanično povjerio mandat za sastav vlade, Zdravko Krivokapić počinje konsultacije sa partijama članicama (tri) pobjedničke koalicije. Prethodno su mandataru, iz koalicije Za budućnost Crne Gore koju je, kao nosilac liste, predvodio na minulim izborima, ponudili instant uputstvo o tome kako treba da uradi svoj posao.

Pokret za promjene očekuje da će resori biti podijeljeni proporcionalno partijskoj snazi u Skupštini, obznanio je Nebojša Medojević na portalu RTCG. „Pokret je svjestan svoje snage i svog učešća, i tražiće onoliko koliko mu pripada, ni manje ni više. I nećemo ucjenjivati niti uslovljavati bilo koga drugog konstituenta vlasti prilikom izbora svojih kadrova”, predstavio je Medojević partijska očekivanja. Pa pojasnio: „Mi ne uslovljavamo ničija kadrovska rješenja i nećemo dozvoliti da bilo koja partija uslovljava koga će PZP predložiti za svoj resor”.

Medojević, očito, naglas govori ono čemu se nadaju svi lideri Demokratskog fronta, nakon izbora planski podijeljenog na dva poslanička kluba, u NATO suvereniste (PzP) i prosrpske rusofile (NOVA i DNP). Zamisao je vlada-konfederacija u kojoj bi se partije samostalno bavile svojim resorima. Nakon što osvojena ministarstva popune partijskim funkcionerima i lojalnim članstvom. Za razliku od Medojevića, Andrija Mandić i Milan Knežević o svojim ambicijama ne pišu na društvenim mrežama nego ištu tamo odakle im se, računaju, može i dati – u Predsjedništvu Republike Srbije i Patrijaršiji SPC.

U jednom od medija koji su (još) bliski budućim vlastima pojavio se i precizan popis resora za koje su, navodno, zainteresovane partije koje u parlamentu imaju većinu od 41 poslanika. Sve te partije su, izgleda, krenule od ideje da će buduća vlada – poput sadašnje koju predvodi DPS – imati 18 ministarskih pozicija, mada je u aktuelnoj vladi jedno ministarstvo bez portfelja.

Prema pisanju Dana, od 18 ministarskih mjesta u budućoj vladi NOVA i DNP očekuju (ili nude) 10 a Demokratska Crna Gora sedam (i jedni i drugi tu računaju i jednog ministra-potpredsjednika vlade). URA računa na pet a SNP i PzP na po četiri ministarska mjesta i, dodatno, jednog potpredsjednika vlade. Svima. Sve skupa, partije premijeru nude, ili od njega traže, 33 ministarska i potpredsjednička mjesta u vladi. Bez partija nacionalnih manjina sa kojima će, kažu, već ovih dana pregovarati o njihovom učešću i izvršnoj vlasti. I bez pomoćničkih, sekretarskih (sekretarijati), direktorskih (direktorati, javna i državna preduzeća) mjesta čiji se broj mjeri stotinama. A na koje sve ove i neke nepomenute, manje, partije i te kako računaju u budućoj podjeli vlasti.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BITKA ZA KONTROLU BEZBJEDNOSNIH SLUŽBI: Ko će biti stvarna vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji nekih 15-ak političkih pozicija, uglavnom u vladi, koje treba preuzeti kako bi se upravljalo sistemom bezbjednosti. Obraćanje anonimnih sindikalaca UP, ali i prijeteće poruke koje su Dritanu Abazoviću stigle iz kavačkog klana pokazuju da postoje i oni koji će se potruditi da uspore, ili zaustave, taj posao

 

Da su Veselin Veljović, Duško Marković i Mevludin Nuhodžić (akteri su navedeni po trenutnom društvenom značaju) uspjeli u naumu da Dan unutrašnjih poslova, 2. oktobar, obilježe u tajnosti, na radnom ručku sa probranim saradnicima, mi bismo i dalje pokušavali da pogodimo ko je među liderima partija članica nove parlamentarne većine najveći ekspert za pitanja bezbjednosti. Javne i tajne. I budući koordinator tog sektora u vladi Zdravka Krivokapića. Ili direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB).

Ovako smo dobili preču temu.

﮼Želim da vas informišem da se ne radi o sastanku, radi se o radno-svečarskom koktelu koji smo upriličili povodom Dana unutrašnjih poslova“, pravdao je nenajavljeni skup direktor Uprave policije (UP) pred kamerama ekipe TV Vijesti, neposredno nakon što su ih obezbjeđenje i vlasnik restorana istjerali ne samo iz dvorišta, nego i sa njihovog dijela ulice u podgoričkom naselju Zagorič.  Pred neke izbore prije koju godinu – jednako iskren, Veljović objašnjava kako  je policijskim starješinama sa sjevera besjedio o prednostima evroatlantskih integracija. Taman posla da je neko pominjao agitaciju i sigurne glasove za DPS, skoro se uvrijedio naučni radnik i dugogodišnji direktor UP nakon što je, i tada, zatečen u aktivnostima sa kojima nije bila upoznata  javnost. Baš kao ni resorni ministar (nije bio član DPS).

Veljović je protekle sedmice, prema saznanjima TV Vijesti, od okupljenih zatražio da ostanu odani državi koja ih hrani. I da ga, tako odani, obavještavaju o svemu što se dešava u resoru, bez obzira na njegov očekivani odlazak sa čela UP. Odlazeći direktor je, dakle, od svojih saradnika zatražio da postanu potkazivači sopstvene službe.

﮼Prema svima onima koji i nakon tranzicije zadrže lojalnost prema odlazećim vlastima, ili se upuste u nelegalne obavještajne aktivnosti protiv državnih organa i postanu doušnici unutar bezbjednosnih struktura, postupiće se po zakonu“, napisao je potom Srećko Crnogorac, univerzitetski profesor i glavni savjetnik Zdravka Krivokapića. U tom obraćanju stoji još jedna rečenica: „Zavisno od težine djela koje počine, trajan gubitak službe najmanja je zakonska sankcija koju mogu očekivati”.

Prijetnja potencijalnim doušnicima da će, ukoliko se upuste u nelegalne obavještajne aktivnosti, ostati bez posla nije prošla bez odjeka. Za to su se pobrinuli anonimni sastavljači saopštenja Sindikata Uprave policije. Nije zgorega dva puta pročitati to štivo. Posebno onaj dio koji bi se mogao razumjeti kao ozbiljno upozorenje, ako ne i otvorena prijetnja: „Na svaki pokušaj progona zaposlenih u policiji Sindikat UP će odgovoriti masovnim izlaskom na ulice i otkazivanjem poslušnosti bahatim pojedincima“. Nije prijatno kad od onih koji su, po opisu posla naoružani i osposobljeni za upotrebu sile, stignu najave otkazivanja poslušnosti. Tim prije što oni, već u sljedećem pasusu, pokažu dosta neobičnu percepciju stvarnosti.

„Crnogorska policija će uvijek poštovati slovo zakona i neće dozvoliti da se sa njom postupa na nečastan, nezakonit i sramotan način kako to zdušno najavljuje i obećava Crnogorac“, tvrde iz UP. Upravo suprotno, nije teško pokazati kako se godinama sa pripadnicima policije postupalo upravo na nečastan, nezakonit i sramotan način. Tako što su i tjerani, podsticani ili tolerisani da se prema građanima koji nijesu dijelili njihove simpatije prema odlazećim vlastima, ophode (nekažnjeno!) onako kako bi to radili – kriminalci. Kada ih ne bi bilo strah od zakona.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. oktobra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo