Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGAN PAVLIČIĆ, AFORISTIČAR IZ PODGORICE: Naš vođa je poluodžačar

Objavljeno prije

na

Aforizam je najsažetija literarna forma gdje treba u par riječi da pošaljete poruku da nekoga zabrinete i nasmijete, što je istovremeno baš teško

 

Dragan Pavličić je magistar ekonomije. Objavljivao je aforizme u Minitoru.  Sarađuje sa brojnim opozicionim medijima u regionu. Objavio je deset knjiga, od čega po četiri knjige aforizama i poezije i dvije knjige iz filozofije.

MONITOR: Je li teško pisati aforizme?
PAVLIČIĆ: Teško za one koji pišu, a lako za one koji čitaju. Opet se malo našalih, da ne kažem posprdah, jer nam je to u mentalitetu. Aforizam je najsažetija literalna forma gdje treba u par riječi da pošaljete poruku da nekoga zabrinete i nasmijete, što je istovremeno baš teško. Mnoge velikane iz naše istorije, regiona i svijeta pamtimo po nekim izuzetnim mislima, koje se mogu svrstati u najbolje aforističke antologije na svijetu. Taj “roman u prahu” samo svaki deseti aforističar može napisati, a ostali su u sferi estrade i zabave, ali ne i aforizma!

MONITOR: Sjećate li se prvih aforizama?
PAVLIČIĆ: Prvi su se pojavili u emisijama na Radiju Crne Gore 1989/90.  kod Darka Šukovića, Mirsada Rastodera, Radojice Bulatovića… i još nekoliko njih, koji su tada davali teme da na njih odgovorimo aforizmom.

Jedan od prvih tada je bio, a još traje, i biće nadam se i vječan, a glasi: “Budućnost je počela. Sve smo bliži kraju”.

MONITOR: Koliko ste ih napisali?
PAVLIČIĆ: Preko 3000, a objavio sam preko 2000. Dakle, minimum po jedan dnevno stvorim. “Aforizam po glavi političara. Boli li boli”.

MONITOR: Gdje objavljujete aforizme?
PAVLIČIĆ: Pisao sam gdje stignem, a objavljivao gdje mi dozvole, od štampanih do eletronskih medija na prostorima ex Yu. Svuda sam ih objavljivao osim u čituljama. U periodu od 1990-2000. bio sam poznatiji nego sada u aforističkim krugovima, jer su u novom vijeku aforistički krugovi i festivali postali “kopija izbora”, gdje se unaprijed zna ko će osvojiti nagradu. Nažalost.

MONITOR: Ko vas inspiriše za pisanje?
PAVLIČIĆ: Kompletan ekonomsko-politički ambijent. Jedino satiričari imaju “korist” od ovog sistema, jer materijala ne fali.

MONITOR: Zašto je kod nas bitna partijska knjižica?
PAVLIČIĆ: Niko ne voli “mangupe” u svojim redovima. Da bi se osjećao bitnim, mora neko da ti se “divi”, a mi bez knjižice nismo iz tog faha.

MONITOR: Imate li neki aforizam o našem mentalitetu?
PAVLIČIĆ: Crnogorci su slijepci. Više vjuruju uhu nego oku!

MONITOR: A o poštenju?
PAVLIČIĆ: Pošten lako zaspi, ali se teško probudi.

MONITOR: Neki komentar o moćnicima?
PAVLIČIĆ: Kolovođe mnogo vole narod. Zato se stalno igraju sa njim!

MONITOR: Ima li dovoljno slobode za humor i satiru?
PAVLIČIĆ: Slobode ima. Papir trpi sve. Toaletni naročito.

MONITOR: Koji bi aforizam najbolje opisao današnju Crnu Goru?
PAVLIČIĆ: Spali smo na niske grane. Više se ni objesiti ne možemo!

MONITOR: A Crnogorce?
PAVLIČIĆ: Crnogorac si? Profesionalac ili amater? Crnogorci nisu nebeski već vasionski narod. Nama je i nebo premalo.

MONITOR: Jeste li zbog nekog aforizma imali problem?
PAVLIČIĆ: Nisam zbog aforizma, nego zbog intervjua povodom moje prve knjige aforizama 1995. godine. Intervju sa mnom u tadašnjoj Pobjedi urednik je “prelomio” tsko da ja budem na lijevoj srednjoj strani sa slikom, a sa druge strane tadašnji predsjednici Republike i Skupštine Momir Bulatović i Risto Vukčević, a povodom godišnjice višepartizma. Ko pročita moju “oštricu” sa lijeve strane, lako se dovede u vezu sa desnom stranom!

Dokaz: pronašao sam kopiju intervjua u ladici načelnika za suzbijanje kriminaliteta, koga sam ja mijenjao za vrijeme odmora!  A da je dokaz bio “valjan”, potvrđuje ubrzo moja suspenzija koja je trajala gotovo godinu dana, kada sam vraćen u MUP! Dobio sam visoku poziciju u policiji. Prekomandovan sam za Kolašin!

MONITOR: Zašto tvrdite da su svi izbori u Crnoj Gori pokradeni kao utakmice u košarci?
PAVLIČIĆ:  Dobili su izbore kao u košarci “trojkama”? Jedan je glasao za trojicu!

MONITOR: A zašto vlast ne mijenja opoziciju?
PAVLIČIĆ: Jer bolju nigdje drugo neće naći!

MONITOR: A zašto opozicija neće u vlast?
PAVLIČIĆ: Jer ima para i bez vlasti!

MONITOR: Šta mislite hoće li biti vanrednih izbora?
PAVLIČIĆ: Hoće. Nisu sve ulice asfaltirane!

MONITOR: Šta mislite o Vladi i o njenoj efikasnosti prilikom rješavanja aktuelnih problema?
PAVLIČIĆ: Vlada lako rješava sve problem. Donese Zaključak da ih nema!

MONITOR: Kako Vam izgleda pravosuđe?
PAVLIČIĆ: Pred Zakonom – svi jednaki, pred sudijom – kako ko!

MONITOR: Šta mislite o profesorima i doktorima u politici?
PAVLIČIĆ: Što više doktora u politici, narod je sve bolesniji!

MONITOR: Kakav je po Vašem mišljenju naš vođa?
PAVLIČIĆ: Naš vođa je poluodžačar! Crn je, ali ne donosi sreću.

MONITOR: Šta mislite o crkvi i o vjeri?
PAVLIČIĆ: Mnogi žive od Boga, a drugi za Boga!

MONITOR: A o miješanju crkve u politiku i obratno?
PAVLIČIĆ: Kod nas popovi kunu, a političari popuju. Bože nam pomozi!

MONITOR: A kad govorimo o vjeri, vjerujete li u crnogorsku ekonomiju pošto ste Vi magistar ekonomije?
PAVLIČIĆ: Crnogorska ekonomija nije nauka, već vjeronauka. U nju vjeruju samo politički bogovi!

MONITOR: Jeste li zadovoljni platom kao magistar ekonomije?
PAVLIČIĆ: Sad ispaštam što sam se besplatno školovao. Besplatno i radim!

MONITOR: Šta biste savjetovali mladim aforističarima?
PAVLIČIĆ: Učite od starijih. Kako ne treba!

MONITOR: Nešto za kraj?
PAVLIČIĆ: Ni luk jeo, ni luk mirisao, a ipak sam u zapršku upao! Sve ima kraj, samo kraj nema kraja, jer doseže do beskraja!

 

Istina je nema istine

 

Ako je 1. april dan lažova, koji su onda dani poštenih, a koji lopova? Za Dan poštenih ne možemo sakupiti dovoljno potpisa!

Brakorazvodna parnica liči na tenis, Sve se vrti oko reketa.

Zora nikako da svane. Dan nama počinje od podne!

Istina je kao jutro. Tek kad svane vidi se!

Naši ljudi su zaposleni – rade politički u drugoj smjeni. Mnogo vole tuđu sudbu, zato rade i za UDBU.

U Crnoj Gori vrijeme ne prolazi nego stoji. Prodali smo i satove.

Udarila mu je vlast u glavu. Opozicionar je.

Nekad je narod mijenjao vlast, danas vlast mijenja narod.

Ideja nije potrošena! Samo ideolog.

Uveli smo praksu zatvorenih koverti. Plate niko ne stavlja.

Istina je nema istine.

Mi smo ponosan narod. Stalno dobijamo po nosu.

Budućnost je počela, Sve smo bliži kraju.

I dobrostojeći na kraju ipak legnu.

Njegov prvi i jedini ustanak bio je kad je prohodao.

Crna Gora je zaista ekološka država. Sve pare su oprane.

Pun je kao brod, a čuva se ka’ podmornica.

O pokojniku sve najbolje, a o živome sve najgore, dokle ga ne upokojimo!

 

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ŽELJKO VUŠUROVIĆ, DRAMSKI PISAC: Zločinci i ratni huškači u šinjelima demokratije  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Glavni razlog zabrane igranja Deportacije u zvaničnim crnogorskim pozorišnim i kulturnim institucijama je taj što je isti čovjek Gospodar Crne Gore kao što je bio i u vrijeme tog ratnog zločina. On ne želi da se danas u Crnoj Gori uopšte spominje deportacija BiH izbjeglica i  napad na Dubrovnik

 

MONITOR: Što je razlog otporu predstavi Deportacija u Crnoj Gori?

VUŠUROVIĆ: U toku pripreme Deportacije u Novom Pazaru, proveo sam mnogo vremena sa režiserom predstave Gradimirom Gojerom. Rekao sam mu da sumnjam da će zvanične pozorišne i kulturne institucije dozvoliti gostovanje Deportacije, jer su na rukovodećim mjestima ljudi odani režimu. Mislim da ni to ne bi bio problem, kada bi ljudi koji znaju svoj posao,  radili ga profesionalno, časno i pošteno. I Gojer  je izražavao sumnju, ali se nadao da CNP neće napraviti svjetski presedan i odbiti predstavu svog počasnog člana! Nažalost, to se desilo, zahvaljujući umjetničkom direktoru Branimiru Banu Popoviću, koji se nije udostojio ni da odgovori na upite producenta predstave da li predstava može gostovati na daskama CNP-a. Novom umjetničkom direktoru CNP-a Željku Sošiću sam i ja kasnije pisao: ,,Čitajući Vaše intervjue, vidio sam da je i Vama kao umjetniku stalo do otkrivanja mnogih istina koje su skrivane zbog ovih ili onih razloga, a najčešće političkih. Kako ste se potrudili da kroz seriju Božićni ustanak umjetničkim sredstvima razotkrijete  velikosrpski fašizam koji je zbrisao crnogorsku državu 1918. godine, tako sam se i ja potrudio da crnogorski fašizam prikažem preko teatarskih dasaka. Zbog toga Vam se obraćam sa željom da dođe do naše saradnje i ugostite predstavu Deportacija. Na taj način bi se bar malo približili poetskoj pravdi, kad nema one sudske.“ Sošić mi nikada nije odgovorio. Mislim da je njegov antifašizam lažan, jer bi on, takav kakav je, dopustio fašizam DPS-a i već vidimo da ne smije pisnuti o Deportaciji. Taj veliki umjetnik nije odgovorio ni na pismo Tee Gorjanc Prelević, direktorice Akcije za ljudska prava. Ona je upitala da li CNP može izaći u susret i omogućiti prikazivanje predstave. Međutim, Željko Sošić ćuti, redovno prima platu, drži govore Predsjedniku države i kao umjetniku mu ne smeta što podržava režim koji mu zbog toga i finansira filmove, serije i scenarije upitnog karaktera. U međuvremenu, i on i direktorica Zetskog doma Lidija Dedović su dali dosta izjava i intervjua, ali je veoma zanimljivo da ih niko od tih novinara nikada nije upitao zašto zabranjuju gostovanje Deportacije. Dok izigravaju umjetnike koji se bore za slobode i emancipaciju ljudi, ponekad se zapitam da li Željku Sošiću i Lidiji Dedović ikada pocrvene obrazi od stida što ne dozvoljavaju gostovanje Deportacije, čiji je režiser počasni član Crnogorskog narodnog pozorišta? Taj kadar bi bilo zanimljivo uhvatiti kamerom. Mišljenja sam da je glavni razlog zabrane igranja Deportacije u zvaničnim crnogorskim pozorišnim i kulturnim institucijama taj što je isti čovjek Gospodar Crne Gore kao što je bio i u vrijeme tog ratnog zločina. On ne želi da se danas u Crnoj Gori uopšte spominje deportacija BiH izbjeglica i napad na Dubrovnik. Misli da se njegova ratnohuškačka prošlost može prekrečiti tako što će mlatarati po državnoj televiziji i Pobjedi sa nekim političkim, novinarskim i  intelektualnim kreaturama.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TEA GORJANC PRELEVIĆ, DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Pravosudni sistem i svi u njemu zreli za ozbiljno preispitivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrhovni i Glavni specijalni tužilac morali  su da se prema  slučaju optužbi da je VDT primao mito, postave kao i prema svakom drugom. Vrhovni državni tužilac morao je  dati iskaz u izviđaju, i moral ase istražiti sumnja u odnosu na njega kao što bi i u odnosu na svakog drugog u toj situaciji. Međutim, izjave Glavnog specijalnog tužioca da VDT  nije ispitan niti će biti, govore samo o tome kako je on dobar drug Vrhovnom državnom tužiocu, a ne i da je spreman da radi svoj posao

 

MONITOR: U crnogorskim udžbenicima preskočene su neke sramne epizode crnogorske ratne istorije, od napada na Dubrovnik, do deportacije Muslimana/Bošnjaka. Šta to znači za buduće generacije?

GORJANC-PRELEVIĆ: Time su oštećeni i djeca i šanse za mirnu budućnost Crne Gore. Još gore je što se u udžbeniku podmeću netačni podaci poput onoga da crnogorska vlast nije imala uticaja na politiku Slobodana Miloševića prema Hrvatskoj i BiH, iako je zajednička država Crne Gore i Srbije, SR Jugoslavija, i zajednička vojska učestvovala u ratovima u tim državama, i u svemu tome zdušno učestvovali i predstavnici crnogorske vlasti. To su istorijske činjenice. Šteta što je na snazi politika da se budućnost države kompromituje zarad ličnih interesa pojedinaca na vlasti, umjesto da se ona gradi na iskrenom suočavanju sa greškama iz prošlosti.

MONITOR: Vlast očito pokušava da izbriše sopostvenu odgovornost za te zločine. Da li je zbog toga I  predstava Deportacija, čije predstavljanje pomažete, najprije igrana u Novom Pazaru, Sarajevu, pa tek ovdje?

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RATKO POPOVIĆ, PLANINAR IZ PODGORICE: Izlaskom u planinu ne pobjeđujete nju već sebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je planinarenje bježanje od sivila svakodnevice, boravak u divnoj prirodi sa dragim prijateljima, susreti i razgovori sa ljudima sa planine i njenog podnožja, slike lijepog cvijeća ili rijetke divlje životinje , izlasci sunca , fotografisanje , zajednički ručak na vrhu planine

 

MONITOR: Zašto ste se posvetili planinarenju? 

POPOVIĆ: Kao zaljubljenik u prirodu i druženje sa istomišljenicima prvo sam počeo da idem sa ocem i njegovim društvom u lov. Vrlo brzo sam shvatio  da lov i ubijanje divljači nije ono što ja želim, jer hoću da budem u prirodi i uživam a da nikome ne nanesem zlo. Tako sam se povezao sa starijim iskusnim planinarima od kojih sam mogao puno  da naučim i koji su me “zarazili” planinarstvom. Od njih sam i naučio da pravi  planinari (većina njih) imaju  kvalitet više od običnih smrtnika. A i Crnogorcima je prirodno usađeno da  više od svih drugih naroda na svijetu  vole, prosto  obožavaju svoje planine, kako kaže poznati planinar dr Željko Poljak.

MONITOR: Šta je za Vas planirarenje?

POPOVIĆ: Bježanje od sivila svakodnevice, boravak u divnoj prirodi sa dragim prijateljima. Vođenje laganih prijatnih dijaloga i mijenjanje teme sa partnerima iz kolone. Kad se krene u planinu treba zaboraviti na brige. Sve ostaviti dolje iza sebe. Izlaskom u planinu vi ne pobjeđujete nju već sebe,dokazujete se, a da nikoga ne ugrožavate, niti je taj uspjeh na nečiji tuđi račun . Susreti i razgovori sa ljudima sa planine i njenog podnožja koji uvijek ostaju u dragom sjećanju, slike lijepog cvijeća ili rijetke divlje životinje , izlasci sunca , fotografisanje , zajednički ručak na vrhu sa divnim pogledom… Dok sjedimo i odmaramo na vrhu poslije napornog uspona, uživajući u pogledu na okolinu , moj prijatelj ima običaj da kaže:”Ovakav  ručak danas nema ni predsjednik Obama”, iako se radi o parčetu hljeba i konzervi ribe. Umor i osjećaj ispunjenosti po povratku. Sve je to za mene planinarenje.

MONITOR: Koliko ste do sada popeli ili osvojili planinskih vrhova u Crnoj Gori?  

POPOVIĆ: Posjetio sam u posljednjih tridesetak godina sa svojim planinarskim drugovima , jedan ili više puta – većinu važnijih planina i vecinu  malih i velikih vrhova u našoj zemlji .

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20- SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo