Povežite se sa nama

OKO NAS

BOROVNICA UGROŽENA OD NESAVJESNIH BERAČA: Kontrole intenzivne, grebenanje intenzivnije

Objavljeno prije

na

Nama pomaka u sprječavanju nesavjesne berbe borovice na sjeveru. Iz Uprave za šume kažu da ne odustaju od kontrola, ali da se broj onih koji taj šumski plod skupljaju grebenima ne smanjuje

Priča o tome koliko se nesavjesnim branjem borvnica na sjeveru Crne Gore nonosi šteta tom dragocjenom šumskom plodu, nepromijenjena je minulih par decenija. Zakoni, pravilnici, apeli, kontrole načina branja i sporadične kazne  do sada nijesu dali značajnije rezultate, pa i ovog ljeta mehaničko branje uništava borovnjake i doprinosi kontinuiranom smanjenu prinosa i površina na kojima uspIjeva „plavo blago sjevera“.

Na stotine berača, na nekoliko planina, već dvadesetak dana borovnice za otkup beru  takozvanim grebenima. Prema informacijama  iz nekih opština, na desetine tona su već otkupljene. Sakupljene su, uglavnom, grebenima.

„Zaraditi se može samo ako se borovnice grebenaju. Kilogram tako ubranih ovog ljeta  košta 1, 30 eura. Ručno brane su i do sedam eura, ali da bi se prodale treba ih iznijeti na pijacU i dangubiti. Kupuju ih, uglavnom, turisti. Za ove grebenom brane dolaze otupljivači na planinu“, pričaju berači na Bjelasici.

Njihova jedina glavobolja je što, kako objašnjavaju, „na kolašinski dio planine dolaze Mojkovčani u berbu“. To vide kao nepravdu, uz činjenicu da je svake godine borovnica sve manje.

Koje su to  zakonske obaveze za sakupljanje borovnice u komercijalne svrhe, kao i  pravilan način berbe u skladu sa primjenom dobre poljoprivredne prakse  ponovljeno je mnogo puta na edukativnim radionicama, koje je prošle godine orgnizovalo Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja.

Objašnjeno je i da je uloga ministarstva prije svega savjetodavna.

„Savjetujemo da plod sakupljaju pravovremeno, u fazi sazrevanja, da berbu obavljaju ručno i da vode brigu o zaštiti prirode. Apelujemo i na otkupljivače, da prije svega otkupljuju ručno branu borovnicu, kao i da upoznaju svoje berače sa pravilnim načinom branja. Ručno brana borovnica daje kvalitetnu i ujednačenu berbu, proizvod prve klase koji ima odličnu cijenu na tržištu“, ponavljali su predstavnici ministarstva na terenu.

Dobra pozicija borovnice sa sjevera Crne Gore nikad nije bila upitna na stranim tržištima. Nije upitno ni da prodajom tog šumskog ploda na stotine domaćinstava obezbjeđuje značajne prihode. Pitanje je samo do kada će to biti tako, ako se ima na umu da je – dobrim dijelom i njihovom zaslugom – rod svake godine slabiji.

Otkupljivači, uglavno, tvrde da se pridžavaju zakona. Istina, tokom minule dvije godine, otkup je počeo kasnije, jer se navodno “čekalo da sazri plod“. Međutim, neosporno je i da su oko 90 odsto otkupljenih količina ubrane mehnički.

„Nije riječ samo o grebenima. Postoji praksa mlaćenja motkama borovnica. I na taj način se oštećuje stabljika biljke. Nadležni treba da učine više da zaštite tu biljnu poplulaciju i ne samo tu vrstu. Svjedoci smo da nestaju cijela staništa, recimo, lincure.  To je generalni problem kada je riječ o ljekovitom bilju, kao značajnom resursu sjevera. Nema dovoljno kontrole i brige”, tvrde iz NVO Natura, koja godinama realizuje projekte sa ciljem očuvanja prirodnih bogastava sjevera.

Direktor Nature Mikan Medenica tvrdi da „borba protiv nesavjesnog branja mora biti na više forontova, a da se mora početi od edukacije pa nastaviti sa kontrolama i sankcijama“.

U  zajedničkim kontrolama šumarske i ekološke inspekcije, na području kolašinske i andrijvačke opštine, koja je započeta 20. jula prošle godine, provjeravana su preduzeća koja se bave otkupom borovnica i drugih nedrvnih proizvoda u Beranama i Rožajama. Tada je ustanovljeno da nije bilo kršenja zakona, jer su  svi imali  rješenja od Agencije za zaštitu životne sredine o vršenju otkupa. Kontrolori u prostorijama tih preduzeća nijesu, navodno, našli  plodove brane nedozvoljenim sredstvima.

Zvaničnih podataka o rezultatima kontrole ove godine nije bilo do zaključenja ovog broja Monitora. Međutim, kako su nam nezvanično rekli u Upravi za šume (UŠ), kontrole su još intenzivnije, mada su na području kolašinske opštine, rezultirale do sada  samo jednom prijavom.

Zaposleni u kolašinskoj područnoj jedinici UŠ borbu protiv nesavjesnih berača nazivaju „najuzaludnijom bitkom koju vode“. Velki problem su im, objašnjavaju, organizovane grupe koje dolaze na Bjelasicu iz Bijelog Polja, Berana, Mojkovca…

„Nekada ih je u grupi po 50-ak. Dobro su organizovani, pa imaju i „stražare“ koji dojave da je naše terensko vozilo preko planine. Onda se sakrivaju. Pored toga, berba se obavlja u ranim jutarnjim satima. Mnogo je teškoća u zaštiti borovnica, ali bi pomoglo ako bi se prvo obračunavali sa otkupljivačima, koji uglavnom i organizuju te brojnije grupe berača. Neophodno je precizno odrediti  vrijeme berbe, jer je branje grebenima mnogo manje štetno ako je plod dovoljno zreo“, kazali su nezvanično Monitoru u UŠ.

Zahvalni su, objašnjavaju, mještanima pojedinih katuna na Komovima, koji „imaju kulturu branja i brane borovnjake u blizini svojih koliba“. U tim katunima odavno je spriječeno branje grebenima.

Kolašinci takođe, tvrde naši sagovornici, minulih nekoliko godina imaju pažljiviji odnos prema tom prirodnom bogastvu. „Zaista je za pohvalu što  berači sa područja kolašinske opštine imaju više savjesti. Vode računa, pa ulaze u borovnjak  tek nakon što sazriju borovnice. Međutim, to bude često uzaludno, kad nekoliko desetina berača iz drugih opština samo  omlati zelene borvnice, isčupa stabljike i na druge načine ošteti stanište. Otkupljivači su ključ problema”, kažu čuvari šuma.

Za samo pet dana avgusta na području rožajske opštine otkupjeno je oko 10 tona borovnica.  Vjerovatno, dvostruko više sa područja  Bjelasice.

Branje borovnica u komercijalne svrhe definisano je Zakonom o zaštiti prirode i Pravilnikom o bližem načinu i uslovima sakupljanja, korišćenja i prometa nezaštićenih divljih vrsta životinja, biljaka i gljiva koje se koriste u komercijalne svrhe. Od prošle godine postoji i brošura  “Branje šumskih borovnica”, kojom je resorno ministarstvo pokušalo da doprinese podizanju savjesti berača i otkupljivača.

Propisano je da sakupljanje i korišćenje nezaštićenih divljih vrsta biljaka u komercijalne svrhe može da se obavlja samo u  optimalnoj fazi vegetativnog razvoja. “Sakupljanje borovnice dozvoljeno je u optimalnoj fazi vegetativnog razvoja, odnosno u fazi sazrijevanja bobice, pod uslovom da se ne upotrebljavaju mehanička sredstva (grebeni i druga), ne čupaju ili oštećuju podzemni organi, na području sakupljanja ostavi najmanje 25 odsto od ukupno utvrđene količine biljne vrste, ne lome, oštećuju stabla i  grane žbunova i ne nanosi druga šteta borovnici i njenom staništu…“, piše u Pravilniku.

Toga se, gotovo, niko ne pridržava, a ponajmanje preduzeća koja imaju potrebne dozvole za otkup. Odavno su osmislili načine za „prinudno sazrijevaje“ zelenih plodova nakon otkupa, a prilično nisku cijenu po kilogramu tog šumskog voća,   pravdaju slabim kvalitetom borovnica. To je, kažu u UŠ, začarani krug. Da bi se prekinuo, objašnjavaju, prvo i najstrožije sankcije treba usmjeriti prema otkupljivačima.

Pri rješavanju tog problema, smatraju zaštitari, treba voditi računa i o činjenici da je sakupljanje borvnica i „socijalno pitanje“. Mnogim porodicama osiromašenog sjevera to je jedini način da obezbijede novac za spremanje djece za školu ili obezbijede ogrijev i zimnicu.

 

          Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SOLIDARNOST NAKON ZEMLJOTRESA U DRAČU: Ima li ko da primi pouku?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građani i institucije u Crnoj Gori, posebno oni na Primorju koji pamte zemljotres iz 1979. godine, uključili su se u veliku akciju podrške svima onima u Albaniji koji su pretrpjeli štete od zemljotresa koji je 26. novembra najteže pogodio Drač sa okolinom

 

Nekoliko sati poslije najsmrtonosnijeg zemljotresa ove godine u svijetu ekipa humanitarne organizacije Amaneti obrela se u Draču. Desetak članova tog ulcinjskog udruženja, predvođenih Nevryzom Šaptafijem, uzelo je ono što je bilo u njihovom skladištu i podijelilo prvu pomoć. Na licu mjesta su se uvjerili što je građanima Drača najpotrebnije, i to objavili u medijima i na društvenim mrežama. Odaziv građanstva je bio odličan, drugog dana nekoliko kamiona sa najvažnijim namirnicama, posredstvom aktivista te organizacije, stiglo je u susjednu Albaniju.

Istovremeno je nekoliko stotina Ulcinjana dalo krv, a i ostale institucije su se uključile u akcije koje su pokrenuli lokalna samouprava i vjerske organizacije, Rotari klub, te Crveni krst Crne Gore.

“Od 26. novembra stalno smo na terenu. Prvih dana smo bili u gradu Draču, a onda smo  pomoć dijelili po okolnim selima. Posebno smo akciju usmjerili prema selu Bubć, gdje je oko 250 porodica ostalo bez domova. U tom području je stanje bilo alarmantno, jer im država nije posvećivala dovoljno brige i pažnje. Nama je taj narod zahvaljivao sa suzama u očima. To nikada neću zaboraviti”, kaže Šaptafi.

Članovi Amanetija su nekoliko desetina porodica iz Drača koji su ostali bez svojih domova doveli u Ulcinj, jer su im građani ove opštine obezbjedili besplatan smještaj i ishranu.

Navodeći da su Ulcinjani prije četiri decenije na svojoj koži osjetili još snažniji zemljotres od preko devet stepeni Merkalijeve skale, a odmah potom i ogromnu solidarnost cijele bivše države, gradonačelnik Ulcinja Ljoro Nrekić je rekao da su oni dužni da isto postupe kada su drugi u nevolji. On je sa svojim saradnicima takođe bio u Draču, uručio pomoć i razgovarao sa lokalnim zvaničnicima.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 6. decembra
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

LJUDI I ZVJERI: Ko je predator

Objavljeno prije

na

Objavio:

 Zlodjela nad zaštićenim životinjskim vrstama u Crnoj Gori ne jenjavaju, a na njihovom suzbijanju se ne radi efikasno

 

Ubijanje roda na Marezi. Prodavanje sove ušare preko Fejsbuka. Ubijanje medvjedice na Bioču.  Sve u ekološkoj Crnoj Gori.

Zaštićene životinjske vrste kod nas to nisu. Iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica kažu da nije riječ o pojedinačnim slučajevima nasilja: ,,Nedavni pokušaj prodaje jedinke sove – velike ušare u Baru, vrste koja je zaštićena, je samo jedan u nizu slučaja nezakonite trgovine, nezakonitog lova, ubijanja i trovanja ptica ili drugih životinja u Crnoj Gori. Možemo navesti niz primjera ovakvog nezakonitog djelovanja i nehumanog ponašanja, kao što je mučenje čaplje Živke, trovanje sivog sokola i velike ušare bojnim otrovom furadanom, nezakonito hvatanje štiglića, ubijanje medvjedice na Bioču. U Crnoj Gori je i još poprilično jaka tradicija  prepariranja ubijenih  ptica koje se drže  kao lovački trofeji ili služe da ‘ukrašavaju’ prostore“.

Glavni motivi za ovakve radnje su materijalna korist i potreba za držanjem životinja u zatočeništvu, objašnjavaju za Monitor iz CZIP-a. Nezakonitom trgovinom pojedinci i organizovane grupe stiču veliku zaradu, bilo da se radi o krijumčarenju lovine, egzotičnih vrsta ptica, divljih ptica pevačica i preparata strogo zaštićenih vrsta životinja.

Rode su u Crnoj Gori zaštićena vrsta od 1981. godine. Par ubijenih gnijezdećih roda sa Mareze i Perko i Perka, rode iz Polimske ulice u Beranama, jedine su gnijezdile u Crnoj Gori.  Ubistvo ptica koje donose sreću najbolje je oslikalo društvo u kojem živimo.

I medvjedi su zaštićena vrsta u Crnoj Gori. To nije spriječilo krivolovce da odstrijele medvjedicu, staru dvije godine, i da se potom samo udalje sa mjesta zločina. Iz Lovočuvarske službe LO Podgorica su tada rekli da su počinioci iz već dobro poznate grupe.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 6. decembra
ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

SLUČAJ VERE SABO: Pravda zaglavljena u sudnicama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vera Sabo sedam godina čeka da se riješi ostavinski postupak i da  konačno nasljeđenu kuću od pokojnog supruga prevede na sebe. Iz Osnovnog suda u Kotoru Monitoru su kazali da je ovaj predmet na Višem sudu u Podgorici. Sabo je u međuvremenu podnijela krivične prijave protiv trojice sudija suda u Kotoru

 

Posljednjih godina u sudstvu se hvala da su prekinuli sa starom praksom u kojoj su procesi trajali godinama, neki i duže od deceniju. To je za pohvalu, ali ima i drugačijih primjera. Vera Sabo iz Kotora tvrdi da njen ostavinski postupak traje preko sedam godina.

Sudski maraton, u Osnovnom sudu u Kotoru,  počeo je u ljeto 2012. godine nakon smrti njenog supruga Andraša. Ona je tada  dala izjavu notaru, od kojeg je dobila objašnjenje da će sud zakazati ostavinski postupak kako bi naslijeđene nekretnine prenijela na sebe. Kao jedini nasljednik trebalo je da postane vlasnik zemlje pored mora i kuće. Inženjer Andraš Sabo i Vera, sa završenim ekonomskim fakultetom i germanistikom, iz Njemačke dolaze u Kotor i 1975. kupuju kuću, koja datira iz 16 vijeka.

Monitor je o ovom slučaju pisao i 2014. godine. „Sa izjavom datoj notaru ništa nisam mogla da ostvarim. Ni do danas nikada nisam pozvana u sud u Kotoru da dam nasljedničku izjavu i kažem šta sve treba da naslijedim, iako sam se obraćala pritužbama i tom sudu i na druge brojne adrese. Početkom prošle godine pokušali su da mi preotmu zemlju pored mora koju smo kupili sa kućom. Rješenje o uknjiženju, koje smo dobili 2005. godine od državnog katastra, uništeno je u poznatoj aferi ‘kotorski katastar'”, kazala je tada  za Monitor Vera Sabo.

Agencija za kontrolu rada sudova i Vrhovni sud odgovorili su tada na njenu žalbu da je Osnovni sud u Kotoru sve uradio po zakonu. Krajem 2013. godine konačno dobija odgovor na svoju pritužbu i od Ministarstva pravde. U njemu se navodi da je zbog njenih pritužbi saslušavan sudija Osnovnog suda u Kotoru Špiro Pavićević i da je izjavu dao predsjednik tog suda Branko Vučković. U oktobru 2013. godine sudski kurir donio joj je sudsko rješenje, ali odbila je da ga primi. Nije, kaže, htjela da ga uzme zato što je rješenje sud donio bez njene izjave o zaostavštini.

Na pitanje Monitora zašto ovaj ostavinski postupak traje ovoliko, iz Osnovnog suda Kotor su nam odgovorili: ,,Spisi ovog predmeta su 24. juna 2019. godine, dostavljeni Višem sudu u Podgorici, radi odlučivanja po žalbi na dopunsko rješenje o nasljeđivanju, izjavljenoj od strane udove ostavioca Sabo Vere. Po vraćanju spisa predmeta iz Višeg suda, bićemo u mogućnosti da odgovorimo na Vaše novinarsko pitanje, naravno ako budete zainteresovani’’, kazao je za Monitor, potparol kotorskog suda, sudija Špiro Pavićević.

Sabo ističe da se sudu više puta obraćala i povodom spornog kredita od 5.500 eura koji je nakon suprugove smrti isplaćivala Podgoričkoj banci. Iako tvrdi da taj novac nikada nije vidjela, a od banke do danas nije dobila ugovor  o kreditu niti prateća dokumenta.

Vera Sabo smatra da predugo čeka da sud završi svoj posao, pa je u septembru ove godine podnijela Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru krivične prijave protiv predsjednika Osnovnogsuda u Kotoru Branka Vučkovića i sudija, koji su do sada bili zaduženi za ovaj predmet, Špira Pavićevića i Veljka Bulatovića. Tereti ih za zlioupotrebu položaja, nečinjenje po osnovu zakona, izigravanje zakonskih obaveza, uskraćivanje zakonskog prava.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo