Povežite se sa nama

OKO NAS

NAJAVE INVESTICIONOG TALASA U ULCINJU: Samo da je još izaći iz blokade

Objavljeno prije

na

Iako je opštinski budžet već drugi mjesec u blokadi, lokalni čelnici najavljuju bolja vremena i investicije veće od milijardu eura

 

Postalo je pravilo da odmah nakon turističke u Ulcinju kreće građevinska sezona. Građanima opštine koja je poharana lošim privatizacijama, centralizacijom i nesposobnim upravama, preostalo je samo da se pouzdaju u samostalan biznis. A on se svih ovih godina, prije svega, ogledao u izgradnji kuća i apartmana za izdavanje.

No, nakon što je nekoliko opština na Primorju palo u ruke opozicije, državna vlast je počela da sa više sluha osluškuje potrebe Ulcinja, najavljujući valorizaciju njegovih ogromnih potencijala. Razlog tome je i činjenica da je DPS postala vodeća politička snaga u tom gradu, kojoj od maja prošle godine pripada čelno mjesto u lokalnoj upravi.

To se desilo po prvi put od uvođenja višestranačja, a koje je ovdje sada praktično postalo – jednostranačje. Jer, vladajuća koalicija ima podršku čak 30 od ukupno 33 odbornika u Skupštini opštine!? I pored toga, aktuelna većina, koju uz DPS čine albanske nacionalne partije, SD i Bošnjačka stranka, veoma teško donosi odluke. Opstrukcije su postale opšteprihvaćen model djelovanja.

Čitavu situaciju posebno otežava činjenica što se od sredine jula budžet Opštine nalazi u blokadi na sumu od šest miliona eura, zbog jednog sudskog spora iz osamdesetih godina prošlog vijeka. Kako se izlaz iz toga još ne nazire, jesen će svakako donijeti nove nesuglasice među koalicionim partnerima, naročito ako se zna da se ulazi u izbornu godinu na državnom nivou.

Predsjednik Opštine Ljoro Nrekić kaže da se uz podršku Vlade Crne Gore traga za rješenjima. “Najbolje bi možda bilo da prodamo dio zemljišta na brdu Mavrijan, iznad uvale Valdanos, koji pripada Opštini. Na taj način mogli bi inkasirati oko 20 miliona eura, što bi bilo dovoljno ne samo za izlazak iz blokade, već i za niz investicija u komunalnu infrastrukturu”, smatra gradonačelnik Ulcinja.

On je, inače, prošlog mjeseca predstavio idejno rješenje za izgradnju turističkog kompleksa na Mavrijanu. Na površini od oko 63 hektara, planirana je gradnja tri luksuzna hotela i 105 vila, koji bi ukupno imali oko pet hiljada kreveta, te marinu.

“Ukupna vrijednost projekta kreće se od 600 miliona pa sve do jedne milijarde eura, o čemu će Opština razgovarati sa potencijalnim investitorima”, rekao je Nrekić.

Ono što je gotovo izvjesno jeste da će u septembru početi komercijalna proizvodnja struje u vjetroelektrani na Možuri. Ovaj objekat sa 23 vjetrogeneratora, u vlasništvu kompanije Enemalta plc sa Malte, sada se nalazi u probnom radu. Kako je vrijednost ove investicije 89 miliona eura, Opština Ulcinj bi trebalo, po osnovu poreza na nepokretnosti za izgrađeni vjetropark, da godišnje inkasira oko pola miliona eura.

Ohrabreni veoma dobrim rezultatima turističke sezone, iz hotelske kompanije Karisma saopštili su da će nastaviti ulaganja u nove objekte, sa ciljem poboljšanja ponude i stvaranje uslova za cjelogodišnji boravak gostiju.

„Ubrzo krećemo u izgradnju kongresne sale sa 800 mjesta i fudbalskog stadiona. Uvjeren sam da će dobijanjem tih modernih objekata u kompleksu Holliday Village Montenegro Ulcinj postati poželjna destinacija kongresnog turizma, dok će novi sportski sadržaji privući mnogo više sportskih ekipa na ulcinjsku rivijeru “, kazao je vlasnik kompanije Ljubo Krstajić.

Istovremeno je Vlada Crne Gore usvojila Listu prioritetnih kapitalnih projekata koji će se finansirati iz Kapitalnog budžeta države u 2020. godini. Planira se da se u realizaciju tri projekta u opštini Ulcinj uloži oko sedam miliona eura. Najviše novca, pet miliona eura, odnosi se na nastavak izgradnje bulevara od Kružnog toka kod Opštine do bulevara Teuta. Za sanacione radove na Solani predviđeno je milion eura, a 80.000 manje za rekonstrukciju lokalne saobraćajnice Štoj-Ćurke-Zoganje, čime će biti znatno rasterećen saobraćaj tokom sezone od Ade i Velike plaže prema gradu, te obratno.

A ove sedmice je konačno objavljen tender za izvođenje radova na unaprijeđenju vodosnabdijevanja i odvođenja otpadnih voda u opštini Ulcinj u vrijednosti od 18 miliona eura. Sredstva za ovaj projekat obezbijeđena su iz kredita Njemačke razvojne banke (KFW) i već pune četiri godine čekaju na realizaciju kako bi se napokon riješili problemi koji decenijama onemogućavaju nove investicije u hotelsku industriju. Jer, ovaj projekat obuhvata rehabilitaciju i izgradnju oko 65 km vodovodne mreže, te rekonstrukciju kanalizacione mreže u užem gradskom jezgru.

Time će se značajno poboljšati stanje u kanalu Port Mileni, koji je već 30 godina prava ekološka bomba. Nrekić je saopštio da će upravo u toj laguni do kraja godine početi realizacija jednog projekta u vrijednosti od 130 miliona eura. “Radi se o fabrici za uzgoj lososa na Port Mileni i ujedno gradnji aerodroma u Ulcinju koji će biti sportski, pa onda za kargo avione da bi se taj losos dopremao do Rima, a onda se distribuirao širom Evrope. Tu bi trebali zaposliti oko 500 ljudi”, kazao je ulcinjski gradonačelnik.

No, ova najava je naišla na čuđenje, pa i podsmijeh stručnjaka i opozicije. „Port Milena je laguna koja ljeti proključa i ne mogu da smislim nijedan dobar način kako bi losos mogao da živi u njenoj toploj, zagađenoj vodi”, rekao je profesor na na Prirodno-matematičkom fakultetu u Podgorici, ihtiolog Danilo Mrdak.

On je javno upitao: ko je spreman da jede ribu koja je uzgajana u zagađenoj laguni?

Prema riječima direktora Instituta za biologiju mora iz Kotora Mirka Đurovića, losos nije jadranska vrsta ribe i zakonom je zabranjen njen uzgoj u prirodnom okruženju. On je dodao da tu instituciju niko nije kontaktirao povodom moguće izgradnje fabrike za uzgoj lososa na Port Mileni.

U URI, najvećoj opozicionoj partiji u Ulcinju, kazali su da je lansiranjem ideje o proizvodnji lososa velika koalicija na vlasti prevazišla samu sebe. “Umjesto da objasni kako ćemo platiti šest miliona eura i spasiti od bankrota gradski fudbalski klub Otrant Olimpik, gradonačelnik nam servira nekakve bajke o megalomanskim projektima. Saznali smo da taman dok budemo izlazili iz blokade, bićemo bogatiji za rizort od ni manje ni više nego milijardu eura, sportski aerodrom i fabriku lososa”, rekao je funkcioner ove političke grupacije Baro Vuković i zaključio: “URA se raduje svakoj investiciji, ali, opštinski čelnici, usporite malo da nam ne pozli na ovoj vrućini!“

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

BERANE, INICIJATIVA ZA IZGRADNJU SPORTSKE DVORANE ZA OSI: Korak prema inkluziji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beranska vlast pokrenula je inicijativu za izgradnju  sportske sale prilagođene za osobe sa invaliditetom. To bi bila prva takva dvorana u Crnoj Gori, iako se država odavno obavezala da sve objekte prilagođava osobama sa invaliditetom

 

Lokalne vlasti u Beranama koju čine koalicija Zdravo Berane (SNP, DF) i Demokrate, pokrenula je nedavno inicijativu da se na mjestu stare hale sportova u ovom gradu, onom pod Jasikovcem, izgradi sportska dvorana prilagođena specijalno osobama sa invaliditetom.

To bi, kako kažu, bila jedina dvorana takve vrste u državi i time bi se obogatila sportska infratstrukura i stvorili uslovi za treniranje i održavanje sportskih manifestacija osoba sa invaliditetom (OSI).

Menadžer Opštine Berane Vladimir Đaković kaže da je već upućen zahtjev prema gradskom i državnom arhitekti da se raspiše konkurs za idejno arhitektonsko rješenje za izgradnju sportske dvorane takve vrste.

„Postoje neki objekti u Crnoj Gori koji su prilagođeni za te namjene, ali, koliko je meni poznato, takva sportska dvorana u državi ne postoji i ovo bi bila prva i jedina” – rekao je Đaković.

On izražava očekivanje da će njihova ideja naići na razumijevanje i kod nove Vlade i kod organizacija i institucija koje okupljaju osobe sa invaliditetom i koje organizuju rekreativne i takmičarske sportske manifestacije za tu manjinsku populaciju.

„Mi se nadamo da ćemo zajedničim izdvajanjima Opštine, države i tih organizacija, iznaći neophodna sredstva da se sportska dvorana za OSI izgradi u Beranama” – kazao je Đaković.

„Praviti halu sportova specijalno namijenjenu za osobe sa invaliditetom (OSI) odlična je ideja, ali ne bi bilo dobro da se zanemari prilagođavanje svih drugih sportskih objekata u državi za osobe sa invaliditetom, jer bi to u suprotnom značilo njihovu segregaciju”, kaže za Monitor izvršna direktorica Udruženja Mladi sa hendikepom Marina Vujačić, uz podsjećanje da je prilagođavanje svih objekata osobama sa invaliditetom zakonska obaveza još od prije trinaest godina.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ PORODICA STANKOVIĆ I SALIHI IZ BARA: Sramnije je od prosjačenja – okretati glavu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov život je hronična neizvjesnost

 

Dvije romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov je život hronična neizvjesnost.

,,Ne želim da moja djeca završe kao ja, na ulicama“, kaže za Monitor Saša Stanković.

Gdje god su bili, Stankovići i Salihiji su doživljavali šikaniranje i dočekivani su sa podozrenjem. Kao susjedi i prijatelji, žive zajedno i dijele sve što mogu.

Stankovići su se iz Srbije u Bar doselili prije sedam godina. Saša Stanković operisan je od tumora. Posljednji put kod ljekara bio je malo prije nego što je sa porodicom stigao u Crnu Goru. Salihiji imaju sedmoro djece. Salima Salihija supruga je davno napustila. Tako je obavezu vaspitavanja njegove djece na sebe nesebično preuzela supruga Saše Stankovića, Natalija Stanković.

Salim Salihi ima državljanstvo Crne Gore i utoliko je u prednosti od Stankovića. Dobija socijalnu pomoć. ,,Nekad sam zarađivao tako što sam okopavao  bašte, kao komunalac, i  radio mnoge druge fizičke poslove. Ovog mjeseca smo od Centra za socijalni rad dobili 50 eura. Taj novac brzo ode. Mi ne želimo milostinju, već da radimo”, kaže Salihi.

Redovno su Stankovići prijavljivali boravak, ali do danas nisu uspjeli da dobiju boravišnu dozvolu za strance, jer nijedan stanodavac nije htio da sastavi ugovor o stanovanju sa njima. Bez tog ugovora, dozvola za boravak nije moguća. ,,Bez dozvole za boravak, nema ni socijalne, ni zdravstvene zaštite, a ni  posla. Ne biramo nijedan pošten način da preživimo, a najviše radimo sa sekundarnim sirovinama. Samo da nas glava ne boli. Ne krademo, nismo lopovi, nismo lijeni. Zbog predrasuda, teško je biti Rom u Crnoj Gori“, objašnjava Stanković.

Neko vrijeme su svi zajedno boravili u napuštenoj sušari na Sutormanu, koja pripada Luci Bar. Nedugo potom se, kažu, pojavio neki čovjek koji se predstavio kao radnik Luke Bar i otjerao ih odatle. ,,Od, kartona,  nailona i ćebadi, sačinili smo nekakav zaklon na livadi koju nam je ustupio jedan dobročinitelj. Teško je. Baš nam je prije neki dan, zbog jakog vjetra, odletio krov. Još par dana možemo tu da budemo, a onda ćemo morati da idemo dalje,  tom čovjeku je livada potrebna, pošto živi od nje”, kaže Stanković.

Živjeli su neko vrijeme i u barskom naselju Sokolani kao podstanari, ali su imali probleme sa komšijama i, kako kažu, morali su da se isele.

,,U Srbiji sam radio za oko 200 eura mjesečno. Odlučili smo da odemo, jer smo više bili gladni nego siti. Novac koji smo dobijali od socijalnog i dječjih dodataka najviše je išao za djecu i školu, koja je od mjesta gdje smo živjeli bila udaljena osam kilometara. Djeca su svaki dan do tamo i nazad išla pješke. Tamo ili radiš, ili ne radiš i nemaš ništa. Nema ni kontejnera kao ovdje, pa da možeš nešto da nađeš”, prepričava Stanković.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANSKI RUDNIK UGLJA TRAŽI NOVU ŠANSU: Jama čeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

„S Vladom tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi s nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže direktor rudnika Rade Guberinić

 

Beranske rudare obradovala je najava pokretanja proizvodnje u rudniku uglja. Željni su posla i mogućnosti da prehrane familije. Ubijeđeni su, kažu, da je velika šteta što ovaj rudnik, sa velikim rezervama uglja, ne radi.

To je teško zarađena kora hljeba, kaže nam jedan od njih, ali su rudari navikli na opasan rad u jami. „Od kada je rudnik prošle godine u ovo vrijeme zatvoren, meni i supruzi nije preostalo ništa drugo da radimo da bi prehranili i školovali  djecu. U međuvremenu se bavim nekim poljoprivrednim poslovima.  Zato se nadam da ova najava povratka na posao nije bez pokrića i jedva čekam da ponovo počnem da radim”, kaže ovaj rudar mlađe generacije.

Iz kompanije Metalfer iz Sremske Mitrovice nedavno je najavljeno da bi oni mogli da pokrenu proizvodnju u beranskom Rudniku uglja, jer je mogućnost prodaje tog  rudnika jednom turskom investotoru još uvijek „na dugom štapu”. Mogućnost ponovnog pokretanja proizvodnje Monitoru je potvrdio izvršni direktor beranskog Rudnik uglja Rade Guberinić. On je kazao da je menadžment kompanije imao do sada dva sastanka sa predstavnicima Vlade Crne Gore, i da se traži najbolje rješenje za beranski rudnik.

„Jedan sastanak smo imali u Vladi a drugi u Privrednoj komori. Mi smo ih detaljno upoznali sa situacijom u firmi. Razgovarali smo o mogućim rješenjima i dogovorili smo da dostavim predlog u pisanoj formi”, rekao nam je Guberinić. Prema njegovim riječima taj pisani predlog je napravljen, upućen Vladi, i sada se čeka njen odgovor. „Tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi sa nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže naš sagovorik.

Podsjetimo, proizvodnja u rudniku je prekinuta u ovo vrijeme prošle godine, poslije šest godina rada. I to u trenutaku kada je izgledalo da je posljednja privatizacija Rudnika mrkog uglja u Beranama ne samo uspjela, već da predstavlja rijedak pozitivan primjer dobre prakse na sjeveru Crne Gore kada se radi o industriji.

Tada je i šezdeset i šest rudara, nakon što su prethodno upućeni na plaćeni godišnji odmor, ostalo bez posla – samo dan prije međunarodnog praznika rada.

Rade Guberinić je tada rekao da je glavni razlog za prekidanje proizvodnje činjenica da već dvije godine gubitke rudnika u Beranama pokriva vlasnik iz Srbije, koji nije više u situaciji da to čini. Zato se vlasnik odlučio da obustavi proizvodnju i održava rudnik do nekog prihvatljivog rješenja. Od tada u rudniku radi samo šesnaest radnika koji održavaju vitalne funkcije jame, obavljaju poslove administracije i obezbjeđenja.

Kompanija Metalfer iz Sremske Mitrovice je potom, krajem prošle godine, najavila da će pokušati da proda beranski Rudnik uglja i da imaju potencijalnog investitora.

Guberinić kaže da je ta prodaja još uvijek vrlo daleka opcija, i da bi najbolje rješenje bilo da se pronađe model da Metalfer ponovo pokrene proizvodnju, ali tako da radi bez stvaranja minusa. „Što se tiče plasmana proizvedenog uglja, tu nema problema. Mi imamo ugovor sa Termoelektranom u Pljevljima do 2027. godine za otkup svih proizvedenih količina”, kaže Guberinić.

On dodaje da su prepoznali dobru volju u novoj Vladi Crne Gore, i da ima izgleda da se njihovi planovi realizuju i ovaj rudnik, kao rijedak industrijski resurs na sjeveru države nakon gusarske tranzicije, sačuva. U prilog tome podatak da bilansne rezerve samo jame Petnjik iznose oko šesnaest miliona tona mrkog uglja. Jama Petnjik otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u starom rudniku u Budimlji.

Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću Gradeks HBP, čiji su osnivači bile kompanija Gradeks iz Kule i HBP iz slovačkog grada Providza. Poslije nešto više od godinu između ova dva partnera dišlo je do nesporazuma koji su završeni tako što su Slovaci preuzeli kompletno upravljanje, da bi se potom i sami nenajavljeno povukli iz posla i otišli iz Berana.

Mašine u jami Petnjik utihnule su u novembru 2002. godine. Prodaja Rudnika uglja oglašavana je nakon toga devet puta prije nego ga je, prije skoro sedam godina, kupila kompanija Balkan enerdži, sa velikim planovima vezanim za izgradnju termo bloka i investicijama od 120 miliona eura. Od svega toga, međutim, nije bilo ništa. Grci su početkom početkom 2014. godine beranski rudnik prodali komapniji Metalfer iz Sremske Mitrovice.

Metalfer je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine poslovanja radili su u tri smjene, upošljavajući 157 radnika. Tadašnji menadžment je najavljivao angažovanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje. Onda su kola pošla  nizbrdo. Koji su razlozi doveli do gašenja proizvodnje i zatvaranja rudnika u aprilu prošle godine, za sada nema preciznog odgovora.

Jovanka Bogavac, poslanica Pokreta za promjene u Skupštini Crne Gore i članica Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, očekuje da se rudnik što prije aktivira.

„Kao rudarski inženjer koji je skoro 20 godina bio u beranskom Rudniku mrkog uglja, smatram da se može naći način, bez obzira na evropske direktive koje su okrenute protiv proizvodnje uglja, da se ponovo pokrene privremeno obustavljena proizvodnja”, kaže Bogavac. Ona procjenjuje da bi u prvoj fazi moglo ponovo da se zaposli preko stotinu radnika. „To je vrlo značajan broj za našu opštinu. Prethodna Vlada nije imala sluha za rudnik u Beranama, ali se nadam da će ova pomoći da se nađe model po kome bi ovo preduzeće moglo imati finansijsku rentabilnost.”

U Beranama se sa nestrpljenjem očekuje potvrda najavljene obnove proizvodnje u Rudniku mrkog uglja. Ta kompanija za grad ima veliku vrijednost pošto je, osim što je u jednom trenutku zapošljavao stotinu i pedeset radnika, za njega u reprolancu bilo vezano još dvadeset manjih firmi i njihovih zaposlenih. Jama čeka. Čekaju i radnici.

       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo