Povežite se sa nama

PERISKOP

Prirodnost i neprirodnost

Objavljeno prije

na

Osobnom strašću u odnosu na književne vrijednosti, ali i nezaborave umjetničkih vrhova htio sam, u ovom svom iznimno radno-frekventnom ljetu, oživjeti avgustovske večeri u najprometnijoj sarajevskoj šetnici, Ferhadiji i na mostu Festina lente (Požuri polako)…

 

Kao pobornik, i to strasni, poetskog teatra, ali i popularne ulične umjetnosti, sa glumcima Ademom Smailhodžićem i Alijom Aljovićem odnosio sam se teatarskim načinom prema vrhunskoj poeziji Alekse Šantića, Maka Dizdara i Miroslava Krleže. Imao sam jaku i tajnu namjeru da promoviram svoj teatarski projekat Mali poetski teatar Nausikaja, ali i mnogo prizemnije namjere čitanja, javnog čitanja poezije pred najširim slojevima, uglavnom nezainteresirane publike, koja se na poprištu ove teatarske akcije sasvim slučajno našla u ambijentu posttropske i postkišne večeri u sarajevskoj Ferhadiji.

U ugodnom druženju sa veličajnim mostarskim tvorcem stihova Ostajte ovdje, Veče na Školju, Pretprazničko veče, O klasje moje našli su se u publici mnogi dragi ljudi, među kojima i Jovan Divjak i Esad Kočan.

Međutim, naišao je i bosanskohercegovački pjesniki dramatičar, koji nije bio u ovom mom recentnom izboru.

Gotovo šeretski podrugljivo upitao me je: A gdje sam ja ovdje? Odgovorio sam: Ovo što mi interpretiramo su klasici, a ti si suvremeni pjesnik.

Bilo je u tom pitanju i odgovoru puno simboličke, na jednoj strani prirodnosti, na drugoj, pak, strani krajnje neprirodnosti. Jer, bilo je logično da interpretiramo u okvirima svojih mogućnosti velikane pjesničke meštrije, ali i da izostavimo one koji po svojoj vrijednosti nisu niti blizu Krležinoj, Dizdarovoji Šantićevoj poetskoj moći.

Otsustvo kritičnosti ovoga sarajevskog i bosanskohercegovačkog pisca nije me iznenadilo, jer živimo u vremenima japajakanja, potpuno izgubljenih kriterija, u odsustvu i najminimalnijih oblika umjetničke kritike. Naravno,samokritika je na ovim našim prostorima apsolutna terra incognita.

Ovom pjesniku pametnije bi bilo da je ostao u publici koja je sa golemim interesovanjem pratila interpretiranje dijela Šantićevoga opusa. Možda bi na taj način obogatio i vlastita poetička saznanja.

Međutim, bahatost i totalna nekritičnost obilježavaju naše doba. Neprirodnost tog pjesnički samozaljubljenog gledanja u nebo i uzdignutih brada govori da ne postoji prag našeg opšteg potonuća u svakovrsnu osrednjost, ne samo literarnu.

Ovaj je pjesnik samo zoran primjer da još nismo dodirnuli dno,već da strelovito klizimo u primitivizam neviđenih razmjera.

Sve počinje od najmlađih dana i potpune okupiranosti učenika u osnovnim školama dajdžestiranim sadržajima kapitalnih literarnih djela svjetskih klasika. Tu već uveliko cvjeta primitivni poriv skriven pod plaštovima tzv. svjetske klasike. Nismo u stanju odgojiti relevantnu književnu publiku jer dajdžesti velikih djela to učiniti ne mogu.

I samozaljubljeni literat dio je opšte neznalačke, nekompetetne, u krajnjem ishodu nekulturne plime koja zapljuskuje čak i katedre naših fakulteta, na kojima bi se trebala proučavati savremena i klasična književnost. U krajnjoj neprirodnosti njegovog ponašanja iščitava se opasni sindrom naše nekritične stvarnosti. Svi oni koji se u literarnim krugovima ponašaju poput njega, šire literarnu nekompetentnost i kontaminiraju našu kulturnu stvarnost opštom provincijalnošću duha.

Dokle ćemo biti zarobljenici i taoci krajnje nekulturne politike koju vode, ili u najboljem slučaju tolerišu naša ministarstva kulture i svekolika vlast u kulturi?

 

Gradimir GOJER

Komentari

PERISKOP

Nesuđeni propovjednik

Objavljeno prije

na

Objavio:

Govoreći u Osijeku kao jedan od predstavljača dvije  izuzetno angažovane knjige (Dobri ljudi u vfremenu zla, Svetlane Broz,  i Nisu svi (bili) slijepi, Tomislava Jakića,  osjetio sam u zraku čudesno zajedništvo. Ipak, nemalo sam bio iznenađen, da ne kažem i počastvovan, kada mi je dr.  Peter Kuzmič javno iskazao nemali kompliment:Vi biste gospodine Gojer bili odličan protestantski propovjednik

 

Proveo sam dva po mnogo čemu nezaboravna dana u Osijeku.

Društvo je bilo fenomenalno,uz Svetlanu Broz i bračni par Jakić tu je bio i preljubazni nam domaćin, dekan Anglikanskog sveučilišta u Osijeku dr Peter Kuzmič, Slovenac starinom i porijeklom, a naturalizirani Osiječanin i jedan od najuglednijih intelektualaca ovovremene Hrvatske.

Promoviranje knjiga Dobri ljudi u vremenu zla Svetlane Broz,i to šestog izdanja ovog repetitorija ljudskosti i čovjekoljubnih žudnji i Nisu svi (bili) slijepi, zbike rafiniranih,visoko intelektualnih kolumni barda hrvatskoga novinarstva, Tomislava Jakića, proteklo je u atmosferi  koju bih poželio što češće sretati u intelektualnim krugovima u kojima se krećem.

Svetkovina unutar programa u kojem su bile održane ove dvije vrijedne promocije još vrijednijih knjiga bila je dio Tjedna reformacije,a sve se odigravalo u ugodnoj atmosferi donjogradske osječke sinagoge.

Probrana publika uspostavila je sa autoricom i autorom vrijednih libara, od prve minute promocije, izuzetno prisan odnos. Govoreći kao jedan od predstavljača ovih dviju, za naše vrijeme izuzetno angažovanih knjiga, osjetio sam u zraku neko čudesno zajedništvo.

Ipak, nemalo sam bio iznenađen,da ne kažem i počastvovan, kada mi je dr. Kuzmič javno iskazao nemali kompliment:Vi biste gospodine Gojer bili odličan protestantski propovjednik

Mom iznenađenju nije bilo kraja niti poslije napuštanja slavonske prestonice.

I danas razmišljam čime sam zaslužio tako snažan kompliment značajne osobe,respektirane jednako na američkim sveučilištima kao i diljem crkvenih, ali i svjetovnih krugova na našemb rdovoitom Balkanu!?

Možda promišljanjem o knjigama uglednih autora ili, pak, načinom na koji sam u oratorskom smislu artikulirao misli. Dok smo uživali u slavonskim delicijama restorana Slavonska kuća i Ruža u čuvenoj osiječkoj Tvrđi, dok smo šetali osunčanim obalama Drave, dok smo pohodili spomenike biskupu Štrosmajeru i nobelovcu Prelogu, dok smo obilazili trg na kojem je negdašnji osiječki gradonačelnik, danas karijerni diplomat, Zlatko Kramarić u prijelomnim devedesetim godinama održao po ovaj grad i Slavoniju povijesni govor o demokraciji,opsjedala me je misao otkud doktoru Kuzmiču takav kompliment.

Prisjećao sam se toga i nekoliko dana kasnije kada sam govoreći u Rektoratu sarajevskog Univerziteta govorio o ranoj mladalačkoj poeziji akademika Ćamila Sijarića (Šetnje po Šipovicama, Centar za kulturu Petnjica, 2019.), jer sam govoreći o briljantnom Ćamilu Sijariću pominjao u nekoliko navrata riječ aed, kojom su u Heladi častili samo rijetko nadahnute ulične govornike,ustvari usmene književnike.

A šta su bili oni nego svojevrsni propovjednici??!

Ne umišljam da mi naziv propovjednika i na koji način pristaje, ali me blaga ognjica obuzme kad asociram na aede,na njihove suvremene replike, ovovremene propovjednike.

Naravno,sve sa svjetovnim predznakom i svjetovnom sadržinompropovjedi.

Dok jedan žuti Opel guta kilometre tako bliskih, a nekad tako dalekih nam destinacija između granica Hrvatske i Srbije uporno se prisjećam ovih slavonskih dana sa dobrim slavonskim evangalistima.

Kao nesuđeni propovjednik upućujem na ovaj način i najbolje želje za ozdravljenje osječkog gradonačelnika Ivice Vrkića,tako zaslužnog za mirnu reintegraciju u Slavoniji.

Eto, ovaj Perisklop ispisujem kao potencijalni a nesuđeni protestantski propovjednik.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Učilište demokratije i patriotizma

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ovaj Periskop posvećujem knjizi Vapaj agnostika svemogućem Nerkeza Arifhodžića koji je i u jugoslovenskoj, a kasnije i u mladoj bh. diplomatiji imao visoko mjesto. Knjiga je zbir sjećanja na prelomne trenutke raspada zajedničke domovine i stasavanje RBiH kao samostalne države. Autor je knjigu protkao i ličnim i porodičnim prizorima da bi dočarao  vrijeme nevremena.

 

U nekoliko mjeseci izišle su u produkciji Gariwo iz Sarajeva tri iznimno vrijedne i siguran sam za povijest cijelog regiona  posljedične knjige: Heroji iz sjenke skupine mladih bh. autora; knjiga Vapaj agnostika svemogućem karijernog diplomate, doajena Nerkeza Arifhodžića i šesto (!!!) izdanje knjige Dobri ljudi u vremenu zla Svetlane Broz.Te tri knjige označavaju visok nivo produkcije izdanja ove poletne i krajnje angažirane nevladine organizacije,ali je svaka ponaosob izniman izdavački pothvat i poslastica za čitaoce rafiniranog ukusa.

Ovaj Periskop posvećujem knjizi Nerkeza Arifhodžića koji je i u jugoslovenskoj, a kasnije i u mladoj bh. diplomatiji imao visoko i prestižno mjesto. Knjiga je zbir sjećanja na prelomne trenutke raspada nekadašnje zajedničke domovine i stasavanje RBiH kao samostalne države. Autor je knjigu protkao i ličnim, što je za ovakvu vrstu angažiranog biografizma logično, i porodičnim malim ali značajnim prizorima i sličicama da bi u potpunosti dočarao vrijeme nevremena. Obimna je to knjiga temeljnih istina o porođajnim mukama stvaranja mlade bh. demokratije, potkrijepljena dokumentaristikom koja imponira,fotosima, faksimilima i drugim svjedočanstvenim dokumentima.

Na stranicama Arifhodfžićeve mape bh. uspona i padova, neminovnih za burna ratna vremena defiluju političari, državnici, kolege diplomati, prepuna je ona plastičnog portretiranja stvaralaca moderne povijesti bh. države.

Ova otmjena knjiga prekidana je, u cilju ritmizacije i zanimljivosti unutarnje organizacije odnosno dramaturgije svjedočanstvenih štiva, tekstovima kratkih vinjeta koje zbore o dešavanjima poglavito u sferi kulturnog, po mnogo čemu jedinstvenog otpora agresiji u ratnom Sarajevu. Brinući o autentičnosti ove knjige – značajnog dokumenta urednica Svetlana Broz je insistirala da ona bude opremljena i kazalom imena, izuzetno potrebnim za ovu vrstu memoaristike, koja vodi saznanjima o potpunoj istini o jednom burnom periodu bh. historije. Preciznost rada Dževdane Jašarović kao lektorice knjige zamamnog broja strana takođe je nezanemarljiva za kompletan utisak o Vapaju agnostika svemogućem.
Kada se sagleda sadašnji iznimno nizak nivo bh. diplomatije i njena nejaka postignuća na planu međunarodnih odnosa, potpuno je jasno zašto su iskusni i u svjetskim okvirima priznati i visokorangirani diplomati i državnici Budimir Lončar i Haris Silajdžić izrekli komplimente za ovaj najnoviji izdavački projekt Gariwo.

Ova bi knjiga trebala svakako i obavezno biti snažnim učilištem diplomatskih vještina, ali i trajnom lekcijom patriotizma za studente filozofskih i fakulteta političkih nauka. Ona prije svega treba da rasvjetli mnoge nepoznate mračaje tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu i, kako je tokom njene promocije u sarajevskoj Vijećnici istaknuto, koriguje pojedine neravnine u razumjevanju patriotskog otpora dvostranoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu.

Prebogata istinitim autentičnim sjećanjima,ona u isto doba obiluje mini portretima sudionika brojnih susreta autora sa svjetskim državnicima i diplomatama.

Pisana fino izbrušenim bosanskim jezikom ova knjiga ima i dodatni kvalitet sjajne akvarelističke kompozicije na uvodnim i izvodnim stranicama Arifhodžićevog oca, slikara sarajevskih veduta, Fuada Arifhodžića, čijom izložbom u reprezentativnoj, jednoj od dvorana Vijećnice, je oplemenjena i evidentno obogaćena njena vrlo uspjela promocija.

Knjiga kao učilište diplomatije, jedinstveni  udžbenik, ali i potpuno nestvaran za ovdašnje bh. prilike doprinos izvrsnog Gariwa bh. izdavaštvu.

 

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Putevi jedne knjige

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga Svetalne Broz Dobri ljudi u vrmenu zla doživljava i za evropske i svjetske prilike veliki uspjeh. Njen značaj je prije svega u veličanstvenoj vanvremenosti motiva golemog čovjekoljublja kojima progovaraju likovi knjige, ljudi koji su granične situacije smrti i života gledali svakodnevno, koji su bili na onoj ivici na kojoj im u susret ide smrt koja hoda ulicama

 

Knjiga Dobri ljudi u vremenu zlau izdanju NVO Gariwo doživljava za južnoslavenske prilike,pa i za evropske i svjetske prilike,sudbinu kojom autorica Svetlana Broz mora biti počastvovana,a na drugim je autorima da joj zavide na čak šestom izdanju knjige koja donosi ispovjedi o dobru koje su ljudi činili ljudima druge etničke pripadnosti usred agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Uspjeh Brozove je time veći što je knjiga prevedena,do sada (!!!) čak na šest svjetskih jezika.

Po tekstovima iz ove knjige redatelji i glumci iz Italije i Bosne i Hercegovine napravili su čak četiri teatarske vizualizacije poticajnog materijala, koji i dalje inspiriše autore iz različitih medija.

U čemu je  značaj ove knjige kardiologinje, ***antropologa i,odnedavno,vrlo uspješnog *dramaturga, Svetlane Broz?

Prije svega u veličanstvenoj vanvremenosti motiva golemog čovjekoljubljak kojima progovaraju likovi knjige,ljudi koji su granične situacije smrti i života gledali svakodnevno,koji su bili na onoj ivici na kojoj im u susret idesmrt koja hoda ulicama

Knjiga Dobri ljudi u vremenu zla bila je stvarnim poticajem i literarnim nukleusom nastanka i daljega djelovanja NVO Gariwo. Zapravo temeljne vrijednosti humaniteta najširih razmjera,ove knjige činile su i čine teorijsku potku egzistiranja sarajevskog Gariwa,a izdavačka djelatnost ove nevladine organizacije već bilježi značajne uspjehe.

Knjiga je sa svojom autoricom putovala po katedrama brojnih svjetskih univerziteta, a jednodušni prihvat poruka njenoga sadržaja u svim tim sredinama govori o njenoj vrijednosti i moralnoj i literarnoj karizmatičnosti!

Dosadašnji iznimno ugledni recenzenti ove knjige, među kojima su nobelovci, akademici, profesori brojnih uglednih svjetskih univerziteta, odreda su uz uzbudljivost svjedočanstvenih proza knjige Dobri ljudi u vremenu zla,isticali i jasan, nepatvorena britak stil, životnost i uvjerljivost prizora, autentičnost situacija i likova.
Knjiga Svetlane Broz ostvaruje nevjerovatnu direktnost i neposrednost u svim svojim prizorima.To je svrstava u Panteon dokumentarno-literarnih nezaborava.

Brozova je emotivnu stranu svjedočenja jednostavno puštala da sama sobom čini svjedočanstvo autentičnim.Nije se uplitala, nije literarno stilizirala. Zato je ovo knjiga koju treba da čitaju prvenstveno mladi ljudi da bi uočavali veličinu Dobra i borili se u svojim daljim životima i karijerama, ma što radili, za ovakve zasade dobra o kojima svjedoče likovi knjige Svetlane Broz.

Brojne nagrade i priznanja dodjeljena Svetlani Broz kao našoj Majci Hrabrost,kao našoj Jovani Orleanki, svoje najsnažnije tapije imaju na stranicama ove istinoljubive i pravdoljubive knjige!

Knjiga iz koje trebaju učiti kako učenici i studenti, možda još i više političari i državnici.

Knjiga za sva vremena.Vanvremena i sveprostorna knjiga!!!

 

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo