Povežite se sa nama

OKO NAS

NEISKORIŠTENI IZVORI PITKE VODE NA SJEVERU: Ko nas preveslava                     

Objavljeno prije

na

Dok su rafovi domaćih prodavnica puni uvoznih flaširanih voda, u vremenu kada pitka voda u svijetu postaje važnija tečnost čak i od nafte, vode sa  izvorišta na sjeveru Crne Gore, svakodnevno otiču u nepovrat

 

Na Ali-pašinim izvorima u Gusinju vode najboljeg kvaliteta svakodnevno otiču u nepovrat. Ovo veliko i atraktivno mjesto oživi jedino na Ilindan, kada se tu održava tradicionalni susret lokalnog stanovništva i svih onih koji žive u dijaspori, na različitim stranama svijeta.

Danas više ne radi ni stari mlin, niti poznati restoran u tom objektu. Propao je i pokušaj jednog privatnog preduzeća da izgradi fabriku za flaširanje izvorske vode. Zašto?

Niko u Gusinju nema odgovor na ovo pitanje, osim pretpostavke da uvozničkom lobiju i onima koji stoje iza tog lobija, to nije bilo po volji. „Nije riječ samo o Ali-pašinim izvorima. Šta je sa vodom na vodopadu Skakavica, ili na  desetinama izvorišta na padinama Prokletija, koji su velikog kapaciteta. Sve to otiče, dok mi u prodavnicama ovdje u Gusinju i Plavu, kao i u čitavoj Crnoj Gori, kupujemo flaširane vode iz uvoza“, priča jedan od viđenijih Gusinjana.

Predsjednica opštine Gusinje Anela Čekić po običaju ne odgovara na telefonske pozive. Iz te sjeverne opštine nemoguće je dobiti komentar na pitanje zašto su, pored toliko izvorišta, neiskorišteni resursi pitke vode.

Da izvorišne vode na sjeveru države nijesu ni izbliza valorizovane kako bi trebalo da budu, niti u cilju pokrivanja domaćih potreba, tako ni u cilju razvijanja proizvodnje i privlačenja stranih investitora, nije nikakva novost.

To je, nažalost, fakat preko kojeg svi prelaze ćutke, što na ruku ide jedino onima koji odobravaju uvoz flaširanih voda i, naravno, uvoznicima voda.

Apsurdno zvuči provjeren i precizan podatak da je samo na području opština Berane, Andrijevica i Petnjica katastarski registrovano preko tri hiljade izvora pitke vode, od kojih ni jedan, ne računajući one koji su iskorišteni za gradske ili seoske vodovode, nije industrijski valorizovan.

U ovakvoj situaciji na specifičnoj težini je dobio i nestanak kapitalnog dokumenta pod nazivom Katastar izvorišnih voda na području opština Berane, Andrijevica i Petnjica, koji je sačinjen prije više od trideset godina.

Riječ je o dokumentu koji je čuvan nekoliko decenija, sa željom da jednom bude iskorišćen u komercijalne svrhe, da bi nestao iz arhive bivšeg opštinskog Sekretarijata za poljoprivredu.

Originalni dokument je najvjerovanije ukraden, a tretira se da je stradao u požaru, kada je u Beranama izgorjela zgrada u kojoj su se u to vrijeme nalazile kancelarije ovog sekretarijata.

U Sekretarijatu za poljoprivredu u Beranama kažu da je vrijednost ovog dokumenta bila neprocjenjiva i da o tome svjedoči i činjenica da je dugo nosio oznaku – vojna tajna.

Oni podsjećaju da je katastar izvorišnih voda svojevremeno izradio tadašnji zavod za urbanizam i projektovanje iz Ivangrada, i da je kao vrlo vrijedan dokument čuvan u resornom sekretarijatu više od tri decenije.

»U tom obimnom dokumentu, koji je nastao kao plod dvogodišnjeg terenskog rada, dati su podaci za tri hiljade izvora  na području sadašnjih opština Berane, Andrijevica i Petnjica o kapacitetu i temperaturi vode u četiri godišnja doba, nadmorskoj visini, načinu prilaza, široj i užoj lokaciji, geološkom sastavu okoline, mogućnosti kaptiranja, kao i mogućnosti eventualnog zagađivanja« – kažu u sekretarijatu.

Dodaju da su sva izvorišta vrlo precizno locirana, i da je uz te podatke bila priložena skica i topografska karta na kojoj su ucrtani.

»Svako izvorište je bilo ispitano u pogledu fizičke, hemijske i bakteriološke ispravnosti vode. To je jedino što bi trebalo ponoviti, a svi ostali podaci su trajno precizni« – objašnjavaju u sekretarijatu.

Upravo na osnovu ovog dokumenta utvrđeno je da na području terena koji je istraživanjem obuhvaćen postoji najmanje trideset izvora pitke vode koji zadovoljavaju sve kriterijume da bi mogli da se koriste u komarcijalne svrhe, odnosno koji su kapaciteta od pet do 50 litara u sekundi.

Ljudi od struke u ovoj oblasti objašnjavaju da bi za ponovnu katastarsku registraciju izvorišta bilo potrebno mnogo vremena i truda, što je u sadašnjim uslovima skoro neizvodljivo.

»Tog dokumenta više nema, a mogao je predstavljati polaznu osnovu za privlačenje stranih investitora u ovoj industrijskoj grani, ako već nema domaćih. Suvišno bi bilo pričati šta bi značilo otvaranje makar dvije do tri fabrike flaširane vode u ovom regionu«, kažu u beranskom resornom sekretarijatu.

U Petnjici ističu da bi samo komercijalizacija izvorišta dvije najveće rijeke na teritoriji te opštine, Trpeške i Popče, bilo dovoljno da ovaj kraj zaživi i dobije značajnu industrijsku granu.

»Radi se o dva nepresušna izvorišta najkvalitetnije pitke vode u ogromnim količinama. Da ne govorimo o tome kako je na području Petnjice nekada bilo stotinu mlinova, koji su se svi nalazili na vodotocima izvorišnih voda« – pričaju u tom mjestu.

To i u Petnjici, kao i u Gusinju, najbolje uviđaju oni koji dođu ljeti iz dijaspore, najviše iz Luksemburga, i koji su navikli da koriste flaširanu vodu i koji znaju koliko se flaširana voda cijeni na zapadu. Znaju i koliko košta.

Prema trenutno raspoloživim podacima, u Crnoj Gori ukupno radi sedam fabrika za flaširanje vode koje godišnje mogu da proizvedu 350 miliona litara flaširane vode, ali se proizvodi znatno manje, nedovoljno i za  potrebe domaćeg tržišta.

Precizniji podaci govore, zapravo, da je domaće tržište preplavljeno flaširanim vodama iz uvoza koji pokriva preko šezdeset odsto ukupnih potreba Crne Gore.

Fabrike flaširene vode na sjeveru do sada su otvorene jedino u Kolašinu i Šavniku, dok na velikom prostoru od Gusinja na krajnjem sjeveroistoku, pa sve do Pljevalja na krajnjem sjeverozapadu države, i pored na stotine kvalitenih izvora velikog kapaciteta, nema ni jedne fabrike za flaširanje vode.

Tako se slična ili istovjetna priča o neiskorištenim resursima, kao u Gusinju, Beranama ili Petnjici, može čuti u Bijelom Polju, Plavu, Rožajama, Pljevljima i, najapsurdnije zvuči, na Žabljaku.

“Možete li zamisliti da u ovom gradu, kojim se država diči u vrijeme ljetnje i zimske sezone, u nekakvom crnogorskom srcu planinskog turizma, nema ni jednog valorizovanog izvorišta pitke vode” – komentarišu Žabljačani.

Država nije ni industrijski ni turistički valorizovala čak ni ogromne kapacitete najkvalitetnije izvorske vode na Vrelu Ibra u Rožajama.

“Ko nije vidio Vrelo Ibra, taj ne zna šta znači divlja ljepota i nepresušno izvorište pitke vode. Ibar, nažalost, svi znaju nizvodno kao prljavu i zagađenu rijeku. Pozivamo sve ljubitelje prirode, a onda i zainteresovane investiture, da dođu na izvorište ove rijeke ispod planine Hajle, tek nekoliko kilometara od grada” – ističu u lokalnoj turističkoj organizaciji.

Dok su rafovi domaćih prodavnica puni uvoznih flaširanih voda, u vremenu kada pitka voda u svijetu postaje važnija tečnost čak i od nafte, vode sa ovih i drugih izvorišta na sjeveru Crne Gore, svakodnevno otiču u nepovrat.

To je, smatraju stručnjaci u ovoj oblasti, najprecizniji pokezatelj državne brige za regionalni razvoj.

Ostaje pitanje ko nas prevodi žedne preko vode ili koji nas to uvoznički lobi preveslava? Zašto pijemo vodu iz uvoza, kada naše najkvalitenije planinske ima toliko da bi mogli mi da budemo lideri u regionu po izvozu pitke vode?

Da se  i izvorišta ne čuvaju za tajkune, kao što je to nekoliko decenija bilo sa iskorištavanjem hidropotencijala u svrhu proizvodnje električne energije, odnosno gradnje malih elektrana?

 

             Tufik SOFTIĆ

Komentari

OKO NAS

ŠTA ĆE BITI SA REGIONALNIM MEDICINSKIM CENTROM VRIJEDNIM 200 MILIONA: Kontinuitet ili restart

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aktuelna ministarka nauke Sanja Damjanović smatra da bi Crna Gora mogla da izgubi regionalni medicinski centar za liječenje kancera – SEEIIST, ukoliko se buduća vlast ne bude jednako ozbiljno odnosila prema njemu

 

Kada je Ministarstvo nauke, na čelu sa novom ministarkom – fizičarkom Sanjom Damjanović, prije četiri godine najavilo projekat regionalnog centra za liječenje kancera – najvećeg takvog poduhvata u Evropi, mnogim građanima, a i većem dijelu naučne zajednice, to je djelovalo kao nova markentinška žvaka  vlasti. Međutim, projekat Međunarodnog instituta za održive tehnologije na prostoru Jugoistočne Evrope (SEEIIST) prije nepunih godinu ušao je u drugu fazu, odnosno, sa ideje se prešlo na djelo.

U evropskim naučnim krugovima uveliko se govori o regionalnom naučnom centru u Jugoistočnoj Evropi, kao nečemu šta je izvjesno. Ministarstvo nauke je nedavno sa projektom SEEIIST apliciralo za Mapu puta Evropskog strateškog foruma za istraživačku infrastrukturu –  „ESFRI Roadmap“. Ukoliko se projekat nađe na toj mapi kapitalnih projekata EU, a već je dobio podršku velikog broja država i međunarodnih organizacija, među kojima i Švajcarske i CERN-a, izvjesno da će regionalni centar, težak oko 200 miliona eura biti izgrađen.

Iako gotovo na svim međunarodnim naučnim konferencijama, kao što su Međunarodni forum nauke (WFSJ) i Evropski otvoreni forum nauke (ESOF), SEEIIST vezuju za Crnu Goru, Damjanovićeva strahuje da bi mogli da izgubimo takav projekat ukoliko se nova vlast (prije svega novi ministar nauke) prema njemu ne bude jednako ozbiljno odnosio.

Ona je za Monitor kazala da je SEEIIST projekat „mnogo veći od politike“ i da je riječ o centru za liječenje kancera, koji će biti značajan za razvoj Crne Gore i regiona. Zbog toga je, tvrdi, mnogo bitno da Crna Gora dobije centar i da počne sa njegovom izgradnjom. Istakla je da stoji na raspolaganju svakom ko dođe na njeno mjesto kako bi pomogla da se taj projekat realizuje.

„Ovaj projekat je iznad svih političkih i identitetskih podjela i veoma je značajan za razvoj nauke. Ovo je prvi put da je Crna Gora pokazala Evropskoj komisiji da kod nas postoji naučni kapital. Centar će oko sebe izgraditi poseban naučni ekosistem, koji neće biti samo generator naučnog, već i ekonomskog razvoja Crne Gore i regiona“, pojasnila je Damjanovićeva.

Ona je predsjedavajuća Upravnog odbora SEEIIST-a, a tvrdi da tu funkciju, kao i sve vezano za projekat regionalnog medicinskog centra radi volonterski.

Potpredsjednica Pokreta za promjene (PZP) i poslanica u Skupštini Crne Gore Branka Bošnjak, pak, smatra da je Damjanovićeva „privatizovala“ Ministarstvo nauke „promovišući i finansijski podržavajući megalomanske projekte iz svoje uže specijalnosti za koje je lično kao naučni radnik zainteresovana“. Ona je Monitoru rekla da je „vrlo diskutabilno kakvu će korist Crna Gora od tih projekata imati, kad će i da li će se uopšte realizovati“.

„Otud i ovaj njen očajnički vapaj da zadrži ministarsku fotelju, jer navodno sve sad zavisi od nje, što je još jedna obmana. Nama valjda ne treba sistem koji bi zavisio od samo jedne osobe, nije ona pregovarala i potpisivala te projekte u lično ime, nego u ime države… Njenim slatkorječivim ’šarenim lažama’ mogla je fascinirati samo neznavenog premijera Markovića i njegovu ekipu ali ne i ljude koji znaju da nauka treba da bude u službi razvoja i progresa države a ne da služi za samopromociju“, oštra je Bošnjak.

Ona je poručila da Damjanovićeva nije nezamjenjiva jer, kako tvrdi, Univerzitet Crne Gore ima mnogo kompetentnih i dokazanih naučnika iz njene uže specijalnosti, a koji su dio te takozvane ekipe iz CERN-a.  Smatra da aktuelna ministarka nauke nije slučajno izopštila te ljude iz „svojih projekata“.

Damjanovićeva negira ove tvrdnje i kaže da je radila u javnom interesu. Tvrdi da je za vrijeme njenog mandata budžet za nauku i inovacije uvećan za 120 odsto, dok je izglasano više ključnih zakona za kreiranje dobre atmosfere za bavljenje naukom i inovacijama.

Bošnjak je, međutim, naglasila da treba pogledati uslove za bavljenje naukom u našoj zemlji, zastarelu opremu u laboratorijama, mizerna izdvajanja iz budžeta za istraživanja od svega 0,04 odsto. „Da podsjetim da smo se još davne 2000. godine  saglasili sa Lisabonskom strategijom i u tom cilju se obavezali da ćemo izdvajati za istraživanja i razvoj najmanje tri odsto bruto društvenog proizvoda (BDP) do 2010. godine, a kao što vidite mi smo 2020. godine na nivou od svega 0,04 odsto. Toliko o tome koliko je odlazeći režim cijenio nauku, istraživanje, razvoj i inovacije“, pojašnjava Bošnjak.

Priznati biolog i jedan od organizatora Otvorenih dana nauke Danilo Mrdak smatra da je Damjanovićeva učinila više za crnogorsku nauku od njenih prethodnika. On ističe da je njegov stav isključivo vezan za profesionalni angažman ministarke i njenog tima, dok ne želi da komentariše njeno članstvo u DPS-u, niti politiku te stranke.

Mrdak smatra da je nastavak realizacije projekta SEEIIST „veoma zavisan“ od Damjanovićeve. Tvrdi da je ona, koliko je njemu poznato, iskoristila sve svoje poslovne i privatne kontakte kako bi se uopšte počelo pričati o njemu.

„Takav centar je prije četiri godine izgledao kao naučna fantastika i siguran sam da ni članovi Vlade kojoj je gospođa Damjanović pripadala nijesu ni u snu pomišljali da je ovo moguće i izvodljivo. Kako su se polako slagale kockice oko ovog centra rasla je i zainteresovanost naučne zajednice, ali i Vlade za njegovu realizaciju te je on polako dospio u fokus javnosti. Do tada su u mogućnost realizacije ovog centra vjerovali samo njen tim iz ministarstva nauke i ona. Siguran sam da  i danas mnogi smatraju da je ovo skoro pa nemoguća misija i da je za ovaj centar potreban ogroma uticaj, to jeste intezivno lobiranje u ’šumi’ EU administracije“, kazao je Mrdak Monitoru.

Smatra da bi njen nasljednik, ali i budući premijer morali da razmisle o nastavku ovog projekta kao i o tome da se pronađe mjesto za Damjanovićevu kako bi nastavila sa njegovom realizacijom. Taj angažman bi, smatra, trebala da prihvati i aktuelna ministarka.

„Naravno ovdje postoji i dio politike koji ne smijemo zanemariti, odnosno činjenice da će budući premijer voditi računa o popularnosti poteza angažovanja bivše ministarke Vlade, iz Vlade koja je uradila puno toga lošeg za društvene prilike i samu ekonomiju, ali i toga da je potrebno da takav angažman prihvati i gospođa Damjanović“, pojašnjava Mrdak.

Damjanovićeva tvrdi da je sa svojim timom u posljednje četiri godine trasirala put razvoja nauke i naučnih politika u Crnoj Gori, ali i započela brojne projekte od značaja za cjelokupno društvo i region. Nada se da će i buduća Vlada i novi ministar nauke to prepoznati i sa svojim kadrovima nastaviti taj put.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

OTKUP JAGNJADI: Slaba vajda za stočare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Program otkupa tržišnih viškova jagnjadi, koji je podržala Vlada, prema izjavama stočara sa sjevera, ne može obezbijediti svima sigurnu prodaju. Zbog toga, mnogi koji žive od ovčarstva dočekuju početak jeseni s neizvjesnošću i strahom da neće uspjeti da nađu kupce

 

Otkup tržišnih viškova jagnjadi, kako su kazali iz Ministarstva  poljoprivrede i ruralnog razvoja, počeo je tokom prve sedmice septembra.  Realizuju ga Mesna industrija Goranović, Mesopromet i HM Durmitor. Procjena je da će ta preduzeća otkupiti oko 14.000 jagnjadi od stočara širom Crne Gore.

Među njima nijesu i jagnjad mladog stočara Nemanje Vlahovića iz Rovaca. U buljuku je i dalje, priča, oko 30 jagnjadi za koje nije uspio da nađe kupca.

„Teško sam i ostala prodao. Za svako sam sam naša kupca ili su mi prijatelji pomogli. Prodavao sam jedno po jedno, s vremena na vrijeme. To, uglavnom, na veresiju. Za sopstvenu upotrebu zaklao sam nekoliko, više no što mi je realno trebalo. Nakupci ucjenjuju nudeći mizerne cijene. Radije ću ih „u potočinu“ no da ih prodam za „ništa“ pare. Ne znam za to da Ministarstvo organizuje otkup, niko mi nije javaljao ni ove ni ranijih godina“ – priča sagovornik Monitora.

Tvrdi da zna još desetak stočara koji još nijesu prodali viškove jagnjadi. Sve njih, objašnjava, očekuje neizvjesnost. Treba obezbijediti hranu za ovce tokom zime, što prilično košta. Vlahović tvrdi da ukolio se situacija sa otkupom ne popravi od tog načina zarađivanja za život nema mnogo vajde. Najvjerovatnije će, najavljuje, vrlo skoro i promijeniti zanimanje.

Na katunima na Bjelasici u nekoliko buljuka ovaca su neprodata jagnjad.

„Prošlog ljeta je bilo mnogo drugačije. Jasno je da ovom aktivnošću Vlade ne mogu biti obuhvaćen sva jagdnjad u Crnoj Gori. Međutim, ranije dok je bilo nešto od turizma, bilo je i prodaje. Ove godine slabo. Smanjena potreba ugostitelja, te vlasnika etno sela i katuna za domaćom hranom uslovljena je propalom sezonom. Sve to utiče i na nas stočare“ – objašnjavaju u domaćinstvu  Vuković na Bjelasici. Oni ističu i kako je značajno opala i  prodaja sira i kajmaka.

Još od kako je početkom 90-ih propalo preduzeće Sinjavina, nekadašnji OOUR Veletrgovine, u Kolašinu nema organizovanog otkupa mesa, ali ni klanice, čak ni one koja bi bila uslužna, tzv. „komunalna“.

Nekadašnja kolašinska klanica  prvobitno je  služila za uslužna klanja stoke. Sve je bilo pod kontrolom veterinarske inspekcije. Kasnije, ta klanica je registrovana i za izvoz, jedina u Crnoj Gori, pored bjelopoljske. Krajem 80-ih godina prošlog vijeka u tom objektu klalo se i po  500 komada jagnjadi za jednu noć. Prema podacima iz tog doba, OOOUR Veletrgovine je otkupljivao za jedan  dan i po 1.700 jagnjadi na Sinjavini. Zadnji izvoz sa područja te opštine bio je 12.000 jagnjadi.

Otkup stoke na području Kolašina i Mojkovca sada obavlja par manjih  preduzeća za prodaju mesa, što ne garantuje prodaju svih viškova. No, stočari tvrde da je i to bolje od situacije od prije nekoliko godina kada su to radili nakupci, pa se dešavalo da neki nikada ne plate stoku koju su uzeli. Cijene koje diktiraju monopolska preduzeća nijesu često zadovoljavajuće, ali su, kako tvrde vlasnici stoke, „pare sigurne“.

A u okviru otkupa ograničene količine jagnjadi, koje je ove godine organizovalo Ministarstvo, cijena je 2,5 eura po kilogramu „žive“  mjere. To je skuplje nego ranije. Povećanje otkupne cijene kako je objašnjeno, „oblik je podrške dohotku poljoprivrednih proizvođača, u cilju ublažavanja posljedica pandemije Covid-19“.

Istovremeno, objašnjavaju iz Ministarstva, to će biti „prilika i da se kvalitetnim domaćim mesom, po povoljnim cijenama, snabdiju i penzioneri koji će kilogram jagnjetine plaćati plačati 4,4 eura“. Vlada će finansijski podržati  program, pa će ministarstva poljoprivrede i rada i socijalnog staranja i Fond PIO obezbijediti subvencije u iznosu od 1,3 eura po kilogramu mesa.

„Vlada je podržala taj program i ove godine, kao nastavak brige prema potrebama i penzionera i farmera, sa posebnim senzibilitetom u ovoj izazovnoj godini… Sprovođenje programa omogućiće realizaciju tržišnih viškova jagnjadi i očuvanje dohotka poljoprivrednih proizvođača, s jedne strane, i snabdijevanje penzionera kvalitetnim mesom po povoljnim cijenama, s druge strane“ – piše u saopštenju tog ministarstva.

Kako je objašnjeno, Investiciono-razvojni fond (IRF) obezbijedio je kreditna sredstva u iznosu od dva miliona eura za finansiranje otkupa i blagovremenog plaćanje poljoprivrednim proizvođačima.

„U program su uključena preduzeća iz sektora mesne industrije, koji su ispunili uslove IRF-a za dobijanje kreditnih sredstava. To će biti garancija blagovremenog i sigurnog plaćanja farmerima za otkupljenu jagnjad“ – tvrde iz Ministarstva.

Plaćanje je sigurno, ali je cijena preniska, tvrdi bjelopoljski ovčar Dragomir Naco Šćepanović. Još nije prodao jagnjad, ali se nada da će to učiniti, kao i ranijih godina, kad siđe s katuna. Od njega jagnjad otkupljuje Mesopromet.

„Ove godine Vlada je podigla cijenu za 0,20 eura. Jeste bolje nego lani, ali je to, zaista, preniska cijena, ako pogledate sve ostale. Međutim, s obzirom na situaciju u kojoj se stočari nalaze, ohrabruje što Mesopromet drži riječ za rok uplate. Ja drugog izbora nema, jer ne mogu sam tražiti kupce. Ovce zahtijevaju cjelodnevnu brigu, mnogo bi mi bilo još i da tražim kupce“ – objašnjava Šćepanović.

Početkom septembra mnogi uzgajivači ovaca na području Pljevalja bili su zabrinuti zbog, kako tvrde, kasnog otkupa. Do prije par sedmica ni jedno jagnje sa prostora te opštine nije otkupljneno kroz program Vlade. Prošle godine stočari su zahtijevali da otkup počne ranije, a ove godine zakasnio je više nego obično.

„Sve to ide na našu štetu. Jagnjad u ovo doba „kaliraju“. Trebalo bi voditi računa i otkup organizovati mnogo ranije, u doba kad imamo najviše koristi od toga“ – poručili su nedavno pljevaljski stočari.

Prema podacima Monstata od prije dvije godine, ukupan broj ovaca u Crnoj Gori iznosio je 187.021. Iz godine u godinu stada su sve malobrojnija. Osnovni prizvod te grane poljoprivrede je meso, u značajno manjoj mjeri mlječni proizvodi, dok se vuna gotovo i ne koristi.

                                                                                    Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POŽARI I MI: Kad institucije gledaju u nebo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prije tri godine požar u NP Lovćen ugasila je kiša. Nedavni požar u NP Skadarsko jezero, čije posljedice su vidne i na satelitskim snimcima,  harao je danima, uz staro opravdanje o nepristupačnosti terena. Institucije svake godine dočekuju sezonu požara nespremne, jedva čekajući kiše

 

U Crnoj Gori je za vikend bilo aktivno 56 požara. Najteže je od vatrene stihije stradao Nacionalni park Skadarsko jezero. Požar je trajao danima, a satelitski snimci pokazuju da su izgorela velika močvarna područja kod Virpazara, između Vranjine i Andrijske gore, Andrijske gore i Dodoša, Bakine tigle, Mataguški lug i lijeva i desna obala Plavnice. Sve je srećom prošlo bez ljudskih žrtava. Vječno opravdanje o nepristupačnosti terena, opet je rezultiralo time da je  prepušteno vatri da danima guta floru i faunu nacionalnog parka.

Situacija na Skadarskom jezeru je bila dramatična pa su iz građanskog pokreta URA apelovali na Direktorat za vanredne situacije da hitno pozove u pomoć NATO.

Iz ove stranke su kazali da su zatečeni nereagovanjem nadležnih i prepuštanju NP Skadarsko jezero vatrenoj stihiji koja danima guta sve pred sobom: ,,Ako mi nemamo opremu za gašenje požara na takvim terenima, imaju je oni čija smo punopravna članica – NATO. Podsjećamo i da su partneri iz NATO-a i 2017. priskočili u pomoć Crnoj Gori kada je bilo aktivno mnoštvo požara na teritorijama za koje kao država i sistem nemamo opremu za stavljanje pod kontrolu i reagovanje”, navode iz Građanskog pokreta URA.

Iz MUP-a su odgovorili da imaju dovoljne kapacitete da stave pod kontrolu i ugase požar. Svako ko obiđe područje jezera može se uvjeriti o koliko efikasnim kapacitetima se radi. IZ MUP-a su istakli i da se međunarodna pomoć može tražiti u slučaju potrebe. A eto nije je bilo, pa čak i na satelitskim snimcima možemo vidjeti ogromno opožareno područje u nacionalnom parku.

Iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) su ocjenili da će posljedice na cjelokupni ekosistem jezera biti dalekosežne: ,,Iako je spašavanje ljudskih života prioritet, zabrinjava činjenica da reakcija često izostaje ukoliko se požar javi u područjima gdje nema naselja, a prirodna dobra bivaju prepuštena vatrenoj stihiji. Iako je poznato da je Mediteran, pa i Crna Gora tokom ljetnjih mjeseci već duži niz godina zahvaćena sušom, a da su jaki vjetrovi česta pojava, godinama izostaje pravovremena reakcija nadležnih institucija na moguće opasnosti od požara”.

Nakon što je požar ugašen, Nacionalni parkovi Crne Gore najavili su  formiranje komisije za utvrđivanje štete nastale od požara u NP Skadarsko jezero u cilju utvrđivanja površine koju je zahvatio požar, kao i štete koja je nanesena biljnom i životinjskom svijetu ovog područja.

Predrag NIKOLIĆ
foto: CZIP

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 25. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo