Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGAN PAVLIČIĆ, AFORISTIČAR IZ PODGORICE: Naš vođa je poluodžačar

Objavljeno prije

na

Aforizam je najsažetija literarna forma gdje treba u par riječi da pošaljete poruku da nekoga zabrinete i nasmijete, što je istovremeno baš teško

 

Dragan Pavličić je magistar ekonomije. Objavljivao je aforizme u Minitoru.  Sarađuje sa brojnim opozicionim medijima u regionu. Objavio je deset knjiga, od čega po četiri knjige aforizama i poezije i dvije knjige iz filozofije.

MONITOR: Je li teško pisati aforizme?
PAVLIČIĆ: Teško za one koji pišu, a lako za one koji čitaju. Opet se malo našalih, da ne kažem posprdah, jer nam je to u mentalitetu. Aforizam je najsažetija literalna forma gdje treba u par riječi da pošaljete poruku da nekoga zabrinete i nasmijete, što je istovremeno baš teško. Mnoge velikane iz naše istorije, regiona i svijeta pamtimo po nekim izuzetnim mislima, koje se mogu svrstati u najbolje aforističke antologije na svijetu. Taj “roman u prahu” samo svaki deseti aforističar može napisati, a ostali su u sferi estrade i zabave, ali ne i aforizma!

MONITOR: Sjećate li se prvih aforizama?
PAVLIČIĆ: Prvi su se pojavili u emisijama na Radiju Crne Gore 1989/90.  kod Darka Šukovića, Mirsada Rastodera, Radojice Bulatovića… i još nekoliko njih, koji su tada davali teme da na njih odgovorimo aforizmom.

Jedan od prvih tada je bio, a još traje, i biće nadam se i vječan, a glasi: “Budućnost je počela. Sve smo bliži kraju”.

MONITOR: Koliko ste ih napisali?
PAVLIČIĆ: Preko 3000, a objavio sam preko 2000. Dakle, minimum po jedan dnevno stvorim. “Aforizam po glavi političara. Boli li boli”.

MONITOR: Gdje objavljujete aforizme?
PAVLIČIĆ: Pisao sam gdje stignem, a objavljivao gdje mi dozvole, od štampanih do eletronskih medija na prostorima ex Yu. Svuda sam ih objavljivao osim u čituljama. U periodu od 1990-2000. bio sam poznatiji nego sada u aforističkim krugovima, jer su u novom vijeku aforistički krugovi i festivali postali “kopija izbora”, gdje se unaprijed zna ko će osvojiti nagradu. Nažalost.

MONITOR: Ko vas inspiriše za pisanje?
PAVLIČIĆ: Kompletan ekonomsko-politički ambijent. Jedino satiričari imaju “korist” od ovog sistema, jer materijala ne fali.

MONITOR: Zašto je kod nas bitna partijska knjižica?
PAVLIČIĆ: Niko ne voli “mangupe” u svojim redovima. Da bi se osjećao bitnim, mora neko da ti se “divi”, a mi bez knjižice nismo iz tog faha.

MONITOR: Imate li neki aforizam o našem mentalitetu?
PAVLIČIĆ: Crnogorci su slijepci. Više vjuruju uhu nego oku!

MONITOR: A o poštenju?
PAVLIČIĆ: Pošten lako zaspi, ali se teško probudi.

MONITOR: Neki komentar o moćnicima?
PAVLIČIĆ: Kolovođe mnogo vole narod. Zato se stalno igraju sa njim!

MONITOR: Ima li dovoljno slobode za humor i satiru?
PAVLIČIĆ: Slobode ima. Papir trpi sve. Toaletni naročito.

MONITOR: Koji bi aforizam najbolje opisao današnju Crnu Goru?
PAVLIČIĆ: Spali smo na niske grane. Više se ni objesiti ne možemo!

MONITOR: A Crnogorce?
PAVLIČIĆ: Crnogorac si? Profesionalac ili amater? Crnogorci nisu nebeski već vasionski narod. Nama je i nebo premalo.

MONITOR: Jeste li zbog nekog aforizma imali problem?
PAVLIČIĆ: Nisam zbog aforizma, nego zbog intervjua povodom moje prve knjige aforizama 1995. godine. Intervju sa mnom u tadašnjoj Pobjedi urednik je “prelomio” tsko da ja budem na lijevoj srednjoj strani sa slikom, a sa druge strane tadašnji predsjednici Republike i Skupštine Momir Bulatović i Risto Vukčević, a povodom godišnjice višepartizma. Ko pročita moju “oštricu” sa lijeve strane, lako se dovede u vezu sa desnom stranom!

Dokaz: pronašao sam kopiju intervjua u ladici načelnika za suzbijanje kriminaliteta, koga sam ja mijenjao za vrijeme odmora!  A da je dokaz bio “valjan”, potvrđuje ubrzo moja suspenzija koja je trajala gotovo godinu dana, kada sam vraćen u MUP! Dobio sam visoku poziciju u policiji. Prekomandovan sam za Kolašin!

MONITOR: Zašto tvrdite da su svi izbori u Crnoj Gori pokradeni kao utakmice u košarci?
PAVLIČIĆ:  Dobili su izbore kao u košarci “trojkama”? Jedan je glasao za trojicu!

MONITOR: A zašto vlast ne mijenja opoziciju?
PAVLIČIĆ: Jer bolju nigdje drugo neće naći!

MONITOR: A zašto opozicija neće u vlast?
PAVLIČIĆ: Jer ima para i bez vlasti!

MONITOR: Šta mislite hoće li biti vanrednih izbora?
PAVLIČIĆ: Hoće. Nisu sve ulice asfaltirane!

MONITOR: Šta mislite o Vladi i o njenoj efikasnosti prilikom rješavanja aktuelnih problema?
PAVLIČIĆ: Vlada lako rješava sve problem. Donese Zaključak da ih nema!

MONITOR: Kako Vam izgleda pravosuđe?
PAVLIČIĆ: Pred Zakonom – svi jednaki, pred sudijom – kako ko!

MONITOR: Šta mislite o profesorima i doktorima u politici?
PAVLIČIĆ: Što više doktora u politici, narod je sve bolesniji!

MONITOR: Kakav je po Vašem mišljenju naš vođa?
PAVLIČIĆ: Naš vođa je poluodžačar! Crn je, ali ne donosi sreću.

MONITOR: Šta mislite o crkvi i o vjeri?
PAVLIČIĆ: Mnogi žive od Boga, a drugi za Boga!

MONITOR: A o miješanju crkve u politiku i obratno?
PAVLIČIĆ: Kod nas popovi kunu, a političari popuju. Bože nam pomozi!

MONITOR: A kad govorimo o vjeri, vjerujete li u crnogorsku ekonomiju pošto ste Vi magistar ekonomije?
PAVLIČIĆ: Crnogorska ekonomija nije nauka, već vjeronauka. U nju vjeruju samo politički bogovi!

MONITOR: Jeste li zadovoljni platom kao magistar ekonomije?
PAVLIČIĆ: Sad ispaštam što sam se besplatno školovao. Besplatno i radim!

MONITOR: Šta biste savjetovali mladim aforističarima?
PAVLIČIĆ: Učite od starijih. Kako ne treba!

MONITOR: Nešto za kraj?
PAVLIČIĆ: Ni luk jeo, ni luk mirisao, a ipak sam u zapršku upao! Sve ima kraj, samo kraj nema kraja, jer doseže do beskraja!

 

Istina je nema istine

 

Ako je 1. april dan lažova, koji su onda dani poštenih, a koji lopova? Za Dan poštenih ne možemo sakupiti dovoljno potpisa!

Brakorazvodna parnica liči na tenis, Sve se vrti oko reketa.

Zora nikako da svane. Dan nama počinje od podne!

Istina je kao jutro. Tek kad svane vidi se!

Naši ljudi su zaposleni – rade politički u drugoj smjeni. Mnogo vole tuđu sudbu, zato rade i za UDBU.

U Crnoj Gori vrijeme ne prolazi nego stoji. Prodali smo i satove.

Udarila mu je vlast u glavu. Opozicionar je.

Nekad je narod mijenjao vlast, danas vlast mijenja narod.

Ideja nije potrošena! Samo ideolog.

Uveli smo praksu zatvorenih koverti. Plate niko ne stavlja.

Istina je nema istine.

Mi smo ponosan narod. Stalno dobijamo po nosu.

Budućnost je počela, Sve smo bliži kraju.

I dobrostojeći na kraju ipak legnu.

Njegov prvi i jedini ustanak bio je kad je prohodao.

Crna Gora je zaista ekološka država. Sve pare su oprane.

Pun je kao brod, a čuva se ka’ podmornica.

O pokojniku sve najbolje, a o živome sve najgore, dokle ga ne upokojimo!

 

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, PREDSJEDNIK DEMOSA: Glas za DPS je glas za „Kovertu”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o slobodi vjeroispovjesti služi i dalje, pa i ovoj fazi kakofonije tzv. ekspertskih razgovora – kao rezervni položaj za odvraćanje građana od centralnih tema u  prezaduženoj zemlji, posebno teških korupcionaških skandala

 

MONITOR: Reagujući na nastavak pregovora između vlasti i Mitropolije, kazali ste da vlast pred izbore nastavlja sa temama koje podstiču i produbljuju konflikte u Crnoj Gori. Šta stoji iza tog poteza vlasti?

   LEKIĆ: Sasvim je jasno da cinično i neodgvorno podgrijavanje podjela, sada već i sa iskopavanjem rovova, ima za cilj opstanak na vlasti. Pritom, podgrijavanje podjela se izvodi kao podgrijavanje neke političke sarme ili igre bez granica, sve to po cijenu ruženja zemlje iznutra i spolja.

Iako je mnogo toga ogoljeno, pa zato i prolazi rok trajanja mnogih obmana – vlast uporno izbjegava prezentovanje njenih rezultata i realnog stanja u zemlji. A to je stanje ekonomije, socijalne i pravne države, građanske demokratije, nezavisnog pravosuđa, međunacionalne i ukupne vrijednosne kohezije u društvu, sloboda medija, a posebno statusa sada partijski zarobljenog Javnog servisa itd.

U navedenim okolnostima se došlo do zaključaka da Zakon o slobodi vjeroispovjesti, koji od one skupštinske noći u decembru do ovog julskog „popravljanja” zakonskih normi u nastavcima – ipak trenutno ima najveću upotrebnu vrijednost u operaciji manipulisanja crnogorskim građanima.

Uostalom, treba li podsjećati da proizvodnja unutrašnjih konflikata jeste metodologija vladanja u čitavom trideseto godišnjem periodu trajanja iste vlasti.

MONITOR: Kako vidite stav analitičara da je vlast obnovila pregovore, jer se plaši uticaja Mitropolije na birače? 

LEKIĆ: Treba imati u vidu i da je vlast obnovila temu crkve i zakona nakon što je politička eksploatacija korona epidemije, koja je dovela i do neustavnog raspisivanja izbora, ušla u krizu najnovijom epidemiloškom situcijom i razvojem događaja.

U takvim uslovima Zakon o slobodi vjeroispovjesti služi i dalje, pa i ovoj fazi kakofonije tzv. ekspertskih razgovora – kao rezervni položaj za odvraćanje građana od centralnih tema u  prezaduženoj zemlji, posebno teških korupcionaških skandala.

Izborna inovacija DPS i njenog predsjednika da u ustavno proklamovanoj sekularnoj državi ovoga puta idu na tržište ljudskih duša i religije je već dala teške rezultate. Ne samo što je zemlja jednim pravno i politički poroblematičnim zakonom i reakcijama građana dodatno i frustrirajuće iznova duboko podijeljenja, sve uz visoke i riskantne tenzije.

Naime, Đukanović je sa samozvanim oreolom ovjerenog  čuvara nacionalnog identiteta, istina njemu novog identiteta, čitavom ovom operacijom koja ništa nije riješila na crkvenom planu, proizveo sliku zemlje duboke krize identiteta.

MONITOR: Ocijenili ste da uoči izbora centralna tema nije crkva, nego „Koverta”. Ali zar baš „Koverta” nije pokazala da su institucije zarobljene i da u tom ambijentu ne mogu biti održani fer i demokratski izbori?

LEKIĆ: Stoji ocjena da korupcionaški skandal „Koverta” jeste pokazao, i to drastično, zarobljenost institucija. Pokazao je, nažalost, i da se kritičke ocjene međunarodnih adresa kojima se traži pravni i politički ishod za takve primjere endemske korupcije ostanu skoro mrtvo slovo na papiru.

Kada govorim o centralnosti teme „Koverta” – koja bukvalno i simbolički izražava sistem korupcije, tu osnovnu, kanceroznu bolest ove zemlje – mislim na njene odjeke kod građana.

Građani će, vjerujem, biti svjesni situacije – da glas za DPS znači glas za „Kovertu”.

MONITOR: Zašto onda bojkot nije opcija? Dodatno, opozicija se na to obavezala građanima nakon afere „Koverta”.

 LEKIĆ: Mislim da se opozicija primarno obavezala da smijeni postojeću vlast i što hitnije izgradi temelje demokratske, pravne i ekonomski stabilne države.

Sve opcije djelovanja treba da budu podređene tom cilju. Opcija bojkota ima svoje argumente. Njih ipak treba sagledati u kontekstu i svih drugih.

Vjerovatno ćemo se saglasiti da ne treba izabrati onaj opozicioni oblik djelovanja koji će najviše odgovarati Đukanovićevoj vlasti. Ne treba isključiti mogućnost da bi opcija bojkota izbora mogla biti dobra vijest za DPS.

Jer u uslovima simulacije većeg broja partija satelita na izborima, uz moguću solidnu izlaznost građana, sve to odobreno od međunarodnih faktora koji inače stalno ponavljaju da su protiv bojkota izbora – bojkot opozicije bi mogao biti poklon vlastima u Crnoj Gori. Pobjeda vlasti bez borbe. Model današnjeg, u suštini jednopartijskog Nikšića, na državnom nivou.

Konačno, u varijanti bojkota opozicije i sami građani bi mogli da dignu glas, i to ne bez razloga, zašto se opozicija predala bez borbe na izborima.

Zato temu učešća na izborima treba primarno sagledavati na realistički način. A realizam je – neko bi nas na to mogao i podsjetiti – ozbiljan politički i filozofski pravac.

MONITOR: Demos je sa Demokratama i nekoliko manjih partija formirao, kako je saopšteno „građanski blok”. URA ide samostalno, okuplja intelektualce, opet u „građanski blok”. Zašto imamo dva „građanska bloka”?

LEKIĆ: Osim što smatram da svaka stranka, pa i URA, imaju legitimno pravo da izaberu način izlaska na izbore, uključujući i onaj samostalan, prepustio bih takođe svakoj stranci da ona obrazloži razloge za svoj izbor.

Mogu govoriti o izboru Demosa za koaliciju stranaka koje imaju vrlo slične političke programe boreći se za iste demokraske ciljeve političke, ekonomske i kulturne emancipacije savremene Crne Gore.

MONITOR: Šta je, u stvari, u pozadini konflikta između Demokrata i URA-e?

LEKIĆ: Nisam siguran da poznajem dovoljno te odnose, pogotovu ne pozadine odnosa dvije stranke.

MONITOR: Koliko pred izbore pomažu svađe u opoziciji?

LEKIĆ: Izvjesno ne pomažu. Zapravo odmažu. Ohrabruje da već u relativno dužem periodu nije bilo napadanja u opoziciji. To ukazuje i da je opozicija naučila određene lekcije iz prošlosti. Vjerujem da će tako i ostati. Mislim da je i opoziciona javnost manje podložna mogućim manipulacijama. U takvim uslovima nije teško zaključiti da bi eventualni pojedinačni napadi u samoj opoziciji išli u korist DPS i njihovih klijenata podzemnog daha. Vlast čeka opoziciju na greškama. Ne smijemo im to dozvoliti ovoga puta.

MONITOR: Zašto je nemoguća ujedinjena, organizovana akcija opozicije?

LEKIĆ:  Ujedinjena opozicija, a mislili ste izborno ujedinjena, jeste moguća. Takvih organizovanja je već bilo u prošlosti. S različitim izbornim rezultatima. Ovoga puta se nije uspjelo i ne bih se vraćao na pojedinosti koje su uostalom objašnjenji od samih aktera na sastancima gdje se raspravljalo o tome.

Ali to ne znači da izlazak u nekoliko kolona sprečava saradnju opozicije tokom izbornog procesa. Naprotiv. Sve treba da bude podređeno zajedničkom cilju.

Vidite, opozicija uz sve svoje interne probleme se bori u nedemokratskim uslovima, u državi koja je zaglavljena i u izbornom blatu. U takvim uslovima opozicija ulazi u političku arenu skoro poluvezanih ruku.

Uprkos tome dobar dio odgovornosti nosi sama opozicija. Prije svega neophodnim djelovanjem snaga koje su objektivno kredibilna alternativa postojećoj vlasti, spremni da izgrađuju Crnu Goru kao ozbiljnu, pristojnu, prosperitetnu zemlju evropskih standarda i pravila koja bi jednako važila za sve njene građane.

Konačno, i građani su akteri koji oblikuju budućnosti ove zemlje. Ponižavanje građana zahtijeva građanski odgovor.

MONITOR: Pozvali ste vlast da odloži izbore zbog epidemiološke situacije. Mislite li da će se to dogoditi?

 LEKIĆ: Pozvali smo institucije i pojedince koje nose najveću stručnu i institucionalnu odgovornost da daju kompetentnu, javno odgovornu ocjenu i predloge u vezi sa odražavanjem zakazanih izbora.

Nažalost, sve je sada u rukama vrha vlasti, konkretno njenog predsjednika. Uprkos činjenici da je u svim elementarno demokratskim zemljama materija izbora jednako stvar vlasti i opozicije.

Ovdje nije tako iz samo jednog razloga. Država je autokratska. Sa vlašću koja je van demokratske kontrole, dok se neki njeni dijelovi nalaze i van pravnog poretka. Zato je Crna Gora i dalje daleko od članstva u EU.

Zato smo i daleko od uživanja prednosti članstvom u EU. Ne samo zbog evropskih, demokratskih standarda, već i ogromnih ekonomskih benefita koja recimo sada uživa Hrvatska nakon posljednjeg uspješnog evropskog samita na kojem je odlučeno o znatnim materjalnim stimulansima zemljama članicama EU za prevazilaženje krize uslovljene pandemijom.

MONITOR: Kako vidite Crnu Goru nakon septembra i ovih izbora?

 LEKIĆ: Vidim je kao zemlju građana koji odbijaju da budu podanici i objekti političko-ideološko-nacionalnih manipulacija, čiji je sastavni dio potreba za postojanjem u Crnoj Gori nekih stalnih vođa koje će odlučivati u ime svih.

Vidim je na početku ozbiljnog i uspješnog liječenja od dva virusa koji su je skoro bacili na koljena. Primarno, virus korupcije, zatim virus korone.

Sve kao pretpostavka za građenje odgovorne države u službi građana, za strpljivo izgrađivanje zrelog društava kolektivne demokratske svijesti kao najvećeg garanta progresa i budućnosti zemlje.

 Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR SCI MED. IGOR MIĆUNOVIĆ, PREDSJEDNIK OBRAZOVNOG KOMITETA SVJETSKE FEDERACIJE KINESKE TRADICIONALNE MEDICINE: Korona nije sezonski bezopasni grip

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je proglasila ,,korona free” prema pravilima epidemiološke struke. Bilo je prisutno uvjerenje da se može plasirati ,,korona free” brend kao reklamni moto za promociju turizma, a uslijedilo je postojanje sistemskih grešaka i oponiranja na relaciji službi pojedinih lokalnih opština i državnih službi

 

MONITOR: Crna Gora je postigla neslavan rekord: u regionu ima najviše zaraženih od korona virusa na 100.000 stanovnika. Zašto se to dogodilo?

MIĆUNOVIĆ: Uvjerenja sam da je stanje u kojem se trenutno nalazi Crna Gora posljedica neodgovornosti, nerazumijevanja, kriminalnih aktivnosti kao i uvjerenja da je pandemija CoVid 2019 kod dobrog dijela građana Crne Gore shvaćena kao sezonski bezopasni grip.

Poznato je da je mnogo građana prelazilo granicu Crne Gore uprkos zabrani prelaska, te ponovno importovalo virus korone u Crnu Goru. Bez obzira na razloge prelaska granice, prijeko je potrebno identifikovati te građane, kao i pripadnike granične policije, ukoliko postoji naznaka da je tim osobama pomagano da ilegalno prelaze granicu Crne Gore, te ih adekvatno zbrinuti i sankcionisati. Glavni problem na Balkanu, a time i u Crnoj Gori, je objektivno sagledavanje učinjenog prestupa, te njegovo proporcionalno sankcionisanje. Već decenijama Crna Gora pokušava da se oporavi nakon raspada SFRJ-a, sankcija, bombardovanja 1999,  što je proizvelo polarizovanje građana, i od proglašenja nezavisnosti 2006. godine dodatno podijelilo crnogorsko društvo. Epilog tog procesa je da dobar dio građana ne vjeruje zvaničnim predstavnicima vlasti i oponira svemu što vlasti pokušavaju postići, pa makar imalo veze i sa pandemijom virusa korone.

MONITOR: Kako objašnjavate fenomen da se Crna Gora proglasila za prvu ,,korona free” državu u Evropi, proglasila kraj epidemije i otvorila granice da bi sad stigla do zabrinjavajućeg broja zaraženih?

MIĆUNOVIĆ: Crna Gora je prvi talas pandemije virusa korone shvatila veoma ozbiljno. Uz pomoć naše dijaspore, UN, Evropske unije, NR Kine, budžetskim preusmjeravanjima Vlade Crne Gore, kao i donacijama građana Crne Gore se nadomješćavao deficit respiratora i medicinske opreme. Postigao se zavidan uspjeh u tom procesu. Crna Gora je proglasila ,,korona free” prema pravilima epidemiološke struke, što je sasvim adekvatno.

Problem nastaje nakon tog početnog uspjeha. Znate, najlakše je zatvoriti granice ukoliko imate neznatan broj zaraženih virusom korone. Mnogo teže je funkcionisati kada je u okruženju epidemiološki bum. Očigledno je bilo prisutno uvjerenje da se može plasirati ,,korona free” brend kao reklamni moto za promociju turizma Crne Gore. Balkanski mentalitet rada je sve samo ne postojan. Ono što je uslijedilo je zapravo postojanje sistemskih grešaka i oponiranja na relaciji službi pojedinih lokalnih opština i državnih službi. Očigledno je da nam fali profesionalaca u raznim službama, a ne političkih kandidata, koji će radi svojih političkih ciljeva narušiti epidemiološko zdravlje građana Crne Gore. Ne zaboravite događaje okupljanja građana, tj. protesta u Budvi, te organizovanja litija, koji su dodatno usložili epidemiološku situaciju. Mišljenja sam da otvaranje granica nije bilo preuranjeno, već problem nalazim u strategiji. Naime, trebalo je iskoristiti ,,korona free” vrijeme za izradu funkcionalnijeg sistema epidemiološke zaštite, za što smo mogli da naučimo i implementiramo strategiju  od NR Kine, Koreje ili Japana, što se nažalost nije desilo.

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ELSANA NURKOVIĆ, JEDNA OD ĆERKI HALITA NURKOVIĆA, KOJA DVADESET JEDNU GODINU TRAGAJU ZA OCEM: Dvije decenije mraka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neposredno po završetku sukoba na Kosovu, 24. jula 1999. naš otac, radeći kao taksista, odvezao je posljednju mušteriju na Kosovo, u selo Gornji Petrić u blizini Peći. Tu mu se gubi svaki trag. Od tada,  potraga za ocem obojila je živote nas šest Halitovih ćerki

 

Šest kćerki Rožajca Halita Nurkovića, koji je prije dvadeset jednu godinu, nakon tek završenog rata, nestao na Kosovu, ni danas ne odustaju od portage za njim. Jednu od njih, Elsanu,  je nekoliko godina kasnije životni put odveo u Holandiju, gdje je radeći jedno vrijeme u Haškom tribunalu, pokušavala da pronađe odgovore – kako, gdje, zašto? Tih odgovora danas nema, a ona i dalje kao da se nalazi u onom autobusu od prije dvije decenije kada je putovala kući iz Sarajeva sa mučnim i mračnim mislima.

Pitali smo je šta se dogodilo toga dana prije više od dvije decenije?

NURKOVIĆ: Neposredno po završetku sukoba na Kosovu, 24. jula 1999. naš otac, Halit Nurković, radeći kao taksista, odvezao je svoju posljednju mušteriju na Kosovo, u selo Gornji Petrić u blizini Peći. Tu mu se gubi svaki trag. Od tada, nas šest njegovih ćerki tragamo za istinom o tome šta mu se dogodilo i gdje su njegovi posmrtni ostaci.

MONITOR: Imali ste tek dvadesetak godina i tu vijest ste slučajno čuli na autobuskoj stanici u Sarajevu.

NURKOVIĆ: Tako je. Da se tati nešto dogodilo, jula 1999. saznala sam slučajno, na autobuskoj stanici u Sarajevu, gdje sam došla da kupim kartu za povratak kući. Rožajac na koga sam naišla me je upitao da li imamo novosti o Halitu. Nisam imala pojma zašto me to pita, ali se u meni nešto zaledilo. Taj put od Sarajeva do Rožaja trajao je, činilo mi se beskrajno, uz neprekidni niz istih, mučnih misli. Dvadeset jednu godinu kasnije, kao da sam u istom tom autobusu, kao da i dalje traje ta ista, beskrajna vožnja, sa istim mislima i pitanjima koja proganjaju – gdje je tata i šta mu se dogodilo.

MONITOR:  Vi i Vaše sestre ste same krenule u potragu?

NURKOVIĆ:  Naša potraga je obojila živote nas šest Halitovih ćerki u posljednje dvije decenije. Moj je iz korijena promijenila. Prve mjesece i godine nakon tatinog nestanka provela sam dobrim dijelom na Kosovu, zajedno sa amidžom Medom Nurkovićem, dajući izjave, prateći glasine i tragove tragova, obilazeći institucije, moleći ljude i neljude za pomoć, prevrćući leševe, bivajući ucijenjena, preplašena, izložena prijetnjama i obasuta lažnim obećanjima. Odlazili smo tamo gdje je ležala moć‚ došli do Tačija i Kušnera – ali se i hvatali za svaku, i najtanju slamku. Ne mogu da pobrojim razgovore, lica, uvjeravanja, obećanja – da će tata biti pušten, da mu spremimo odijelo, da su ga videli, da nam je poslao poruku. Tokom potrage, stric je takođe bio zadržan, opljačkan pa pušten, a u tri navrata nam je iznuđen novac.

Tufik SOFTIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo