Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGAN PAVLIČIĆ, AFORISTIČAR IZ PODGORICE: Naš vođa je poluodžačar

Objavljeno prije

na

Aforizam je najsažetija literarna forma gdje treba u par riječi da pošaljete poruku da nekoga zabrinete i nasmijete, što je istovremeno baš teško

 

Dragan Pavličić je magistar ekonomije. Objavljivao je aforizme u Minitoru.  Sarađuje sa brojnim opozicionim medijima u regionu. Objavio je deset knjiga, od čega po četiri knjige aforizama i poezije i dvije knjige iz filozofije.

MONITOR: Je li teško pisati aforizme?
PAVLIČIĆ: Teško za one koji pišu, a lako za one koji čitaju. Opet se malo našalih, da ne kažem posprdah, jer nam je to u mentalitetu. Aforizam je najsažetija literalna forma gdje treba u par riječi da pošaljete poruku da nekoga zabrinete i nasmijete, što je istovremeno baš teško. Mnoge velikane iz naše istorije, regiona i svijeta pamtimo po nekim izuzetnim mislima, koje se mogu svrstati u najbolje aforističke antologije na svijetu. Taj “roman u prahu” samo svaki deseti aforističar može napisati, a ostali su u sferi estrade i zabave, ali ne i aforizma!

MONITOR: Sjećate li se prvih aforizama?
PAVLIČIĆ: Prvi su se pojavili u emisijama na Radiju Crne Gore 1989/90.  kod Darka Šukovića, Mirsada Rastodera, Radojice Bulatovića… i još nekoliko njih, koji su tada davali teme da na njih odgovorimo aforizmom.

Jedan od prvih tada je bio, a još traje, i biće nadam se i vječan, a glasi: “Budućnost je počela. Sve smo bliži kraju”.

MONITOR: Koliko ste ih napisali?
PAVLIČIĆ: Preko 3000, a objavio sam preko 2000. Dakle, minimum po jedan dnevno stvorim. “Aforizam po glavi političara. Boli li boli”.

MONITOR: Gdje objavljujete aforizme?
PAVLIČIĆ: Pisao sam gdje stignem, a objavljivao gdje mi dozvole, od štampanih do eletronskih medija na prostorima ex Yu. Svuda sam ih objavljivao osim u čituljama. U periodu od 1990-2000. bio sam poznatiji nego sada u aforističkim krugovima, jer su u novom vijeku aforistički krugovi i festivali postali “kopija izbora”, gdje se unaprijed zna ko će osvojiti nagradu. Nažalost.

MONITOR: Ko vas inspiriše za pisanje?
PAVLIČIĆ: Kompletan ekonomsko-politički ambijent. Jedino satiričari imaju “korist” od ovog sistema, jer materijala ne fali.

MONITOR: Zašto je kod nas bitna partijska knjižica?
PAVLIČIĆ: Niko ne voli “mangupe” u svojim redovima. Da bi se osjećao bitnim, mora neko da ti se “divi”, a mi bez knjižice nismo iz tog faha.

MONITOR: Imate li neki aforizam o našem mentalitetu?
PAVLIČIĆ: Crnogorci su slijepci. Više vjuruju uhu nego oku!

MONITOR: A o poštenju?
PAVLIČIĆ: Pošten lako zaspi, ali se teško probudi.

MONITOR: Neki komentar o moćnicima?
PAVLIČIĆ: Kolovođe mnogo vole narod. Zato se stalno igraju sa njim!

MONITOR: Ima li dovoljno slobode za humor i satiru?
PAVLIČIĆ: Slobode ima. Papir trpi sve. Toaletni naročito.

MONITOR: Koji bi aforizam najbolje opisao današnju Crnu Goru?
PAVLIČIĆ: Spali smo na niske grane. Više se ni objesiti ne možemo!

MONITOR: A Crnogorce?
PAVLIČIĆ: Crnogorac si? Profesionalac ili amater? Crnogorci nisu nebeski već vasionski narod. Nama je i nebo premalo.

MONITOR: Jeste li zbog nekog aforizma imali problem?
PAVLIČIĆ: Nisam zbog aforizma, nego zbog intervjua povodom moje prve knjige aforizama 1995. godine. Intervju sa mnom u tadašnjoj Pobjedi urednik je “prelomio” tsko da ja budem na lijevoj srednjoj strani sa slikom, a sa druge strane tadašnji predsjednici Republike i Skupštine Momir Bulatović i Risto Vukčević, a povodom godišnjice višepartizma. Ko pročita moju “oštricu” sa lijeve strane, lako se dovede u vezu sa desnom stranom!

Dokaz: pronašao sam kopiju intervjua u ladici načelnika za suzbijanje kriminaliteta, koga sam ja mijenjao za vrijeme odmora!  A da je dokaz bio “valjan”, potvrđuje ubrzo moja suspenzija koja je trajala gotovo godinu dana, kada sam vraćen u MUP! Dobio sam visoku poziciju u policiji. Prekomandovan sam za Kolašin!

MONITOR: Zašto tvrdite da su svi izbori u Crnoj Gori pokradeni kao utakmice u košarci?
PAVLIČIĆ:  Dobili su izbore kao u košarci “trojkama”? Jedan je glasao za trojicu!

MONITOR: A zašto vlast ne mijenja opoziciju?
PAVLIČIĆ: Jer bolju nigdje drugo neće naći!

MONITOR: A zašto opozicija neće u vlast?
PAVLIČIĆ: Jer ima para i bez vlasti!

MONITOR: Šta mislite hoće li biti vanrednih izbora?
PAVLIČIĆ: Hoće. Nisu sve ulice asfaltirane!

MONITOR: Šta mislite o Vladi i o njenoj efikasnosti prilikom rješavanja aktuelnih problema?
PAVLIČIĆ: Vlada lako rješava sve problem. Donese Zaključak da ih nema!

MONITOR: Kako Vam izgleda pravosuđe?
PAVLIČIĆ: Pred Zakonom – svi jednaki, pred sudijom – kako ko!

MONITOR: Šta mislite o profesorima i doktorima u politici?
PAVLIČIĆ: Što više doktora u politici, narod je sve bolesniji!

MONITOR: Kakav je po Vašem mišljenju naš vođa?
PAVLIČIĆ: Naš vođa je poluodžačar! Crn je, ali ne donosi sreću.

MONITOR: Šta mislite o crkvi i o vjeri?
PAVLIČIĆ: Mnogi žive od Boga, a drugi za Boga!

MONITOR: A o miješanju crkve u politiku i obratno?
PAVLIČIĆ: Kod nas popovi kunu, a političari popuju. Bože nam pomozi!

MONITOR: A kad govorimo o vjeri, vjerujete li u crnogorsku ekonomiju pošto ste Vi magistar ekonomije?
PAVLIČIĆ: Crnogorska ekonomija nije nauka, već vjeronauka. U nju vjeruju samo politički bogovi!

MONITOR: Jeste li zadovoljni platom kao magistar ekonomije?
PAVLIČIĆ: Sad ispaštam što sam se besplatno školovao. Besplatno i radim!

MONITOR: Šta biste savjetovali mladim aforističarima?
PAVLIČIĆ: Učite od starijih. Kako ne treba!

MONITOR: Nešto za kraj?
PAVLIČIĆ: Ni luk jeo, ni luk mirisao, a ipak sam u zapršku upao! Sve ima kraj, samo kraj nema kraja, jer doseže do beskraja!

 

Istina je nema istine

 

Ako je 1. april dan lažova, koji su onda dani poštenih, a koji lopova? Za Dan poštenih ne možemo sakupiti dovoljno potpisa!

Brakorazvodna parnica liči na tenis, Sve se vrti oko reketa.

Zora nikako da svane. Dan nama počinje od podne!

Istina je kao jutro. Tek kad svane vidi se!

Naši ljudi su zaposleni – rade politički u drugoj smjeni. Mnogo vole tuđu sudbu, zato rade i za UDBU.

U Crnoj Gori vrijeme ne prolazi nego stoji. Prodali smo i satove.

Udarila mu je vlast u glavu. Opozicionar je.

Nekad je narod mijenjao vlast, danas vlast mijenja narod.

Ideja nije potrošena! Samo ideolog.

Uveli smo praksu zatvorenih koverti. Plate niko ne stavlja.

Istina je nema istine.

Mi smo ponosan narod. Stalno dobijamo po nosu.

Budućnost je počela, Sve smo bliži kraju.

I dobrostojeći na kraju ipak legnu.

Njegov prvi i jedini ustanak bio je kad je prohodao.

Crna Gora je zaista ekološka država. Sve pare su oprane.

Pun je kao brod, a čuva se ka’ podmornica.

O pokojniku sve najbolje, a o živome sve najgore, dokle ga ne upokojimo!

 

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

FLORIJAN BIBER, PROFESOR UNIVERZITETA U GRACU: Đukanović bi mogao postati žrtva sopstevnog sistema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podrška vladama u ovom regionu, stabilokratama, rijetko kada je entuzijastična i bezuslovna. Iako se lideri kao Đukanović i Vučić trude da sebe učine neophodnim partnerima, podrška koju su možda uživali, tokom godina se hladila

 

MONITOR: Glavna svjetska tema je i pandemija Kovid-19. Hoće li ovo teško zajedničko iskustvo, približiti  zemlje ili će ih još više udaljiti i okrenuti, prije svega, bogatije EU države sopstvenim interesima?

BIBER: Iako su građani nekih članica EU, posebno Italijani, razumljivo je više razočarani u EU nego što su to bili pre Kovida-19, uopšteno posmatrajući, izgleda da ljudi nisu izgubili poverenje u EU. Međutim, mnogo je važnija činjenica da, kada su ljudi razočarani u EU ili kritični prema njoj, to nije zato što ona radi suviše toga ili što postaje suviše moćna, već zato što je ono što preduzima suviše malo. Kao posledica, tu su dve stvari: zahtev za više saradnje i očekivanje da će samo međunacionalna saradnja moći da odgovori na izazove. Mi živimo u ironičnom trenutku u kojem je vođstvo EU bojažljivo i neodlučno da bliže integriše i ojača EU, dok građani, čini se, daju tome mnogo veću podršku. Pre pandemije, poverenje kao i nivo identifikacije sa EU, porasli su među građanima. Važno je i to što su  prvi put, privilegovani građani EU mogli da osete kako izgleda kada su granice zatvorene. Doživljena izolacija i ograničeno kretanje pokazali su očiglednijom važnost otvorenosti evropskih granica. Nisam primetio da su lideri EU to preveli u više saradnje, a mnoge vlade su pokazale veoma uskogrud refleks. To će otežati sprovođenje u realnost težnje za većom integracijom. U zavisnosti od trajanja i jačine krize biće i ekonomske posledice koje često osnažuju izolacionističke i ultra desne snage, kao što smo videli u godinama posle globalne ekonomske krize.

MONITOR: Izbori u Evropi održavani su, od marta,  bez većeg odlaganja.  Da li su borba državnih institucija i vođstvo lidera kroz izazov epidemije, u zemljama gde su se izbori dogodili,  uticali na rezultate?

BIBER: Pandemija je, i u demokratijama i u diktaturama stavila na test odnos između građana i države i pokazala sve ,,različite nijanse sive” između njih u upravljanju krizom. Ako su vlade krizom dobro upravljale, dogodio se rast poverenja. Na primer u Nemačkoj, Angela Merkel uživa visok stepen poverenja, uprkos tome što je toliko dugo na vlasti. To je naravno i podrška stabilnosti u nesigurnim vremenima. U Belorusiji brojnost protesta i jasna podrša opoziciji takođe su bili produkt Kovida-19. Naravno, to nije bio uzrok ali jeste okidač. Lukašenko je umanjivao opasnost od epidemije i izjavljivao da se bolest može lečiti votkom, odbijajući građane i podrivajući njihovo poverenje. Protesti u Srbiji posle izbora pokazali su slično nepoverenje, čak iako je njihov intenzitet bio mnogo manji.

Nastasja RADOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Očekivanja građana velika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nova vlast neće imati priliku da se uči svom poslu jer su očekivanja građana velika i biće mnogo manje strpljenja za greške. Ako ne budu poštovali Ustav i zakone, treba ih odmah mijenjati

 

MONITOR: Ove sedmice održana je prva sjednica parlamenta, nakon konstitutivne Skupštine. Iz redova Liberalne partije i Demokratske partije socijalista čuli su se stavovi da je „država u opasnosti“. Je li država u opasnosti danas i od čega?

ĐUROVIĆ: DPS nastavlja sa retorikom iz predizborne kampanje da je država u opasnosti nasuprot izjavama njihovog predsjednika Mila Đukanovića, ponovljenim u više navrata nakon 30. avgusta, da se na ovim izborima nije odlučivalo o državi. Država nije u opasnosti zbog  puke i prijeko potrebne promjene vlasti. DPS i  Đukanović su najveći krivci što se u Crnoj Gori nisu u 30 godina razvile profesionalne institucije koje jedino mogu garantovati stabilan razvoj države.  DPS je zarobio  državu i  ta  struktura  je najviše ugrožavala Crnu Goru. Nova vlast na djelu treba da pokaže da li je odgovorna prema svim građanima, uključujući i one koji nisu glasali za partije na vlasti, a to znači i poštovanje Ustava koji je jasno odredio karakter Crne Gore u smislu njenog državnog uređenja, organizacije vlasti, građanskih prava i sloboda.  Nova vlast je potpisla sporazum kojim se iskazuje opredijeljenost da se poštuje Ustav i spoljopolitički prioriteti i treba im dati priliku da dokažu svoje opredjeljenje. DPS je na djelu pokazao da ne poštuje Ustav i zakone koje je sam donosio: 1) zakonodavnu vlast (Skupštinu) oslobodio je kontrole sudske vlasti i narušio, suprotno Ustavu, ravnopravnost tri grane vlasti; 2) DPS je nagradio sudsku vlast trećim i sedmim mandatima, stanovima i drugim privilegijama; 3) pred zakonom nisu svi bili jednaki jer zakoni nisu važili za DPS članove i pristalice; 4) izbori, suprtono Ustavu, nisu bili slobodni… Ako ne budu poštovali Ustav i zakone, novu vlast treba odmah mijenjati.

MONITOR: Kako vidite proces formiranja nove vlade?

ĐUROVIĆ: Proces formiranja nove vlade odvija se u širokom krugu političkih aktera, sastavnih djelova pobjedničkih koalicija, koji imaju različite vrijednosti, interese  i shvatanje politike. Neće biti lako pomiriti sve te razlike i pristupe. Partije koje čine novu vlast su nakon izbora nastavile sa međusobnim optužbama i uvredama, koje su dva-tri mjeseca prije izbora uspjele da ostave po strani. I pozicija mandatara je u jednom trenutku dovedena u pitanje i to od članica koalicije na čijem je čelu bio  Zdravko Krivokapić. Proces formiranja nove vlade dijelom je posljedica nedostatka iskrene predizborne komunikacije i dogovora partija koje čine sadašnju vlast. Prije 30. avgusta je bilo potrebno dogovoriti i potpisati osnovne principe na kojima treba da se formira nova vlada u slučaju pobjede tadašnje opoziije na izborima. Javnosti nije poznato da  li je bilo pokušaja postizanja takvih dogovora. Ukoliko novu vladu bude karakterisalo međusobno nepovjerenje  kao što je to bilo prije izbora, onda će njen učinak biti veoma ograničen i skroman u odnosu na (pre)velika očekivanja građana.

Milena PEROVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DINO BURDŽOVIĆ, KNJIŽEVNIK: Himna posljednjih emigranata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Oni koji su svoje živote dali za neku slobodu i državu, među njima je i Rifat Burdžović, padaju u zaborav. Nama ne trebaju heroji, možda nam ne trebaju ni spomenici? Crna Gora slabo ističe svoju antifašističku tradiciju, polako se utapa u sveopšte balkansko sivilo 

 

MONITOR: Kažu najteže je biti priznat u svojem mjestu! Što vam znači nagrada Ratkovićevih večeri poezije koja se dodjeljuje u vašem rodnom Bijelom Polju?

BURDŽOVIĆ: Ja sam dao intervju Pobjedi nakon dodjele nagrade Risto Ratković, i naslovio ga „Još po moru teče Lim” a kolege su redakcijski promijenili u ,,Uvijek mi je bilo stalo da se dokažem u Bijelom Polju” što mi pomalo zvuči onako industrijski, rekao bih, mada nije daleko od istine. Ćamil Sijarić je govorio da su „književne nagrade melemi na ranama pisaca” i ja sam eto, početkom septembra, taj neki moj najdraži melem privio na svoje rane koje sam iz Bijelog Polja ponio u bijeli svijet. Mene je ova nagrada vratila kući, nakon dvije decenije izbivanja iz Crne Gore. U jednoj pjesmi sam zapisao: „I Odisej je bio toliko dugo van Itake, jedina razlika je što ja nijesam ubio ničijeg sina…”. Nijedna nagrada nije od netalenta napravila pisca, niti obrnuto, nedobijene nagrade nijesu ni promil naštetile majstorima pisane riječi, naprotiv, više same sebi.

MONITOR: Nagrađeni ste za knjigu Rifat, koja je pjesnički omaž narodnom heroju Rifatu Burdžoviću Tršu. Predstavite ovu knjigu koja daje sliku jednog zlog vremena i stradanja. Na kraju knjige objavili ste prilog o pogibiji Burdžovića, Volođe Kneževića i Tomaša Žižića.

BURDŽOVIĆ:  Tek sam sad vidio koliko je teško pisati o nekom ko nosi isto prezime! Oko godinu dana sam iščitavao knjige i tekstove o Rifatu Burdžoviću i dao jedno poetsko viđenje o životu i djelu kao i o tragičnoj sudbini mojeg rođaka koji slovi za jednu od najznačajnijih ličnosti koje je dao naš narod u dvadesetom vijeku. Knjiga Rifat nije „burazerska” niti familijarna! Ja sam knjigu koncipirao kao „pisma davnašnjem rođaku” i ovo je vjerovatno prvi put da se nešto objavi o Rifatu Burdžoviću Tršu a da nije stoprocentna publicistika, istorijska priča ili politička ujdurma. Izjava Slobodana Jakovljevića, jedinog očevica stradanja trojice narodnih heroja, data u Banatskom Novom Selu u maju 2007. godine, koja ide kao prilog možda je i najznačajniji dio ove knjige! Sve je uredno zavedeno, pred svjedocima, islednicima, ispečatirano i mislim da mu trebamo vjerovati s obzirom na to  da se radi o čovjeku koji je izgubio oca i petoricu braće zbog zločina koji je počinjen nad partizanskim rukovodiocima. Sve je do tančina opisao, kao pisac bio je tolika moralna veličina da nije htio tajnu iz 1942. godine, koja njegove najbliže rođake denuncira, ponijeti u grob. Narod kao narod, izmislio je pet-šest verzija i valjda je došlo vrijeme da se prekine sa teorijama zavjere. Moja knjiga ide u prilog tome.

MONITOR: Kako tumačite to što je u Crnoj Gori malo podsjećanja na ovakve individualne podvige, a stalno teče jedna opšta istorija podjela?

BURDŽOVIĆ: Podjele i kriza identiteta neraskidivi su dio crnogorske svakodnevice. Do kada će to trajati Bog sami zna. Najgore je što postoje tačke sa kojih nema povratka i toga je malo ko u Crnoj Gori svjestan! Oni koji su svoje živote dali za neku slobodu i državu, među njima je i Rifat Burdžović, padaju u zaborav. Nama ne trebaju heroji, možda nam ne trebaju ni spomenici? Crna Gora slabo ističe svoju antifašističku tradiciju, polako se utapa u sveopšte balkansko sivilo i upada u letargiju koja može biti pogubna za njenu državnost.

Predrag NIKOLIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo