Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGAN PAVLIČIĆ, AFORISTIČAR IZ PODGORICE: Naš vođa je poluodžačar

Objavljeno prije

na

Aforizam je najsažetija literarna forma gdje treba u par riječi da pošaljete poruku da nekoga zabrinete i nasmijete, što je istovremeno baš teško

 

Dragan Pavličić je magistar ekonomije. Objavljivao je aforizme u Minitoru.  Sarađuje sa brojnim opozicionim medijima u regionu. Objavio je deset knjiga, od čega po četiri knjige aforizama i poezije i dvije knjige iz filozofije.

MONITOR: Je li teško pisati aforizme?
PAVLIČIĆ: Teško za one koji pišu, a lako za one koji čitaju. Opet se malo našalih, da ne kažem posprdah, jer nam je to u mentalitetu. Aforizam je najsažetija literalna forma gdje treba u par riječi da pošaljete poruku da nekoga zabrinete i nasmijete, što je istovremeno baš teško. Mnoge velikane iz naše istorije, regiona i svijeta pamtimo po nekim izuzetnim mislima, koje se mogu svrstati u najbolje aforističke antologije na svijetu. Taj “roman u prahu” samo svaki deseti aforističar može napisati, a ostali su u sferi estrade i zabave, ali ne i aforizma!

MONITOR: Sjećate li se prvih aforizama?
PAVLIČIĆ: Prvi su se pojavili u emisijama na Radiju Crne Gore 1989/90.  kod Darka Šukovića, Mirsada Rastodera, Radojice Bulatovića… i još nekoliko njih, koji su tada davali teme da na njih odgovorimo aforizmom.

Jedan od prvih tada je bio, a još traje, i biće nadam se i vječan, a glasi: “Budućnost je počela. Sve smo bliži kraju”.

MONITOR: Koliko ste ih napisali?
PAVLIČIĆ: Preko 3000, a objavio sam preko 2000. Dakle, minimum po jedan dnevno stvorim. “Aforizam po glavi političara. Boli li boli”.

MONITOR: Gdje objavljujete aforizme?
PAVLIČIĆ: Pisao sam gdje stignem, a objavljivao gdje mi dozvole, od štampanih do eletronskih medija na prostorima ex Yu. Svuda sam ih objavljivao osim u čituljama. U periodu od 1990-2000. bio sam poznatiji nego sada u aforističkim krugovima, jer su u novom vijeku aforistički krugovi i festivali postali “kopija izbora”, gdje se unaprijed zna ko će osvojiti nagradu. Nažalost.

MONITOR: Ko vas inspiriše za pisanje?
PAVLIČIĆ: Kompletan ekonomsko-politički ambijent. Jedino satiričari imaju “korist” od ovog sistema, jer materijala ne fali.

MONITOR: Zašto je kod nas bitna partijska knjižica?
PAVLIČIĆ: Niko ne voli “mangupe” u svojim redovima. Da bi se osjećao bitnim, mora neko da ti se “divi”, a mi bez knjižice nismo iz tog faha.

MONITOR: Imate li neki aforizam o našem mentalitetu?
PAVLIČIĆ: Crnogorci su slijepci. Više vjuruju uhu nego oku!

MONITOR: A o poštenju?
PAVLIČIĆ: Pošten lako zaspi, ali se teško probudi.

MONITOR: Neki komentar o moćnicima?
PAVLIČIĆ: Kolovođe mnogo vole narod. Zato se stalno igraju sa njim!

MONITOR: Ima li dovoljno slobode za humor i satiru?
PAVLIČIĆ: Slobode ima. Papir trpi sve. Toaletni naročito.

MONITOR: Koji bi aforizam najbolje opisao današnju Crnu Goru?
PAVLIČIĆ: Spali smo na niske grane. Više se ni objesiti ne možemo!

MONITOR: A Crnogorce?
PAVLIČIĆ: Crnogorac si? Profesionalac ili amater? Crnogorci nisu nebeski već vasionski narod. Nama je i nebo premalo.

MONITOR: Jeste li zbog nekog aforizma imali problem?
PAVLIČIĆ: Nisam zbog aforizma, nego zbog intervjua povodom moje prve knjige aforizama 1995. godine. Intervju sa mnom u tadašnjoj Pobjedi urednik je “prelomio” tsko da ja budem na lijevoj srednjoj strani sa slikom, a sa druge strane tadašnji predsjednici Republike i Skupštine Momir Bulatović i Risto Vukčević, a povodom godišnjice višepartizma. Ko pročita moju “oštricu” sa lijeve strane, lako se dovede u vezu sa desnom stranom!

Dokaz: pronašao sam kopiju intervjua u ladici načelnika za suzbijanje kriminaliteta, koga sam ja mijenjao za vrijeme odmora!  A da je dokaz bio “valjan”, potvrđuje ubrzo moja suspenzija koja je trajala gotovo godinu dana, kada sam vraćen u MUP! Dobio sam visoku poziciju u policiji. Prekomandovan sam za Kolašin!

MONITOR: Zašto tvrdite da su svi izbori u Crnoj Gori pokradeni kao utakmice u košarci?
PAVLIČIĆ:  Dobili su izbore kao u košarci “trojkama”? Jedan je glasao za trojicu!

MONITOR: A zašto vlast ne mijenja opoziciju?
PAVLIČIĆ: Jer bolju nigdje drugo neće naći!

MONITOR: A zašto opozicija neće u vlast?
PAVLIČIĆ: Jer ima para i bez vlasti!

MONITOR: Šta mislite hoće li biti vanrednih izbora?
PAVLIČIĆ: Hoće. Nisu sve ulice asfaltirane!

MONITOR: Šta mislite o Vladi i o njenoj efikasnosti prilikom rješavanja aktuelnih problema?
PAVLIČIĆ: Vlada lako rješava sve problem. Donese Zaključak da ih nema!

MONITOR: Kako Vam izgleda pravosuđe?
PAVLIČIĆ: Pred Zakonom – svi jednaki, pred sudijom – kako ko!

MONITOR: Šta mislite o profesorima i doktorima u politici?
PAVLIČIĆ: Što više doktora u politici, narod je sve bolesniji!

MONITOR: Kakav je po Vašem mišljenju naš vođa?
PAVLIČIĆ: Naš vođa je poluodžačar! Crn je, ali ne donosi sreću.

MONITOR: Šta mislite o crkvi i o vjeri?
PAVLIČIĆ: Mnogi žive od Boga, a drugi za Boga!

MONITOR: A o miješanju crkve u politiku i obratno?
PAVLIČIĆ: Kod nas popovi kunu, a političari popuju. Bože nam pomozi!

MONITOR: A kad govorimo o vjeri, vjerujete li u crnogorsku ekonomiju pošto ste Vi magistar ekonomije?
PAVLIČIĆ: Crnogorska ekonomija nije nauka, već vjeronauka. U nju vjeruju samo politički bogovi!

MONITOR: Jeste li zadovoljni platom kao magistar ekonomije?
PAVLIČIĆ: Sad ispaštam što sam se besplatno školovao. Besplatno i radim!

MONITOR: Šta biste savjetovali mladim aforističarima?
PAVLIČIĆ: Učite od starijih. Kako ne treba!

MONITOR: Nešto za kraj?
PAVLIČIĆ: Ni luk jeo, ni luk mirisao, a ipak sam u zapršku upao! Sve ima kraj, samo kraj nema kraja, jer doseže do beskraja!

 

Istina je nema istine

 

Ako je 1. april dan lažova, koji su onda dani poštenih, a koji lopova? Za Dan poštenih ne možemo sakupiti dovoljno potpisa!

Brakorazvodna parnica liči na tenis, Sve se vrti oko reketa.

Zora nikako da svane. Dan nama počinje od podne!

Istina je kao jutro. Tek kad svane vidi se!

Naši ljudi su zaposleni – rade politički u drugoj smjeni. Mnogo vole tuđu sudbu, zato rade i za UDBU.

U Crnoj Gori vrijeme ne prolazi nego stoji. Prodali smo i satove.

Udarila mu je vlast u glavu. Opozicionar je.

Nekad je narod mijenjao vlast, danas vlast mijenja narod.

Ideja nije potrošena! Samo ideolog.

Uveli smo praksu zatvorenih koverti. Plate niko ne stavlja.

Istina je nema istine.

Mi smo ponosan narod. Stalno dobijamo po nosu.

Budućnost je počela, Sve smo bliži kraju.

I dobrostojeći na kraju ipak legnu.

Njegov prvi i jedini ustanak bio je kad je prohodao.

Crna Gora je zaista ekološka država. Sve pare su oprane.

Pun je kao brod, a čuva se ka’ podmornica.

O pokojniku sve najbolje, a o živome sve najgore, dokle ga ne upokojimo!

 

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

MIORAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Stvaraju se preduslovi za raspodjelu nacionalnih resursa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve ukazuje na to da se stvaraju preduslovi za rasprodaju nacionalnih resursa kako bi se pokrivale fiskalne avanture i velika zaduženja bez realnog osnova u privrednom rastu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete najavu izmjena Zakona o državnoj imovini ?

VUJOVIĆ: Ne možete pravdati izbjegavanje poštovanja procedura i zaobilaženje zakona time da želite brže donositi odluke. Javne finansije i državna imovina su zaštićene upravo tim procedurama i tim zakonima. To nisu privatne finansije niti privatna imovina da bi sa njom raspolagali na taj način. U privatnom biznisu stvari stoje drugačije, ali u onome što je opšti interes, uz mehanizme kontrole i provjere, a uz podrazumijevanu strategiju djelovanja, što je moguće dužu, vi smanjujete mogućnost greške. Zašto je to važno? Pa svaka greška na tom polju košta mnogo i nekada su potrebne decenije za ispravku. Ujedno, korupcija je tada lakše moguća, jer kada potisnete osigurače koje štite opšte dobro, tada je i rizik od te pojave veći. Procedura i transparentnost se uvode da bi se uz pomoć javnosti državna imovina  zaštitila od bilo kakve mogućnosti njenog umanjenja ili devastiranja.

MONITOR: Aktuelni zakon obavezuje Vladu da traži dozvolu od parlamenta za valorizaciju imovine vrijedne do 150 miliona. Izmjenama bi se ta vrijednost podigla na 300 miliona eura. Šta bi to značilo?

VUJOVIĆ: Razumijem da se desila inflacija, ali ne vidim zašto bi Vlada bježala od toga da se u Skupštini javno pretrese svaka odluka kojom se raspolaže državna imovina, dakle imovina građana. Zar ona ne bi trebala da bude okrenuta ka tome da sa parlamentom podijeli odgovornost u donošenju takvih odluka. Priča da treba brže djelovati ne stoji, jer i parlament može brzo reagovati ako se radi o stvarima koje mogu biti na dobrobit građana u smislu da vi nekoj imovini dajete dodatu vrijednost. Sve ukazuje na to da se stvaraju preduslovi za rasprodaju nacionalnih resursa kako bi se pokrivale fiskalne avanture i velika zaduženja bez realnog osnova u privrednom rastu.

Dopuštanje ovakve odluke bi u praksi značilo da Vlada ima dodatnu koncentraciju moći na polju ekonomije i fiskalne politike uopšte, da je manje kontrolisana i da uticaj ekstremno krupnog kapitala kroz takve odluke može da poraste do neviđenih proporcija, jer možete tada prodavati ili zalagati državnu imovinu za sve i svašta.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR RADE  VELJANOVSKI, POLITIČKI I MEDIJSKI ANALITIČAR, PROFESOR FPN U BEOGRADU U PENZIJI: Najveća opasnost po region bilo bi Vučićevo potpuno okretanje ka Istoku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brisel i Vašington imaju bojazan da napetosti u regionu ne eskaliraju-a oni znaju koliko je u tome Srbija važna, pa im je bitnije da se održi stabilnost nego da se promijeni vlast. Od ovih centara moći se može očekivati diskretno ohrabrivanje opozicije da izvede promjene, ali ne i da oni urade posao umjesto nje

 

 

 

MONITOR:. Jedno vrijeme ste bili aktivni u srpskoj politici. Da li ste  iznenađeni prilično oštrom podjelom u koaliciji Srbija protiv nasilja i kakva bi bila Vaša odluka?

VELJANOVSKI: Nisam iznenađen podelom u koaliciji Srbija protiv nasilja, zapravo je to sasvim logično. Tu koaliciju je okupljalo iskreno odupiranje nasilju i zajednička želja da se promeni vlast, ali to nije dovoljno za političko delovanje. Ne mogu istim putem oni koji su za Evropsku uniju i oni koji su protiv, oni koji smatraju da je u Srebrenici bio genocid i oni koji to negiraju i čak slave zločince iz srpskog naroda, stranke koje se zalažu za stvarne demokratske vrednosti i imaju svest o realnosti kosovskog problema i one koje veličaju mitove prošlosti i traže da se na Kosovu proglasi okupacija. Ja i dok sam bio više u politici nisam imao nikakav uticaj, ali bih se zalagao za jasno profilisanje svake partrije i zajedničko delovanje isključivo po programskim ciljevima.

MONITOR: Na izborima je,  prvi put, učestvovao i „narodni tribun“ Savo Manojlović i osvojio značajan broj glasova. On je, po završetku izbora, pozvao na neku vrstu postizbornog bojkota republičke skupštine i dijela lokalnih parlamenata. Kako ocjenjujete njegov iznenadni ulazak u institucionalizovanu politiku i očigledan pokušaj da bude i tu proaktivan?

VELJANOVSKI: Savo Manojlović je samo još jedan dokaz nezrelosti opozicione scene u Srbiji. Inače, u politiku se i može ući samo institucionalizovano, sve ostalo je amaterizam ili NGO građanski aktivizam, što ima dodirnih tačaka sa politikom, ali nema mnogo izgleda da se poentira. Izlaskom na izbore, a zatim pozivom na bojkot odnosno izlazak iz lokalnih parlamenata, Manojlović je doprineo konfuziji koja je već postojala, a što obeshrabruje birače i dovodi do apatije. Respektabilan broj glasova koje je ova opcija dobila tu i tamo, takođe dokazuje da je građanima potrebno nešto novo, što odavno očekuju, ali čega nema.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

MONITOR:  Kako vidite odnose na relaciji ministar pravde Andrej Milović i premijer Milojko Spajić, te najavu Milovićevog razrešenja?

MAROVIČ: Loša je poruka koju premijer šalje predlogom za razrješenje ministra pravde nekoliko dana nakon što su usvojeni zakoni potrebni za IBAR, a koje je pripremilo  Ministarstvo pravde na čijem čelu je Milović. Iako je taj predlog očigledan rezultat političkih razmimoilaženja, trebalo je da se desi kada je Milović isključen iz PES-a, a ne sada kada bi premijer trebalo da bude zahvalan zbog ostvarenih rezultata. Isto tako, nejasan je i potez Milovića kojim on umjesto da podnese ostavku ako se ne slaže sa politikom premijera i Vlade, upućuje na svoje razrješenje. U oba slučaja je riječ o neodgovornim potezima nekoliko sedmica prije očekivanog dobijanja IBAR-a, čime pada u vodu priča da je IBAR iznad svega. Iako je, kao što sam već rekla, EK dala zeleno svjetlo za IBAR, ovakav razvoj događaja pokazuje da IBAR, ipak, nije iznad političkih razmirica i partijskih interesa. Sve češće turbulencije u PES-u, ali i između koalicionih partnera, nisu ohrabrujuće za političku situaciju u zemlji koja mora biti stabilna da bismo se mogli posvetiti reformama.

MONITOR:  Kako komentarišete odluku Vlade da zbog prihvaćenog amandmana u Skupštini, Milović ne prisustvuje sjednici parlamenta, odnosno Spajićevo obavezujuće uputstvo ministrima da o svakom amandmanskom djelovanju na IBAR zakone moraju obavijestiti najprije Vladu?

MAROVIĆ: Logično objašnjenje za „uputstvo“ da Vlada mora da da zeleno svjetlo za amandmane na IBAR zakone je to da je ona u komunikaciji sa Evropskom komisijom i da se nije željelo rizikovati s eventualnim odstupanjima. Međutim, ministar pravde predstavlja Vladu, zakoni su iz njegove nadležnosti i ne vidim šta je moglo da pođe „po zlu“ i zašto je Vlada morala da ga povlači „navrat- nanos“ iz Skupštine. Ukratko, na ovom primjeru smo konkretno vidjeli paradoks da Vlada ne vjeruje svom ministru i da ne vrednuje njegov rad.

MONITOR: Predsjednik države Jakov Milatović odbio je da potpiše dva IBAR zakona. Može li to uticati na proces dobijanja IBAR-a?

MAROVIĆ:Evropska komisija je dala pozitivnu procjenu ispunjenosti mjerila i prije nego što su svi potrebni zakoni za IBAR bili usvojeni u Skupštini. Smatram da se niko na političkom nivou u EU neće baviti formalnim stvarima, posebno što, iako su primjedbe Predsjednika opravdane, zakoni nakon drugog glasanja moraju biti potpisani.

MONITOR: Kako vidite konstataciju premijera o “koordinisanoj opstrukciji Andreja Milovića i Jakova Milatovića” evropskog puta CG?

MAROVIĆ: PES je u više navrata, otkad je u situaciji da vodi proces evropske integracije Crne Gore, stavljao do znanja da svi koji su protiv njih su protiv našeg evropskog puta, pa, čak, kao što je to često slučaj, kad taj neko štiti zakon. U stvari je riječ o čuvanju pozicije i političkim sukobljavanjima.

MONITOR: Kako komentarišete prisustvo predsjednika Parlamenta Andrije Mandića na Svesrpskom saboru u Beogradu?

MAROVIĆ: Andrija Mandić je bio na „saboru Srbije i Srpske“ . Nije mu tamo bilo mjesto kao predstavniku Crne Gore i samim tim to nije ni mogao biti, već ili kao običan posmatrač, što je nedopustivo budući da je predsjednik Skupštine Crne Gore, ili, što je izvjesnije, dužnik višegodišnjeg političkog saveznika i ideološkog vođe Aleksandra Vučića. Takva pozicija bi bila kompromitujuća i ponižavajuća za svakoga, osim za Andriju Mandića, koji tako ne poštuje sopstvenu državu i omalovažava jednu od najviših funkcija u njoj.

MONITOR: U otvorenom pismu premijeru, kritikovali ste njegov stav da “IBAR nije postojao prije PES-a”, kako ste kazali, ali i ocijenili da nam sa ovom parlamentarnom većinom IBAR ništa neće značiti?

MAROVIĆ: I prije i poslije političkih promjena u državi, svi koji su na bilo koji način učestvovali u procesu su se zalagali za određene olakšice, promjenu politike uslovljavanja i ispunjavanje mjerila po prioritetima, intenzivniji monitoring Evropske komisije… Premijer, reakcijom da niko prije 44. Vlade nije pominjao IBAR, kao da je želio da izbriše sve prethodne napore, umjesto da sopstveni uspjeh učini još većim isticanjem da se do njega došlo zajedničkim trudom i radom.

Crna Gora treba da uđe u EU kao građanska država u kojoj se jednako garantuju prava svima i teško mi je zamisliti da se to može desiti uz većinu u čijem su sastavu oni koji negiraju crnogorsku naciju i ne priznaju državu koju treba da predstavljaju u institucijama Unije. To je paradoks i utoliko je i čudna pozicija EU, koja se i sama suočava sa jačanjem desničarskih partija i populista, i koja godinama nije blagonaklono gledala na takvu koaliciju u Crnoj Gori, a sada je zove „evropskom“.

MONITOR:  Kako vidite ovdašnje reakcije na glas Vlade za usvajanje Rezolucije UN o Srebrenici, te Rezoluciju o Jasenovcu koja je u parlamentu?

MAROVIĆ: Reakcije su različite i bespotrebno ispolitizovane i one su skrenule pažnju sa suštine: ovdje se ne radi o većem ili manjem značaju rezolucija, ovdje je riječ o tome da je Rezolucija o Srebrenici bila na dnevnom redu GS UN-a, da smo se kao članica morali izjasniti, a da je naš stav o tom pitanju odavno utvrđen, zasnovan na presudama međunarodnih sudova i civilizacijskoj obavezi. Ponoviću: najmanje što možemo da učinimo za žrtve genocida u Srebrenici je da ih se sjetimo 11. jula, a Rezolucija je važna i zbog toga što se sam genocid u javnosti često negira. Rezolucija o Jasenovcu koja bi bila usvojena u Skupštini Crne Gore ne bi suštinski ništa promijenila, jer se 22. april već obilježava kao dan proboja zarobljenih iz jasenovačkog logora i komemoraciji svake godine prisustvuje državni vrh Hrvatske, a, takođe, u javnosti niko nikada ne negira Jasenovac. Rezolucijom o Jasenovcu možemo pogoršati odnose sa Hrvatskom koja je dobar susjed i pruža nam podršku na svim poljima u procesu demokratizacije, a pogrešan je i motiv usvajanja Rezolucije da bi određena politička grupacija ostala na vlasti i to je nepoštovanje samih žrtava.

MONITOR: Šta nas čeka poslije IBAR-a?

MAROVIĆ: Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti, a samim tim što i ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima. Najzahtjevniji će, opet, biti rad na vladavini prava, odnosno jačanju institucija, borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, neselektivnoj primjeni zakona u svim oblastima. Pregovori u poglavljima 23 i 24 će ubuduće biti usmjereni na ispunjavanje završnih mjerila, a koje ćemo dobiti u Zajedničkoj poziciji. Od presudne je važnosti da napravimo jasnu mapu puta, prioritete po godinama u trogodišnjem periodu, te da oko tih prioriteta gradimo konsenzus.

Glasanje za IBAR zakone je pokazalo da, iako vlast ne radi na toj sponi sa opozicijom, prvi put smo imali jasnu poruku opozicije da ne želi da blokira EU put. Da li je to bilo zbog „signala“ iz EU da ćemo IBAR dobiti bez obzira na sve, pa niko nije htio da političkim protivnicima pruži priliku da u njih upiru prstom, ili je rezultat, konačnog shvatanja da je EU cilj svih nas i da svi moramo učestvovati u njegovom ostvarivanju, ostaje da se vidi, ali je jasan putokaz u kom pravcu se mora ići.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo